SELA SU JOS UVEK MESTA U KOJIMA COVEK ZIVI SA PRIRODOM! GRADOVI SU TO ODAVNO UBILI! SKINUCU TI ZVEZDE S NEBA ! NEBO NA PRODAJU! KO LI JE VLASNIK?
Na planeti ima jako malo mesta gde je priroda ostala netaknuta. Covek se potrudio da je uglavnom unisti. Urbanizacija je pojela sve. Ipak, ruralne sredine jos odolevaju.
Bajkovito selo u kojem su 284 kuće okružene vrtovima projektovao je
Erik Migind 1964. godine kako bi podstakao interakciju među komšijama i
pružio ljudima lepo okruženje za život, daleko od gradske buke i
zagađenja. Želeo je da podstakne stanovnike da se vrate korenima i
potraže bolji kvalitet života u prirodi.
Pokojnog arhitektu su za ovo nadahnuli krugovi usred istorijskih
danskih sela u kojima su se stanovnici često okupljali i družili. Tako
bi mogli jedni drugima da daju savete o bilju, voću i povrću koje sade
ispred kuća.
Júzcar u španskoj pokrajini
Andaluziji, u blizini grada
Malage,
sa svega dvestotinjak žitelja postao je najpopularnije selo u Španiji
2011. godine. Naime, kompanija Sony Pictures je za potrebe promocije
filma o Štrumfovima obojila celo selo u plavo.Selo je poznato po pečurkama koje rastu na obližnjim brdima, a Štrumfovi
su bića koja žive u kućicama nalik na pečurke. Na bojenje sela
potrošeno je oko 4000 litara plave boje. Nakon završetka promocije filma
seljani su glasali su da selo ostane obojeno jer je doživjelo ekonomski
i turistički procvat pa ga godišnje posjeti 80 hiljada turista. Murali,
skulpture i suveniri mogli su se naći na svakom koraku, kao i lokalci
obučeni u kostime
Gargamela, Štrumfetu i
Velikog Štrumfa, raspoloženi za fotografisanje.
Spansko selo i olimpijsko selo. Prvi pojam kod nas oznacava temu koju ne znamo ili ne razumemo, a olimpijsko selo predstavlja mesto na kome zivi ucesnici olimijskih igara. Uglavnom poenta je da je upotrebljen termin selo kao popularniji.
Selo Berkun u Švajcarskoj
toliko je idilično da je gradonačelnik našao pametan marketinški trik da
ga učini još poznatijim.
Naime, u ovom selu zabranjeno je slikanje
iz razloga što je toliko lepo da se njegove slike ne smeju naći na
društvenim mrežama. Zašto? Pa, zato što će oni koji ga gledaju
biti toliko ljubomorni što se ne nalaze tamo. Stoga je bolje da ga
posete i njegove lepote vide sopstvenim očima!
Kandovan, selo u Iranu koje se
nalazi na oko 50 kilometara južno od Tabriza, poznato je po kućama koje
izuzetno podsećaju na one iz Kamengrada, izmišljenog grada u kome žive
junaci jedne od najuspešnijih animiranih serija svih vremena – Porodica
Kremenko.
Oduševljeni Kandovanom, mnogi turisti ga
često opisuju kao jedno od najimpresivnijih naselja na svetu. Njegova
istorija datira mnogo vekova unazad, a prema popisu iz 2006. godine, u
njemu je živelo 600 stanovnika, čiji su preci, koji su se prema legendi
tu doselili bežeći od invazije mongolske vojske, počeli da grade kuće u
obliku kupe u mekanim, vulkanskim stenama.
Upravo to je ono što ovo mesto čini
posebnim, kao i činjenica da posmatrano iz daljine, liči na koloniju
gigantskih mravinjaka. Neki od domova stari su najmanje sedam vekova,
imaju od dva do četiri sprata i ne samo da su jaki, već i energetski
efikasni. Naime, s obzirom na to da zahtevaju minimalnu toplotu tokom
duge zime, oni ostaju hladni čitavo leto.
Uprkos izolovanosti, Kandovan uživa
veliku popularnost među posetiocima, pogotovo onima kojima je glavni
prioritet mir. Njima se pruža prilika da odsednu u hotelu sa pet
zvezdica, koji se sastoji od 10 soba, sa džakuzijem i podnim grejanjem,
sve to u steni. Suma sumarum, daleko od zagađenja, jednoličnog sivila i
buke grada, poseta ovom takozvanom
kamenom selu, možda predstavlja jedan od najlepših načina da se doživi nadrealna arhitektonska lepota Irana.
Celo selo je transformisano u jednu
neobičnu destinaciju kombinacijom boja. Udruženje indonežanskih
građevinaca, čije sedište se nalazi u susednom Semarangu, obezbedilo je
materijal, ali i ljudstvo za ovaj neobičan projekat.
Hendrar Prihadi, gradonačelnik
Semeranga, i sam je učestvovao u akciji preuređenja sela, pa tako danas
Indonežani imaju najživopisnije selo, ako ne i na celom svetu.
U selu se nalaze 233 kuće, a svaka od
njih je ofarbana u jarke boje. Osim zidova, ofarbani su i krovovi pa je
prizor iz aviona takav da mislite da letite iznad zemlje čuda.
Ceo projekat je trajao skoro dva meseca i
nakon toga je selo postalo pravi hit na društvenim mrežama. Broj
turista se iz dana u dan povećava čineći ovo mesto globalnom senzacijom.
Idila koju selo može da nam pruži ne može da zameni nijedan kutak grada.Još pre zore na selu se oglašavaju pravi živi budilnici – petlovi.
Njihovo kukurikanje pravi je alarm prirode, i što je još bitnije, nije
iritantno kao pištanje telefona ili časovnika. Petlovi su tu da vas
opominju na svaka dva minuta, u osam ciklusa, sve dok se ne probudite.
Odlaganje alarma vam u ovom slučaju nije potrebno.Seljaci ne brinu o tome da li je voće prskano jer ga gaje sami ili ih
gaji neko koga poznaju. Znaju da je seme koje su ostavili od prošle
godine zdravo, nemodifikovano, a povrće zdravo i ukusno. Robna razmena
je itekako živa, pa se menjaju kruške za šljive, strukovi mladog luka za
paradajz, orasi za teglu meda… i ono što ne stignu da poseju,
stanovnici sela ne moraju da kupe svaki put.
U gradu možete godinama stanovati u zgradi, a da ne znate ko živi u
stanu pored vašeg, što je u selu nemoguće. Ljudi su upućeni jedni na
druge, a komšija učestvuje, kako u svim radosnim, tako i u tužnim
porodičnim događajima.
Komšije aktivno pomažu da se spremi svadbeni ručak i slava. Iako kod
nas postoji poslovična priča o komšijskoj svađi oko plota, koja završi
na sudu i može da traje decenijama, najveći deo srpskih seljaka zna
koliko je komšija važan.
Mobe su tradicionalno okupljanje i organizovana pomoć u fizičkim
radovima na njivi. Ako je vaš kolega sa posla ili fakulteta, rođen na
selu, on će vam spontano ponuditi da dođe i pomogne vam oko krečenja i
farbanja stolarije, ili priskoči u pomoć oko spremanja važnog ručka.
Bez jakog uličnog osvetljenja, neona i reklama, seoske noći su
drugačije, a zvezde izgledaju sjajnije. Umesto saobraćajne buke,
uspavaće vas zrikavci. Cepanje drva, miris pokošenog sena, sakupljanje
suvaraka u šumi, vatra u ognjištu u hladnim noćima, samo su deo
jedinstvenog doživljaja koje samo selo može da pruži.
Ljudi na selu su deo velike zajednice. Tokom poljoprivrednih radova,
raštrkani su po njivama, ali se rado okupljaju u lokalnoj kafani. To je
berza svih lokalnih vesti.
Bez namere da ulepšavamo stvarnost kad je u pitanju rasprostanjenost
personalnih računara u našoj zemlji, činjenica je da ljudi sa selu
danas, ukoliko postoji internet veza, mogu komunicirati sa celim svetom.
Dakle, u selu je prisutna intenzivna razmena lokalnih, ali i
internacionalnih vesti.
Seljaci su, rođenjem, povezani sa životinjama, zemljom i prirodom.
Ekološka svest je njima “urođena”. Stanovnici sela drugačije se nose sa
nedaćama. Imaju posebnu vrstu psihičke stabilnosti.
Naučili su da jedan grad može da im “potuče” maline ili uništi
letinu. Zbog stalnog dodira sa zemljom i sa realnošću, nisu opterećeni
iluzijom o nekoj imaginarnoj kontroli jer znaju da je prirodu i
vremenske prilike, nemoguće kontrolisati.
Ljudi koji žive na selu vole da im neko bane u goste i dočekuju ih
uz: „Dobroooodošliiii!”. To je zajednička odlika stanovnika sela na svim
kontinentima a jačina njihovog glasa, 40 decibela je veća od jačine
glasa stanovnika grada.
Ako izostane srdačni pozdrav, potražite domaćine iza kuće u zadnjem
delu dvorišta gde drže živinu, ili u komšiluku. I naravno, pazite na
domaćeg psa čuvara. Ako baš želite da se najavite, ponudite rođacima ili
prijateljima da pomognete oko spremanja turšije, pečenja rakije ili
branja grožđa.
Priuštite sebi da napustite zagađeni grad, i za svoj uloženi rad i
vreme, budete nagrađeni teglom ajvara, kiselih paprika sa kupusom… Možda
ćete na vojvođanskom salašu, naučiti da mesite čuvenu štrudlu.Idite na selo u vreme kad se ovce jagnje. Ponudite se domaćinu da odete
sa njim na pecanje i uživajte sa celim komšilukom u ribljem paprikašu.
Možda će vaše dete imati priliku da vidi tek rođeno tele ili prisustvuje
postavljanju na noge malog ždrebeta. To je prizor koji ćete sigurno
pamtiti.
Kad su u pitanju gradovi nekako mi je bez veze da pisem koji su najveci, najposeceniji, najnaseljeniji i ostali naj. Ipak kao rodjena Beogradjanka pristrasna sam i tvrdim da je Beograd i danju i nocu najbolji i najpristupacniji za zivot,a tek za provod!!! A tek njegovih 7.000 godina istorije!
Nemački grad Bilefeld, odavno tema polušaljive teorije zavere koja
tvrdi da taj grad zapravo ne postoji, nudi veliku nagradu onome ko
dokaže da je ta teorija tačna.Zvaničnici Bilefelda su danas rekli da će dati milion evra osobi koja iznese čvrste dokaze o nepostojanju grada.Oni
su naveli da "nema ograničenja kreativnosti" učesnika svojevrsnog
konkursa ali da će za nagradu biti uzimani u obzir samo neoborivi
dokazi.Ideju da Bilefeld ne postoji prvi je izneo kompjuterski
stručnja Akim Held, koji je u želji da se naruga teorijama zavere na
internetu objavio tu satiričnu tvrdnju 1994. godine.Čak je i
nemačka kancelarka Angela Merkel jednom u šali dovela u sumnju
postojanje Bilefelda, grada koji je navodno nalazi oko 330 kilometara
zapadno od Berlina.
Čak osamdeset posto Britanaca živi u urbanim sredinama u kojima su
često “zgužvani” poput sardina. Život u gradu najčešće podrazumijeva
više buke, kriminala, nasilja i lošu kvalitetu zraka, ali ima i svoje
pozitivne strane kao što su bolnice, klubovi i brža dostupnost određenim
uslugama.
Populacija koja živi u ruralnim sredinama u pravilu vodi zdraviji život dok ljudi koji žive u gradovima u pravilu više hodaju.
Također, nedavno provedena studija ukazuje na to da su mozgovi ljudi
koji žive u gradovima skloniji podražaju stresa te da imaju čak 25 posto
veću šansu da ih počne mučiti tjeskoba.
Ako stvari sagledavamo s gledišta smrtnosti, najveća razlika između
grada i sela je u obolijevaju od raznih bolesti i narocito raka pluća u korist
onih koji žive u urbanim sredinama.
Ines Ivanović iz firme „Pacific Connection“ kaže da je njihova firma
jasno naglasila da se radi o simboličnom i romantičnom poklonu, kao i da
jedina ima prava da se bavi ovim poslom.
Na nebu postoji 3.000 zvezda koje su vidljive golim okom. Naša firma
je ekskluzivni distributer američke kompanije koja je još davno popisala
zvezde koje su nevidljive i zaštitila patent da vrši prodaju njihovih
imena - objašnjava Ivanovićeva.Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, kaže
da je trgovina nebeskim telima pomodarstvo koje je došlo iz Amerike i
da takve podvale vređaju inteligenciju. Želite vašoj srodnoj duši da skinete zvezde s neba, sada je to i
moguće“, „Želite da obradujete voljenu osobu nekim originalnim poklonom
za rođendan? Poklonite joj nešto van ovoga sveta, nešto što će trajati
večno. Imenujete zvezdu po njoj!“... Ovo su samo neki od oglasa koji su
preplavili internet, a koji su podstakli mnoge da na ovaj način izraze
privrženost voljenoj osobi. Cene ovog poklona se razlikuju i kreću se od
2.700 do čak 16.520 dinara, a svaka od ovih firmi hvali se izdavanjem
posebnog sertifikata. Pažljivim čitanjem tek na sajtovima ponekih firmi
uočljivo je da se radi o simboličnom poklonu i da se ime vaše zvezde
čuva u internom registru.
Svaka čast onima koji su se setili kako da prodaju maglu. Inspekcije
bi svakako trebalo da provere da li kompanije jasno naglašavaju da se
radi o simboličnom poklonu, kao i da li plaćaju PDV na ovu prodaju -
revoltiran je on.stronom Branko Simonović iz Instituta „Ruđer Bošković“ kaže da je
zgrožen činjenicom da je nekome palo na pamet da prodaje nešto čega nije
ni vlasnik.
Mnogo puta mi se desilo da dođu ljudi, daju mi koordinante i traže mi
da im pokažem njihovu zvezdu. Iznenade se kada im objasnim da se zvezde
ne mogu kupiti, jer niko ne može biti vlasnik zvezda, niti im davati
imena - kaže Simonović. On objašnjava da su koordinate zvezda na
nebeskoj sferi zabeležene u raznim astronomskim katalozima, koje ovi
„prodavci“ prepišu, naprave svoj katalog, te prodaju pravo na imenovanje
unutar tog kataloga.
U tom slučaju svako može po volji prodavati pravo na imenovanje. To je
kao da odete na Beogradsku tvrđavu i napravite mapu drveća, a onda
kažete ljudima da mogu, ako plate, da imenuju drveće s vaše mape i za to
im posle izdate sertifikat koji samo vi priznajete. To je notorna
prevara. Iako neke firme napišu sitnim slovima na sajtu da se radi o
simboličnom poklonu, građani mahom imaju uverenje da negde tamo na nebu
ima zvezda sa njihovim imenom - objašnjava Simonović i dodaje da je
bolje kupiti najobičniji kamen, jer kamen barem možete posedovati.
A KAD NAM DOSADE IZBORI GDE I KAKO ZIVETI NA PLANETI ZEMLJI TU JE NEBO. POMAMA ZA KUPOVINOM ZVEZDA ( JOS NIJE PLANETA) DOSLA JE I U SRBIJU GDE JEDNA ZVEZDA KOSTA DO 140 EVRA. OSTAJE SAMO PITANJE KO MOZE DA PRODAJE NESTO STO NE POSEDUJE?