OVO JE JOS JEDNO DIVLJENJE ZA MARCELOV 'MALTEREGO".I KAO STO ZMATE NE PREPRICAVAM KNJIGU JER MARCELA JE NEMOGUCE PREPRICATI .NEGO ETO POZAJMLJUJEM NJEGOVE RECI KOJE OBJASNJAVAJU NEOBJASNJIVO. TAKO DA PLJOSNATE MISLI NEMAJU KUBIKAZU I MASU.TO JE LINEARNO SAOPSTAVANJE - NESTO STO TREBA UZETI KAO AKSIOM. A TEMA OVOG BLOGA KAO VECINA BLOGOVA ZADNJIH MESECI,NEDELJA,DANA. JEDNOSTAVNO STA NAS CEKA.
Ako internet nestane, to neće biti kraj tehnokracije — nego njezin početak
Očekivati, pogotovo uz ranije najave bivšeg čelnika WEF-a, Klausa Schwaba, da će internet ostati dostupan bez obzira na trenutna ili buduća globalna zbivanja, planove elita, jednostavno nije realno.
Schwab je još ranije javno govorio o scenariju “cyber pandemije", događaju zbog kojeg bismo, praktički preko noći, mogli ostati bez svega. U njegovim riječima, "korona kriza bi u usporedbi s takvim događajem izgledala tek kao mali poremećaj u društvu."
Kad se takve izjave ne promatraju izolirano, nego u kontekstu svega što se posljednjih godina događa, one više ne zvuče kao puka teorijska upozorenja, nego kao najava mogućeg modela upravljanja krizom.
Da stvar bude zanimljivija, Svjetski ekonomski forum (WEF) je još u srpnju 2020. i 2021. godine, zajedno s globalnim bankama i državnim strukturama, sudjelovao u simulacijama kibernetičkih napada visokog intenziteta — scenarijima u kojima bi globalno gospodarstvo moglo stati praktički preko noći.
Drugim riječima, ne govori se samo o mogućnosti napada, nego se već godinama unaprijed razrađuje kako bi svijet izgledao ako bi se takav scenarij ostvario.
A sada, u trenutku dok svijet opet klizi prema širem sukobu, ovaj put kroz rat i napetosti s Iranom, energetsku i ekonomsku krizu, ponovno se u javni prostor uvodi priča o rezanju podmorskih internetskih kablova koji povezuju svijet.
Mnogi će reći da je takav razvoj događaja nerealan, ponajprije zato što internet vide kao temelj buduće tehnokracije (što i jest). Logika glasi: ako žele totalnu digitalnu kontrolu, zašto bi gasili mrežu na kojoj ta kontrola počiva?
Ali upravo tu većina ljudi, po meni, promašuje širu sliku.
Jer internet kakav danas poznajemo, sa svim svojim manama, još uvijek predstavlja posljednji veliki prostor relativno slobodne, decentralizirane razmjene informacija.
Danas se preko interneta još uvijek mogu pronaći informacije koje nisu prošle kroz filtere korporativnih medija i službenih narativa. Putem interneta organizirali su se prosvjedi, otpor, alternativne inicijative i međusobno povezivanje ljudi koji izvan službenih okvira pokušavaju razumjeti što se događa.
Tijekom covida upravo je internet bio glavno mjesto preko kojeg su se ljudi:
informirali izvan mainstreama
povezivali
organizirali
o razmjenjivali dokaze, analize i iskustva
Drugim riječima, internet je danas još uvijek alat spontanog otpora.
I upravo zato njegovo gašenje, ograničavanje ili “resetiranje” u ključnom trenutku, kada pomislite da ne može gore, ne bi bilo prepreka tehnokraciji — nego preduvjet za njezinu konačnu uspostavu.
Jer u trenutku izvanrednog stanja, rata, energetske krize ili “cyber napada”, gašenje interneta ne bi značilo samo tehnički problem.
To bi značilo:
izolaciju stanovništva
prekid komunikacije među ljudima
nemogućnost brzog organiziranja
gubitak alternativnih izvora informacija
rast straha i zbunjenosti
potpunu ovisnost o televiziji, radiju i službenim kanalima države
A to je, iz perspektive sustava, savršeno stanje.
Jer u uvjetima kaosa ljudi najlakše pristaju na rješenja koja inače nikada ne bi prihvatili.
Iran je, primjerice, gotovo odmah na početku rata posegnuo za ograničavanjem interneta kako bi održao kontrolu nad informacijskim prostorom i narativom. To pokazuje da je internet, u vrijeme sukoba, prva linija bojišta, ne samo vojno, nego i psihološki.
Ako se ovakav scenarij spoji s već prisutnom energetskom krizom, posljedice ne bi stale samo na komunikaciji.
Gašenje ili ozbiljno ograničavanje interneta u današnjem svijetu značilo bi i:
kolaps dijelova bankarskog sustava
poremećaje u platnom prometu
zastoje u logistici
probleme u opskrbi
poremećaj industrije
destabilizaciju ekonomije
dodatno slabljenje povjerenja ljudi u postojeći sustav
I upravo tu mnogi vide ono što se već godinama najavljuje pod različitim imenima, poput "Veliki reset".
Ne kao teorijsku ideju, nego kao kontrolirani prijelaz iz starog sustava u novi, kroz dovoljno veliku krizu koja opravdava “nužnu transformaciju”, kao i njezino prihvaćanje.
Alo važno je razumjeti još jednu stvar.
Gašenje interneta ne znači da internet zauvijek nestaje, već da se stari, relativno slobodni internet ruši ili privremeno onesposobljuje, kako bi se kasnije vratio u novom, strogo kontroliranom obliku.
Dakle, ne radi se o “kraj interneta”, nego, nego o kraj interneta kakvog danas poznajemo.
U tom scenariju, novi internet, siguran sam bežični, Muskov 5G, više ne bi bio otvoren prostor.
Bio bi:centraliziran,autentificiran,nadziran,uvjetovan identitetom,integriran sa svim drugim sustavima kontroleI tu na scenu ulaze elementi koji se već godinama pripremaju, i zbog kojih tvrdim da je rušenje interneta preduvjet za uvođenje Tehnokracije:digitalni ID,biometrija,digitalne valute,pametni gradovi
internet stvari,nadzor u realnom vremenu,praćenje kretanja, potrošnje i ponašanja Što zbog racionalizacije potrošnje, što zbog sigurnosti.
Drugim riječima, internet više ne bi služio prvenstveno ljudima, nego upravljanju ljudima.
U takvom modelu više ne bi bilo stvarne anonimnosti, niti stvarnog digitalnog prostora izvan sustava.
Pristup internetu mogao bi biti uvjetovan:digitalnim identitetom,verifikacijom osobe,usklađenošću s pravilima sustava,centraliziranim platformama koje određuju što postoji, a što ne postoji online
To bi značilo da:privatni blogovi,neovisne stranice,mali alternativni portali,decentralizirani oblici digitalne prisutnosti...…postupno više ne bi imali stvarni prostor za opstanak.
Internet bi tada postao ono što je, po meni, oduvijek i bio plan da postane:
digitalna infrastruktura tehnokracije.Ne prostor slobode, nego prostor:identifikacije,nadzora,upravljanja,filtriranja,ponašajne kontrole
A kad se to spoji s 5G infrastrukturom, satelitskim mrežama, stalnom povezanošću uređaja, pametnim gradovima i automatiziranim sustavima upravljanja, dobivaš gotovo savršeno okruženje za društvo u kojem je sve povezano, sve mjerljivo i sve podložno kontroli.
Zato meni, iskreno, u kontekstu svega što se trenutno događa — ratova, energetskih pritisaka, cyber narativa, nestabilnosti financijskog sustava i ubrzane digitalizacije — gašenje interneta više uopće ne zvuči kao nemoguća teorija.Naprotiv.Zvuči kao jedan od logičnih koraka prijelaza iz starog svijeta u novi sustav kontrole.Ne nužno kao trajno gašenje.Nego kao kontrolirani prekid, šok, i povratak interneta pod novim pravilima.I upravo je to ono što mnogi još uvijek ne vide.
ČOVJEČANSTVO NE TREBA JOŠ JEDNU REVOLUCIJU. TREBA PREKID UNUTARNJEG PRISTANKA, TRANSFORMACIJU IZNUTRA
Službeno gledano, danas živimo u svijetu u kojem potezi dvojice ljudi mogu pokrenuti događaje koji utječu na gotovo 8 milijardi ljudi.
Sama ta činjenica trebala bi biti dovoljna da čovječanstvo zastane i zapita se, kako smo uopće došli do točke u kojoj nekolicina ljudi ima moć uvlačiti cijeli planet u rat, kaos, nestašice i kolektivni strah?
I još važnije pitanje, zašto milijarde ljudi i dalje stoje postrani, promatraju, komentiraju, navijaju ili se boje, umjesto da jasno kažu, dosta je?
Ali možda pravi odgovor nije onaj koji većina očekuje, jker ako ovo pogledamo dublje problem nisu samo Netanyahu, Trump, ratovi, elite ili političke figure. To su samo vrhovi ledenog brijega.
Pravi problem je što je ljudska vrsta toliko dugo živjela u sustavu straha, autoriteta, ovisnosti i psihološke hipnoze i nemoći da je počela prihvaćati kao normalno ono što nikada nije smjelo postati normalno, primjerice da, nekolicina odlučuje o sudbini milijardi, mediji upravljaju emocijama masa, ratovi se prodaju kao nužnost, laži se prodaju kao stabilnost, a kontrola kao sigurnost, a ne gubitak sloboda.
I upravo zato možda pravi otpor ne može izgledati onako kako većina misli, jer ako čovječanstvo ustane samo kroz bijes, mržnju, osvetu, histeriju ili kolektivnu emocionalnu eksploziju...
…onda ono možda ruši jednu kulisu, ali ostaje unutar iste matrice, a to je ono što mnogi još uvijek ne vide.
Sustav se ne hrani samo poslušnošću.
Sustav se hrani i strahom, panikom, mržnjom polarizacijom, očajem i kolektivnim psihološkim kaosom
Drugim riječima, nije dovoljno reći “dosta” ako to još uvijek govoriš iz istog polja svijesti koje te drži zarobljenim.
I zato možda čovječanstvu sada ne treba još jedna revolucija, već mu treba nešto mnogo teže. Treba mu prekid unutarnjeg pristanka.
To znači prestati davati svoju svijest, svoju pažnju, svoju emocionalnu energiju i svoj identitet sustavu koji opstaje upravo zato što ga ljudi neprestano hrane, čak i onda kada mu se navodno opiru.
Možda se ne trebamo boriti protiv "njih", možda ih samo trebamo prestati "doživljavati" i učiniti ih beznačajnima, jer to i jesu.
FBI KUPUJE VAŠU LOKACIJU | Digitalni Kavez Se Zatvara
Pod okriljem nacionalne bezbjednosti, administracija u Washingtonu trenutno spaja imigracione dosijee, brojeve socijalnog osiguranja i zdravstvene kartone u jednu, masovnu, centralizovanu bazu podataka. FBI, umjesto da traži naloge od sudija, jednostavno kupuje vaše lokacijske podatke od privatnih kompanija. Vaš telefon je postao vaš lični doušnik.
Ali fizičko praćenje je samo prvi nivo. Pravi zatvor se gradi od koda. Banka za međunarodna poravnanja (BIS) u Bazelu gura implementaciju centralnobankarskih digitalnih valuta (CBDC) — sistema u kojem algoritam može odlučiti da vam zamrzne sredstva jer ste prisustvovali pogrešnom protestu ili podijelili video koji se ne uklapa u zvanični narativ.
Kada spojite centralizovanu bazu podataka, FBI nadzor i digitalnu valutu, dobijate zastrašujuću sliku stvarnosti: sistem dizajniran da eliminiše samu mogućnost pobune.
Fizički ratovi vas drže u strahu. NLO zataškavanja skreću pogled sa prave tehnologije. Prava bitka se vodi za vlasništvo nad vašim identitetom.
Pratite kanal za Video 4, gdje otkrivamo kako su naučnici već uspjeli da dekodiraju vizuelne slike snova — jer invazija na vaš um je već počela.
Sistem ne treba vojsku da nas pokori, ako nas natjera da se međusobno špijuniramo. Digitalni ID je alat za stvaranje društva u kojem će naši komšije, kasirke i konobari biti naši policajci.
SOCIJALNI KREDIT:
KINA DOLAZI NA NAŠA VRATA.
Mislimo da je to “tamo negdje daleko”? Greška. Digitalni ID je temelj za sistem u kojem se naše ponašanje boduje. Pili smo previše alkohola? 10 bodova. Nismo primili desetu dozu nečega? 50 bodova.
Družimo se sa ljudima koji su "sumnjivi" sistemu? Nema putovanja van grada. To nije film, to je matematika kontrole. Onog momenta kad naši životi postanu QR kod, naša vrijednost kao ljudi zavisi od toga koliko smo poslušni roboti.
ZAŠTO REAGUJEMO TEK KAD JE PREKASNO?
Zato što nas ubjeđuju da su oni koji upozoravaju "ludi". To je stara taktika: Ismijevaj onoga ko vidi opasnost, dok opasnost ne postane očigledna svima. Ali tada je kasno. Kada naša djeca budu pitala: “Zašto ne možemo kupiti igračku?”, a mi im odgovorimo: “Zato što nam je aplikacija blokirana jer smo kritikovali vlast”, tada ćemo shvatiti cijenu naše tišine.
BITKA ZA LJUDSKOST.
Ovo nije borba protiv tehnologije. Ovo je borba za pravo da budemo nepredvidivi, slobodni i anonimni.
Anonimnost je sloboda. Privatnost je moć.
Oni žele da znaju naše sljedeće misli prije nego što ih izgovorimo. Žele društvo u kojem niko ne smije da talasa jer mu digitalni identitet visi o koncu.
NAŠ POSLEDNJI ČIN OTPORA:
Prestanimo tražiti dozvolu od ekrana da bismo živjeli.
Gasimo notifikacije, palimo mozak. Podržimo lokalne seljake kešom. Oni ne traže naš ID da bi nam prodali jaja. To je prava ekonomija slobodnih ljudi. Ne pristajemo na ucjene. Ako nas uslovljavaju aplikacijom za ulazak negdje, ne ulazimo.
Tražimo alternativu. Stvarajmo naše krugove povjerenja. Sloboda se ne dobija na poklon, ona se brani svakog dana malim odlukama. Ako danas ne kažemo "Dosta je", sutra će naš glas biti samo ugašeni piksel na ekranu.
ODBIJMO DIGITALNI LANAC!
OD RATA DO TEHNOKRACIJE ILITI KAKO SE KRIZA POLAGANO PRETVARA U KONTROLU
Kriza nije kraj priče već početak kontrole
Većina ljudi još uvijek promatra rat na Bliskom istoku kao još jedan “udaljeni sukob”. Još jednu geopolitičku krizu.
Još jedan naslov koji traje nekoliko dana, pa ga zamijeni novi.
I tu leži problem, jer ljudi gledaju samo rat i ne vide što taj rat pokreće u svijetu.
A to nisu samo vojne posljedice, to su energetski šokovi, skokovi cijena, poremećaji opskrbe, nesigurnost transporta, rast inflacije, pritisak na hranu, gorivo i svakodnevni život.
Drugim riječima, rat nije samo vojni događaj, rat je alat za proizvodnju globalne krize. I kao takav i u tu svrhu i jest pokrenut, i upravo tu i počinje prava priča, jer suvremeni svijet ne treba potpuno uništenje da bi izgubio ravnotežu, dovoljno je pogoditi nekoliko ključnih točaka. Poput Hormuškog tjesnaca. Crvenog mora. Rafinerija. Lanaca opskrbe. Pomorskih pravaca ili energetskih čvorišta.
Istina je da ne trebaš srušiti cijeli sustav, dovoljno je poremetiti njegove arterije.
A kada se jednom poremeti protok nafte, plina, robe, hrane, prijevoza i logistike, onda posljedice više ne ostaju “tamo negdje”, one dolaze na benzinske postaje, na račune za struju, na police trgovina i u svakodnevni život običnog čovjeka, izato ono što gledamo nije samo rat već udar na normalnost za koju već sada govore, da kada ode, više se nikada neće vratiti.
I upravo zato najveći problem nisu same posljedice, najveći problem je ono što će doći kao “rješenje”, jer to je obrazac koji smo već gledali.
Prvo dođe kriza.
Zatim nesigurnost.
Zatim medijski i politički pritisak.
Zatim “stručnjaci”.
Zatim “nužne mjere”.
A na kraju se ljudima predstavi nešto što se nudi kao jedino razumno rješenje.
Tako je bilo i s koronom.
Prvo preporuke.
Zatim mjere.
A onda je svaka nova izjava, svaka nova medijska kampanja i svaka nova “privremena” odluka ljude gurala prema unaprijed pripremljenom izlazu.
Što bi to moglo značiti u praksi, danas?
Prvo ćemo slušati: treba štedjeti energiju, treba manje voziti, treba smanjiti potrošnju i treba prilagoditi život novim okolnostima, a zatim će se, kao i uvijek, ponuditi “pametna rješenja”.
Ne rješenja koja vraćaju slobodu, nego rješenja koja uvode više praćenja, više upravljanja, više uvjetovanja i više digitalne kontrole. To mogu biti QR kodovi, aplikacije, pametna brojila, digitalni identitet, digitalna valuta te sustavi koji prate i usmjeravaju potrošnju energije, goriva i kretanja.
Drugim riječima kriza se može iskoristiti, a koliko vidimo već sad i planira se iskoristiti kao most prema digitalizaciji resursa i upravljanja svakodnevnim životom.
I to je trenutak kada priča prestaje biti samo energetska i postaje civilizacijska, globalna.
Jer kada se spoje energija, novac, identitet i pristup, nastaje nešto puno veće od “kriznog menadžmenta”.
Jer tada više ne govorimo samo o tome koliko goriva ima, koliko košta struja ili koliko traje poremećaj opskrbe, tada govorimo o tome tko, kada, koliko i pod kojim uvjetima može pristupiti osnovnim resursima.
A to je već potpuno druga razina.
To je razina na kojoj energija više nije samo energija.
Ona postaje alat upravljanja čovjekom, i tu dolazimo do onoga što mnogi još uvijek ne žele vidjeti.
Možda cilj nikada nije samo rat, nestašica, šok ili inflacija, možda je cilj ono što se kroz te šokove može uvesti, normalizirati i trajno zadržati.
Svaki sustav koji ti u kriznim okolnostima “pomaže” tako da ti prati potrošnju, uvjetuje pristup, ograničava mobilnost, centralizira odluke i veže tvoj svakodnevni život uz digitalnu infrastrukturu …nije neutralan.
To je tehnokratski model upravljanja društvom, i to je ono što se ne gradi u jednom danu.
To se gradi korak po korak, kriza po kriza
mjera po mjera, rješenje po rješenje.
I opet, ne radi se o širenju straha. Radi se o prepoznavanju obrasca.
Jer onaj tko ne vidi obrazac,
sutra će misliti da je sve došlo iznenada.
Rat siguran sam nije konačni cilj. Dok je kriza stvorena ratom alat, a kontrola je ono što kroz nju pokušavaju učiniti normalnim.
ENERGETSKA PREVARA
NAFTA ZA LJUDE ILI ZA MAŠINE?
Dok nas ubeđuju u globalnu nestašicu i „klimatsku krizu“, energetski resursi se planski otimaju od ljudi i preusmeravaju u data centre.
-Njihova namera je da veštački podignu cene nafte i gasa kako bi nama ograničili kretanje i osnovne životne potrebe. Dok nam govore da energije nema, milioni tona goriva se tiho skladište za napajanje ogromnih data centara i veštačke “inteligencije”.
-Planiraju da prioritet u snabdevanju strujom dobiju serveri, a ne naša domaćinstva. Grejanje i transport se ljudima uskracuje da bi digitalni sistem nadzora mogao da radi 24/7.
-Irska: Dok se građanima nameće štednja i "zelena tranzicija", data centri troše više struje nego sva gradska domaćinstva zajedno da bi se održali serveri.
-Nemačka: Država je donela zakone koji data centre kategorišu kao "kritičnu infrastrukturu". To znači da će u slučaju totalne nestašice gasa i nafte prvo bile isključene fabrike i grejanje, dok bi data centri imati prioritet.
-SAD (Virdžinija): Grade se novi gasovodi isključivo za data centre ali ne za grejanje novih naselja, već za hlađenje hiljada procesora koji obrađuju podatke.
-Skrivene zalihe: Tehnološke kompanije su postale najveći kupci dizela koji stoji zaključan u njihovim rezervnim tankovima, povučen sa tržišta (što podiže cenu na pumpama).
-Njihova strategija je korišćenje goriva za izgradnju digitalnog zatvora, dok se istovremeno promoviše „ekološka svest“ kojom nam se zabranjuje pristup tim istim resursima.
-Oni koriste krize i sukobe kao paravan da opravdaju “energetsku krizu”. Nafta ne nestaje, ona samo prestaje da služi slobodnom čoveku i počinje da napaja procesore koji bi sutra upravljali našim digitalnim novcem i pravima.
Krajnji cilj je potpuna zavisnost.
Njihov plan predviđa svet u kojem je energija luksuz za pojedinca, ali neograničen resurs za sistem kontrole.
Bez našeg pristanka, ovi planovi gube svoju snagu. Ćutanje je znak odobravanja. Zato pišimo, delimo i svedočimo istinu istim intenzitetom kojim nas mediji zasipaju iluzijama. Neka naša reč odjekuje mrežama sve dok se istina ne utisne u podsvest svakog pojedinca. Društvene mreže su naši preostali kanali slobode, iskoristimo ih da preplavimo prostor glasom razuma i jasno kažemo da na ovaj scenario ne pristajemo!
DOSTA JE BILO NE VEROVANJA U TEORIJE ZAVERE. DOSTA JE BILO ZABIJANJA GLAVE U PESAK. VREME JE ZA PLJOSNATE MISLI. VREME JE ZA PRIHVATANJE VREMENA KOJE DOLAZI.MORA SE IZACI IZ ZONE KOMFORA. MORA SE OTVORITI UM!
