субота, 15. фебруар 2014.

EUTANAZIJA U BELGIJI



Donet zakon u Belgiji da deca imaju pravo da traze eutanaziju.Kakav komentar dati? Molim kada su deca u pitanju niko nikada ne spominje smrt.Kakav uzas, Deca su dobilla pravo da traze humano ubistvo,Humano, sta je humano? DECA TREBA DA TRCE, DA SE SMEJU ,DA BUDU BUCNA I DA NAM DOSADJUJU PITANJIMA I NESTASLUCIMA. Umesto toga desavaju se te strasne stvari.Kakve sve bolesti dobijaju malisani. Ni odrasli ljudi se ne mogu suociti sa bolestima koje donose patnju, bol i nakon svih muka ipak smrt.Uvek sam slusala samo pricu roditelja koji prolaze kroz agoniju sto su nemocni da pomognu detetu . Ali sta li misli to dete? Ono malo sto sam cula bili su uglavnom tekstovi  koje ih roditelji nauce da kazu. Da bas tako. Ako si dete sta  ti znas, tu su roditelji da odlucuju.Onda taj ekstreman korak u Belgiji.Pravo da dete odluci  da  li ce ziveti ili ne.Jezivo, potpuno jezivo. Da li ste ikada razmisljali sta dete oseca? Umesto igre dobija boravak u bolnici gde mu stalno rade uglavnom bolne analize .Tu su i roditelji  koji placu pred detetom i komentarisu kako nemaju novac da ga lece.Znam dete ne razume bas sve jer i doktor kad dodje samo zamisljeno klima glavom.Jadnice ne zna sta da misli. OSECA UZASAN STRAH A SA KIME DA GA PODELI KAD SU RODITELJI JOS VISE UPLASENI, Mladja deca mozda ipak imaju malo manji emociinalni stres .Sto je dete vece to je teze. Pogotovu sto ta deca i brze sazrevaju jer su svakodnevno suocena sa bolovima, strahovima i na zalost vrlo rano cuju ili jos gore vide smrt.Sa roditeljima ne smeju da razgovaraju o tome jer i kad probaju budu ucutkani jer roditelji nemaju hrabrosti da pricaju o tome. A deci bi to izuzetno pomoglo jer u njih ima najvise poverenja i razjasnila bi mnoge stvari u svojim glavicama.Tako da su deca ne retko ta koja tese svoje roditelje. Izigravajuci hrabrost i krijuci kolicinu bolova , patnje i straha.Da li ti malisani od 6 ili 8 ili  12 godina znaju nesto o smrti?Da li su oni sa tako malo godina stekli kvalifikaciju da odlucuju o umiranju?Ni covek od 70 ili 80 ili 90 godina ne bi zeleo da umre, Zasto bi to onda pozelelo dete ? Mozda malisani ne mogu vise da izdrze te bolove i to emocionalno mucenje . Mozda je to zaista humano ali da li je prekinuti deciji zivot tako jednostavno?Ja se zapravo ne slazem ni sa abortusom sem kad ima bas dobar razlog.I sad sta bi bilo ko od nas uradio kad bi mu decije usne izgovorile da ne mogu vise i da ako ga volis ucinis tu eutanaziju?Sta uraditi? Da li roditelj moze da zivi s tim do kraja svog zivota? Na primer roditelj se ipak odluci za to jer smatra da tako pomaze jadnicku ali ce uvek nositi u srcu sumnju da je nesto jos moglo da se uradi.Na dnu Pandorine kutije posle svih zlih stvari koje se desavaju ljudskom rodu ,scucurena na dnu kutije nalazi se nada.Retko ko dopre do nje Cak je i otac Tadej kazao da kad se obratis Bogu za pomoc on odlucuje da li uopste treba da ti pomogne.A roditelji nisu Bog i ne znaju da se snadju i tesko je,tesko, tesko.Ne mogu na ovu temu da  napravim zakljucak jer je previse kompleksna.I iskreno sam se potresla pa se pitam zasto sam uopste uzela ovu temu?
EUTANAZIJA.MILOSRDNO UBISTVO. BUDUCNOST . Drasticno, ali evo mog vidjenja .LJudi ce biti humani roboti i moci ce sami sebi da izvrse eutanaziju obicnim klikom na neko dugmence .Znaci odgovornost preuzima svaki pojedinac za sebe.I na neki nacin to je veliko olaksanje da ne mora niko drugi da ucestvuje.
U proslosti se nije toliko pisalo  i pricalo o bolesnoj deci .I tada su deca imala i rak i leukemiju i ostale neizlecive bolesti i na zalost umirala su. Ali jednostavno to je bila tema o kojoj se ne prica. Ne znam da li je bilo bolje to sto nismo znali sta se dogadja ili to sto sada svakodnevno slusamo na svim medijima o deci kojoj treba pomoc(na zalost novcana).Strasno nekada deca nisu imala tu sansu .Roditelji su bili upuceni samo na sebe .  Smrt je lebdela nad porodicom a vrlo cesto niko nije znao o drami koja se odigrava u cetiri zida,Nije ni medicina bila razvijena kao danas ali mozda bi i bilo drugacije da se pricalo o tome.
NOVINARI MOLIM VAS. Uradite pricu o razmisljanju nekog deteta u vezi njegove bolesti .O odnosu sa roditeljima, lekarima, vrsnjacima. I to sa zdravim i bolesnim drugarima.  I zastite maksimalno identitet da ne bi bio povredjen bilo ko od ucesnika price.
A AKO BI SE JA PITALA ZA DECU NE BIH DOZVOLILA EUTANAZIJU.

петак, 14. фебруар 2014.

NAJTEZI DAN ZA PISANJE POSTA / DAN ZALJUBLJENIH



Najtezi dan za pisanje posta. Nisam zaljubljena,ali znam mnogo toga o ljubavi.Nisam alkoholicarka, ali znam mnogo o tome. Mozda je onda ovo ipak savrsen dan .Zaljubljenost i ljubav su dve potpuno razlicite kategorije. Zaljubljenost traje kratko i ne postoji lepsi osecaj na svetu. Od leptirica koji u stomaku toliko leprsaju da prave mehuricem pa do poljubaca od kojih se zemlja pomera, nebo priblizava, a oci sjaje kao najsjajnije zvezde. Dan zaljubljenih ne bi trebao da postoji kao praznik jer se pretvorio u dan komercijale  koju je izmislila Amerika , koji tog dana kupuju najgluplje stvari (skoro kao za 8, mart, koji isto ne bi trebao da postoji kao praznik), samo da bi nekome pokazali  ili dokazali ljubav. Kad si zaljubljen gledas svet kroz ruzicaste naocare i potpuno je svejedno da li si dobio najskuplji poklon ili cvetic.I to je ono o cemu pricam. Zaljubljenosti su potrebni samo dvoje koji se gledaju na tako divan nacin, koji se dodiruju nezno i koji se smeju svemu i zbog toga su neizmerno srecni.Onda ako su se sklopile kockice pocinje ljubav. To je ono kad ili raskines  vezu jer ti se cini da su se leptirici umirili ili se odlucis da svoju vezu podignes na visi nivo(zajednicki odmor, zajednicko stanovanje ili sto da ne i brak),Tada zaljubljenost prelazi u rutinu i ako je srece u postovanje, iskrenost ,vernost, sposobnost za deljenje ,kompromise, oprostaj  i prilagodjavanje.To sve mora da postoji  za pravu ljubav i to je mnogo zahteva i potpuno druga tema. Da zakljucimo. 14 februar i 8 mart treba da traju 365 dana svake godine ,decenije, veka. A praznik zaljubljenih da bude intiman i tice samo tog para kad im se sve one kockice sloze. A alkohol? To je ono kao sveti Ttifun , dan vinograda  i vina i to je u redu.U novembru kad krenu slave ( a mi smo narod koji jedini u svetu praznuje slavu), svaka prilika je dobra da se popije Doduse nekima ne treba povod nego samo pice (m ozda bas vino). Kao sto postoji zaljubljenost i ljubav tako postoji i popiti po nekad i biti alkoholicar. Granica je skoro nevidljiva i cesto se prekoraci pa se pije svaki dan , a ne samo na Svetog Trifuna i ostale slave.Zakljucak. Hajde da ucinimo  nesto pravo. Na dan jednog ili drugog spojimo ih u nesto lepo. Kupite flasu vina ili sampanjca ako ste romanticni, uzmite omiljenu picu i cokoladne bonbone pozovite nekog do koga vam je stalo i provedite predivno vece. BEZ POKLONA I PATETIKE AKO MOZE.
Osecanja su jedino sto nas pored razuma odvaja od zivotinja.U buducnosti vidim potpuno odumiranje osecanja .I to me plasi i brine. Kome ce trebati da iskaze svoja osecanja ? Bicemo skoro izjednaceni  sa tabletom , kompjuterom, mobilnim, Imacemo sliku i ton ,ukljucivacemo se da odrzavamo dotok informacija ,da uzmemo dve zelene pilile u 13h ,a u 18h onu  crvenu sa prugom. Oko 22h uzecemo i zutu pililu i odjaviti se. FLASA VINA, POLJUPCI I ZAGRLJAJI STA TO BESE?
Ovo je opet jedan od onih postova gde ne mogu da kazem da je bilo bolje u proslosti . Uvek se volelo, patilo, spajalo i rastajalo.Mozda samo komentar.U ono vreme za JUGOSLAVIJU nije postojao dan zaljubljenih, ali ni  Sveti Trifun bar ne za nas koji nismo praznovali te verske praznike.I tako smo svi bili prepusteni romantici i kreativnosti i osmisljavali kako da nam veza bude uspesna   i slavili smo onaj dan kad smo to i postigli.
POZDRAV ZALJUBLJENI I ZIVELI

четвртак, 13. фебруар 2014.

ZELJA ZA PUTOVANJEM



Danas mi je lepo vreme probudilo zelju za putovanjem. Putovanje to je nesto najlepse za opustanje. i sto da ne ucenje. Videti nove predele ,upoznati nove ljude, obicaje .Izuzetno. Nije skoro nista tako lepo kao kad napravis detaljan plan puta, pa onda samo spakujes kofere i mirno putujes. Ceka te organizovan prevoz do aerodroma, do odredjene destinacije stizes relarivno brzo, a tamo te ceka soba sa pogledom koji odavno prizeljkujes.I najudaljenije relacije se sada relativno brzo prelaze pa se tako  fokusiras na odmor koji je preplavljen organizovanim izletima, poucnim setnjama, a uvece uz muziku sa mnogo nagradnih igara, sedis. uzivas i pustis da te dvore, a za placanje ima vremena. ONA MALA PLASTICNA STVARCICA (PLATNA KARTICA), odradice svoje kao i uvek. ODMARAS SE JEDNOM GODISNJE 10 DANA A PLACAS  CELE GODINE RATE. Ima li nesto bolje. Samo opusteno.A sada nesto sto sam licno isprobala pre pisanja o ovoj temi. Znaci pozelelela sam da saznam nesto o najromanticnijem mestu na planeti.To je naravno  egzoticno ostrvo BORA BORA.Na Vikipediji mozes pronaci bas sve sto te zanima o svakoj oblasti i turizmu i gastronomiji i istorijim trenutnoj politickoj situaciji, cenama. Onda mozes da gledas slike,
citas komentare na forumima i da se detaljno snadbes svim  bitnim podatcima. Naravno ako imas srece pronaci ces bar jednog prijatelja na Fejsu koji zivi tamo ili je makar bio pa ces iz prve ruke dobiti jos brdo informacija i slika. Ako bas ne nadjes nikog za caskanje uveravam vas da ima dosta slika i predivan video  samo kliknite na egzoticna ostrva. Sa svim tim slikama, naoruzani znanjem sa malo maste i bez i jednog potrosenog dinara mozete biti na ostrvu Bora Bora cele godine kad god vam je potreban predah.
Citam danas vest kompanija Virgin (odakle drugo nego iz Amerike) prodala je 680 karata po ceni 183350 evra komad za turisticko putovanje svemirom.Za pocetak, a onda ce se napraviti tuneli koji ce voditi od nekog hotela na Zemlji recimo do nekog hotela na planeti koja je dostupna i moguca za zivot ljudi. Ko pak ne zeli da se odrekne putovanja u pravom smislu te reci postojace intergalakticke letililice i moci cete da na ekranima ispred vas vidite obavestenja pored cega ste preleteli, kolika je velicina ,gustina naseljenosti ,te planete i jos puno obavestenja o sitnicama koje razumeju samo nuklearni fizicari.
Putovanje je u proslosti predstavljalo pravi izazov.Nisi nikad  pouzdano znao koliko ti vremena za put treba do neke destinacije. Imao si okvirno vreme, a i prevozna sredstva su bila sporija. Avionima su leteli bogatiji ljudi, a mi ostali vozovima, autobusima  ili kolima.Recimo do Splita ( na obali Jadranskog mora putovalo se izmedju 13 i 18 sati.A  odatle do ostrva Brac jos oko 4 sata brodom. Iscrpljujuce.Zatim bi se smestili  do sledece noci ( jednu smo odremali u vozu) ako imamo srece u privatni smestaj koji je bio povoljniji nego hotel.I to zato sto je ne samo bio jeftiniji nego i fleksibilniji po pitanju vremena za obroke .Da napomenem i to da su mestani tada bili vrlo vrlo ljubazni  pa si mogao da probas njihove specijalitete, da cujes price o spomenicima ,muzejima lisnostima o proslosti i obicajima.Na plazu ili cak ribarenje isli smo sa domacinima i
kupovali smo suvenire i pisali razglednice.Kad se vratimo u Beograd cekale su nas komsije, prijatelji ,rodjaci  koji su videli one razglednice i koji nisu imali mogucnost da nesto od toga vide. Mi smo im pricali , prenosili subjektivne utiske ali verujte mi svako putovanje i posle nasih iscrpnih objasnjenja bilo je avantura.
POZDRAV . Znate u svakom coveku postoji taj avanturizam,  Bojim se da detaljnim informacijama o svakom mestu na planeti gubimo tu caroliju neizvesnosti.

среда, 12. фебруар 2014.

VRUCE TEME



Vruce teme. Teme o kojima se suska ili se izbegavaju. Opasne teme. Razne teme. Teme koje su aktuelne vecno  i  n ikad se ne istrose i otrcaju. Medjutim ja cu danas pisati o temama  koje imaju tako kratak rok trajanja , da se svode na vest koju ce smeniti iduca za manje od minut.Fascinantno. Novinari svaka cast.Dok nisam i ja pocela da pisem nesto nisam ni predpostavljala da je vas posao toliko tezak.Sta li je to sto vas vodi? Sta vam kaze to je prava vest? Kako uspete da budete prvi u objavljivanju i kako uspevate da iz ,imuta u minut imate novu vest?Danas je jako tesko zadovoljiti citaoce bilo cega, novina casopisa, knjiga.Kako dobijate bitku za citaoce? U zadnjih mesec dana redovno citam "KURIR", "BLIC" ,"DNEVNI TELEGRAF"  i naravno "POLITIKU".Vesti ima u izobilju za svaki ukus i za svaku oblast interesovanja.Kao patispanj.Mekan ili hrskav, cokoladni ili ne ali sa dobrim kremom i slagom obavezno.Tako i novinari moraju dobro da upakuju vest i plasiraju je gladnim citaocima .Dobra vest dobar patispanj. Losa vest, nepecen ili zagoreo patispanj. Popravke nema cim dospe u medije vest zivi svoj zivot. Dobre vesti citaju ljudi koji imaju vremena i volje da citaju tekstove iz ekologije, nauke, kulture(znaci uvek aktuelne teme) U zanimljivosti spadaju  sve one koje ne spadaju na nivo kica ili bizarnosti. Na primer o neobicnim pronalascima, neobicnim rekordima , novootkrivenim cudima prirode ili predmetima iz davnih vekova.Za ove dve vrste vesti tesko je naci citaoce pa se te price na svu srecu ipak provuku negde pre umrlica i sporta.Novinari su shvatili da im platu nece doneti te lepe i pozitivne vesti pa su se okrenuli onome sto jedino podize citanost a to su pored politike (na koju ne bih da se osvrcem uopste),estrada i crna hronika, Uzasno ali istinito.Novinari umesto intervjua sa ljudima koji su to zasluzili postaju paparaci  i u suludoj trci  jure da uslikaju Stanijinu guzu ili Karleusine sise.A tekst koji uz to ide ubija inteligenciju. A  ljudi citaju i traze jos.Najvaznije licnosti postaju starlete ( sta god to bilo) i nazovi pevacice.Ne kazem da svi trebaju da citaju samo "POLITIKU"  ili klasike knjizevnosti i da idu u muzeje i koncerte ozbiljne muzike (mada ja to sve obozavam) .Naravno da svako ima pravo na svoj izbor vesti. Ali ipak da je na naslovnoj strani udarna vest ko je i gde pokazao intimne delove tela .Prvo guza u krupnom planu, a onda recimo juce pri dnu strane vest o blokadi pruge u Kraljevu .Stvarno se pitam sta je to izvrsilo uticaj na nas ? Ne znam i to mi se ne svidja sto nemam odgovore. Tako da  mi je ovaj post sa najvise znakova pitanja.
Buducnost su naravno elektronski mediji koji ce vesti primati teleportacijom i telepatijom androida.Novinari ako bude jos pravih ljudi radice na  fizickim poslovima (utovarivanje vesti u kompjuter u zaostalijim delovima planete),O pravim novinarskim poduhvatima, o licnom stavu i hrabrosti ispredace se bajke, koje ce vesto izbegavati deo sa pocetka 21 og veka nego ce ici u dalju proslost.
Tu bajku o novinarstvu koju sam pominjala ja mogu samo da pretocim u nekoliko reci  SVAKI CLANAK BIO JE PRICA ZA SEBE. PRAVI NOVINARI SU U INTERVJUIMA DOPUSTALI DA BUDU LJUDI I DA TAJ INTERVJU BUDE TOPLA I LJUDSKA PRICA. Tada su novinari pravili tako zanimljive tekstove da su privlacili sve generacije da ih citaju.Pisuci  i o najobicnijim dogadjanjima toga dana oni su  biranim recima znali da izaovu paznju. A kada su pisali crnu hroniku to nije bilo senzacionalisticko vec samo nagovesteno i skrtim recima ispraceno da ako moze sto manje bude zapazeno. O likovima sa estrade pisalo se sa dubokim postovanjem (koje su tadasnje zvezde i zasluzivale). Jedino koliko se secam o politicarima se uopste nije pisalo. POLITIKA TADA NIJE PRODAVALA NOVINE. A novine "Politika" i "Politikin zabavnik", donosile su obilje zanimljivih, kulturno i pravopisno ispravnih tekstova. MOLIM NOVINARE DA SE VRATE U BAJKU I PONOVO NAM PISU DIVNE TEKSTOVE IZ ZIVOTA MALIH OBICNIH LJUDI, UNAPRED SE IZVINJAVAM NOVINARIMA KOJI I DANAS PISU  NA TAJ NACIN.

уторак, 11. фебруар 2014.

SLAGANJE SA ZIVIM BICIMA OKO NAS



Da li ste nekada razmisljali kako se slazemo sa ostalim zivim bicima oko nas ? Naravno ne mislim na ljudsku vrstu.Zapravo mislim na cvece, drvece, insekte, zivotinje i ostalo.
Neko obozava cvece jer  je ono bez preterivanja u stanju da nas obraduje, da nam ulepsa prostor, da pokaze neciju naklonost. Od nas za uzvrat trazi samo redovno zalivanje i par lepih reci, za ostalo se brine samo.A pruza nam toliko zadovoljstva i lepote. Da li je to bas pravican odnos? Ne bih rekla. Jer najcesce cvece koje nije u saksiji kod ljubitelja cveca zavrsi iseceno za prodaju ili prosto izgazeno u polju( gde zelenoj travi pravi najlepse sare ).Dobro biljke nemaju osecanja ali su ipak ziva bica.
Jos gore je sa drvecem .Zamislite sta ono sve pruza coveku ,a covek njemu bas nista. Pod drvetom cemo naci senku za odmor i zastitu od sunca, a takodje i zaklon od iznenadne kuse.Ako imamo srece na njemu ce se naci i neka neprskana vocka . Predivno. Medjutim nas to nista ne obavezuje , lako cemo ga iseci  i time zadovoljiti razne nase potrebe. A onda vrhunac u onoj pomenutoj  hladovini ispod predivne krosnje zapalicemo vatru od grancica tog istog drveta, jesti rostilj i uzivati. Mozda smo ipak najsuroviji pred Novu godinu.Kao da su krive nase predivne jelke budu osakacene jer ce njihovi vrhovi zavrsiti na pijacim pa u stanu dok traju praznici, a onda u kontejneru.Strasno.Ni drvo nema osecanja , ali bi mi trebali da osecamo krivicu sto ih toliko secemo, a vrlo retko sadimo.
Insekti. Dosadna vrsta. Ne zna se koje vise mrzimo, da li komarce, muve, paukove..I u redu je ako ih ubijemo posle napada na nas.Medjutim sigurno postoji dobar razlog zasto oni postoje kao i za sve na planeti.Velika je sreca sto ih ima mnogo pa ne mozemo da narusimo lanac ishrane. Zato ako ubijemo po nekog  od njih moram da priznam da imamo pravo jer nam oni zapravo donose i razne bolesti, a u najboljem slucaju neprijatan svrab i nesanicu. Tu smo skoro  poravnali racune.
Zivotinje. Tu covek ima najvise izrazen predatorski stav. Neke jedemo ( kao gospodari na vrhu lanca ishrane).Neke iskoriscavamo (kao gospodari)  kao jadne magarce i konje. Neke drzimo u kuci radi licnog zadovoljstva.Tu sad imamo ljude koji iskreno vole zivotinje pa im pruzaju puno ljubavi i paznje. Drugi  ih vole samo dok su mali i slatki ,cim porastu izbace ih na ulicu potpuno nepripremljene.Potpuno strasno.Sigurna sam da kuce i mace imaju osecanja.I necu da pridikujem jer svi shvatate kako smo zli prema njima (setite se samo namernog trovanja ili sakacenja tih divnih stvorenja). A oni su jedni od retkih koji nas vole bezrezervno,koji nam pruzaju utehu kad se sklupcaju kraj nas i zato molim vas volite vase kucne ljubimce kad ste ih vec prisilili da zive sa vama.
I na kraju zakljucujem da je ovoj planeti jako tesko sa nama ljudima.Mislimo da mozemo svemu da budemo gospodari.Da ostali zivi svet postoji samo zbog nas.A da ne pricamo kako unistavamo reke. jezera, sume. plamine ostavljajuci djubre gde god krenemo.Bori se planeta ali ipak ona je jedna a nas sedam milijardi, Neravnopravno totalno,
Z a jos 5o tak godina covek ce pobeci sa ove planete i naci ce neku mnogo goru , koju ce jos vise da unisti.
Pa ce tako lutati svemirom  i traziti utociste. Veliko je pitanje da li ce ga naci.Ovakvu planetu sigurno nece vise nikad imati prilike da nastani i unisti. Ne smem ni da zamislim kako ce izgledati nasa planeta ali ako se prisetite nekih filmova koji su obradjivali apokalipsu ljudskog roda onda shvatate kakav nas uzas ceka. I nemojte da se tesite to je samo na filmu, mnogo toga sto smo gledali na filmu pocelo je da se ostvaruje.
Nekada je naravno sve bilo drugacije. Covek je umeo da ceni prirodu . Medjutim nauka i tehnika ne dovode uvek srecu u nase zivote. Sto naprednija tehnologija to veci nesklad izmedju ljudi i prirode Mi smo bili upuceni na prirodu, i to sto smo odmalena bili uclanjeni u izvidjace ili planinare, pa su nas ucili  da cenimo prirodu, da je ne zagadjujemo, unistavamo. A kucni ljubimci su nam zaista bili najbolji prijatelji.
Pozdrav. Izvinite ako sam bila preopsirna.

DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...