CUNDOKU I KNJIGE ZA KOJE SVI TVRDE DA SU IH PROCITALI, A NISU. GOMILANJE KNJIGA NIJE NISTA NOVO. KAO NI LAGANJE O PROCITANIM KNJIGAMA. PA EVO POCELA JE NOVA SKOLSKA GODINA. MALO DA SE PODSETIMO STA TO BESE KNJIGA I CITANJE.
Mnogi ljudi gomilaju knjige koje unapred znaju da neće pročitati. Cundoku je japanska reč koja opisuje tu strast,Kovanica cundoku je nastala od više reči – “cunde“ (što znači “gomilati“), “oku“ (što znači “ostaviti da odleži“) i “doku“ (“čitati“). Kad bolje razmislimo, mnogi od nas kod kuće imaju gomilu knjiga koje nismo pročitali.
Moderno digitalno doba olakšalo je čitanje literature, da li putem mobilnog telefona, tableta pa kod nekih i putem TV-a. Ušteda prostora je evidentna kao i sam pristup virtuelnoj biblioteci, rekli bi smo, na jedan klik od Vas. Međutim, nešto nedostaje!
Lična biblioteka pravo je blago, a miris papira i šuškanje hartije pod prstima, nezamenjiv je osećaj. U
stvari, većina ljubitelja književnosti je ponosna na to, istrajni su u
svojoj želji da napune police do maksimuma. Ne trude se da se zaustave
sa gomilanjem, jer je rastanak sa komadima pažljivo kreiranih gomila
težak, a zaustavljanje sebe od kupovine sledeće knjige je još teze,
Želja za kupovinom više knjiga nego što možete fizički da pročitate za
vreme ljudskog života je prilično univerzalna, postoji i određena reč za
to: cundoku.
I dok je većina koji su pisali na temu o cundoku, koristila tu reč da
opiše stanje gomilanja knjiga, „LA Tajms“ je koristio termin kao imenicu
koja opisuje osobu koja pati od sindroma gomilanja knjiga, ili „osoba
koja kupuje knjige i ne čita ih i onda ih pušta da se gomilaju na podu,
policama i ostalim komadima nameštaja.“
Za cundoku ne postoji sinonim u engleskom jeziku, Oksfordski rečnici su
na blogu definisali ovu reč kao „čin nečitanja knjige nakon što ste je
kupili, tipično gomilajući je sa drugim nepročitanim knjigama“.
Infromativni sabredit daje nam još konteksta, objašnjavajući da „cundoku
skala“ ide od jedne nepročitane knjige do ozbiljne gomile. Upozaravaju
da „Svako može patiti od cundoku ’kletve’ na ovaj ili onaj način.“
Prema sajtu „Quartz“ cundoku ima popriličnu istoriju. Pojavio se kao
igra reči krajem devetnaestog veka, tokom Meiji ere u Japanu. Na početku
se „oku“ u „tsunde oku“ transformisalo u „doku“, što znači „čitati“,
ali zato što je „tsunde doku“ malo teško za izgovaranje, fraza se na
kraju svela na „tsundoku“. I tako se rodila reč za zavisnike od čitanja.
Kada govorimo o zavisnostima – termin „bibliomanija“ se pojavio skoro u
isto vreme kao i „cundoku“. Tomas Fronal Dibdin, engleski sveštenik i
bibliograf, napisao je „Bibliomania“ ili „Book Madness: A
Bibliographical Romance“ u devetnaestom veku, naglašavajući fiktivnu
„neurozu“ koja tera one koji pate od nje da opsesivno sakupljaju knjige
svih vrsta.
Bibliomanija ima mračnu prošlost, dokumentovana je uglavnom kao
pseudobolest koja je inspirisala stvaran strah, a ne kao bezopasna
veština nabavke više knjiga nego što imamo vremena da ih pročitamo.
„Neki kolekcionari su trošili čitava bogatstva da naprave lične
biblioteke“, napisala je Loren Jong za Atlas Obscura. „I dok nikada nije
medicinski klasifikovana, ljudi u devetnaestom veku su se stvarno
plašili bibliomanije.“
Izgleda da cundoku bolje objašnjava svetliju stranu kompulzivne kupovine
knjiga, reč koja budi slike precizno naslaganih tomova, na dašak daleko
od rušenja. Iako u našem jeziku ne postoji podjednako lep ekvivalent,
niko vas ne sprečava da koristite ovu japansku reč u svakodnevnom
rečniku.
„Kao i sa drugim japanskim rečima poput karaoke, cunami i otaku, smatram
da je vreme da cundoku uđe u engleski jezik. Još kad bismo mogli da
pronađemo i reč koja opisuje nepročitane knjige na vašem Kindlu.
E-cundoku? Cundokindl?“, piše Open Culture.
Znate o čemu se radi, poznati su vam likovi, gledali ste film… to je isto kao i da ste pročitali knjigu, zar ne? Pa, čini se da mnogi tako misle, jer je BBC-jeva anketa od pre nekoliko godina pokazala da se veliki deo ljudi pretvara da su pročitali određenu knjigu iako je u stvarnosti nisu ni pipnuli.U onlajn anketi se dalje navodi da je četvrtina ljudi spremna da laže o određenim knjigama za koje misle da je trebalo da ih pročitaju da bi izgledali pametnije, privlačnije i kako bi se uklopili u društvo. Čak 40 odsto ljudi je tvrdilo da je njihov najvažniji razlog za laganje bio da spreče da budu izostavljeni iz razgovora, a nešto manje od jedne trećine je reklo da su slagali kako bi izgledali inteligentnije. Istraživanje, koje je obuhvatilo 2.000 ispitanika u Britaniji, koristilo je informacije da rangira naslove o kojima većina ljudi laže po redosledu. Verovatno očekivano, na listi su se našli Tolstoj, Čarls Dikens (čak tri puta), ali ima i nekoliko "modernih" iznenađenja poput "Pedeset nijansi sive" ili serijala o Hariju Poteru. Ljudi su spremniji da slažu da su čitali klasične romane, jer tako u društvu deluju inteligentnije. Međutim, čak 42 odsto njih svoja znanja o klasicima zasniva na TV adaptacijama i filmovima, ili sižeima koje pronađe na internetu", stoji u izveštaju.
Evo kompletne liste, pa i sami možete da prebrojite koliko puta ste slagali.
1. "Alisa u zemlji čuda", Luis Kerol
2. "1984", Džordž Orvel
3. "Gospodar prstenova" trilogija, Dž. R. R. Tolkin
4. "Rat i mir", Lav Tolstoj
5. "Ana Karenjina", Lav Tolstoj
6. "Avanture Šerloka Holmsa", Artur Konan Dojl
7. "Ubiti pticu rugalicu", Harper Li
8. "Dejvid Koperfild", Čarls Dikens
9. "Zločin i kazna", Fjodor Dostojevski
10 ."Ponos i predrasude", Džejn Ostin
11. "Sumorna kuća", Čarls Dikens
12. "Hari Poter", Dž. K. Rouling
13. "Velika očekivanja", Čarls Dikens
14. "Dnevnik Ane Frank", Ana Frank
15. "Oliver Tvist", Čarls Dikens
1 6."Pedeset nijansi" (trilogija), E. L. Džejms
17. "Deset malih crnaca", Agata Kristi
18. "Veliki Getsbi", F. Skot Ficdžerald
19 ."Kvaka 22", Džozef Heler
20. "Lovac u žitu", Dž. D. Selindžer
Mobi Dik (1851) Herman Melvil
- Budimo iskreni, verovatno ste pročitali samo dečiju verziju koja je skraćena i koja se usmerava samo na avanture Ahaba i njegovu bitku sa belim kitom. Iako su avanture i anegdote prisutne u originalnom tekstu, one uključuju i mnoge stvari koje mogu biti dosadne i teške mnogim ljudima.
Robinson Kruso (1719) Danijel Defo
- Kao i sa "Mobi Dikom“, i sa Robinsonom Krusoom je stvar ista – ovo je dečiji klasik. Ona priča priču o čoveku koji je bio sam na pustom ostrvu 28 godina, ali ona je mnogo više od toga. Pitanja rase, robovlasništva su veoma teška i naporna i mnogi se odlučuju da preko ove knjige samo pretrče.
Biblija
- Vrlo je verovatno da su vekovima ljudi najviše lagali da su pročitali ovu knjigu. Većinu njenog sadržaja znamo, ali umesto da je pročitamo, lakše nam je da citiramo pasuse koje smo napamet naučili.
Romeo i Julija“
Šekspirova
priča o prokletim ljubavnicima koji pripadaju zaraćenim porodicama
zasigurno nije podesno štivo za tinejdžersku čitalačku pubilku; Julija
nema ni 14 godina kada izvrši samoubistvo zarad ljubavi prema dečaku
koga je srela tek nekoliko puta. Ona nije krila svoje emocije. A ova
priča nije ni roman, već pozorišna drama; najbolje je upiti je u
pozorišnom izvođenju. Kada fenomenalni glumci izgovaraju Šekspirove
sočne stihove, lako ćete preći preko zastarelih izraza, a priča će vam
ganuti srce, kao i njeni prokleti junaci, koji nikada neće pasti u
zaborav.
„Hari Poter i kamen mudrosti“Ako
do sada niste pročitali prvu knjigu o Hariju Poteru, verovatno ne
postoji ta sila koja će vas na to naterati. Međutim, kada jednom uronite
u svet dečaka-čarobnjaka – nema vam povratka. Znate li da je serijal
prodat u preko 500 miliona primeraka u poslednjih dvadesetak godina?
Verovatno ste čuli da postoji tematski zabavni park, a sigurno ste
naletali na razne proizvode, od magičnih štapića do navlaka za
posteljinu. Možda ste čak i prisustvovali venčanju sa temom univerzuma
Harija Potera. Sve je jasno kao dan. Neki ljudi zaista ne vole svet
fantazije. Ali da li ste ikada zapitali da li toliko poštovalaca dela
Dž. K. Rouling može da greši?
„Dnevnik Ane Frank“
Mnogi knjigoljupci neće prigrliti knjigu za koju znaju da nema srećan
kraj. Ali Ana će vam zasigrno osvojiti srce svojim dnevnikom i naterati
vas da zamrzite naciste zbog njene preuranjene smrti – ne zbog poznate
floskule: „Uprkos svemu, i dalje verujem da su ljudi u dubini duše
zaista dobri“, već zbog njenih brutalno iskrenih opisa kako je to biti
tinejdžer koji je neprekidno zarobljen u tajnom skrovištu sa majkom i
dečakom u koga više nije zaljubljena. Zapravo, Anina istančana iskrenost
o detaljima svakodnevnog života u „tajnom ankesu“ možda će vas podstaći
da isplanirate da jednog dana posetite Amsterdam kako biste uživo
videli mesto na kom se skrivala.
„Doživljaji Toma Sojera“
Danas bi tipični primer američkog dečaka iz pera Marka Tvena
verovatno dobio dijagnozu ADHD poremećaja. Njegovo neverovatno
vragolasto ponašanje počinje već na prvim stranicama kada zamajava tetku
Poli, i gotovo da neće prestati sve do kraja knjige. Postoji valjani
razlog zašto ova knjiga nije izašla iz štampe još od prvog objavljivanja
1876. godine. Međutim, ako zbog zastarelog slenga, dijalekta i dijaloga
ne možete da „svarite“ ovu knjigu, pokušajte sa audio-knjigom ili da
pogledate predstavu po motivima iz ove knjige. Kada vam neko drugi čita o
Tomu Sojeru, oživeće vam ovog nestaška...
„Gospodar muva“
Evo još jednog primera kada knjiga pokvari čitalačko iskustvo zato što
se predoči čitaocu previše rano, samo zato što su junaci deca. Istina je
da su junaci Vilijema Goldinga
engleski dečaci-školarci nasukani na ostrvu, ali potrebna je zrelost
kako bi se razumela tama koju knjiga razotkriva. Ako ste ikada pomislili
da odbacite moderan pristup siledžijama uz komentar: „Najbolje je da
deca to reše među sobom“, ovaj roman će vas verovatno naterati da
promenite mišljenje. Bilo kako bilo, „Gospodar muva“ će vas držati
budnim duboko u noć, dok „gutate“ stranice sve do neverovatnog kraja.
„Skarletno slovo“
Ovo je prosto kao pasulj. Iskreno, učinite to sebi i nemojte ponovo da
čitate ovu turobnu priču Natanijela Hotorna koja „crvenom slovu“ daje
novo značenje. Umesto toga pogledajte film „Easy A“, kao glamurozniji
primer rekapitulacije. Jadna mlada Jastira Prin nema muža i (avaj)
ostaje trudna. Zbog ovog greha su ona i njena beba prognane iz
puritanske kolonijalne zajednice. Ona povrh svega mora da nosi crveno
slovo „A“ na svojoj odeći kako bi podsećala druge na svoj izgnanički
status. Međutim, teško ju je sažaljevati pošto sve vreme krije identitet
oca deteta, licemrenog oženjenog sveštenog lica. Ne postoji
iskupljenje, niti srećan kraj, osim možda podsetnika koliko imamo sreće
što ne živimo u 18. veku. Hvala Hotornu!
„O miševima i ljudima“
Nemojte da vas zavara broj stranica. Džon Stajnbek
je upakovao štošta u ovaj kratki tragični vestern o tvrdoglavom kauboju
koji nikako da napusti svog ogromnog, priglupog kompanjona koji ni sam
nije svestan svoje snage... i stoga stalno upada u nevolje. Uprkos
surovom i sirovom životnom stilu, dvojica prijatelja imaju zajednički
san da vode farmu. Kladimo se da ćete na kraju plakati. Ovo je veoma
važan roman,
„Uliks“
Knjigoljupci mogu da dobiju mnogo poena čak i ako samo pokušaju da
pročitaju ovaj obimni roman toka svesti Džejmsa Džojsa. Inspirisana
grčkim mitom o Odiseju, knjiga prati jedan dan – 16. jun 1904. godine – u
životu Leopolda Bluma. Roman je objavljen 1922. godine i pisan je
jezikom koji je istovremeno besmislen i briljantan. Ne dozvolite da vam
ovo bude jedan od onih romana za koji svi lažu da su ga pročitali: jeste
izazov, ali pravi knjigoljupci moraju da ga savladaju. Za dodatni
kredit, tu su još dva obimna dela – „Mobi Dik“ Hermana Melvila i „Rat i mir“ Lava Tolstoja.
'Voljena"
oman Toni Morison
je priča o nekadašnjoj robinji i njenim sećanjima, a istražuje teške
teme ropstva, trauma i rasizma spajanjem užasnih događaja sa
natprirodnim metaforama.
Težak je za čitanje, ali knjigoljupci moraju biti otvoreni za nove
načine da razumemo sebe i našu istoriju – posebno kada je sve ispričano
lirskom prozom za koju roman nagrađen Pulicerovom nagrado 1987. godine.
Za one koje zanimaju slične teme, tu je još jedno remek-delo: „Boja purpura“ Alis Voker.
„Isijavanje“
Svaki knjigoljubac bi morao bar na kratko da zaroni u žanr horora, a ima
li boljeg načina nego da pročitate delo majstora žanra – Stivena Kinga.
„Isijavanje“ je roman koji zalazi u mračne kutke psihe i svako od nas
bi barem jednom trebalo da zaplovi tim morem. Možda ste pogledali
filmsku adaptaciju sa Džekom Nikolsonom, ali to se ne računa – pravi
knjigoljubac mora uvek prvo da pročita knjigu.
„Sto godina samoće“
Kolumbijski autor Gabrijel Garsija Markes
je u ovom romanu iz 1967. godine pisao o sedam generacija jedne
porodice i stvorio jedno od najznačajnijih dela Latinske Amerike.
Istovremeno melodramatičan i besprekorno napisan, ovaj roman mora da se
nađe na svakoj polici zbog svoje simbolike, širine i osećaja za
istoriju. Ako želite da pročitate još neko Markesovo delo, preporučujemo
„Ljubav u doba kolere“.
„Sluškinjina priča“
Jedna
od predivnih čarolija romana jeste mogućnost prelaska u potpuno novi
svet. Međutim, to mesto ponekad ume da bude mnogo strašnije nego što
bismo očekivali. Takav je slučaj sa distopijskom verzijom Sjedinjenih
Američkih Država u bliskoj budućnosti koju je kreairala Margaret Atvud
u svom romanu iz 1985. godine. „Sluškinjina priča“ je doživela
renesansu u današnjem vremenu zbog Huluove serije koja je adaptacija
romana, a prošle godine autorka nam je podarila nastavak koji je osvojio
Bukerovu nagradu. Nakon što pročitate i „Svedočanstva“,
tu su i drugi distopijski romani koje svaki knjigoljubac treba da
pročita: „1984“ Džordža Orvela, „Put“ Kormaka Mekartija i „Vrli novi
svet“ Oldusa Hakslija.
„Da Vinčijev kod“
O književnom talentu Dena Brauna se može diskutovati, ali je neporeciva
istina da se njegovi romani ne ispuštaju iz ruku. Ovaj roman iz 2003.
godine postao je fenomen pop kulture i stvorio potpuno novi žanr:
istorijska misterija. Čitaoce priča vodi od jednog traga do drugog kroz
uverljiv, ali izmišljen, istorijski ram u kom su se stopili ljudi,
mesta, religije i teorije zavere.
„Stubovi zemlje“
Osim što gledaju u budućnost, knjigoljupci vole i da putuju unazad.
Jedno od najgrandioznijih dela istorijske fikcije je roman „Stubovi
zemlje“ Kena Foleta koji govori o izgradnji srednjovekovne katedrale u
Engleskoj. Sa bogato oslikanim likovima i neverovatnom postavkom, ovaj
roman iz 1989. godine je istovremeno sveobuhvatan i uzbudljiv – ništa
što biste očekivali od romana o izgradnji crkve. Za sve koji vole ovakav
tip romana, tu su „Devojka sa bisernom minđušom“ Trejsi Ševalije, serijal „Tuđinka“ Dajane Gabaldon i „Hladna planina“ Čarlsa Frejzera.
Hari Poter
Svaki knjigoljubac mora da pročita serijal koji je deo današnje pop
kulture – bez obzira što su ovi romani Dž. K. Rouling tehnički
klasifikovani kao književnost za tinejdžere, priča o odrastanju smeštena
u fantastičan svet nezaboravnih likova, očaravajućih priča i čarobnjaka
toliko je očaravajuća da svako od nas poželi da bude deo tog sveta. Još
jedan tinejdžerski serijal koji je očarao planetu i koji treba da
pročitate su „Igre gladi“ Suzan Kolins.
„Velika očekivanja“
Siroče koje nalazi svoj put – ne, ne govorimo i dalje o Hariju Poteru,
već o Pipu iz „Velikih očekivanja“. Koji god roman Čarlsa Dikensa da
odaberete, ovaj ili „Priču o dva grada“ ili „Olivera Tvista“,
svaki knjigoljubac mora da se upozna sa autorovim prikazima klasnih
odnosa, neprilika siromašnih i dobrih stvari koje ljudi čine. Ako želite
nešto savremeniji „dikensovski roman“, tu je Pulicerom nagrađena knjiga
„The Goldfinch“ Done Tart.
„Kradljivica knjiga“
Iako smo ovom listom pokrili istorijske romane, Drugi svetski rat je na neki način poseban žanr.
Knjigoljupci obavezno moraju da pročitaju „Svu svetlost koju ne vidimo“
Entonija Dora, ali ako ćete da pročitate samo jednu knjigu koja za temu
ima ovaj rat, onda to mora da bude remek-delo Markusa Zusaka iz 2005.
godine „Kradljivica knjiga“.
Mlada devojka u nacističkoj Nemačkoj nalazi se u priči koja je istovremeno pravo nadahnuće i potpuna tragedija.
„Iščezla“
Knjigoljupci ne mogu da odole dobroj misteriji, a ovo je verovatno najbolja koja se pojavila prethodnih godina.
Adaptirana je u odličan film čiji je scenario napisala sama autorka, ali
je neophodno da je prvo pročitate sa stranica knjige. Naravno, uvek se
možete vratiti misterijama poput „Rebeke“ ili bilo kom romanu Agate Kristi, ali je neophodno da se na vašoj čitalačkoj listi nađe ovaj hit Džilijen Flin iz 2012. godine.
Savet: izdvojite određeno vreme za ovaj roman jer nećete moći da ga ispustite iz ruku.
„Lovac na zmajeve“
Roman
Haleda Hoseinija iz 2003. godine izaziva knjigoljupce da razmisle o
jednom od najvećih problema modernog sveta: konfliktu u Avganistanu.
Ispripovedan kroz priču o dva avganistanska dečaka, roman govori o tome
šta se dogodi kada rat stigne u neku zemlju, a jedan dečak izda drugog.
Osnovne teme romana su krivica i iskupljenje, a svaki knjigoljubac mora da pročita ovu moćnu priču.
„Autostoperski vodič kroz galaksiju“
Naučna fantastika nije omiljeni žanr mnogim knjigoljupcima, ali komični
roman Daglasa Adamsa iz 1979. godine toliko je zabavan da ga jednostavno
morate pročitati. Plus, čita se jako brzo! Ukoliko vam se dopadne, tu
su i nastavci – ukupno pet knjiga čini ovaj serijal. Za sve koji žele da
dodatno istraže naučnofantastični svet knjiga, tu su „Vremeplov“ H. Dž.
Velsa, „Dina“ Frenka Herberta i „Marsovac“ Endija Vira.
Hesea smo stavili na prvo mesto, jer smatramo da je on pisac čije romane bi trebalo čitati već u veoma mladom uzrastu. Demijan je, kao i Sidarta, zapravo bildungsroman, odnosno roman o razvoju mlade ličnosti, koji prate specifične zgode i nezgode, spoljne i psihološke, kroz koje prolaze mladi ljudi i izazove sa kojima se suočavaju.
Džejn Ejr, Šarlot Bronte
O Andriću i njegovom najpoznatijem romanu zaista nema mnogo čega novog da se kaže. Na Drini ćuprija je knjiga koju je svako od nas u obavezi da pročita barem jednom u životu i zato je stavljamo i na naš spisak.
Sudbina mladog Dorijana Greja, ispisana rukom pisca Oskara Vajlda 1890. godine, i danas se smatra jednim od najvećih umetničkih dela u istoriji svetske književnosti. Mladost i lepota, kao tradicionalni motivi u književnim delima, prikazani su u ovom romanu na veoma teatralan način, a koliko su teme vrednovanja površnog estetskog doživljaja aktuelne u današnjem svetu socijalnih mreža – ostavljamo vam da zaključite…
SAD SVAKAKO IMA JOS TIH KNJIGA KOJE SU KAO SVI NA SVETU PROCITALI ! IMA I KNJIGA NASIH PISACA KOJA SE ISTO KAO 'CITAJU'. ZASTO SE TO DOGADJA - JASNO VAM JE. TEHNOLOGIJA NAM JE UZELA ONO NAJLEPSE STO SMO POSEDOVALI. CITANJE KNJIGA OD PAPIRA. I DA NIJE ONIH STO IH GOMILAJU KNJIGE BI POTPUNO ISCEZLE. A I STO BI CITALI KAD POSTOJI INTERNET, TV, BIOSKOP, PA CAK I MOBILNI TELFENO ZA 'CITANJE KLASIKA' ILI POPULARNIH KNJIGA. MADA NE OPRAVDAVAM I CUNDOKU U POTPUNOSTI OPET GA VISE VOLIM OD PRAZNE TEHNOLOGIJE KOJA NAS TERA DA SA SAZETIM SADRZAJIMA VREDNIH KNJIGA RAVNOPRAVNO UCESTUJEMO U RASPRAVI SA LJUDIMA KOJI SU TE KNJIGE CITALI VISE PUTA. DA LI CITATE ISTE KNJIGE VISE PUTA? JA DA!
Нема коментара :
Постави коментар