SLICAN SE SLICNOME RADUJE - KAZE LATINSKA POSLOVICA. REKOH IJA U JUCERASNJEM BLOGU. ALI IMA SAD TU JEDAN PROBLEM - SUPROTNOSTI SE PRIVLACE- ZNATE ONO PLUS I MINUS U FIZICI. I STA LI JE SAD DOBRA ODLUKA ? IZABRATI SLICNOG SEBI I OSTVARITI CVRSTU I DUGOROCNIJU VEZU ILI 'POLUDETI' ZA NEKIM POTPUNO DRUGACIJIM OD NAS?
Ideja o nekome ko nam je nedokučiv i tajanstven zvuči primamljivo, ali da li su u praksi ovakve veze moguće? Da li je zaista istina da nas najviše privlače osobe sa kojima nemamo ništa zajedničko? Psiholozi kažu da nije.
Iako ideja o nekome ko nam je nedokučiv i tajanstven zvuči primamljivo, dokazano je da se pri odabiru partnera radije odlučujemo za one sa kojima delimo ista ili slična interesovanja.meričko istraživanje sprovedeno nad nekoliko stotina članova internet servisa za upoznavanje, pokazalo je da zapravo postoji velika razlika između onoga što nam u realnom životu odgovara i onoga što priželjkujemo. Naime, od ispitanika je zatraženo da se izjasne da li traže osobu koja im je slična ili koja se od njih razlikuje. Više od 85 odsto je odgovorilo da priželjkuju da budu u vezi sa nekim ko je drugačiji od njih.
Međutim, kad su u nastavku istraživanja učesnici psihološki testirani, pa upitani da bliže opišu osobine osoba s kojima bi želeli da uđu u vezu, ispostavilo se da većina traži partnera koji ima slična razmišljanja i interesovanja. Ispostavilo se da se ljudima zapravo samo sviđa romantična zamisao o privlačenju različitosti, pa je pripisuju sebi iako je ne primenjuju u stvarnom životu.aključak naučnika je da u latinskoj izreci "sličan se sličnom raduje" ima daleko više istine nego u verovanju da se suprotnosti privlače.
Da ne bude zabune, ljubavi između osoba potpuno različitog karaktera se dešavaju, ali na duže staze takve veze su najčešće osuđene na propast. Za razliku od ovakvih polarizovanih veza, partneri koji se nadopunjuju i imaju iste ciljeve u životu, imaju mnogo veće šanse da ostvare dugotrajan odnos, kažu naučnici.
Skeniranjem mozgova je utvrđeno da su prijatelji koji su gledali isti klip reagovali na neverovatno sličan način – osvetlili su se isti delovi mozga, i to oni povezani sa motivacijom, učenjem, emocionalnom obradom i pamćenjem.
- Sličnosti u šemama reakcije mozgova su sto tako, ljudi koji nisu bili prijatelji imali su različite reakcije na isti klip.
- Naši rezultati ukazuju da prijatelji procesuiraju svet oko sebe na veoma slične načine – istakla je vođa studije Kerolin Parkinson. Autori smatraju da je razlog tome što se dobro osećamo kad provodimo vreme s nekim ko oseća kao mi,a istraživači su ocenili da takve sličnosti jačaju naše vrednosti, mišljenja i interese.
- Ono što, međutim, nije jasno, je da li ljudi traže prijatelje čiji su mozgovi slični njihovima, ili prijatelji menjaju naše načine na koje mozak reaguje na stimulans – izjavio je za "Biznis insajder" koautor studije Adam Klajnbaum, profesor sa Dartmuta. Mi mislimo da se događa oboje – dodao je on. pak, jedna studija iz 2014, sprovedena nad 1.932 osobe svih životnih doba, pokazala je da ljudi teže biraju prijatelje sa sebi sličnim genetskim tipovima. Istraživači su otkrili da su genetske sličnosti prijateljskih parova u proseku bile bliske koliko i sa rođacima četvrtog kolena.
Nova studija korejskih naučnika, objavljena ovog meseca, ukazala je na razlike u mozgovima ljudi koji imaju više prijatelja. Kad pojedinac ima mnogo prijatelja, on ima i povećani neokorteks, područje koje se zove i "društveni mozak", jer se smatra da igra ulogu u društvenoj interakciji. Učesnici ove studije nisu bili studenti, već Korejci starosti preko 60 godina.
D a li se sličan sličnome raduje, ili se ipak suprotnosti privlače? Nepisano je pravilo da bračni partneri i cimeri vremenom počinju da liče jedni na druge. A mogu li i ljubimci da počnu da liče na svoje vlasnike ili je to samo želja vlasnika? Imam odgovor! Nije naravno u pitanju fizicka slicnost kao kod ljudi ,ali navike, emocije, svidjanja i ne svidjanja postaju jednaki!
NA KRAJU SVE OVO DOVODI DO ZAKLJUCKA DA SVAKA PTICA TREBA DA LETI SVOM JATU!
Ljudi moji, bez panike, ruku na srce nema neke velike razlike, hirurgiji je sve ovo poznato već pola veka, svaštojedi smo, živimo u "krdima", poneka kuća je nalik na njihov obor, patrijahalni način našeg i njihovog života je jednak, razlike su u nijansama koje za nauku nisu bitne.
Vest iz Japana da se stvara embrion koji je kombinacija životinje i ljudskih organa užasnula je svet. U stvari, smatra Judit Hartl, možda tu i nema ničeg lošeg. Ali je nemoguće i zaista uzasno.
Šta je s tim satirima današnjeg doba? Tim mešancima životinje i čoveka kakve Japanac Hiromicu Nakauči sada sme da uzgaja? On time odlazi mnogo dalje nego što je i u Japanu to bilo dozvoljeno: on sada sme da dozvoli da zametak sazre i dođe na svet. To je novo. I to je jedina novina kod tog istraživanja. Jer već mnogo godina se u raznim zemljama eksperimentiše sa životinjama i ljudskim ćelijama.
Cilj je u početku nešto dobro: da se u životinjama stvore ljudski organi kako bi se imalo dovoljno organa za presađivanje. Jer njih nedostaje u čitavom svetu.
Uz pomoć tehnike tog Japanca to funkcioniše. Teoretski. Jer kod takvih embriona rastu ćelije oba bića potpuno razdvojeno jedne od drugih. Tako onda može da se dogodi da organi potiču od jednog bića, na primer od čoveka, a „pakovanje“ od drugog, na primer od svinje.
Ali to još tako ne funkcioniše. Da razmišljamo dalje: šta bi bilo kad bismo imali savršeno biće kao kombinaciju svinje i čoveka? Namerno ne spominjem majmune i šimpanze, jer to je užasavajuće već i zbog genetske sličnosti koja je negde oko 95 odsto.
Ostanimo kod svinje: svinje uzgajamo, svinje jedemo, svinje masovno proizvodimo. Dakle, ne bi trebalo da nam smeta da stvorimo svinju-čoveka. To bi i dalje bila svinja, roktala bi, valjala bi se u blatu i češala, kao i sve druge svinje. Ali njena jetra, bubrezi i srce bili bi ljudski.
Mogli bismo tako tog mešanca da koljemo i uzmemo organ koji nam je potreban. Ostalo bi, da tako kažemo, moglo da završi i u kobasicama. Isto važi i za ovce. Ili koze. Imate li problema s tim?
Iako ta tehnika još ne postoji i nema tog naučnika koji može da nam kaže da li će ikada postojati, logika sugeriše da, ako životinje masovno uzgajamo kako bismo ih jeli, onda bi mogli i da ih uzgajamo kako bismo spasili ljudske živote.
Idemo dalje u razmišljanju: šta ako nam zatrebaju nervne ćelije? Ljudski mozak u telu svinje? Da li bi svinja počela da razmišlja kao mi? Počela da govoriti? Koliki udeo čoveka bi onda bio u toj životinji koja služi samo za klanje i kao skladište organa? Naučnici nam kažu kako se to verovatno nikad neće dogoditi. Verovatno.
Belmonte i njegove kolege pripremali su ljudske matične ćelije od ćelija odraslih ljudi, a potom bi ih usadili u embrion praseta u ranoj fazi razvoja.
Ukupno su proizveli više od 2.000 hibrida koji su potom implantirani u surogat-krmače. Više od 150 embriona nastavilo je da se razvija u himere koje su većinom bile zameci svinja, ali je jedna u 10.000 ćelija bila ljudska.
Zametke su puštali da se razviju do 28. dana, što je kraj prve trećine trudnoće kod svinja, a potom su ih uklanjali.
- To je dovoljno vremena da shvatimo kako se ćelije svinja i ljudi međusobno mešaju, bez da podižemo etička pitanja o odraslim hibridnim životinjama, rekao je Belmonte.
Istraživanje je otvorilo brojna etička pitanja, jer kritičare zanima šta bi se dogodilo kada bi ljudske ćelije učestvovale u razvoju mozga svinje. Da li bi bilo moguće da mozak bude jedan od sasvim ljudskih organa u telu svinje?
Belmonte se nada kako će daljim istraživanjima razviti metodu koja bi programirala ljudske ćelije da ne učestvuju u razvoju mozga, ali u ovom istraživanju nije bilo potrebe za time, jer su embrioni izvađeni u ranom stadijumu razvoja.
- Mnoge životinje imaju neverovatnu sposobnost regeneracije. Ljudi je nemaju. Ovo područje istraživanja bi moglo omogućiti ljudskim ćelijama da povrate tu sposobnost, rekao je Belmonte.
Korak napred u oblasti transplantacije organa među različitim vrstama napravio je međunarodni tim stručnjaka na taj način što je stvorio genetski modifikovane svinje čiji su organi pogodni za presađivanje organa kod ljudi. Kako je objavljeno u američkom časopisu „Sajens”, ova novina mogla bi da donese znatan napredak u presađivanju organa. Genetski modifikovani organi svinja sa „ugrađenim” ljudskim genima, mogli bi se presađivati kod ljudi pošto se na organe potencijalnih ljudskih donora često čeka godinama. Nedostatak organa za transplantaciju je nešto sa čim se gotovo sve zemlje suočavaju, a samo u SAD dok čeka donora dnevno umre 22 ljudi. Do sada su problem u presađivanju životinjskih organa predstavljali virusi koji mogu biti zarazni, ali je u časopisu navedeno da su genetičari sa Harvarda, Džordž Larč i Luan Jang uspešno primenili metodu kloniranja kako bi otklonili gene odgovorne za postojanje virusa u svinjskom DNK pre nego što su pristupili stvaranju 37 svinjskih embriona. Njihovi organi bili bi potencijalno dobri za ksenotransplantaciju, odnosno presađivanje organa sa svinje na čoveka. To se posebno odnosi na presađivanje srca, bubrega, jetre.
– Veliki problem je i imunska reakcija primaoca organa od vrste koja je dosta udaljena od čoveka. Iako po funkciji i morfologiji svinjski organi u velikoj meri odgovaraju ljudskim ipak imunska reakcija na te organe je brza i burna. Ovaj problem se može delimično prevazići primenom savremenih imunosupresivnih lekova ili znatno komplikovanije primenom genetičkog inžinjeringa tako da se u genom svinje ubaci humani antigen ili pak zamenom humanih za svinjske antigene (editovanjem gena) .
Potrebno je obezbediti zadovoljavajući „kvalitet” organa i kontrolu prisustva infektivnih agenasa za svaki organ. Neophodno je da ovaj postupak bude jednako dostupan svima koji su kandidati za transplantaciju ali postoji problem komercijalizacije, kome će se davati ljudski organi a kome svinjski .
I sad neupuceni misle da je ovo tek u pripremi! Pa nije dragi moji , pre pedeset godina su mojoj babi dali svinjski zeludac! Tako da je ova prica pokrenuta bas iz razloga transplatacije jednog organa- mozga. Kakvo cipovanje, kakva 5G mreza, kakva kontrola uma preko TV-a i mobilnog. Vreme je za svinjski mozak!
UVOD JE OBJASNIO STA LJUDI MISLE O SVINJAMA I O NJIHOVOM RAZUMEVANJU SVETA OKO NAS. KAD BI ONE POSTALE LJUDI NISTA SE NE BI PROMENILO. SVET BI I DALJE ISTO FUNKCIONISAO STO DOVODI DO SLEDECE TVRDNJE DA KAD BI LJUDI POSTALI SVINJE OPET BI SVE BILO ISTO. BRINE LI VAS TO?