петак, 26. август 2016.

AMNEZIJA

AMNEZIJA - GUBITAK PAMCENJA! OVAJ TEKST SVAKAKO IMA VEZE SA JUCERASNJIM JER SE RADI O JEDNOM VELIKOM GUBITKU I STRAH OD GUBLJENJA PAMCENJA JE MOZDA VECI I OD STRAHA OD SMRTI I OD BILO KOJE BOLESTI! NAJSTRASNIJE JE OD SVEGA  JE TO STO ONDA KADA SE DESI PRESTAJE DA BUDE NAS STRAH , JER MI SE VISE NICEGA NE SECAMO,ALI NASA OKOLINA PROLAZI PRAVI PAKAO ZBOG TOGA!
Prvenstveno bih pomenula bolesti koje izazivaju trajnu amneziju : Alchajmerova bolest, Parkinsonova bolest pa i autizam. I jasno bih odvojila amneziju koja je nastala usled bolesti i amneziju koja je nastala zbog drugih uzroka. Uz trajnu amneziju postoji i privremena  ( koja traje izvestan period), zatim delimicna kod koje se ne secamo samo nekih stvari ( kao imena i brojeva), zatim anterogradna kod koje se  ne secamo onoga sto se zbilo trnutno to jest iz memorije ne prenosimo podatke u trajna secanja  i retrogradna  ako se ne mozemo setiti nicega iz proslosti.Postoji cak i  vrsta amnezije u kojoj ne mozemo ni da zamislimo nasu buducnost?!
Najcesce je izazvana postraumatski (  fizicke povrede glave) ,ali nastaje i kao posledica psihickog problema ( kao potiskivanje velikih stresnih dogadjaja  -silovanje i slicno) .Selektivna amnezija se odnosi na gubitak u pamcenju citavih dogadjaja. Crnina u secanju nastaje nakon unosa velike kolicine alkohola ili droge!
Gubitak pamcenja koji to nije  zloupotrebljavamo kada pokusavamo da se izvucemo iz neke za nas teske situacije.
Sve u svemu pamcenje je cudesna stvar. Pitam se ponekad dokle zaista seze? Da li zaista do samog detinjstva? I da li smo te slike koje nam iskrsnu kad pricamo recimo o nasem petom rodjendanu zaista nase secanje ili ih se secamo zato sto nam pricaju o njima? Da li zaista mozemo da upamtimo toliko mnogo podataka i da ih trajno sacuvamo u secanjima? Da li je moguce da zapamtimo  sve ljude koje smo ikad sreli u zivotu i sve dogadjaje koje smo mi preziveli ili neko iz nase okoline?I pritom da naucnici tvrde da koristimo samo 10% mozga?!
Dok su mi deca bila manja svako vece sam im pricala price i objasnjavala sam im da je moj mozak podeljen na police na kojima se nalazi mnostvo knjiga i da ja kad hocu da im nesto pricam uzima tu neku knjigu sa police otresem prasinu i onda im citam ( mislim pricam). Dan danas ja zamisljam svoj mozak kao neko mesto sa policama na koje redjam podatke koje dobijem toga dana. I neki dan sam zapisala da zbog toga sto pisem vec vise od dve godine blogove prelistavam sve novine koje su izasle tog dana i tako zakljucujem da se informacije ponavljaju. Da li je to sreca ili nesreca za mne? Koliko ljudi koji citaju danasnje novine imaju "memorisano"  u mozgu nesto sto se tog dana naslo u novinama? Cesto se pitam da li ostali ljudi vide da se informacije ponavljaju? I to me zaista plasi!
Sta je suprotno od amnezije- gubitka pamcenja? Verovatno ovo sto ja dozivljavm svaki dan kad krenem da citam novine trazeci temu za blog i kada vidim da pola tih informacija vec znam.
Ako zelim da cujem nesto zaista novo onda pricam sa svojom decom i to me drzi u ravnotezi. Jer oni mi svaki dan pricaju sve nove i  nove stvari koje im se desavaju u zivotu!
TAKO DA MOGU DA KAZEM DA JE AMNEZIJA NESTO NAJSTRASNIJE STO MOZE DA NAM SE DESI ( JER UGROZAVA NASE VOLJENE OSOBE), A OVO CEMU NE ZNAM IME - PONAVLJANJE INFORMACIJA UGROZAVA DIREKTNO MENE! I STRASNO JE!


Нема коментара :

Постави коментар