среда, 29. јун 2022.

BANKA NASIH DUSA

 NAUCNICI SU NAJZAD PRIHVATILI I DOKAZALI DA DUSA POSTOJI ,A SAMIM TIM I REINKARNACIJA. DODUSE ODAVNO POSTOJI TA TEORIJA KOJU SU NAUCNICI GLEDALI SA SKEPSOM ,ALI SADA POSTOJI I DOKAZ  DA DUSA POSTOJI. ZNATE ONAJ 21 GRAM KOJI NE STANE KAD COVEK ISPUSTI DUSU (CITAJ UMRE). TAJ DOKAZ SE NALAZI U NASIM OCIMA (KOJA SU OGLEDALO DUSE) A SADA POSTOJI I BANKA KOJA SKUPLJA SVE NASE DUZICE OKA.  NIJEDNA DUZICA OKA NIJE ISTA KAO NI OTISAK PRSTA,A OPET DESI SE DA SE DUZICE PODUDARE - I ONDA JE TO REINKARNACIJA STA DRUGO.

Malo me brine sto toliko podataka skupljaju o svima nama. Da li imaju i nasu DNK? Verovatno.

Da se prvo podsetimo koliko je oko cudesan organ.

 

  • Svako oko je teško oko 28 grama, široko manje od 2,54 cm, i oblika je malo izdužene lopte.
  • Ljudsko oko može razlikovati 500 nijansi sive.
  • Naše oko može da razlikuje oko 10 miliona nijansi boja, i ne postoji kompjuter koji to može da izvede.
  • Zjenica se povećava pri jakim emocijama koje osjeća čovjek (strah, ljutnja, zaljubljenost).
  • Manje od 2% ljudi ima zelene oči, a najveći procenat ljudi ima braon oči.
  • Pored mozga, oči su najkomplikompleksniji organ u cijelom ljudskom organizmu.
  • Samo 1/6 očne jabučice je vidjiva na našem licu.
  • Rožnjača je jedini dio našeg organizma koji nema dovod krvi.
  • Naša sjećanja su 80% slike.
  • Na fotografijama koje su napravljene s blicem, nekad možemo primijetiti da oči ljudi imaju crveni odsjaj. Ovo se javlja zato što svijetlo reflektuje vene retine (mrežnjače).
  • Čitanje sa papira je oko 25% brže nego čitanje sa monitora.
  • Najefektnije sunčane naočare pružaju 98% zaštite od UV zračenja.
  • Ljudsko oko se fokusira na oko 50 stvari u sekundi.
  • Nemoguće je kinuti kada su nam oči otvorene.

Zenica oka je crna jer je otvorena ka tamnom, unutrašnjem delu oka. Oko zenice nalazi se dužica, nalik na prsten i u najvećem broju slučajeva može biti plave, zelene ili smeđe boje. Dužice pojedinca su jedinstvene i strukturno različite, što omogućava njihovo korišćenje u svrhe prepoznavanja i utvrđivanja identiteta pojedinca.

Mogućnost da dužica oka bude upotrebljena za identifikaciju, najpre je sugerisana od strane oftamologa, a razlog za to je veliki broj detalja koji su jednistveni i ostaju nepromenjeni tokom vremena. Godine 1936, oftamolog Frank Burch prvi je sugerisao upotrebu dužice za personalnu identifikaciju, a 1986. god.  Aran Safir i Leonard Flom su patentirali tu ideju. Dr John Daugman, profesor na Harvard Univerzitetu, sredinom 1990-ih godina patentirao je algoritme za skeniranje dužice oka.

Dužica poseduje preko 200 detalja koji se mogu upotrebiti za poređenje. Čitači dužice koriste video kameru, pa ne zahtevaju kontakt sa korisnikom, dok se skeniranje dužice najčešće vrši infracrvenim svetlom. 

Skeniranje dužice oka primenjuje se: 

  • kao zamena za pasoše i identifikacione kartice, 
  • za obezbeđenje i sigurnost u vazduhoplovstvu, 
  • za kontrolu pristupa određenim prostorima na aerodromu, 
  • za kontrolu pristupa bazama podataka i prijavljivanje na kompjuterske mreže, 
  • za kontrolu pristupa zgradama i kućama, 
  • za evidenciju i kontrolu pristupa u bolnicama, 
  • za proveru identiteta na graničnim prelazima, itd. 

Jedna od značajnijih primena tehnologije skeniranja dužice realizovana je od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Na svih 17 vazdušnih, kopnenih i morskih ulaza u UAE vrši se prepoznavanje dužice oka svih putnika koji ulaze u zemlju. Sve veći broj aerodroma širom sveta ima instalirane identifikacione sisteme zasnovane na prepoznavanju dužice.

I tako kad si jednom u kompjuteru zavrsis i u glavnom - logicno.

Kako zaštititi bezbednost građana bez ugrožavanja njihove privatnosti? Neki kažu da je naša privatnost već bespovratno narušena, kao što je Erik Šmit, generalni direktor kompanije Google, istakao u svom govoru na konferenciji „Techonomy 2010“: „Pokažite nam 14 vaših fotografija i mi ćemo Vas identifikovati. Mislite da nemate 14 fotografija sebe na internetu? Imate fotografije na „Facebook“-u!“ Ali kao što većina predstavnika agencija za sprovođenje zakona i eksperata iz polja bezbednosti i odbrane smatra, mi se osećamo relativno sigurno u društvu u kom živimo uprkos raznim terorističkim, kriminalnim i zdravstvenim pretnjama, zato što je cilj odgovorne upotrebe biometrije, on-line nadzora i sličnih tehnologija zaštita javnog interesa. To može biti urađeno samo kroz snažan pravni okvir i edukaciju korisnika, kao što su oni na aerodromima i u javnoj administraciji. Međutim, postoji još jedan razlog za zabrinutost na koju je usmeren Šmitov komentar: građani, kao pojedinci trebali bi da preuzmu sopstvenu odgovornost u čuvanju sigurnosti svojih podataka.  

Nalaženje ravnoteže između zaštite privatnosti i javnog interesa je ozbiljan i temeljan izazov, da ne pominjemo da je i tehnološki i pravno zahtevno. Na primer, i dalje postoje debate da li biometrijske podatke treba ili ne treba smatrati za „privatne“ ili za „osetljive“ podatke, a postoje snažni argumenti za i protiv. Na Konferenciji o moralu i upravljanju biometrijskim i identifikacionim tehnologijama, mnogi govornici su se složili da odgovor zavisi od specifičnog konteksta, od upotrebe podataka, od specifičnih razloga zbog kojih se podaci obrađuju. Stavljanje ovih razmatranja u snažan, ali fleksibilan legalni pravni okvir kako bi se dobilo više pravne sigurnosti radi dobrobiti pojedinaca zahteva duboko razumevanje tehnoloških, proceduralnih i moralnih briga i specifičnosti.Postoje dve metode prilikom određivanja identiteta pomoću oka – skeniranje dužice (irisa) i skeniranje mrežnjače (retine) oka. Skeniranje dužice se zasniva na analizi pojedinosti prstena u boji koji okružuje zenicu (irisa). Na dužici postoji više od 200 tačaka koje se mogu iskoristiti za identifikaciju, kao što su prsteni, brazde i pegice. Te šare su jedinstvene za svakog pojedinca, čak se levo i desno oko iste osobe razlikuju. Zbog toga se ova metoda uspešno može koristiti i za identifikaciju, a ne samo za verifikaciju. Za snimanje dužice dovoljna je obična kamera. Snimanje se može obaviti sa izvesne daljine (čak i do pola metra) i kroz naočare. Da bi se izbeglo korišćenje veštačkog oka, sistem može da osvetli oko i da vidi da li dolazi do skupljanja zenice.

Ovaj sistem je primenu našao još 1994. godine u nekoliko zatvora u Americi za identifikaciju zatvorenika ili kao sigurnosna provera zaposlenih. Na frankfurtskom aerodromu ovaj sistem se koristi za identifikaciju tzv. „čestih letača” i njihovo brzo propuštanje kroz aerodromske kontrole. Skeniranje dužice se najviše primenjuje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gde se svi stranci koji ulaze u zemlju skeniraju, a zatim se njihove dužice upoređuju s onima iz baze, kako bi se izdvojili pojednici koji su proterani iz UAE. Oko 7000 putnika se svakog dana upoređuje sa oko 550.000 osoba u bazi. Za pretragu je potrebno oko dve sekunde. Do sada je ovom metodom pronađeno oko 22.500 osoba i njihovi identiteti su daljom istragom potvrđeni.

Prednost ove metode je njena pouzdanost i relativna jednostavnost. Nedostatak je to što je za skeniranje oka glavu potrebno držati na tačno određenom mestu, što nije naročito zgodno ako neko to ne želi da uradi svojevoljno. Takođe, baze skeniranih dužica ne postoje, već bi morale da se prave „od nule”.

Skeniranje mrežnjače koristi individualnost krvnih sudova na dnu oka. Ovaj vid identifikacije je najpouzdanija od svih biometrijskih metoda: pošto ne postoji način da se mrežnjača falsifikuje, ona se ne menja tokom celog života osobe, a mrežnjača mrtve osobe toliko brzo propada da nisu neophodne dodatne mere utvrđivanja da li je osoba živa ili ne. Za uspešno skeniranje je potrebno skinuti naočare, oko treba da je blizu skeneru i neophodno je fokusirati se na određenu tačku. Proces skeniranja traje između 10 i 15 sekundi i za to vreme je oko osvetljeno svetlošću slabog intenziteta. Jasno je da je ovo komplikovaniji i neugodniji način utvrđivanja identiteta od svih ranije pomenutih. Zbog toga, a i zbog visoke cene i pouzdanosti, skeniranje mrežnjače koristi se samo za instalacije visokog nivoa sigurnosti, kao što su vojna postrojenja, banke ili elektrane.

ZNACI DOKAZANO NAM SKENIRAJU OCI U RAZLICITIM SITUACIJAMA I ONDA  PODATKE UNOSE U SVOJE BAZE LOKALNO DOK  SVE NE POSTANE GLOBALNO. CEMU TO ZAPRAVO SLUZI NIKAKO NE SHVATAM. MENI JE OD CELE PRICE NAJVAZNIJI DEO DA DUSA POSTOJI I DA JE NASE TELO SAMO ODELO ZA DUSU. REINKARNACIJA JE DOKAZANA ZAHVALJUJUCI MAPIRANJU I SKENIRANJU OCIJU (OGLEDAL DUSE) I TO JE TO. NECU DA U SVEMU VIDIM TEORIJE ZAVERE KOJE SU U STVARI ISTINA KOJA NIJE SVIMA DOSTUPNA.

 

Нема коментара :

Постави коментар