петак, 1. мај 2026.

BES JE AUTOIMUNA BOLEST

 RECI KAKO DA NE BUDES BESAN? PA SVE OKO MENE JE  POTPUNI HAOS. OVO SU TOTALNO SULUDA VREMENA I ZNAM O CEMU PRICAM. PROSLA SAM DEVEDESETE (BOMBARDOVANJE I OSTALO) I ZACUDO KAD SU NA TRG DONELI KRILO OD "NEVIDLJIVOG" F-17 U VAZDUHU SE OSECALA SAMO HRABROST I VELIKI PONOS. DANAS NEMA BOMBARDOVANJA SEM  ONOG LIKA I NJEGOVE KAMARILE KOJI POSEDUJU DIJAGNOZE F U SIROKOM DIJAPAZONU. I 'BOMBARDUJU' NAS PO CEO DAN. A JA OSECAM LJUTNJU, OSECAM BES ,A EGO MI SE PODSMEVA U OGLEDALU. CEO TEKST NASTAO JE POSLE CITANJA MARCELOVE KNJIGE ( RUBIKOVA STOLICA) - PRVA IZ NILA 'MALTEREGO" I ZNATE VEC ,NISAM SAMO NJEGOV VELIKI FAN VEC MISLIM TOTALNO KAO ON - TO JEST NJEGOVA PERCEPCIJA SVETA I MOJA SE POKLAPAJU.

 Autoimune bolesti su stanja gde telo napada samo sebe. Kad oni kažu da je bes „autoimuna bolest“, zapravo misle da:bes može da nas „pojede iznutra“,može da nas natera da radimo stvari protiv sopstvenih interesa,može da uništi odnose, zdravlje i mir.Da li je bes opasan?
Zavisi kako se koristi:Nekontrolisan bes – može da dovede do impulsivnih odluka, konflikata i dugoročnih posledicaKonstruktivan bes – može da te pokrene da se izboriš za sebe, da postaviš granice, da reaguješ na nepravdu. Bes sam po sebi nije „bolest“, ali može postati opasan ako izmakne kontroli — i tu je ta metafora zapravo prilično pogođena.

Zamisli da u svakom od nas postoje dva glasa:Ego: „Ja sam važan. Moram da budem u pravu. Ne smeju da me povrede.“Bes: „Ako te povrede — uzvrati. Ako te ignorišu — razvali.“

Ego je taj koji se lako uvredi. On stalno meri: ko me poštuje, ko me potcenjuje, gde sam ja u odnosu na druge.Kad ego oseti pretnju (kritiku, odbacivanje, nepravdu), on “pozove” bes kao zaštitu.I tu nastaje veza: Ego okidac,Bes reakcija.

Gde nastaje “bolest”Ta „autoimuna bolest“ iz priče je zapravo trenutak kada:ego stalno vidi napade čak i kad ih nema, bes stalno reaguje, čak i kad nije potrebno.I onda se desi paradoks: pokušavaš da zaštitiš sebe,ali zapravo počinješ da štetiš sebi.Kao da tvoj unutrašnji sistem odbrane krene da puca po sopstvenim organima. Neko te kritikuje → ego: „napadnut sam“,bes: „uzvrati jače“,kažeš ili uradiš nešto impulsivno,posle ti bude krivo, ali već je kasno.I tako u krug.Ne kažem da treba ubiti ego ili bes — jer:bez ega nema identitetabez besa nema energije za borbu.Ali kažem: problem je kad oni preuzmu kontrolu nad tobom.

Sta je poenta? Nije problem što Ego postoji.On te podseća ko si.Nije problem ni što Bes postoji.
On te štiti kad stvarno treba.Ali kad:Ego vidi napad tamo gde ga nema.Bes reaguje kao da je rat.Tada počinje „bolest“ — ne spolja, nego iznutra.Ne treba da ugasiš bes.Ne treba da „uništiš“ ego. Treba da naučiš da ih ne pustiš da voze bez tebe.

 Da, bes ima opravdanje, ali nije automatski opravdano sve što uradiš iz besa

Živimo u svetu gde stvarno ima puno razloga za bes:nepravda,pritisak,nesigurnost,licemerje.U tom smislu — bes je normalna reakcija zdravog čoveka.Kad vidiš nešto pogrešno i ne osetiš ništa — to je veći problem.Bes tada znači: “nije mi svejedno”I tu je njegovo opravdanje.Problem nastaje kad bes pređe iz reakcije na problem u način postojanja.Kad počne:da se lepi za sve,da traži povod,a izbija i gde treba i gde ne treba.Tada više ne štiti — nego troši.

Kad osetiš bes, samo prođi kroz ovo:pauza,da li sam siguran? Sta zapravo branim?da li će ovo pomoći ili odmoći?Ako prođeš kroz to — već si ispred većine ljudi.Ovo je bukvalno ono što Malterego pokušava da pogodi kroz priču:nije cilj da ne osećaš bes, nego da napraviš razmak između osećaja i akcije.

A EGO ?

Ego nije samo nešto što treba “držati pod kontrolom” kao divlju životinju.Više je kao loš savetnik koji ponekad pogodi, a ponekad potpuno omaši..Ako ga samo kontrolišeš:stalno si u borbi sa sobom.Ako ga razumeš:počneš da ga “čuješ”, ali ne moraš da ga slušaš.Razlika je ogromna.

KAKO SE POSTAVITI?

Situacija:Neko dobije nešto što ti zaslužuješ. Ili te neko javno potceni.Šta se desi u glavi:ego: „ovo nije fer“ bes: „ispravi odmah!“Gde ljudi puknu: krenu da dokazuju pravdu — ali kroz napad,zapravo reci sebi: “Nepravda ne mora da se reši u ovom trenutku.”Daj sebi vreme, pa reaguj hladno i precizno, ne iz eksplozije.

Situacija:
Partner, prijatelj ili porodica te povredi.Šta se desi:nije samo bes — nego i povređenost,ego to prevodi u: „ne poštuju me“Gde ljudi puknu:kažu najgore moguće reči — jer znaju gde boli,ali  najvažnija rečenica: “Sad sam povređen, ne samo ljut.”Ako to prepoznaš — nećeš pretvoriti tugu u napad.

 Situacija

:nisi spavao, nervozan si, sve te iritira.Šta se desi:prag tolerancije padne na minimum,ego i bes rade bez filtera.Gde ljudi puknu: reaguju na sitnice kao da su ogromne,zapitaj sebe  “Da li bih reagovao ovako da sam odmoran?”Ako ne — problem nije situacija nego stanje.

 

Situacija:
neko te prekida, ignoriše, ne uzima ozbiljno.Šta se desi ego: „umanjuju me“,bes: „vrati poštovanje silom“Gde ljudi puknu:ulaze u dokazivanje dominacije  ,zapravo smiri ton, ali pojačaj jasnoću: umesto borbe za “ko je jači” → pokaži granicu bez drame,


Situacija:

ništa veliko se ne desi — ali ti “pukneš”Šta se desi:stari besovi se nagomilaju,nova sitnica postane okidač.Gde ljudi puknu:reaguju 10x jače nego što treba, prepoznaj: “Ovo nije samo zbog ovoga.”To je znak da moraš da se vratiš unazad i vidiš šta se skupljalo.


Situacija:

zaista si u pravu.Šta se desi:ego dobije gorivo: „imam pravo da budem besan“,bes dobije dozvolu da ide do kraja. Gde ljudi puknu:unište odnos — iako su bili u pravu, zapamti: “Biti u pravu ne znači da moraš da pobediš.” Ponekad je važnije kako kažeš nego šta kažes. To je zapravo ono što razdvaja dve verzije čoveka iz Malterega. jedan reaguje i posle popravlja štetu,drugi napravi pauzu i već time izbegne pola problema.

Sta su drugi rekli o ovom romanu?

 Tečno, pitko i nimalo smaračko pisanje, potpomognuto dijaloškom formom, ali još i više autorovim pronicljivim zapažanjima iznetim kroz jasne i upečatljive fraze i sa smislom za humor (naročito kroz igre reči, tipa "Videćemo čija majka crni vudu prede", ali ne samo kroz njih). Prosto rečeno, retko koja strana ovog romana nema sa strane mojom olovkom obeleženu bar neku simpatičnu rečenicu ("Veterani su oni koji o ratu pričaju sa jezom u očima, mašući patrljcima dok govore, a on, pa njemu su to najlepše uspomene") ili frazu ("Kamo sutra"), bilo da se radi o dobroj pošalici ("Odelo ne čini čoveka, ali idiota, o, još kako!") ili o odlično sažetoj definiciji ("Imam hobi koji me i prazni i ispunjava"), a nađe se, vala, i poneka mudrolija lepo iskazana ("Mi ni govor nismo smislili dok nismo hteli da lažemo. Sve drugo smo mogli da kažemo i rukama"). U kontekstu naklapanja o "dve Srbije" MALTEREGO donosi sasvim jednostavnu poruku: Budimo ljudi iako smo Srbi!

STETA STO SMO OVOLIKO PODELJENI. U SVAKOM SMISLU, DA NISMO OVU KNJIGU O BESU I EGU CITALO BI MNOGO VISE LJUDI. STARIJI LJUDI SIGURNO NE, PRIPADNICI SNS STRANKE SIGURNO NE, LJUDI KOJI NISU  BAS INTELIGENTNI I NE ZELE  DA CITAJU,  ZATIM LJUDI KOJI NE VIDE 'SIRI KONTEKST" SVAKAKO NE BI RAZUMELI, A TU SU I LAZNI MORALISTI KOJI BI ZAMERILI UPOTREBU PSOVKI, PA LJUDI KOJI IMAJU UZASAN IEGO ,A TEK ALTER EGO I KOJI SU BESNI 24/7. A SVI OSTALI KOJI SE NISTE PREPOZNALI U OVIM GRUPAMA PROCITAJTE MALTEREGO ( 4 KNJIGE), RAZMISLITE  O BESU I EGU  I VEC STE POSTIGLI MNOGO NA PUTU KA UNUTRASNJEM MIRU.

BES JE AUTOIMUNA BOLEST

 RECI KAKO DA NE BUDES BESAN? PA SVE OKO MENE JE  POTPUNI HAOS. OVO SU TOTALNO SULUDA VREMENA I ZNAM O CEMU PRICAM. PROSLA SAM DEVEDESETE (B...