UTIHNULO JE U KOSNICAMA . ZIVOT BEZ PCELA. PCELE SU KAO 'BOZIJE KAPI". OSTAVITE KASIKU SECERA U SVOJOJ BASTI!
Leti bi trebalo da stavljate po kašiku šećera u bašte ili u biljke na terasi što je češće moguće. Zvuči bizarno i neupotrebljivo, s obzirom da šećer privlači mrave i ose, ali zapravo je jako korisno. Iako ne volite da vam insekti lete po cveću, ono ne može biti lepo bez pčela, a možda ste već primetili da njih na velikim vrućinama nema.Skoro trećina hrane koju jedemo ne bi uspela bez dodira pčela, to se odnosi na voće i povrće, ali i na cveće. Ako bi uklonili pčele iz ekosistema biljke bi polko počele da venu. Kombinacija pesticida, urbanizacije i klimatske promene čine da se svetska populacija pčela smanjuje.
- Ako bi pčele nestale sa lica zemlje, ljudima bi preostalo samo četiri godine života. - rekao je jednom Dejvid Atenbrou.Baš zbog toga je potrebno da u svoje bilje, ma gde se ono nalazilo stavljate po kašiku šećera.Iako vam možda izgleda da pčela nema ili da su uginule, one su samo umorne i jednostavno nemaju dovoljno energije da se vrate u košnicu, što često dovodi do toga da zastanu negde da se odmore. Ako se u vašoj bašti ili kući nalaze pčele koje su umorne, šećer i voda će im pomoći da se revitalizuju i osnaže. - kaže Dejvid Atenbrou.
Jednostavno pomešajte dve kašike belog šećera sa jednom kašikom vode i ostavite tamo gde pčele mogu da pojedu. Ova smesa će rehidrirati umorne pčele i dati im potrebnu energiju.
Dokumenti UN-a navode da je u opasnosti od nestanka više od 20.000 biljnih vrsta, koje oprašuju pčele, jer je pčela sve manje na planeti Pčele imaju veliki značaj u lancu ishrane kao oprašivači mnogih biljnih vrsta. Pre će čovek izumreti nego pčele, a kada bi se i to nekim čudom desilo, posledice bi bile katastrofalne za poljoprivredu i život ljudi širom planete.
Stručnjaci smatraju da je Ajnštajn malo preterao, jer pčele ne oprašuju sve biljke, naročito ne žitarice, poput pirinča, kukuruza i pšenice. Ni produkcija krompira ne zavisi od pčela. Ali, svet bi ostao bez mnogobrojnih vrsta voća i povrća, time bi ljudski rod bio izložen avitaminozi i ranom umiranju. Otuda među pčelarima i farmerima u svetu već desetak godina vlada panika zbog nestanka velikog broja pčela. Pojava je zabeležena prvo u Aziji, ali se vrlo brzo proširila na Evropu i na Severnu Ameriku. U SAD je broj pčela smanjen u proseku za 30 odsto, dok ih je u Kaliforniji do 60 odsto manje, a u Teksasu 70 odsto. Povrtari u Americi mesecima unapred nastoje da rezervišu dovoljan broj košnica za period oprašivanja, a američka vlada je pod pritiskom industrijskih lobija ukinula zabranu uvoza pčela, koja je bila na snazi još od 1922. godine. Ukidanje embarga zahtevali su proizvođači badema, tražeći veći broj oprašivača na svojim plantažama. S novim pčelama, dovezenim iz Australije, stigle su i nove bolesti. Jedan od najopasnijih je i virsus IAPV,koji su otkrili 2004. izraelski naučnici u Jerusalimu. Takođe, od 2008. godine Evropa je izgubila 30 odsto od 13.6 miliona košnica, najviše jugozapadna Nemačka sa 80 odsto manjim brojem pčela. Visoki procenti opadanja broja pčela zabeleženi su u Belgiji, Portugalu, Francuskoj, Grčkoj, Španiji, Italiji... I kao rezultat svega ovoga uvodi se oprasivanje vestackim putem koje se sprovodi za manje vremena oprasuju veci broj biljaka. Veci profit, a tim" pcelama" ne smetaju ni vetar ni kisa ,ali ni pesticidi kojim poljoprivrednici natapaju svoje proizvode! Uz dodatak za vestacko oprasivanje NEVIROL-WP 60 povecava se prinos i do dva tri puta!
Za dzivdane koji su bili maskote Beograda kaze da izumiru zbog gradske buke i zagadjenja. Za pcele evo nekih saznanja:
Rezultati istraživanja bili su poražavajući - ustvrdili da je izloženost pčela neonicotinoidima, koji djeluju kao nervni otrovi i imaju slične učinke kao nikotin, najvjerojatnije glavni krivac za takozvani Poremećaj kolapsa kolonije iliti CCD poremećaj.
Poremećaj kolapsa kolonije prvi je put zabilježen u Americi 2006.
godine. Otada se masovnom izumiranju pčela pripisivala složena
kombinacija faktora, uključujući razne bolesti, parazite, lošu ishranu,
kao i stres koji proživljavaju godišnje dok ih u kamionima prevoze s
mjesta na mjesto kako bi oprašivale voćnjake.Mnogi znanstvenici smatrali su kako sve to, uz pesticide, uzrokuje CCD fenomen.
Još nije poznato koju točno ulogu neonicotinoid ima i zašto pčele napuštaju košnice tijekom zime - znanstvenici ističu da bi moglo biti povezano sa smanjenjem neuroloških funkcija pčela, te kako neonicotinoidi vjerojatno utječu na pamćenje. Pretpostavljaju da se pčele, kada odu iz košnice, ne znaju više vratiti - izgube se, što bi objasnilo zašto ih pčelari ne mogu naći mrtve.
Tri neonikotinoida trenutno su zabranjena u Europskoj uniji, no u SAD-u još uvijek su u širokoj uporabi. Većina, primjerice, kukuruza posađenog u Americi tretira se neonikotinoidima. Unatoč tome što pčele ne oprašuju kukuruz, izložene su kemikalijama budući da pelud kukuruza pada na obližnje cvijeće i druge usjeve.
Ova bolest prijeti kompletnoj svjetskoj populaciji pčela, a predviđa se da bi nestankom pčela na svijetu nastupila glad jer su ovi mali insekti glavni oprašivači.
Međunarodni tim sastavljen od naučnika, pčelara, poljoprivrednika i tehnoloških kompanija primenjuje najsavremeniju tehnologiju u nastojanju da otkrije uzrok smanjivanja populacije pčela širom sveta.Oni se nadaju da će im minijaturni senzori, zalepljeni za leđa 10.000 pčela u različitim krajevima sveta, pomoći da razreše misteriju masovnog umiranja pčela.
Poput elektronskih uređaja koji prate kretanje vozila na putevima, ovi sićušni sistemi šalju informacije do prijemnika upola manjih od kreditne kartice, a koji su postavljeni na košnicama.U nekim delovima sveta jednog dana imamo savršene košnice, da bismo sledećeg dana ustanovili da su doslovno sve pčele uginule, a nemamo pojma zašto”, izjavio je profesor Paulo de Suza iz CSIRO, koji ističe da nijedan naučnik ne bi sam mogao da reši misteriju “sindroma izumiranja kolonija pčela” (CCD sindrom).ićušni senzori koje je razvio naučni tim teški su svega 5,4 miligrama i sadrže bateriju koja generiše energiju putem vibracije. Oni beleže vreme boravka pčele izvan košnice i udaljenost koju prelaze. Senzori registruju i izloženost pčele pesticidima, zagađenju vazduha i vode, kao i informacije o ishrani insekata i vremenskim prilikama. Glavni krivci na koje se sumnja su novi pesticidi kojima se posipaju usjevi kako bi donijeli maksimalni profit. Također je alarmantna informacija dobivena u istraživanju od prije nekoliko godina da pčele masovno umiru jer se ne znaju vratiti u košnice. Parazit Varroa destructor odgovoran je za umiranje velikog broja kolonija u proteklih deset godina.
Nešto iz okoline ih toliko ometa da u potpunosti izgube orijentaciju. Iako se sumnja na toksine iz okoline vrlo je vjerojatno da dio krivnje leži i u elektromagnetnom zračenju kojim smo neprestano okruženi. U svakoj sekundi kroz vaše tijelo prolaze stotine i tisuće radiovalova i frekvencija kojih niste ni svjesni.
U preživjelim pčelama su zapažene mnogostruke infekcije i mnoge od njih su također bile zaražene i gljivicama. Kako se premalo resursa usmjerava u rješavanje ovog problema, rješenje još nije na pomolu. Ne možemo znati što je točno bilo sposobno u potpunosti srušiti imunološki sistem ovih vrijednih malih životinja.
Nadamo se da će odgovori i sukladno njima provedena rješenja nastupiti prije nego što bude prekasno. Cijenite svaki griz jabuke koju jedete. Nikada ne znate koja će vam biti posljednja.Da jos spomenem da pcele oprasuju i pamuk glavni u nasem odevanju. Zivot bez udobnosti pamuka bio bi zaista los.
DAKLE AKO BI NESTALO PCELA LJUDIMA BI OSTAO KUKURUZ, PSENICA JER SU GMO I PIRINAC KOJI SE PROIZVODI OD PLASTIKE. VOCA I POVRCA NE BI BILO KAO NI STOCNE HRANE PA SAMIM TIM NI MESA, MLEKA, JAJA. I MOZDA JE AJNSTAJN PRENAGLIO SA PROGNOZOM OD CETIRI GODINE PREZIVLJAVANJA LJUDI BEZ PCELA ALI NIJE MNOGO VELIKA RAZLIKA OD STRASNE ISTINE. ZIVOT BEZ PCELA DOVEO BI DO TE ZELJENE DEPOPULACIJE . LJUDI SU VALJDA JEDINA ZIVA BICA NA PLANETI KOJA DIREKTNO STETE SAMA SEBI!
Leti bi trebalo da stavljate po kašiku šećera u bašte ili u biljke na terasi što je češće moguće. Zvuči bizarno i neupotrebljivo, s obzirom da šećer privlači mrave i ose, ali zapravo je jako korisno. Iako ne volite da vam insekti lete po cveću, ono ne može biti lepo bez pčela, a možda ste već primetili da njih na velikim vrućinama nema.Skoro trećina hrane koju jedemo ne bi uspela bez dodira pčela, to se odnosi na voće i povrće, ali i na cveće. Ako bi uklonili pčele iz ekosistema biljke bi polko počele da venu. Kombinacija pesticida, urbanizacije i klimatske promene čine da se svetska populacija pčela smanjuje.
- Ako bi pčele nestale sa lica zemlje, ljudima bi preostalo samo četiri godine života. - rekao je jednom Dejvid Atenbrou.Baš zbog toga je potrebno da u svoje bilje, ma gde se ono nalazilo stavljate po kašiku šećera.Iako vam možda izgleda da pčela nema ili da su uginule, one su samo umorne i jednostavno nemaju dovoljno energije da se vrate u košnicu, što često dovodi do toga da zastanu negde da se odmore. Ako se u vašoj bašti ili kući nalaze pčele koje su umorne, šećer i voda će im pomoći da se revitalizuju i osnaže. - kaže Dejvid Atenbrou.
Jednostavno pomešajte dve kašike belog šećera sa jednom kašikom vode i ostavite tamo gde pčele mogu da pojedu. Ova smesa će rehidrirati umorne pčele i dati im potrebnu energiju.
Dokumenti UN-a navode da je u opasnosti od nestanka više od 20.000 biljnih vrsta, koje oprašuju pčele, jer je pčela sve manje na planeti Pčele imaju veliki značaj u lancu ishrane kao oprašivači mnogih biljnih vrsta. Pre će čovek izumreti nego pčele, a kada bi se i to nekim čudom desilo, posledice bi bile katastrofalne za poljoprivredu i život ljudi širom planete.
Stručnjaci smatraju da je Ajnštajn malo preterao, jer pčele ne oprašuju sve biljke, naročito ne žitarice, poput pirinča, kukuruza i pšenice. Ni produkcija krompira ne zavisi od pčela. Ali, svet bi ostao bez mnogobrojnih vrsta voća i povrća, time bi ljudski rod bio izložen avitaminozi i ranom umiranju. Otuda među pčelarima i farmerima u svetu već desetak godina vlada panika zbog nestanka velikog broja pčela. Pojava je zabeležena prvo u Aziji, ali se vrlo brzo proširila na Evropu i na Severnu Ameriku. U SAD je broj pčela smanjen u proseku za 30 odsto, dok ih je u Kaliforniji do 60 odsto manje, a u Teksasu 70 odsto. Povrtari u Americi mesecima unapred nastoje da rezervišu dovoljan broj košnica za period oprašivanja, a američka vlada je pod pritiskom industrijskih lobija ukinula zabranu uvoza pčela, koja je bila na snazi još od 1922. godine. Ukidanje embarga zahtevali su proizvođači badema, tražeći veći broj oprašivača na svojim plantažama. S novim pčelama, dovezenim iz Australije, stigle su i nove bolesti. Jedan od najopasnijih je i virsus IAPV,koji su otkrili 2004. izraelski naučnici u Jerusalimu. Takođe, od 2008. godine Evropa je izgubila 30 odsto od 13.6 miliona košnica, najviše jugozapadna Nemačka sa 80 odsto manjim brojem pčela. Visoki procenti opadanja broja pčela zabeleženi su u Belgiji, Portugalu, Francuskoj, Grčkoj, Španiji, Italiji... I kao rezultat svega ovoga uvodi se oprasivanje vestackim putem koje se sprovodi za manje vremena oprasuju veci broj biljaka. Veci profit, a tim" pcelama" ne smetaju ni vetar ni kisa ,ali ni pesticidi kojim poljoprivrednici natapaju svoje proizvode! Uz dodatak za vestacko oprasivanje NEVIROL-WP 60 povecava se prinos i do dva tri puta!
Za dzivdane koji su bili maskote Beograda kaze da izumiru zbog gradske buke i zagadjenja. Za pcele evo nekih saznanja:
Rezultati istraživanja bili su poražavajući - ustvrdili da je izloženost pčela neonicotinoidima, koji djeluju kao nervni otrovi i imaju slične učinke kao nikotin, najvjerojatnije glavni krivac za takozvani Poremećaj kolapsa kolonije iliti CCD poremećaj.
Još nije poznato koju točno ulogu neonicotinoid ima i zašto pčele napuštaju košnice tijekom zime - znanstvenici ističu da bi moglo biti povezano sa smanjenjem neuroloških funkcija pčela, te kako neonicotinoidi vjerojatno utječu na pamćenje. Pretpostavljaju da se pčele, kada odu iz košnice, ne znaju više vratiti - izgube se, što bi objasnilo zašto ih pčelari ne mogu naći mrtve.
Tri neonikotinoida trenutno su zabranjena u Europskoj uniji, no u SAD-u još uvijek su u širokoj uporabi. Većina, primjerice, kukuruza posađenog u Americi tretira se neonikotinoidima. Unatoč tome što pčele ne oprašuju kukuruz, izložene su kemikalijama budući da pelud kukuruza pada na obližnje cvijeće i druge usjeve.
Ova bolest prijeti kompletnoj svjetskoj populaciji pčela, a predviđa se da bi nestankom pčela na svijetu nastupila glad jer su ovi mali insekti glavni oprašivači.
Međunarodni tim sastavljen od naučnika, pčelara, poljoprivrednika i tehnoloških kompanija primenjuje najsavremeniju tehnologiju u nastojanju da otkrije uzrok smanjivanja populacije pčela širom sveta.Oni se nadaju da će im minijaturni senzori, zalepljeni za leđa 10.000 pčela u različitim krajevima sveta, pomoći da razreše misteriju masovnog umiranja pčela.
Poput elektronskih uređaja koji prate kretanje vozila na putevima, ovi sićušni sistemi šalju informacije do prijemnika upola manjih od kreditne kartice, a koji su postavljeni na košnicama.U nekim delovima sveta jednog dana imamo savršene košnice, da bismo sledećeg dana ustanovili da su doslovno sve pčele uginule, a nemamo pojma zašto”, izjavio je profesor Paulo de Suza iz CSIRO, koji ističe da nijedan naučnik ne bi sam mogao da reši misteriju “sindroma izumiranja kolonija pčela” (CCD sindrom).ićušni senzori koje je razvio naučni tim teški su svega 5,4 miligrama i sadrže bateriju koja generiše energiju putem vibracije. Oni beleže vreme boravka pčele izvan košnice i udaljenost koju prelaze. Senzori registruju i izloženost pčele pesticidima, zagađenju vazduha i vode, kao i informacije o ishrani insekata i vremenskim prilikama. Glavni krivci na koje se sumnja su novi pesticidi kojima se posipaju usjevi kako bi donijeli maksimalni profit. Također je alarmantna informacija dobivena u istraživanju od prije nekoliko godina da pčele masovno umiru jer se ne znaju vratiti u košnice. Parazit Varroa destructor odgovoran je za umiranje velikog broja kolonija u proteklih deset godina.
Nešto iz okoline ih toliko ometa da u potpunosti izgube orijentaciju. Iako se sumnja na toksine iz okoline vrlo je vjerojatno da dio krivnje leži i u elektromagnetnom zračenju kojim smo neprestano okruženi. U svakoj sekundi kroz vaše tijelo prolaze stotine i tisuće radiovalova i frekvencija kojih niste ni svjesni.
U preživjelim pčelama su zapažene mnogostruke infekcije i mnoge od njih su također bile zaražene i gljivicama. Kako se premalo resursa usmjerava u rješavanje ovog problema, rješenje još nije na pomolu. Ne možemo znati što je točno bilo sposobno u potpunosti srušiti imunološki sistem ovih vrijednih malih životinja.
Nadamo se da će odgovori i sukladno njima provedena rješenja nastupiti prije nego što bude prekasno. Cijenite svaki griz jabuke koju jedete. Nikada ne znate koja će vam biti posljednja.Da jos spomenem da pcele oprasuju i pamuk glavni u nasem odevanju. Zivot bez udobnosti pamuka bio bi zaista los.
DAKLE AKO BI NESTALO PCELA LJUDIMA BI OSTAO KUKURUZ, PSENICA JER SU GMO I PIRINAC KOJI SE PROIZVODI OD PLASTIKE. VOCA I POVRCA NE BI BILO KAO NI STOCNE HRANE PA SAMIM TIM NI MESA, MLEKA, JAJA. I MOZDA JE AJNSTAJN PRENAGLIO SA PROGNOZOM OD CETIRI GODINE PREZIVLJAVANJA LJUDI BEZ PCELA ALI NIJE MNOGO VELIKA RAZLIKA OD STRASNE ISTINE. ZIVOT BEZ PCELA DOVEO BI DO TE ZELJENE DEPOPULACIJE . LJUDI SU VALJDA JEDINA ZIVA BICA NA PLANETI KOJA DIREKTNO STETE SAMA SEBI!
Нема коментара :
Постави коментар