POVEZIVANJE STVARI

 POVEZIVANJE STVARI KOJE DRUGI LJUDI NE VIDE JE VRLO RETKA. DODUSE MOZE SE NACI MEDJU UMETNICIMA I LJUDIMA KOJI SU KREATIVNI, ILI TEORETICARIMA ZAVERE  (OTVORENOG UMA) KAO I MEDJU 'OBICNIM SMRTNICIMA' POPUT MENE. I VERUJTE NIJE PREDNOST JER OSTALI LJUDI NE VIDE TU POVEZANOST.

Kreativnost funkcioniše na misteriozan i često paradoksalan način. Kreativno mišljenje je stabilna, određujuća osobina pojedinih ličnosti, ali može i da se menja zavisno od situacije i okruženja. Inspiracija i ideje često dolaze naizgled niotkuda, nema ih kad su najpotrebnije, ali kreativno mišljenje zahteva složene kognitivne sposobnosti, pri čemu se potpuno razlikuje od običnih misaonih procesa.

Sa psihološkog aspekta, kreativne ličnosti je teško “ukrotiti”, zato što su sklone da izbegavaju naviku i rutinu. Istraživanja su pokazala da kreativnost objedinjuje mnoštvo specifičnosti, ponašanja i društvenih uticaja u jednoj osobi.

“Kreativnim ljudima je teško da spoznaju sebe zato što je kreativna ličnost složenija o nekreativne. Maštoviti ljudi obično imaju zbrkanije umove”, kaže Skot Beri Kaufman sa Univerziteta u Njujorku.

Mada ne postoji “tipična” kreativna osoba, postoje određene osobine i ponašanja koja ukazuju na to da je reč o veoma kreativnim ljudima.

Kreativni ljudi vole da se izlažu novim iskustvima, čulnim utiscima i stanjima uma, a ta njihova otvorenost je značajan preduslov za ispoljavanje kreativnosti.

“Otvorenost za nova iskustva je ubedljivo najvažniji preduslov kreativnog učinka”, objašnjava Kaufman.

“Ona podrazumeva niz različitih, međusobno povezanih aspekata: intelektualnu radoznalost, traganje za uzbuđenjem, otvorenost za osećanja i fantaziju. Sve to zajedno pokreće kognitivno i bihejvioralno istraživanje sveta, vašeg unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta.”

Obavljanje kreativne delatnosti često se opisuje kao proces u kome stalno doživljavate neuspeh sve dok ne otkrijete ono što će vas dovesti do rezultata. Kreativne osobe - barem one uspešne - naučile su da neuspeh ne primaju lično.

Oni su beskrajno radoznali. Posmatraju svet oko sebe, želeći da znaju zašto i kako je nešto tako kako je - bilo kroz razgovor sa drugima, bilo tako što sami analiziraju stvari.

Po prirodni skloni posmatranju i zainteresovani za život drugih ljudi, kreativni tipovi vole da posmatraju ljude, što im ponekad omogućava da dođu do najboljih ideja. “Prust je skoro ceo život posmatrao druge ljude i beležio svoja zapažanja, što je na kraju došlo do izražaja u njegovim knjigama”, kaže Kaufman.

I rizikovanje utiče na kreativnost. Mnoge kreativne osobe profitirale su od preuzimanja rizika u različitim aspektima života. Postoji duboka i značajna veza između preuzimanja rizika i kreativnosti, a ona se često zanemaruje. Kreativnost vam omogućava da napravite nešto od ničega.

Još jedna važna svrha maštanja je da nam pomogne da izađemo iz okvira vlastite, ograničene, perspektive i da istražujemo drugačije načina razmišljanja, što može biti značajn doprinos kreativnom radu.

Dok pišu, igraju, slikaju ili izražavaju sebe na bilo koji drugi način, kreativne ličnosti često primete da se nalaze u stanju poznatom kao “flow”, koje im pomaže da budu maksimalno kreativni. “Flow” (tok, strujanje) je mentalno stanje u kome pojedinac prevazilazi granice svesnog mišljenja kako bi dospeo u uzvišeno stanje koncentracije i smirenosti. Kada se nađu u tom stanju, on je praktično imun na bilo kakve unutrašnje i spoljne pritiske i smetnje.

 

Često imaju izvanredan ukus, pa samim tim vole da budu okruženi lepim stvarima.

Nedavno sprovedeno istraživanje pokazalo je da su muzičari - uključujući one koji sviraju u orkestrima, rade kao profesori muzike ili nastupaju solo - veoma osetljivi na umetničke lepote.

Ako postoji nešto po čemu se veoma kreativni ljudi razlikuju od drugih, onda je to njihova sposobnost da vide mogućnosti tamo gde ih drugi ne vide. Mnogi veliki umetnici i pisci rekli su da je kreativnost sposobnost povezivanja stvari koje drugi ljudi nikada ne bi ni pomislili da povežu. I Stiv Džobs je rekao da je “kreativnost povezivanje stvari”.

Obilje različitih iskustava je veoma važno za kreativnost, više od bilo čega drugog, smatra Kaufman. Kreativci menjaju ustaljene obrasce, da isprobavaju nove stvari i izbegavaju sve što život čini monotonim. “Kreativne osobe imaju raznovrsnija iskustva, a navika ubija raznovrsnost iskustava”, ističe on.

 

Kreativne ličnosti u potpunosti shvataju vrednost jasnog i fokusiranog mišljenja, od koga zavisi njihov rad. Mnogi umetnici, zabavljači, pisci i ljudi i drugi kreativci, poput reditelja Dejvida Linča, okrenuli su se meditaciji kao instrumentu za postizanje najkreativnog stanja uma. 

Kreativnost je prosto povezivanje stvari -kaze Stiv Dzobs. Kada pitate kreativne ljude kako su nesto uradili osecaju se pomalo krivim jer oni to zapravo nisu uradili oni su samo nesto videli.Nakon nekog vremena to im se namece kao ocigledno.

To je moj primer. A nisam ni znala da je moje povezivanje stvari kreativnost. Mislila sam da jednostavno u blogovima obradjujem razne pojmove i informacije. A nakon mnogo vremena  sam shvatila da ja sve povezujem i da je po meni sve na svetu povezano. I nisu to proste asocijacije. Nego moja percepcija sveta. Steta sto sam to tek sada otkrila. 

A sada bih samo povezala i teoreticare zavere jer i oni na svojstven nacin povezuju stvari koje drugi ljudi ne vide.

Teorije zavere zasnivaju se na pretpostavci da se ništa ne dešava slučajno, da stvari nisu onakve
kakvim se čine i da su svi događaji međusobno povezani. Drugim rečima, tvrdi se da grupa zlih aktera,
zaverenika, u tajnosti orkestrira sve važne događaje. Zamišljeni zaverenici se obično predstavljaju kao
neprijatelji naroda. U teorijama zavere, svet je jasno podeljen na dobro i zlo, na Nas i Njih i u njemu
nema mesta sumnji ili složenosti. Oni koji veruju u teorije zavere tvrde da se mora gledati ispod
površine da bi se uočile akcije i ciljevi zaverenika, koji ulažu velike napore da sakriju svoje zle namere.
Verovanjem u teorije zavere podrivaju se zvanične verzije događaja. Pretpostavlja se da se, ako se
kopa dovoljno duboko, mogu pronaći skrivene veze između ljudi, institucija i događaja kojima se
objašnjava šta se zaista dešava u svetu. Ove pretpostavke su u direktnoj suprotnosti sa
pretpostavkama modernih društvenih nauka koje naglašavaju značaj slučajnosti, vremenske
podudarnosti i neplaniranih posledica. U teorijama zavere pretpostavlja se da su istorijski događaji
uvek rezultat osmišljenih planova pojedinaca, a ne rezultat dejstva društvenih faktora i opštijih
strukturnih sila. Teorije zavere, međutim, ne iskrsavaju niotkuda. Obično su to odgovori – iako
pojednostavljeni i iskrivljeni – na stvarne probleme i neizvesnosti u društvu. obzirom na to da veruju da se ništa ne dešava slučajno, teoretičari zavere se obično pitaju „Ko
profitira” od određenog događaja, kao, na primer, od terorističkog napada 11. septembra ili izbegličke
krize. U teoriji zavere skok nastaje od ideje da je određena grupa mogla da profitira od događaja do
tvrdnje da je ta grupa u tajnosti planirala taj događaj. Teoretičari zavere u tu svrhu posežu za jednom
ili obe od sledećih retoričkih strategija. Neki grade teoriju tako što se otvoreno trude da pribave
dokaze u prilog svojoj poziciji, ignorišući istovremeno sve dokaze u prilog suprotnoj. Drugi se koriste
indirektnijom strategijom i trude se da ukažu na rupe u zvaničnim verzijama događaja. Ova druga
strategija je posebno prisutna poslednjih decenija u zapadnim zemljama zato što se teorije zavere
pozicioniraju nasuprot opštevažećem mišljenju (stvari se komplikuju sada kada, na primer, predsednik
SAD otvoreno spekuliše o zaverama). To što tvrde da „samo postavljaju pitanja” dozvoljava
teoretičarima zavere da negiraju da zapravo šire teorije zavere. Njihova pitanja su, međutim, obično
tako osmišljena da vode zaključku da je iza svega morala biti zavera. 

U međuvremenu, u savremenom svetu, nije slučajno što se popularne zavere dotiču tema kao što su vanzemaljski život, verske manjine, moćne elite, rivalske zemlje, misteriozne tehnologije i uništavanje životne sredine.

„Neka istraživanja sugerišu da se ljudi više okreću teorijama zavere kad se suočavaju sa kriznim situacijama", kaže Daglas.

Ideja da su 5G mreža i druge pređašnje mobilne telefonske mreže nekako loše po naše zdravlje prisutna je već godinama - otkako je tehnologija ušla u široku upotrebu pre tridesetak godina.

„Teorije zavere obično se pojavljuju brzo kad se desi nešto važno", kaže Daglas. „Pojave se iznebuha dok je u toku nekakva kriza ili sukob koje ljudi istinski žele da objasne i za koje žele odgovore."

Ona ističe da su skorašnji požari u Australiji takođe doveli do niza popularnih zavera.

Teorija o 5G mreži nazvana je „koktelom zavera", budući da obuhvata nekoliko najvećih strahova čovečanstva smućkanih u jednu izvrsno izdašnu mešavinu.

Baš kao i večiti strah od nove i nevidljive tehnologije, koji se čini da se provlači kroz mnoge popularne teorije, on iskorišćava stalnu nervozu zbog pojavljivanja Kine kao globalne supersile.

Još jedan razlog zbog kog bi teorije o 5G mreži mogle da budu atraktivnije od istine je da je to u suštini priča.

Bajke, legende, anegdote i glasine način su na koji naš mozak pokušava da razluči ovaj svet - korene vuku unazad desetinama hiljada godina i to je ono što nas verovatno i čini ljudima. U vreme krize, moguće je da se okrećemo zaverama zato što nas one umiruju.

Teorije zavere imaju sve elemente dobre priče - strašne negativce, kreativne zaplete i moralne lekcije.

Zbog ovoga, dobro skrojena zavera može da raspali maštu javnosti, i to na način sa kojim priča o „virusu koji se pojavio potpuno neočekivano i ubio hiljade ljudi bez razloga" prosto ne može da se nosi.

Neki psiholozi su uporedili teorije zavere sa religioznim verovanjima, tako što nam one pomažu da se osećamo kao da posedujemo više kontrole, uzevši nepredvidive ili nasumične događaje i učinivši da izgledaju predodređeno ili da su ih oblikovali ljudi.

Drugi su otišli toliko daleko da čak sugerišu da je upravo to razlog zašto se one tako dobro primaju: po sadržaju, zapletima i svrsi, neobično su bliske verovanjima koje šire mnoge organizovane religije.

Neki ljudi veruju u teorije zavere do te mere da će čak ugroziti vlastite živote u pokušaju da dokažu da su u pravu.Na kraju, teorije zavere mogu da postanu toliko popularne da upadnu u petlju pozitivne povratne informacije, u kojoj što se više o njima raspravlja, to legitimnije one zvuče.

ETO JA VERUJEM U MNOGE TEORIJE ZAVERE STO POTKREPLJUJEM  POVEZANOSCU SA FILMOVIMA I KNJIGAMA ,A KOJE SU PLOD KREATIVNOSTI ( CITAJ MASTE). I ZAISTA JE SVE NA SVETU POVEZANO NA NEKI NACIN. I DOGADFJAI I STVARI I LJUDI. 

 

STA JE BOLJE' ZAMRZAVANJE ILI KIBORG

 

DAKLE LJUDIMA SE PRUZAJU MNOGE MOGUCNOSTI. DA LI CEKATI KLINICKU SMRT PA NA ZAMRZAVANJE ILI SE 'POPRAVLJATI ' DOK SI ZIVOT PA MAKAR  POSTAO KIBORG? TEZAK IZBOR! ZA SADA OBA DELUJU KAO NAUCNA FANTASTIKA. ALI STA AKO NISU? U OVOM CE POSTU BITI DOSTA PRICE O ZAMRZAVANJU, A  O KIBORZIMA CEMO DRUGI PUT. KAKO DOBITI ZLATNU KRIO KARTICU?

 Četrnaestogodišnja devojčica koja je u oktobru ove godine umrla od raka, dobila je zvanično odobrenje za poslednju želju u sklopu istorijske pravne bitke da joj telo bude kriogenski zamrznuto. Neimenovana londonska tinejdžerka prebačena je u Ameriku, gde je započet proces očuvanja njenog tela do vremena kada će, uz malo sreće, moći ponovo da se oživi. Ona je u pismu sudiji rekla kako ne želi da bude "sahranjena ispod zemlje".

Ali šta su praktične strane ovoga i šta može devojčica – poznata samo kao J.S. – da očekuje da zatekne kad se probudi za 100 ili kusur godina? Rohit Talvar je globalni futurista, rukovodilac Fast Future Publishing -a, urednik Future of Business and A Very Human Future, i postavili smo mu nekoliko pitanja o krionici i budućnosti.

Rohit Talvar: Naučna strana svega ovoga tek treba da bude dokazana. Bilo bi vrlo optimistično reći da ćemo to postići za 30 godina i vrlo realistično očekivati da će ta devojčica ostati zamrznuta između 50 i 100 godina. Govorimo o regeneraciji samog života, regeneraciji njenih sećanja, regeneraciji svega što je pohranjeno u našem DNK što do kraja još ne razumemo. Još se nalazimo u fazi velike neizvesnosti. Svaka čast ljudima koji rade te stvari – i razumem zašto ih rade – ali ne verujem da smo blizu toga da razumemo kako regenerisati telo koje je nekad bilo zamrznuto.

Za nas je to neistražena teritorija, ali možemo da pretpostavimo nekoliko stvari: prvo, tehnologija za očuvanje naših tela vremenom će postajati sve bolja. Ali proces regeneracije je jedno sasvim posebno polje nauke. Ne razumemo još dovoljno telo, mozak i šta je ono što čini svest, tako da bi ta osoba mogla da bude vraćena u život i da bude bukvalno kao Frankenštajnovo čudovište, bez svesti o tome ko je bila i bez svesti o tome kako želi da nastavi svoj život.

Mislim da će u nekom trenutku u budućnosti vlade morate da se umešaju u ovo. Imate ljude koji prave pogone za kriogensko zamrzavanje – trenutno se grade ili planiraju neki prilično neverovatni – ali, kad se sve sabere i oduzme, to može da se shvati i kao jedna ogromna prevara. Možda ćemo doživeti da vlade stave moratorijum na to dok ne steknemo mnogo bolju sliku o tome šta nauka u ovom pogledu može da postigne.

Mogu da razumem ako imate dete koje umire ili tako nešto. Postoje mnogi razlozi da to želite da uradite. Ali nada nije nužno najbolja osnova za poslovni model. Daleko smo od odgovora koji bi me razuverili. Ljudi žele zaštitu, a neko mora da im kaže da koliko god želeli da žive večno, ovo nije pravi način. Mnogo je veća verovatnoća da će doći do napretka u nekim drugim oblastima produžetka dugovečnosti života, a ne u kriogenskoj regeneraciji.

Postoje različite škole mišljenja. Jedno je da ćemo se do tog vremena razviti pa i sami postati neka vrsta tehnologije i da će postojati različite verzije ljudi. Zatim, tu je argument da ćemo možda "de-evoluirati" – biće vrlo različitih životnih oblika koji su živeli na ostrvu i razvili se od današnjih ljudi. Uz sintetičku biologiju, tehnološke implantate, 3D i 4D štampače, možete imati na stotine različitih verzija ljudi – ili onoga što su do tog trenutka bili ljudi. Osoba koja je kriogenski zamrznuta danas – recimo da možemo da povratimo njena sećanja i iskustva – osećaće se kao u onim filmovima u kojima neko dospe u potpuno drugačiji svet. Neće ga razumeti, neće biti nikoga koga se seća, a ako i ti ljudi budu prisutni, veoma će se razlikovati. Recimo da imate 120 godina kad vas povrate – nećete poznavati kontekst poslednjih 100 godina da biste zaista razumeli kako da opstanete u tom društvu. Biće to kao da ste bili u zatvoru, samo još gore.

Razmišljao sam o njemu, naravno. Mnogi moji drugari iz tog sveta su njegovi veliki zagovarači, ali moj stav je "kad me više nema, nema me". Prepustiću svojoj deci i svima ostalima da nastave da žive svojim životom. Ne želim da 90-godišnja deca ili 190-godišnja deca brinu oko toga da li im je otac još živ. Moramo da prepustimo svakoj novoj generaciji da diše i razvija se. Ima nečeg veoma arogantnog kod ljudi koji žele da žive večno i upropaste sve za generaciju koja sledi.

Znate, roditelji su tada već sigurno nastavili sa svojim životima. Možda će još biti živi, a možda i neće. Na kakav sistem podrške biste morali da se pretplatite da biste se osigurali da će se neko starati o vašoj deci? Morali biste da platite čitav paket, čitavu uslugu, ne samo puku regeneraciju. Mislim da ljudi do sada sve to još nisu dovoljno promislili. Samo zato što nešto možemo, to ne znači da automatski i moramo. To vam je u suštini moj stav po ovom pitanju.

Čuo sam za cifre koje variraju od 40.000 dolara, pa sve do nekoliko miliona, u zavisnosti od toga šta tačno kupujete.

Mislim da je 40.000 dolara obično aranžman koji se plaća po godini, a onaj od nekoliko miliona dolara je fiksna cena. Čitava ta kriogenska zajednica mi deluje prilično jezivo i ostavlja me ravnodušnim, da budem sasvim iskren. Mislim da nisu previše humani u svojim stavovima, mislim da ne razmišljaju mnogo o društvenom aspektu čitave priče. Mislim da su zaslepljeni naučnom stranom i da ne razmišljaju suštinski o tim problemima

Do kraja svog života Robert Etindžer se nadao da će čovečanstvo pronaći način da pobedi smrt. Umro je 2011. godine, ali se njegovo telo nalazi u krioničkom tanku napunjenom tečnim azotom na temperaturi od minus 196 stepeni.

Etindžer leži zamrznut u Krioničkom institutu u Mičigenu, koji je sam osnovao, zajedno sa pokojnom majkom, prvom i drugom suprugom i još 150 preminulih. Vodimo se kao groblje, ali više bih voleo da kažem da smo bolnica koja vodi računa o pacijentima koji imaju problema sa metabolizmom – rekao je Ben Best, predsednik i izvršni direktor Instituta.

Postoje ljudi koji smatraju da se posle smrti može oživeti, a dok nauka ne bude napredovala toliko da to nekada bude zaista moguće, zamrznuti su u posebnim postrojenjima.

Etindžer, naučnik i povremeni pisac naučne fantastike, smatra se ocem krionike, očuvanja tela čoveka pri niskim temperaturama.

Tu ideju je sam Etindžer popularisao u svojoj knjizi iz 1962. godine. Krionisti veruju da će tehnologija napredovati tako da se ćelije mogu obnoviti, a proces starenja obrnuti.

U praksi, preminuli pacijenti zaleđeni stižu u krionično postrojenje. Proces umiranja se na neki način prekida tako što im se krv ispusti iz tela, a zauzvrat se napuni kombinacijom antifriza i hemikalija za očuvanje organa. Telo zatim prelazi u vitrifikovano stanje, poput stakla, i spušta se na niske temperature pod tečnim azotom, i tako čeka buduće generacije da ga ožive.

Od 2014. godine u SAD je na takav način zaleđeno, odnosno, očuvano više od 300 ljudi, u Rusiji najmanje 50, a nekoliko hiljada je potpisalo da želi da se posle smrti podvrgne istom procesu. Mislim da će za 50 ili 100 godina ljudi početi da se oporavljaju. Vratiće se u mladost, a bilo koja bolest može biti izlečena – rekao je Best.

Ipak, naučnici priznaju da ne znaju kako će ta tehnologija izgledati, tako da se, zasada, fokusiraju na što bolje očuvanje tela.

U kratkom dokumentarcu “Živećemo ponovo” Majlsa Kejna i Džoša Kurija ističe se da ljudi pogrešno misle da se na ovaj način želi postići večni život. Ne pričam o tome da će se živeti večno. Govorim o tome da se sutra probudite. Kada ljudi kažu da ne žele da produže svoj život, pričaju to bez razmišljanja. Samo mali broj ljudi ne želi da se probudi sutra – rekao je Etindžer, koga su neposredno pre smrti intervjuisali za dokumentarac.

Kuri kaže da je bio zadivljen Etindžerovim samopouzdanjem.

– Nije bilo važno da li će se to zaista dogoditi već je prava odluka rizikovati. Ukoliko uspe, imaćemo mogućnost da živimo ponovo, ako ne, crvi će vas pojesti svakako – naveo je on.

Zanimljivo, autori dokumentarca nisu ni sami bili toliko uvereni da je oživljavanje u budućnosti To jednostavno nije za mene. Svakako ne osuđujem bilo koga ko se za to odluči, ali jeste malo čudno, mada ne toliko kao neki drugi običaji koji uključuju smrt – balsamovanje ili izlaganje tela – rekao je Kuri.

Sa druge strane, Kejn je više razmišljao o toj ideji.

– Moram da priznam da ponekad, kada imam jedan od onih trenutaka kasno noću, blenući u egzistencijalni ambis, pokušavam da to zamislim. Ali, to ipak izgleda samo kao flaster za veće, duhovne, večne misterije sa kojima moramo na kraju da se suočimo – objasnio je on

U pustinjskoj klimi Skotsdejla, u Arizoni, uskladišteno je najmanje 150 mozgova i tela.

To nije naučna fantastika, za neke možda nije čak ni nauka, ali je svejedno određen broj ljudi svoju sudbinu, ali i novac, stavio u ruke krionista. Naš stav je da kada proglasimo nekoga mrtvim, to je jedna proizvoljna linija. Zapravo, tada im je potrebno spasavanje – rekao je izvršni direktor kompanije “Alkor” iz Arizone Maks Mor.

To “spasavanje” počinje kada doktor zvanično proglasi pacijenta mrtvim. Tada tim iz “Alkora” priprema led i počinje da primenjuje 16 različitih medikamenata i kombinacija antifriza, sve dok pacijentova temperatura ne dođe do nivoa smrzavanja.

– Kritična tačka je koliko brzo možemo da dođemo do nekoga i započnemo proces zamrzavanja – rekao je Mor. Kako je naveo, zato imaju timove u Velikoj Britaniji, Kanadi i Nemačkoj. Zainteresovanima se nudi podsticaj od 10.000 dolara kako bi umrli u Skotsdejlu, gde ceo proces može da se završi za 35 minuta.

Dalje, specijalizovani hirurg odvaja pacijentovu glavu od tela, ukoliko je pacijent izabrao opciju “neuro”, koja podrazumeva da će možda jednog dana novo telo biti oživljeno uz pomoć njegovog DNK. Očuvanje celog tela košta oko 200.000 dolara, a samo mozga 80.000.

Pomenuti institut iz Mičigena nudi čuvanje tela za 28.000 dolara.

Ruska kompanija “Krio Rus” takođe nudi očuvanje tela i(li) mozga na temperaturi od 196 stepeni, a prvi su van SAD koji su počeli time da se bave, pa među klijentima imaju i strance.

Zamrzavanje celog tela staje oko 36.000 dolara, a mozga 15.000. Međutim, te cene važe samo za ruske državljane, pa stranci moraju da plate i više.

I ne samo to, veliki broj klijenata na zamrzavanje daje i ostatke svojih ljubimaca, uglavnom pasa i mačaka.

Krionisti su se suočili sa skepticizmom širom sveta. Glavni argument je da se tehnikama očuvanja tela mogu izazvati nepovratna oštećenja mozga.

Ono što je zanimljivo, kompanija “Alkor” u očima zakona uopšte nije u obavezi da donosi život posle smrti. Zapravo, kada se pacijent proglasi mrtvim, vlasti ga onda posmatraju samo kao telo i organe koji mogu biti donirani nauci. To znači da “Alkor”, iako sklopi ugovor sa klijentima o pružanju krioničke usluge, nije u obavezi da to i učini.

Zbog toga ima i onih koji smatraju da je ovo samo još jedan sjajan način za zgrtanje novca od lakovernih bogataša.

Neuronaučnik Ken Miler, sa Univerziteta Kolumbija, krioniku je opisao rečima: “Platite kartu za vožnju na koju ne možete da idete.”

Ipak, Maks Mor iz “Alkora” insistira na tome da on ne prodaje nadu već šansu.Do sada, naučnici, nisu uspeli da ožive ni jednu osobu koja je bila podvrgnurta procesu Krionike, ali to ne sprečava da se tela sačuvaju nalik na mumificirana. Društvo za Krioniku iz Amerike tvrdi da je skoro 2.000 ljudi zamrznuto, a da je prva zamrznuta osoba bila profesor dr. Džejms Bedford, 1967. godine.

Ralf Merkl, ekspert za nanotehnologiju i direktor Alkora, veruje da je ključni korak u ovom procesu razvoj nanorobota koji će moći da poprave telo na ćelijskom nivou pre nego što ga naučnici odmrznu.

Njihov zadatak je da poprave ili zamene oštećeno ili izumrlo tkivo, kao i sve ono što je podleglo oštećenju samim zamrzavanjem. Proces “oživljavanja” bi, u idealnom slučaju, obnovio i fiziologiju umrlog do onog nivoa na kom je bila. Možda bi mu i omogućavali da se “vrati” pametniji i zdraviji nego što je ikad bio.

– Govorimo o fundamentalno moćnijoj medicinskoj tehnologiji od najnaprednije koju danas posedujemo. Krucijalni cilj je nastavak evolucije koncepta života i smrti, a ljudi će moći da podnesu još veća oštećenja organizma nego sad, da se u potpunosti oporave – kaže Merkl, koji ima dva doktorata, na Berkliju i Stenfordu.

Pre nego što se telo ohladi na minus 196 stepeni Celzijusovih (temperaturu na kojoj se tečni azot pretvara u gas), krv osobe se zamenjuje specijalnim krio rastvorom koji se ne zamrzava na tako niskim temperaturama. Tehnički, telo i ta tečnost nisu smrznuti nego se pretvaraju u staklastu supstancu koja u sebi nema ledene kristale koji mogu da oštete organizam.

Prvi korak u budućem procesu regeneracije biće otklanjanje te tečnosti, zatim omogućavanje lekarima da cirkulaciju tela iskoriste kao seriju tunela kroz koje bi mogli da šalju nano robote, nanomaterijale kao i specijalnu ultrabrzu optički mrežu vlakana koju zatim povezuju s kompjuterom koji se nalazi napolju.

- Potrebna energija da se “restartuje” mozak, prema našim računicama, biće jednaka snazi i brzini 100 miliona trenutno najbržih računara na svetu koji bi radili neprekidno tri godine. A s trenutnim napretkom računarske tehnologije, tu snagu kompjutera imaćemo za jedno 26 godina. Dajte im još jedno 10 godina i cena tih kompjutera će pasti sa 100 miliona na 100.000 dolara – dodaje on.

Ovo su samo neki od zamrznutih ljudi koji su rešili da obrišu granicu između života i smrti.

1. Dr Džejms Bedford, profesor psihologije Univerziteta Kalifornije je prva osoba sačuvana u tečnom azotu.

Izbor da bude zamrznut je u potpunosti bio njegov lični. Čak je i ostavio na raspolaganju novčana sredstva koja će potkrepiti kapsulu od čelika , kao i tečnost koja se nalazi u njoj.Kada je 12. januara 1967. preminuo, njegova porodica je postupila u skladu sa njegovim željama. To je bio veliki dan za zajednicu Krionika i zbog toga se 12. januar naziva još i ''Bedfordovim danom''. Bedford je prebačen u drugu kapsulu 1991. ali, kako se čini, do sada je sve izdržalo.

2. Dik Kler Džouns radio je u televizijskoj industriji: bio je producent, glumac i pisac.Takođe je bio i član Udruženja Krionika Kalifornije. Umro je od posledica infekcije side ,1988. i odmah je zaleđen – doslovno. Postoji zabeležen negde čitav proces, što je fascinantno, ako ne i bizarno.

3. Tomas K. Donaldson, matematičar. Imao je ideje o smrti koje su bile čudnije čak i od same krionike. Verovao je da, iako su ljudi "mrtvi", njihov mozak nastavlja da postoji i biva funkcionalan, ali da trenutno ne posedujemo tehnologiju da pristupimo tome . U njegovo zdravlje, nadamo se da je njegova tvrdnja tačna. Preminuo je 2006. i pretpostavlja se da je krionski sačuvan. Delovao je prilično samouveren u to da će se jednog dana vratiti. U intervjuu 1982. kada je upitan da podeli mudrost vezanu za tematiku krionike, rekao je "Mislim da šta god da bih rekao sada, zvučalo bi suludo za nekih 300 godina. Biće bolje da ne govorim ništa, da me ne bude sramota za 300 godina''.

4. FM-2030. Baš kao što ste pročitali, to je bilo njegovo ime. Rođen je kao Feridon M. Esfandiari, ali je promenio ime koje bi odražavalo njegov cilj da doživi stotu (2030. bi bio njegov stoti rođendan ). Takođe je predvideo da će 2030. biti prekretnica kad nastaje ''vreme čuda'' . Te godine raspon godina neće više postojati i postojaće izvanredna šansa za svakoga da živi večno. 2030. je za njega san i cilj kojem teži.

Umro je 2000. u 69. godini od kada je podlegao kanceru pankreasa. Bio je zaleđen sistemom krionike, jer je verovao da će ljudi uskoro razviti sintetičke organe i delove tela, što će automatski momenat smrti baciti u prošlost. Zvao je pankreas glupim, bezveznim, jadnim organom''

Odmah treba reći da kriozamrzavanje ne daje 100% garanciju oživljavanja u budućnosti. Nema moderne kompanije pružanje takvih usluga, neće obećati da će smrznutu osobu vratiti u život nakon određenog broja godina. U središtu poslovanja krio-zamrzavanja je vjerovanje ljudi da će medicinska tehnologija biti dovoljno razvijena da ostvari glavni san čovječanstva - besmrtnost.

Oživljavanje nakon smrzavanja u budućnosti može imati različite oblike: modeliranje svijesti u kompjuterskim sistemima, uzgoj klonova sa prijenosom svijesti, restauracija mrtvog tijela pomoću nanotehnologije itd.Kao što vidite, pozicija krionike je prilično klimava. Stoga se velika većina ljudi odnosi prema kriofrizu s velikim skepticizmom. To je zato što ne znaju za to kako sofisticirana tehnologija skrivene iza naizgled jednostavne procedure. Tehnike kriozamrzavanja liječnici uspješno koriste u posljednjih 20 godina za dugotrajno skladištenje sperme i ljudskih embrija s mogućnošću njihovog vraćanja u život.

Da biste razumjeli suštinu kriozamrzavanja s naknadnim obnavljanjem života, morate razumjeti šta je smrt. Treba shvatiti da smrt nije trenutni događaj. Umiranje rastegnuto u vremenu. Ljudsko tijelo nakon smrti prolazi kroz nekoliko faza. Znajući to omogućava doktorima da vrate u život ljude koji su iskusili kliničku smrt.

Vrste smrti:

• klinička smrt. Manifestuje se srčanim i respiratornim zastojem. Ljudsko tijelo gubi znakove života. Krv u sudovima prestaje da cirkuliše, što dovodi do gladovanja tkiva kiseonikom. Centralni nervni sistem prvi pati od nedostatka kiseonika. Konkretno, neko vrijeme nakon što smrt prestane, oštećuje se moždana kora i niz subkortikalnih struktura. Međutim, klinička smrt je reverzibilna. Doktori imaju nekoliko minuta da pokrenu srce pacijenta.
• Moždana smrt. U normalnim uslovima, javlja se 5 minuta nakon srčanog zastoja. U ovom slučaju, beskorisno je reanimaciju pacijenata. Čak i ako je moguće pokrenuti srce, pacijent i dalje neće biti pri svijesti.

U prosjeku, kada nastupi klinička smrt, ljekari imaju samo 5-6 minuta da vrate osobu u život. Kako god, pod određenim uslovima vrijeme kliničke smrti povećava se za nekoliko desetina minuta. Na primjer, ljudsko tijelo se hladi na temperaturu od 20-25 °C. Niske temperature značajno usporavaju metaboličke procese unutar ćelija. Ovu osobinu ljudskog tijela uspješno koriste hirurzi koji izvode operacije srca.

Ljudska tkiva imaju različitu otpornost na potpuno odsustvo kiseonika:

• Srce nastavlja da živi 2 sata nakon moždane smrti.
• Jetra i bubrezi u roku od 4 sata.
• Mišići i koža - 6 sati.
• Kosti ostaju žive nekoliko dana.
• Uprkos činjenici da mozak prvi umire, njegove ćelije ne umiru odjednom. Činjenica je da je ćelija inherentno poseban mehanizam kojem je potrebna energija za funkcioniranje. Jednom energija postaje nedovoljna, ćelija gubi sposobnost oporavka.

  To dovodi do kršenja propusnosti stanične membrane, povećanja i naknadno uništavanje organela. Odnosno, nakon početka biološke smrti, većina moždanih stanica zadržava svoje strukture određeno vrijeme. To je ono što omogućava pobornicima kriozamrzavanja da tvrde da će pravovremeno i pažljivo očuvanje mozga omogućiti u budućnosti da se pacijentova osobnost vrati u novo tijelo ili u tijelo androida.

  Naučnici sugerišu da ličnost osobe oblikuju njena sjećanja. Memorija je definirana neuronske veze između neurona koji se nalaze u različitim dijelovima mozga. 2009. godine naučnici iz Sjedinjenih Država počeli su raditi na mapiranju neuronskih veza odgovornih za dugoročno pamćenje ljudi.

  Postoje dvije teorije pamćenja:

• sinaptička teorija. Njegove pristalice su uvjerene da je osnova memorijskih procesa promjena provodljivosti sinapse.
• biohemijska teorija. Prema njenim riječima, dugoročna memorija može biti pohranjena u proteinima, peptidima, DNK ili RNK.

Obje teorije sugeriraju da oštećenje mozga ne uzrokuje nužno gubitak pamćenja. Inače, ovu pretpostavku je više puta potvrdila medicinska praksa. Na primjer, poznati su brojni slučajevi kada su pacijenti kao posljedica ozljede izgubili dovoljno velika područja mozga, ali su istovremeno u potpunosti zadržali svoju ličnost, svijest i pamćenje. Stoga riječi krioničara o mogućnosti očuvanja ličnosti ne djeluju suludo.

Frozen Memory

Naučnici su dugo pokušavali da zamrznu žive organizme kako bi produžili život, ali sve do sredine prošlog stoljeća takvi pokušaji su bili neuspješni. Razlog neuspjeha je uništavanje stanica kada se ekstracelularna voda zamrzne. Formiranje leda vodi za povećanje koncentracije soli u ćelijama. Ovo povećava osmotski pritisak i dehidrira ćeliju. Osim toga, smrzavanje može uzrokovati stvaranje leda u ćelijama. Kada temperatura padne ispod -40 °C, soli sadržane u vodi ćelije ne mogu je više spriječiti od smrzavanja. Kristalizacija vode razbija ćeliju.

Problem je delimično rešen početkom prošlog veka. Naučnici Lindforss i Maksimov otkrili su krioprotektore. Ove supstance blokiraju stvaranje leda u tkivima.

Moderni krioprotektori mogu zamijeniti vodu sadržanu u ćelijama. Kada se smrznu ispod 130°C, ove tvari prelaze u amorfno stanje. Unutar ovog „stakla“ pohranjeni su strukturni elementi ćelije.

Nakon što doktori konstatuju biološku smrt osobe, stručnjaci počinju da hlade njeno tijelo što je brže moguće. To je neophodno za zaustavljanje nekroze ćelija. Istovremeno sa hlađenjem tijela počinje i perfuzija. Ovaj proces je zasićenje ćelija krioprotektantima. Cirkulatorni sistem se koristi za isporuku potrebnih supstanci u tkiva. U prosjeku, perfuzija glave traje 2 sata. Potrebno je 4 sata da se tijelo potpuno zasiti krioprotektorima.

Većina krio pacijenata danas se odlučuje za zamrzavanje glave. Jeftinije je. Štaviše, sadašnji nivo medicinske tehnologije sugerira da uzgoj novog tijela neće biti veliki problem u budućnosti.

Nakon pune zasićenje kriopacijentove glave krioprotektori, stavlja se u posebnu posudu sa suhim ledom i uronjen u tečni azot gde se može čuvati na neodređeno vreme. Štaviše, takvo skladištenje ne zahtijeva energiju.Danas u svijetu postoje samo 3 ozbiljne kompanije koje pružaju usluge krio zamrzavanja i imaju vlastita skladišta. Dvije firme se nalaze u Americi i jedna u Rusiji. Ukupan broj smrznutih ljudi uskoro će premašiti tri stotine. Istovremeno, samo u Rusiji je zamrznut 41 pacijent.

Naučnici priznaju da se šanse za "uskrsnuće" ne mogu nazvati nulom. Štoviše, sigurni su da će se s porastom popularnosti ideje kriozamrzavanja povećati šanse za besmrtnost, jer će se više novca izdvajati za krioniku. Moramo uvesti krioniku u kliničku praksu. To će omogućiti da perfuzija počne što je brže moguće, što će uvelike povećati šanse za očuvanje glavnih moždanih struktura. Osim toga, potrebno je donijeti zakonsku osnovu za krioprezervaciju radi zaštite krio pacijenata. Konačno, samo treba da populariziramo ovu tehnologiju kako se ne bismo suočili sa situacijama u kojima rođaci preminulih sprječavaju da se smrznu.

Vrijedi napomenuti da je kriozamrzavanje sve popularnije u cijelom svijetu. Na primjer, u Kini uz pomoć vlade razvija se gigantski krio-skladište, u Švicarskoj se gradi veliko krio-skladište. A razvoj srodnih nauka: transplantologije, embriologije, reanimacije i nanotehnologije omogućavaju nam da se nadamo da je besmrtnost kroz krio-zamrzavanje sasvim dostižna.

"Vremenske mašine" postoje. U svijetu, tačnije u SAD-u i Rusiji, već ih ima na stotine. Baza Alcor nalazi se u Arizoni, Institut Crionics djeluje u Michiganu, a poboljšava svoje sposobnosti u moskovskoj regiji "KrioRus".

Amerikanci su već primili više od tri stotine "putnika kroz vrijeme", a na listi čekanja je još hiljadu i pet stotina prijavljenih.

Rusi, koji su počeli kasnije, brzo zatvaraju jaz: sada je 50 ljudi i 20 životinja smješteno u dewar kapsule. Osim toga, postoje desetine ugovora na živo u aktivi. U punom smislu života: da bi se ušlo u budućnost, mora se umrijeti.

Odgodi krajnji rok

Čoveku nije dato da živi duže od 115 godina, sugerišu naučnici sa Medicinskog fakulteta Albert Ajnštajn, koji su u oktobru ove godine objavili članak u časopisu Nature.

Sumirajući podatke o dinamici ljudske smrtnosti i maksimalnoj starosti stogodišnjaka od početka 20. veka, istraživači su otkrili da je do 1980. godine očekivani životni vek "starijih" postepeno rastao. To je bilo zbog upotrebe vakcina, poboljšanja kvaliteta medicinske njege i uspjeha u borbi protiv raka i kardiovaskularnih bolesti.

Starost najstarijih stanovnika planete približila se stogodišnjoj prekretnici, ali već dvije decenije nema daljeg napretka. Prema naučnicima, šansa da upoznate osobu od 125 godina je zanemarljiva.

No, postoji mnogo motiva za pokušaj pomjeranja ove "linije smrti". Na primjer, istraživanje dubokog svemira.

Čovjeku je općenito svojstvena želja za besmrtnošću, vječnim životom, čija se potvrda može naći u bilo kojoj religiji i svjetskoj kulturi. Formiran je čitav sistem pogleda - besmrtnost, čija je suština želja da se fizička smrt gurne što je dalje moguće, oslanjajući se na tehnička i naučna dostignuća.

Prirodnjaci su inspirisani primjerom Holanđanina van Leeuwenhoeka, koji je još u 18. vijeku otkrio fenomen anabioze – reverzibilnog prestanka života sušenjem ili zamrzavanjem živih organizama.

Vremenom je postala popularna hipoteza o izvodljivosti zamrzavanja kao najsigurnijeg i najperspektivnijeg načina produženja života i potaknula je nastavak naučnih istraživanja

Unapređenje tehnologija za hlađenje gasova do ultraniskih temperatura, otkrića u oblasti molekularne biologije, dostignuća praktične medicine postali su preduvjeti za nastanak i razvoj krionike (od grčkog cryos - hladno) - metode smrzavanja osobe. ili životinja, omogućavajući joj da se odmrzne i oživi u budućnosti.

"Ne, svi ja neću umrijeti"

Otac krionike, Robert Etinger, naučnik i autor senzacionalne knjige iz 1960-ih Perspectives on Immortality, postao je 106. pacijent Instituta za krioniku, koji je sam organizovao. Tu nema greške – tehnički Etinger je preminuo 2011. godine u 92. godini, ali za krioničare, on, kao i drugi duboko zamrznuti putnici kroz vreme, nije „telo“, ne „ostaci“, već pacijent.

Cryonics postulira da smrt nije neopoziv jednokratni događaj, već dug proces koji se sastoji od nekoliko faza. Ako je nakon utvrđivanja biološke smrti moguće spasiti moždane ćelije, moguće je prenijeti ličnost pacijenta u budućnost, kada će nivo nauke i tehnologije biti toliko visok da će omogućiti reanimaciju odmrznutog tijela ili njegovu rekreaciju, istovremeno se osloboditi bolesti koje su danas neizlječive.

Postupak krioprezervacije počinje hipotermijom - hlađenjem tijela na nula stupnjeva. Ovo pomaže u usporavanju biohemijskih procesa koji se odvijaju u tijelu, uključujući zaustavljanje nekroze stanica.

Kroz cirkulacijski sistem postepeno i pažljivo, kako ne bi došlo do oštećenja krvnih žila prekomjernim pritiskom, uvodi se krioprotektant. Perfuzija traje četiri do šest sati. Zatim se pacijent hladi suvim ledom i transportuje u krioskladište, gde mu se priprema dewar posuda sa tečnim azotom.

Krionika nije dobila nedvosmisleno odobrenje u naučnoj zajednici. Jedan od problema koji naučnici vide, na primjer, je nemogućnost "ponovnog pokretanja" mozga i povratka u život bezbedne ličnosti. Neko je zbunjen nedostatkom garancija.

Zaista, kriogene firme ih ne pružaju - bez dara predviđanja, nemoguće je zamisliti koliko će brzo biti moguće doći do alata i znanja koji mogu vratiti krio pacijente punom životu. To je stvar vjere u samu metodu i povjerenja u one koji su joj vodiči.

Otvoreno pismo podrške krionici potpisalo je 69 svjetskih naučnika. U pismu se navode eksperimentalno dokazani argumenti za nastavak istraživanja - na primjer, da je mozak u stanju da obnovi aktivnost nakon dugotrajnog skladištenja, da se veliki organi mogu krionizirati bez strukturnih oštećenja i uspješno presaditi nakon zagrijavanja, da je vitalna aktivnost i struktura kompleksa neuronske mreže mogu biti dobro očuvane tokom ultrabrzog zamrzavanja.

Sleeping Beauty's Will

"Ne želim da budem zakopan u zemlju. Želim da živim, i da živim dugo, i nadam se da će u budućnosti biti i lek za moju bolest i način da me probudi. Treba mi šansa To je moja želja."

Neposredno prije smrti, četrnaestogodišnja Engleskinja s terminalnim rakom zatražila je krioprezervaciju njenog tijela, a sudija je ovu odluku odobrio.

Nije bilo moguće bez intervencije pravosuđa: razvedeni roditelji djevojčice dugo su živjeli odvojeno i njihovi pogledi na "zagrobni život" njihove kćeri bili su dijametralno suprotni. Nakon presude suda, otac je bio primoran da se pomiri sa činjenicom da će pokojnik, umjesto da počiva u miru na lokalnom groblju, otići u Sjedinjene Države da čeka vaskrsenje.

Zvanično, djelatnost kriogenih firmi danas se tumači kao pružanje ritualnih usluga. Proceduru krioprezervacije moguće je primijeniti samo kada je moždana smrt zakonski fiksirana.

Zakonodavci ne dijele istraživački interes krioničara i ne uzimaju u obzir potrebu da se što prije odgovori na činjenicu biološke smrti pacijenta. U Italiji, na primjer, postoji zakon usvojen još 60-ih godina XX vijeka, prema kojem su bilo kakve manipulacije tijelom preminulog zabranjene u roku od 24 sata nakon proglašenja smrti.

Formiranje odnosa između kriogene kompanije i pacijenta je skrupulozan i pravovremen proces. Ugovor o krioprezervaciji sve više potpisuju ne stari ljudi opterećeni bolestima, već sasvim zdravi mladi ljudi, romantično raspoloženi pobornici napretka. Oni koji su zaokupljeni mogućnošću uskrsnuća, već na posljednjoj liniji, izloženi su velikom riziku.

„Bilo je tužnih priča u našoj ordinaciji", kaže Valerija Udalova, generalna direktorka KrioRusa. „Krajem prošle godine došao nam je pacijent iz Jokohame. Imao je rak u zadnjoj fazi, a doktori su mu dali samo šest mjeseci.

Japanska krionika zajednica bavila se samo PR-om krionike, i to prilično tromo, i gotovo da nije pomogla u našoj komunikaciji, veću pomoć nam je pružio klijent Alcor, koji je živio u Tokiju.

Prepiska je tekla sporo. U februaru je pacijentu jako pozlilo - zbog upale pluća smrt mu je bila mnogo bliža nego što su svi očekivali. Shvativši to, on je već u bolnici rekao da je spreman da potpiše ugovor i zamolio ga da ga hitno pošalje.

Naš posrednik je kasnio jedan sat. Za to vrijeme, stric pokojnika, kategorički protivnik krionike, uspio je kremirati tijelo."

Hladne glave

Svoje zamrzavanje, transfer u dewar i naknadno skladištenje možete platiti ne samo odjednom, već i u ratama, kroz godišnji transfer članarine. Cijena izdanja značajno varira - mnogo ovisi o listi naručenih usluga i udaljenosti klijenta od krioskladišta. Porodici pomenutog britanskog pacijenta, koji je napravio zakonodavni presedan, zahvat je koštao 37.000 funti.

Najskuplje - oko 700 američkih dolara - je godišnje članstvo u "Alcoru". Uzimajući u obzir predstojeće procedure, uključujući obradu, skladištenje i reanimaciju, iznos se penje na 200.000 dolara, a troškovi se mogu smanjiti na 80.000 dolara ograničavanjem neurokonzervacije, odnosno ne očuvanjem cijelog tijela, već samo glave ili mozga.

Krioničari smatraju da je to sasvim dovoljno. Zaista, pod pretpostavkom da će se povratak u život dogoditi u tehnološki naprednoj budućnosti, rekonstrukcija starog ili stvaranje novog tijela neće biti problem.

Ruske cijene su znatno niže: od 12.000 dolara za neuroprezervaciju do 36.000 dolara za krioprezervaciju pune dužine. Izvođenje krioterapije sa kućnim ljubimcima morat ćete platiti i "ljudski". To ne prestaje voljeti vlasnike: na primjer, 8 pasa, 8 mačaka, 3 ptice i činčila čekaju u skladištu KrioRusa.

"Nije daleko vreme", kaže Danila Medvedev, predsednik upravnog odbora KrioRusa, "kada će krionika postati standardna procedura i standardni izbor za ljude. Moraćete da imate veoma dobre razloge da odete na groblje ili krematorijum umjesto kriopozitorija.”

71-godišnjak je postao američki "pacijent" ruske kompanije za krioniku D. Heiko iz Kalifornije. Nakon njene smrti, na zahtjev djece, njeno tijelo je ohlađeno na temperaturu suhog leda (-80°C). U Moskvi je "ledena baka" ponovo zamrznuta na -195 ° C - temperaturu tečnog azota. Sada njeno tijelo, zajedno sa još 35 "smrznutih", čeka u krilima u sarkofagu na teritoriji kriogenog skladišta u blizini Moskve.

ledene mumije

“Mnogi poznati ljudi vjerovali su u uspješno oživljavanje nakon trenutnog smrzavanja”, rekao je AiF. Jurij Pičugin, kandidat hemijskih nauka, kriobiolog i šef ruske kriolaboratorije. Osnivač krionike, koji je preminuo u SAD, zamrznut je u tečnom azotu Robert Ettinger. Poznato je da se umjetnik zanimao za krioniku Salvador Dali. Hteo sam da se smrznem Walt Disney, naučna fantastika Arthur Clark i drugi "nebeski ljudi". U Sjedinjenim Državama danas već ima više od 240 krio pacijenata - mrtvih ljudi kojima su ili tijela, ili glava, ili mozak zamrznut na -196°C. Moguće je da je mozak podvrgnut sličnoj proceduri. M. Jackson, koji voljom svoje rodbine nije sahranjen sa tijelom.

Preko okeana, nema kraja onima koji žele da organizuju „drugi zemaljski život“ za sebe ili svoje najmilije na tako neobičan način, uprkos prilično visokim cenama: krionika za ljudsko telo košta 40-250 hiljada dolara, odvojeno za glavu ili mozak - 80-120 hiljada dolara U Rusiji je moguće kriokonzervirati mnogo jeftinije: u potpunosti za 30.000 dolara, a djelimično za samo 10.000 dolara.

„Kristali leda razbijaju nervni i cirkulatorni sistem, struktura svih tkiva se nepovratno menja“, objasnio je AiF. Aleksandar Lavrin, pisac, jedan od osnivača "Stranke besmrtnika". - Osim toga, dešavaju se najjače fizičko-hemijske promjene, uništavaju se sve komponente ljudskog tijela. Nacisti su radili slične eksperimente tokom rata. Eksperimenti su izvedeni na zatvorenicima koncentracionih logora, koji su stavljeni u duboko zamrzavanje uz pomoć specijalnih injekcija. Ali nisu bili uspješni. Međutim, postoje slučajevi kada su ljudi, nakon što su bili na jakom mrazu, gotovo da nisu davali znakove života, ali su i dalje bili živi - krv je pulsirala ispod kože, iako u vrlo zgusnutom stanju. Uspjeli su da se vrate normalnom životu.

u "sivoj zoni"

Uprkos svemu, kriobiolozi obećavaju svojim klijentima uspjeh. “Rezultati istraživanja nervnog tkiva pomoću elektronskog mikroskopa pokazali su da je glavni matriks ćelije očuvan nakon krioprezervacije. To znači da postoje šanse za oživljavanje cijelog organizma, doduše sa nuspojavama, - uvjeren je Danila Medvedev, futurista, jedan od čelnika kriogene kompanije. - 80-ih. kribiolozi u Sjedinjenim Državama i Rusiji sproveli su eksperimente hipotermije na psima i štakorima, koji su držani 2,5-4 sata na temperaturama ispod nule i dovedeni u stanje stvarne smrti, bez dotoka krvi i moždane aktivnosti.

Nakon "odmrzavanja" životinje su se ponašale sasvim normalno. Već je stigla do kliničkih ispitivanja ove tehnologije na pacijentima u američkim bolnicama: osoba se čini “privremeno mrtva” na sat i po, hladeći mu tijelo kako bi je na vrijeme odvela u bolnicu u slučaju, na primjer, teški gubitak krvi.”

Nešto slično se, inače, događa u klinikama za umjetnu oplodnju: značajan dio embrija koji se potom implantiraju u žene tamo se pohranjuje u tekućem dušiku. Desetine i stotine hiljada ljudi rođeno je iz odmrznutih jaja. Pojedinačna tjelesna tkiva koja se koriste za transplantaciju također se kriokonzerviraju.

Kakvi su to ljudi "zamrznuti" - još živi ili mrtvi? „Oni nastoje da kriokonzerviraju ljude u takozvanoj „sivoj zoni“ između života i konačne, biološke smrti. Sa pravne tačke gledišta - mrtav. Međutim, liječnici mogu konstatirati moždanu smrt, iako je na nekim mjestima osoba još živa, ćelije nisu počele da se razgrađuju i nisu se dogodile potpuno nepovratne promjene u tijelu”, objašnjavaju kriobiolozi.

Prema predviđanjima kriobiologa, vaskrsenje prvih "zamrznutih" dogodit će se "već do 2050. godine, a još vjerovatnije - do 2100. godine". I oni koji budu u stanju da dožive ovaj istorijski trenutak videće to, respektivno.

Kriozamrzavanje (od grčkog kryos - hladnoća, mraz, led) ili krionika je metoda zamrzavanja tijela ili pojedinih dijelova tijela nedavno preminule osobe s ciljem njegovog naknadnog oživljavanja u budućnosti.

Da bi se osigurala sigurnost tijela na duže vrijeme, potrebno ga je ne samo zamrznuti, već prvo ispumpati vodu i zaustaviti kemijske procese koji se u njoj odvijaju. Dalje očuvanje tijela događa se na niskim temperaturama - skoro minus 200 stepeni. Prema riječima stručnjaka, ako se unaprijed pripremite za kriozamrzavanje, ono se može savršeno provesti i očuvati tijelo stoljećima.

Da bi se spasio čovjek, njegova ličnost, potrebno je spasiti prije svega njegov mozak. U ljudskom mozgu su pohranjeni svi neuroni i povezujući elementi između njih. Sa stanovišta nauke, u mozgu je pohranjeno pamćenje osobe i većina informacija o njegovim individualnim karakteristikama.

Možete naručiti krioniku samo ljudskog mozga. To se zove neuroprezervacija. U KrioRusu je moguće i krioprezerviranje cijelog ljudskog tijela. Naši prijedlozi za ove pozicije su detaljnije pokriveni u nastavku.

Također, preporučujemo vam da unaprijed dok je budući kriopacijent još uvijek dobrog zdravlja. To je bitno poboljšati kvalitet krionike, smanjenjem vremena potrebnog za sve organizacione korake na dan krioprezervacije: ubeđivanje rodbine, postizanje dogovora sa lekarima, ritualne i druge službe, vreme transporta od mrtvačnice do operacione sale, itd. Kao rezultat toga, održivost pohranjenog ćelije pacijenata će biti mnogo veće.

Očuvanje cijelog tijela

Nekim ljudima očuvanje ljudskog mozga ili glave izgleda pomalo neobično. Za one koji cijene uobičajeni način života, a također ne žele iznenaditi rođake i prijatelje, prikladnije je očuvanje cijelog tijela kriopacijenta. Ako više volite da zadržite ljudsko tijelo u potpunosti, spremni smo to učiniti za vas.

Sve procedure za krioniku ljudskog tijela su u suštini iste kao i za neurosave, ali zbog specifičnosti, perfuzija i skladištenje u ovom slučaju postaju znatno složeniji, što povećava cijenu usluga krionike. Stoga su troškovi očuvanja tijela kriopacijentovog trenutno iznosili 36 000USD(ili protuvrijednost u rubljama).

Otprilike polovina ruskih krio pacijenata bira očuvanje cijelog tijela. Imamo dovoljno iskustva u ovoj vrsti usluga.

Neuropreservation

Neuroprezervacija je očuvanje samo ljudskog mozga na ultra niskim temperaturama.

Neuroprezervaciju obično zanimaju ljudi koji dobro poznaju nove tehnologije i tehnološke i naučne prognoze. Neuroprezervacija je opcija za one koji razumiju da je ličnost osobe - prema modernim naučnim gledištima - pohranjena u njegovom mozgu, i koji očekuju da će u budućnosti za kriopacijentu biti uzgojeno novo tijelo kao skup organa (npr. iz pacijentovih vlastitih matičnih stanica) ili stvorene umjetne. U svim ovim oblastima aktivno se radi u istraživačkim medicinskim centrima širom svijeta.

U tom slučaju spašavamo mozak ili glavu klijenta (na zahtjev kupca) nakon njegove smrti, obavljajući najkvalitetnije moguće perfuzije i osiguravajući maksimalnu pouzdanost skladištenja. Tijelo pacijenta nakon postupka perfuzije je zakopano ili kremirano, trošak ovoga može, ali i ne mora biti uključen u cijenu ugovora sa kriogenom kompanijom.

Troškovi neuroprezervacije su 15.000 USD (ili protuvrijednost u rubljama ili drugoj valuti) za Ruse i 18.000 USD za strane klijente.

Najpreporučljivija OSNOVNA OPCIJA plaćanja je puna jednokratna uplata Ugovora po njegovom sklapanju. Ova opcija daje najbolju garanciju krioklijenti, jer daje pravo na krioprezervaciju tek preminule osobe od strane njenih rođaka ili na krioprezervaciju samog klijenta ili njegovog srodnika u bilo koje vrijeme u slučaju smrti, kad god ona nastupi.

VIP krioprezervacija

Ako ste bogata osoba, možete koristiti VIP opciju. Da biste to učinili, možete dati bilo koji sponzorski doprinos od 150.000 USD i više.

Prednosti:

1. Dobijate krio-narukvicu, to će vam omogućiti da pratite svoju vitalnu aktivnost. U slučaju smrti, tim za brzo reagovanje odmah odlazi. To će omogućiti da se krioprezervacija izvrši najkvalitetnije, uz minimalno vrijeme od biološke smrti i maksimalnu sigurnost neurona.

2. Doprinosite razvoju krionike u Rusiji i svetu. Vašu donaciju koristimo za naučna istraživanja, koja će vas i vašu porodicu približiti buđenju iz krio-sna i nastavku živjeti punim i zdravim životom.

3. Na vaš zahtjev, vaše ime će zauvijek biti uvršteno na listu povjerenika naše organizacije na posebnoj stranici na našoj web stranici i na posebnoj pločici u uredu naše organizacije.

4. Ako uplatite više od 400.000 USD, na vaš zahtjev postoji režim dežurstva bez dodatne naknade - pogledajte gore. Ovo maksimizira kvalitet krio-prezervacije za vas. Takođe, dobijate ZLATNU krio-narukvicu.

KAKVA TEMA !!!!!

PROBUDICETE SE A MOZDA I NE!

NECU DA BUDEM BAS TOLIKO SKEPTICNA. SVE JE MOGUCE KAD SE OTVORI UM. KAD BI OVAJ MOJ PATISPANJ POSTAO VREMENSKA KAPSULA PITAM SE DA LI CE BITI VISE ODLEDJENIH LJUDI ILI KIBORGA KOJI CE CITATI MOJA NAGADJANJA?

Budućnost krionike

Pristalice krio-zamrzavanja svoje glavne nade polažu u korištenje nanotehnologija, naime, uz pomoć nanorobota, za uklanjanje nepovratnih oštećenja u ljudskom tijelu. Prvi pokušaji krioprezervacije davno su testirani, kako na životinjama tako i na ljudskim organima, i bili su vrlo uspješni. One. organ nakon odmrzavanja zadržao je biološku strukturu i funkcionalnost. Ovi preduslovi dali su veliku osnovu za razvoj ove industrije. Mnoge poznate ličnosti potpisale su ugovore da krio-zamrzavaju svoja tijela nakon smrti. Naravno, glavni problem krionike je uskrsnuće tijela nakon njegovog smrzavanja. Tokom postojanja ove tehnologije bilo je mnogo neuspješnih slučajeva u njoj, čiji su uzroci:

• Visoka cijena držanja tijela u krioskladištu
• Gubitak vjere rođaka u ovu tehnologiju
• Razne katastrofe koje je prouzrokovao čovjek

I, nažalost, uspješni slučajevi vaskrsavanja krioniziranih tijela nisu zabilježeni na ovaj način. Ali pouzdanost uskrsnuća tjera mnoge ljude da potpišu ugovore s kriocentrima, a rođaci troše pristojan novac na održavanje tijela pokojnika u smrznutom stanju.

Koliko je to

Cijene kriozamrzavanja u Sjedinjenim Državama su prilično visoke i kreću se od 50 do 250 hiljada dolara, u Rusiji slične usluge koštaju od 300 hiljada rubalja. Možete zamrznuti samo mozak i čekati trenutak kada naučnici nauče kako da uzgajaju nova tijela. Iako je perspektiva ovdje prilično nejasna, možete očekivati ​​da ćete se nakon određenog vremena vratiti u život već u mladom tijelu.

Krionika je šansa za umiruću osobu da produži svoj život u budućnost. Da biste to učinili, nakon posebnih postupaka (), ljudi su uronjeni u okruženje niske temperature, gdje se sve kemijske reakcije praktički zaustavljaju. Prvi kriopacijent, američki profesor James Bedford, pohranjen je gotovo 50 godina bez ikakvih znakova promjene.

Pravilno obavljene procedure i pouzdano skladištenje daju nadu da će u budućnosti, korištenjem različitih tehnologija, biti moguće obnoviti mozak i tjelesne stanice krio pacijenata ili ih zamijeniti sličnim, ali zdravim. U ovom slučaju, sa stanovišta moderne nauke, kriopacijent će biti reanimiran, on će oživjeti.

Sve ove procedure možete zakazati za sebe ili svog rođaka uz pomoć. Možemo brzo i efikasno krioprezervirati osobu, pouzdano očuvati njeno tijelo do trenutka kada postane moguće oživiti kriopacijente. Trudimo se da naše pacijente vratimo u novi život. Ovo je naša misija. Uradili ste pravu stvar što ste odabrali da nas kontaktirate. Krionika je šansa za revitalizaciju u budućnosti.

Naše ponude