"LOLITA" - VLADIMIR NABOKOV - KNJIGA KOJA JE KADA JE IZASLA IZAZVALA STO BI DANAS REKLI SKANDAL I SOK, MOZDA I VISE OD TOGA. TO JE BILO TACNO PRE 63 GODINE.DAKLE I NE TAKO DAVNO. A LJUDI SU TADA PRIJAVLJIVALI KNJIZARE U KOJIMA SE LOLITA NASLA U IZLOGU JER IH TO 'UZNEMIRAVA ( KAO I NJIHOVU DECU?) !!!! ZNATE STA HOCU DA KAZEM - DANAS DECA MOGU DA VIDE NA TELEVIZIJI PORNO I NASILNE SADRZAJE 24 SATA NA NACIONALNOJ FREKVENCIJI! I TO NIKOGA NE UZNEMIRAVA?
Lolita je roman Vladimira Nabokova. Napisan je na engleskom i prvi put objavljen u Parizu 1955. godine, da bi kasnije bio preveden na ruski i objavljen u Njujorku 1967. godine. Roman je poznat širom sveta po inovativnom stilu pisanja ali i po svojoj kontroverznoj temi: pripovedač i protagnosta u romanu Hambert Hambert postaje seksualno opsednut dvanaestogodišnjnom Dolores Hejz.
Po svom objavljivanju, roman je dostigao status klasika kao jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih primera književnosti 20. veka. Ime Lolita je ušlo u savremenu kulturu kao naziv za seksualno aktivnu mladu devojku okrenutu starijim muškarcima.
Dobro, realno Sekspir je u XVI veku svojoj "Juliji" dao cak 14 godina.Sada u XXI veku u realnom zivotu a ne u knjigama devojcice od 12-14 godina prodaju svoje telo za burek i jogurt. Pa "uznapredovalo se"
Da se vratimo Loliti. U centru je priča o seksualnom eksploatisanju dvanaestogodišnje djevojčice od strane sredovječnog pedofila. Svi izdavači su odbili da je objave bojeći se hapšenja zbog takvog djela, iako su svi oni prepoznali vrhunske literarne vrijednosti u njemu.
“Lolita, svjetlost mog života, oganj mojih prepona. Moj grijeh, moja duša. Lo-li-ta: vrh jezika prelazi tri koraka niz nepce, da bi, pri trećem, kucnuo u zube. Lo. Li. Ta”.Međutim, “Lolita” nije bio Nabokovljev prvi pokušaj oživljavanja teme pedofilije kroz priču o starijem muškarcu zaljubljenom u djevojčicu koji se ženi njenom majkom da bi bio bliži svom objektu obožavanja, da bi se na kraju djevojčica našla u njegovom krilu nakon smrti majke.
U noveli “Čarobnjak” (The Enchanter ili Volšebnik) napisanoj 1936, a objavljenoj tek 1986. godine Nabokov je dao skicu “Lolite”. U priči koju je The Guardian nazvao njegovom „nymphet novella“ imamo četrdesetogodišnjeg draguljara koji opsjednut svojim pedofilskim meditacijama upoznaje djevojčicu na rolerima i biva omađijan. Ali razlika je u tome što je ovdje prisustvo djevojčice svedeno na minimum, njena osjećanja nisu uzeta u obzir. Dok je Humbert Humbert potpuno samosvjesni perverznjak ludo zaljubljen, ovaj „čarobnjak“ konstantno sebe opravdava i, do tada spriječeni perverznjak, iznenada dobija šansu za zadovoljenje i grabi je po svaku cijenu.
Vjenčanjem sa njenom majkom, dobija priliku da bude bliži svom objektu požude ali njena iznenadna smrt daje mu novu mogućnost – da istovremeno bude njen brižni otac i nježni ljubavnik. Pisana u trećem licu jednine onemogućava nam simpatisanje likova, te njegovi postupci čitaocima djeluju neprirodno, a moralna pouka novele nestaje i nenamjerno je čini samo pornografskim štivom.
Poznato je da je Nabokov preveo Kerolovu “Alisu u zemlji čuda” i da je bio vrlo privržen njegovom radu iako je izbjegavao direktnu aluziju na njega. Ipak, Kerolov uticaj je očigledan. Čak ga je i nazvao prvim Humbertom Humbertom.
Još 1926. se dotakao teme hebefilije (seksualna sklonost prema djeci u pubertetu) u kratkoj ruskoj priči “A Nursery Tale”, gdje glavni lik u svom haremu koji sakuplja, ima i djevojčicu.
Takođe, otkrivena je i njemačka kratka priča o sredovječnom pripovjedaču koji postaje opsednut djevojčicom, a činjenica da je autor priče čak živio u istom dijelu Berlina kao Nabokov te da mu je njegov rad itekako bio poznat.
Nabokov je prije svog najuspješnijeg djela više puta eksperimentisao sa temom Lolite, odnosno zabranjene ili neostvarene ljubavi, što u konkretnim pričama, što u pojedinim epizodama drugih djela. Za Nabokova je zapravo, svekoliko književno stvaranje neka vrsta incesta ili zabranjene ljubavi.
Za njega kreativni čin uvijek u sebi ima snažno naglašenu erotsku dimenziju: kad piše pjesme, on „spava sa svojom muzom“, a Lolitu opisuje kao „plod svoje ljubavne veze s engleskim jezikom“.
Iako su ga nazivali različitim pogrdnim imenima, pa i pedofilom, Nabokov je priznao da je Lolita bila najveći izazov za njega te stoga i najveći uspjeh. Trebalo je govoriti o nečemu što mu nije poznato i uraditi to dovoljno uvjerljivo da ga svijet sutradan naziva manijakom.
Trep muzika koja nikako ne bi mogla da se poredi sa knjizevnoscu jer su to dve potpuno razlicite kulturoloske forme (medjutim, trenutno nemam drugu opciju za poredjenje) peva o drogi kao o necem dobrom i potrebnom. Svi izvodjaci pop muzike u svakoj pesmi pominju "belo" i svi to slusaju i pevuse iako nisu narkomani.Danas, smo mnogo otvoreniji za stvaran svet oko sebe pun grehova, nasuprot proganjanja cak i prodavaca Nabokove knjige.Kad smo stigli od puritanizma do hedonizma? Vrlo brzo rekla bih. Za pedesetak godina. Tacno od naglog razvoja tehnologije!!!!
Zaista ne bih ulazila u pricu da li je Nabokov bio pedofil ili uopste nastrani manijak, ali je knjiga zaista napisana vrhunski. Prvo i najvaznije zato sto se u zivotu takve stvari dogadjaju zaista i to nazalost ne bas retko.Tako da ovu knjigu treba shvatiti kao takvu: Upozorenje na pedofile koji su svuda oko nas! I kao sto ni Lolita nikako nije bila neko nevinasce ( cak i u ono doba bez rijatilija),danasnji devojcurci su itekako napadni (sto nikako ne znaci da dete nije dete ma kako izgledalo i ponasalo se). Pa, kako ni profesoru Hubertu nije bilo lako tako ni danasnjim muskarcima bilo kojih godina nije lako da se ponasaju prema devojcicama ( ili zenam) sa postovanjem . Nego prema njihovom ponasanju i muskarci reaguju agresivno . Opet ponavljam muskarac ne sme da pada na provokaciju deteta, niti sme dete da gleda kao seksualni objekat. Ali danas devojcice postaju "zrele" sa 8, 10 i 12 godina kada su svakako deca.Plus ovo drustvo u kome zivimo, plus tehnologija, plus nedovoljna paznja od strane roditelja iLolite su svuda oko nas kao i pedofili. Obratite dobro paznju ako primetite neprimereno ponasanje svoje ili tudje dece kao i njihovih roditelja!!!!
PROCITAJTE OVU KNJIGU OBAVEZNO AKO VEC NISTE. IMA CAK DVA FILMA SNIMLJENA PO NJOJ I OBA SU ZA DIVNO CUDO DOBRA!
Lolita je roman Vladimira Nabokova. Napisan je na engleskom i prvi put objavljen u Parizu 1955. godine, da bi kasnije bio preveden na ruski i objavljen u Njujorku 1967. godine. Roman je poznat širom sveta po inovativnom stilu pisanja ali i po svojoj kontroverznoj temi: pripovedač i protagnosta u romanu Hambert Hambert postaje seksualno opsednut dvanaestogodišnjnom Dolores Hejz.
Po svom objavljivanju, roman je dostigao status klasika kao jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih primera književnosti 20. veka. Ime Lolita je ušlo u savremenu kulturu kao naziv za seksualno aktivnu mladu devojku okrenutu starijim muškarcima.
Dobro, realno Sekspir je u XVI veku svojoj "Juliji" dao cak 14 godina.Sada u XXI veku u realnom zivotu a ne u knjigama devojcice od 12-14 godina prodaju svoje telo za burek i jogurt. Pa "uznapredovalo se"
Da se vratimo Loliti. U centru je priča o seksualnom eksploatisanju dvanaestogodišnje djevojčice od strane sredovječnog pedofila. Svi izdavači su odbili da je objave bojeći se hapšenja zbog takvog djela, iako su svi oni prepoznali vrhunske literarne vrijednosti u njemu.
“Lolita, svjetlost mog života, oganj mojih prepona. Moj grijeh, moja duša. Lo-li-ta: vrh jezika prelazi tri koraka niz nepce, da bi, pri trećem, kucnuo u zube. Lo. Li. Ta”.Međutim, “Lolita” nije bio Nabokovljev prvi pokušaj oživljavanja teme pedofilije kroz priču o starijem muškarcu zaljubljenom u djevojčicu koji se ženi njenom majkom da bi bio bliži svom objektu obožavanja, da bi se na kraju djevojčica našla u njegovom krilu nakon smrti majke.
U noveli “Čarobnjak” (The Enchanter ili Volšebnik) napisanoj 1936, a objavljenoj tek 1986. godine Nabokov je dao skicu “Lolite”. U priči koju je The Guardian nazvao njegovom „nymphet novella“ imamo četrdesetogodišnjeg draguljara koji opsjednut svojim pedofilskim meditacijama upoznaje djevojčicu na rolerima i biva omađijan. Ali razlika je u tome što je ovdje prisustvo djevojčice svedeno na minimum, njena osjećanja nisu uzeta u obzir. Dok je Humbert Humbert potpuno samosvjesni perverznjak ludo zaljubljen, ovaj „čarobnjak“ konstantno sebe opravdava i, do tada spriječeni perverznjak, iznenada dobija šansu za zadovoljenje i grabi je po svaku cijenu.
Vjenčanjem sa njenom majkom, dobija priliku da bude bliži svom objektu požude ali njena iznenadna smrt daje mu novu mogućnost – da istovremeno bude njen brižni otac i nježni ljubavnik. Pisana u trećem licu jednine onemogućava nam simpatisanje likova, te njegovi postupci čitaocima djeluju neprirodno, a moralna pouka novele nestaje i nenamjerno je čini samo pornografskim štivom.
Poznato je da je Nabokov preveo Kerolovu “Alisu u zemlji čuda” i da je bio vrlo privržen njegovom radu iako je izbjegavao direktnu aluziju na njega. Ipak, Kerolov uticaj je očigledan. Čak ga je i nazvao prvim Humbertom Humbertom.
Još 1926. se dotakao teme hebefilije (seksualna sklonost prema djeci u pubertetu) u kratkoj ruskoj priči “A Nursery Tale”, gdje glavni lik u svom haremu koji sakuplja, ima i djevojčicu.
Takođe, otkrivena je i njemačka kratka priča o sredovječnom pripovjedaču koji postaje opsednut djevojčicom, a činjenica da je autor priče čak živio u istom dijelu Berlina kao Nabokov te da mu je njegov rad itekako bio poznat.
Nabokov je prije svog najuspješnijeg djela više puta eksperimentisao sa temom Lolite, odnosno zabranjene ili neostvarene ljubavi, što u konkretnim pričama, što u pojedinim epizodama drugih djela. Za Nabokova je zapravo, svekoliko književno stvaranje neka vrsta incesta ili zabranjene ljubavi.
Za njega kreativni čin uvijek u sebi ima snažno naglašenu erotsku dimenziju: kad piše pjesme, on „spava sa svojom muzom“, a Lolitu opisuje kao „plod svoje ljubavne veze s engleskim jezikom“.
Iako su ga nazivali različitim pogrdnim imenima, pa i pedofilom, Nabokov je priznao da je Lolita bila najveći izazov za njega te stoga i najveći uspjeh. Trebalo je govoriti o nečemu što mu nije poznato i uraditi to dovoljno uvjerljivo da ga svijet sutradan naziva manijakom.
Trep muzika koja nikako ne bi mogla da se poredi sa knjizevnoscu jer su to dve potpuno razlicite kulturoloske forme (medjutim, trenutno nemam drugu opciju za poredjenje) peva o drogi kao o necem dobrom i potrebnom. Svi izvodjaci pop muzike u svakoj pesmi pominju "belo" i svi to slusaju i pevuse iako nisu narkomani.Danas, smo mnogo otvoreniji za stvaran svet oko sebe pun grehova, nasuprot proganjanja cak i prodavaca Nabokove knjige.Kad smo stigli od puritanizma do hedonizma? Vrlo brzo rekla bih. Za pedesetak godina. Tacno od naglog razvoja tehnologije!!!!
Zaista ne bih ulazila u pricu da li je Nabokov bio pedofil ili uopste nastrani manijak, ali je knjiga zaista napisana vrhunski. Prvo i najvaznije zato sto se u zivotu takve stvari dogadjaju zaista i to nazalost ne bas retko.Tako da ovu knjigu treba shvatiti kao takvu: Upozorenje na pedofile koji su svuda oko nas! I kao sto ni Lolita nikako nije bila neko nevinasce ( cak i u ono doba bez rijatilija),danasnji devojcurci su itekako napadni (sto nikako ne znaci da dete nije dete ma kako izgledalo i ponasalo se). Pa, kako ni profesoru Hubertu nije bilo lako tako ni danasnjim muskarcima bilo kojih godina nije lako da se ponasaju prema devojcicama ( ili zenam) sa postovanjem . Nego prema njihovom ponasanju i muskarci reaguju agresivno . Opet ponavljam muskarac ne sme da pada na provokaciju deteta, niti sme dete da gleda kao seksualni objekat. Ali danas devojcice postaju "zrele" sa 8, 10 i 12 godina kada su svakako deca.Plus ovo drustvo u kome zivimo, plus tehnologija, plus nedovoljna paznja od strane roditelja iLolite su svuda oko nas kao i pedofili. Obratite dobro paznju ako primetite neprimereno ponasanje svoje ili tudje dece kao i njihovih roditelja!!!!
PROCITAJTE OVU KNJIGU OBAVEZNO AKO VEC NISTE. IMA CAK DVA FILMA SNIMLJENA PO NJOJ I OBA SU ZA DIVNO CUDO DOBRA!
