петак, 23. фебруар 2018.

ASEKSUALNOST

ASEKSUALNOST U DOBA KADA JE SEKSUALNOST SVUDA OKO NAS I TO MNOGO VISE NEGO STO BI TREBALO! KADA SE ORGAZAM STAVLJA NA INTERNET, KADA SE U RIJALITIMA SEKS PODRAZUMEVA, KADA JE MORAL DRUSTVA SAV U FAZONU SVE JE SEKS I SVE U VEZI TOGA JE PRIHVATLJIVO! AVEN( Asexual Visibility and Education Network)- glavno sastajalište aseksualne zajednice na internetu, ističe da emocionalne potrebe kod aseksualnih ljudi variraju podjednako kao i kod onih koji to nisu. Neromantični aseksualci nemaju sklonost ka romantici, pa često ne žele nikakvu vrstu dodira i fizičke intimnosti. Romantični aseksualci ne mogu da iskuse seksualnu privlačnost, ali im zato ljubav nije strana. Njima će se dopasti neka osoba, ali neće imati seksualnu reakciju, iako će želeti da se zbliže.Postoje brojna istraživanja o poremećaju hipoaktivne seksualne želje koji je klasifikovan kao poremećaj ličnosti, a odnosi se na osobe koje ne mogu da iskuse seksualnu privlačnost ili im ona pričinjava patnju. Zato se mnogima koji se definišu kao aseksualci pripisuje ovaj poremećaj.“ Iako su aseksualci ponekad diskriminisani od strane društva, Karigan misli da je to ipak daleko od fobije koja prati lezbijske i gej grupe. Pre je u pitanju marginalizacija, jer su ljudi neupućeni i ne razumeju aseksualnost“, rekao je dr Karigan. tručnjak za veze, seks i ponašanje, dr Pem Spur priznaje da nema mnogo interesovanja u vezi sa aseksualnošću. Ljudi nemaju problem da pričaju o seksualnoj nezainteresovanosti, ali se aseksualnost kao takva ne uzima u obzir. Ono što najviše zanima dr Karigana jeste budući uticaj vidljive seksualne zajednice na ljude koji nisu aseksualci. Na primer, nije postojao koncept heteroseksualnosti pre nego što se otvoriolo pitanje homoseksuanosti. Ljudi su počeli da se određuju kao heteroseksualci onog trenutka kada su istupili homoseksualci.
Aseksualnost je prilična misterija, naročito za one koji nisu aseksualni, a čak je ni stručnjaci ne razumeju baš najbolje, smatra Entoni Bogart koji istražuje aseksualnost.
Na početku, trebalo bi da znamo da je priča o aseksualnosti stara tek jednu deceniju. Dakle, jasno je da to nije nešto o čemu se zna baš mnogo, a Bogart insistira na tome da bi trebalo istražiti aseksuanost, ako želimo da razumemo ljudsku seksualnost uopšte.
Samo jedan odsto populacije smatra se aseksualnim. Mada, ovaj broj može da varira i ne bi ga trebalo uzimati zdravo za gotovo iz prostog razloga što još uvek nije poznata ni tačna definicija aseksualnosti. Naučnici to pokušavaju da objasne na jednostavan način - aseksualne osobe nikada nisu osetile seksualnu privlačnost ni prema kome.
Bogart insistira na tome da aseksualnost nije poremećaj, mada nisu svi stručnjaci saglasni sa tim. Naime, otkako se istražuje aseksualnost, ima onih koji tvrde da bi se to moglo smatrati hipoaktivnim poremećajem seksualne želje, odnosno nedostatkom seksualne želje.
Prema nekakvoj definiciji, poremećajem se smatra samo ono što ometa neku osobu ili predstavlja rizik po njeno zdravlje, što ovde nije slučaj.
Za sada, aseksualnost se smatra drugačijom seksualnom orijentacijom. "Seksualna privlačnost je ključna stvar prema kojoj se razlikuju heteroseksualci, homoseksualci, biseksualci, panseksualci. Vodeći se tom logikom, izostanak seksualne privlačnosti kod aseksualaca ovih jedan odsto ljudi samo kategorizuje kao osobe drugačije seksualne orijentacije," kaže Bogart.
Naučnici su ranije insistirali na tome da aseksualnci imaju nekakav fiziloški problem, ali to nije tačno. Istraživanje koje je sprovela Lori Broto pokazalo je da su aseksualci, jednako kao i bilo ko drugi, sposobni da dožive erekciju i luče prirodne lubrikante.
Broto je u svom istraživanju citirala jednu od aseksualnih osoba sa kojima je razgovarala: "Moja 'oprema' je testirana. Sve radi savršeno, ali ja ne osećam nikakvu privlačnost prema svemu tome."Treba razlikovati dve stvari – seksualnu privlačnost i seksualno ponašanje. Privlačnost je impuls koji osetiš u društvu određene osobe ili u određenoj situaciji; ona kod nas ili postoji u ograničenom obliku ili ne postoji uopšte. Ipak, naša tela reaguju na određene stimulanse – znamo šta je uzbuđenje, znamo šta je orgazam. Dakle postoje aseksualci koji upražnjavaju seks, ili zato što im prija da čine zadovoljstvo partneru, ili zato što uprkos manjku želje mogu i sami da ostvare neku vrstu zadovoljstva.
Ima i aseksualnih osoba koji žive u stabilnim vezama zbog pritiska koje društvo nameće. Neki su u braku, neki imaju decu, ali ipak pate jer nikad nisu bili u prilici da objasne partneru kako se zaista osećaju.
SVE ONO STO JE DRUGACIJE OD OPSTE PRIHVACENOG, STO JE NEISTRAZENO PA PREMA TOME NEPOZNATO DELUJE ODBOJNO NA NAS - ILI GA SE PLASIMO ILI NAM JE ODVRATNO , ILI GA  INSTIKTIVNO  IGNORISEMO . NARAVNO, DA JE UVEK U TOME PROBLEM STO ONO STO NE RAZUMEMO NE MOZEMO DA SHVATIMO I PRIHVATIMO.
KADA BI SE NEKAKO POVRATIO KOMPROMIS IZ VEC DAVNIH GODINA POLOVINE PROSLOG VEKA DOK NIJE NASTALA 'SEKSUALNA REVOLUCIJA' KADA JE U JAVNOSTI POSTOJALA SAMO UMERENA SEKSUALNOST HETERO PAROVA! KADA JE SVAKO RADIO IZA ZATVORENIH VRATA STA JE ZELEO , A JAVNOST NIJE O TOME OBAVESTAVANA! SRECNA VREMENA!

Нема коментара :

Постави коментар