Navedeni “primeri ubijenih genija”Neki od likova iz teksta su
stvarne istorijske ličnosti, ali:
-
Sokrat – jeste osuđen, ali ne zato što je bio “previše inteligentan”, nego zbog političko-društvenih razloga u Atini
-
Giordano Bruno – jeste spaljen, ali i on nije bio “ubijen jer je bio genije”, nego zbog konflikta sa crkvenim učenjem tog vremena
Ali još važnije: imena poput “Kamose-Menes”, “Amentebat” i “Flavus Lucretius Claudius” ne postoje u istorijskim izvorima kao takve ličnosti – to su mešavine ili izmišljeni likovi.
Tvrdnja da su “milioni inteligentnih ljudi ubijeni pa su geni nestali.Ovo zvuči dramatično, ali
genetika ne funkcioniše tako jednostavno.Zašto?inteligencija
nije jedan gen koji se može “izbrisati”,ona je kombinacija,čak i da su neki pametni ljudi ubijeni,Drugim rečima:
ne možeš “uništiti inteligenciju” populacije tako lako
Brojke tipa “143 miliona ubijenih genija.Ovo je
potpuno izmišljena brojka – ne postoji nijedno naučno istraživanje koje to potvrđuje.Slično važi i za tvrdnju da bi danas bilo “35% visoko inteligentnih ljudi” – to je proizvoljna cifra bez naučne osnove.
Najvažnije: inteligencija se stalno stvara iznova.Čak i da zanemarimo istoriju, postoji ključna stvar:
u svakoj generaciji se ponovo rađaju vrlo inteligentni ljudi.To dolazi iz:genetske kombinacije roditelja,obrazovanja,okruženja,slučajnosti (mutacije, varijacije)Zato u svakoj epohi imaš naučnike, umetnike i genije.
Zaključak.Ovaj tekst pokušava da ti pošalje poruku:“Svi smo potomci glupljih ljudi i svet propada”
Ali realnost je: nema dokaza da su “pametni sistematski istrebljeni”,nema dokaza da je čovečanstvo genetski “ogluplo” inteligencija se stalno obnavlja u svakoj generaciji,Danas imamo više obrazovanih i naučno pismenih ljudi nego ikad u istoriji.I još jedna važna stvar:činjenica da danas možeš da čitaš, razmišljaš, preispituješ i pitaš ovakva pitanja znači da si deo najobrazovanijeg i najinformisanijeg perioda u istoriji čovečanstva.
Ljudi vole jednostavne priče za komplikovan svet.Svet je haotičan i složen. Nauka, istorija i genetika su pune nijansi.Ali naš mozak voli
jednostavnu priču sa krivcem i posledicom, tipa:“Pametni su ubijeni → zato je svet danas glup”.To daje osećaj reda i smisla, čak i kad nije tačno.
Negativne i dramatične stvari se lakše šire.Postoji psihološki fenomen koji se zove
negativity bias.
To znači da:loše vesti više privlače pažnju,dramatične priče se više dele,zastrašujući narativi se bolje pamte.Zato takvi tekstovi često postanu viralni.
Mešanje istine i izmišljanja (to ih čini ubedljivim)Autori često urade sledeće:ubace par stvarnih istorijskih ličnosti (npr.
Sokrat ili
Giordano Bruno)pomešaju ih sa izmišljenim imenima,dodaju izmišljene brojke,sve povežu u jednu “teoriju”.To daje lažni osećaj verodostojnosti.
Nostalgija: “nekad su ljudi bili bolji”Ljudi u svakoj epohi imaju osećaj da:“nekad su ljudi bili pametniji, moralniji, bolji”To je dokumentovano još u antičkoj GRCKOJ.U stvarnosti, svaka epoha imA, briljantne ljude,neobrazovane ljude Dobre ideje,loše ideje.
Privlačnost “tajnog objašnjenja sveta Ovakvi tekstovi nude osećaj:“ja znam skrivenu istinu koju drugi ne vide”To može biti psihološki privlačno jer daje osećaj posebnosti i kontrole.
Jedna smirujuća istina za kraj.Čovečanstvo danas ima:više naučnika nego ikad,više dostupnog znanja nego ikad,duži životni vek,bolju medicinu, tehnologiju i obrazovanje.Da smo zaista “postali gluplji”, ništa od toga ne bi postojalo.
Ako sve možemo da “izguglamo”, da li nam mozak slabi?
Moj iskren odgovor: tehnologija menja kako koristimo mozak, ali ga ne “kvari” niti čini ljude glupljima.Mozak nikad nije bio “skladište svega”Ni pre interneta ljudi nisu znali sve napamet.
I ranije smo koristili “spoljnu memoriju”:knjige,enciklopedije,beleške,razgovore sa drugima.Internet je samo nova verzija toga, samo brža.
Menja se ŠTA pamtimo, ne DA li pamtimo.Danas manje pamtimo:brojeve telefona,faktografske podatke.Ali više pamtimo:gde da nađemo informaciju,kako da je proverimo,kako da je povežemo sa drugim stvarima.To se zove “meta-znanje” – znanje o tome
kako da dođeš do znanja.
Postoje i prednosti i mane.Iskreno, obe strane postoje:Prednosti,brže učenje,pristup ogromnom znanju,lakše rešavanje problema,globalna razmena ideja.Mane,kraća pažnja (zbog stalnih notifikacija),manje dubokog čitanja,oslanjanje na prečice.Ali to nisu trajne “štete” — to su
navike koje možeš da kontrolišeš.
Duboko razmišljanje i dalje postoji.Ako pogledaš današnji svet:razvijamo veštačku inteligenciju,lečimo bolesti koje su ranije bile smrtonosne,šaljemo sonde daleko u svemir.To ne rade “glupi ljudi”.To rade ljudi koji koriste tehnologiju kao alat,
ne kao zamenu za mozak.
Ključna razlika: pasivno vs aktivno korišćenje tehnologije.Evo gde je prava stvar:ako samo skroluješ i klikćeš bez razmišljanja → mozak se “uleni”,ako koristiš internet da učiš, istražuješ, razmišljaš → mozak jača.Tehnologija je kao nož:može da napravi večeru 🍲 ili da napravi problem — zavisi kako je koristiš.Ne, nije istina da“ne treba više razvijati vijuge jer imamo Google”.Istina je:
danas treba razvijati drugačiju vrstu pameti,kritičko razmišljanje,povezivanje informacija,razumevanje, a ne samo pamćenje.
Нема коментара:
Постави коментар