BEZIM OD OVE PRICE MESECIMA. PA IPAK AKO PRAVIM DNEVNIK ZA VREMENSKU KAPSULU NE MOGU DA IGNORISEM NAS MEDIJSKI PROSTOR KOJI SE PRETVORIO U INVERZNO PERVERZNU PRICU. SVE STO KAZE JEDNA STRANA ( TAKVO SMO SAD PODELJENO DRUSTVO) DRUGA IZOKRENE U SVOJU KORIST I TO VRLO INVERZNO PERVERZNO. PA EVO TE PRICE BEZ KONKRETNIH PRIMERA KOJIH JE NA HILJADE ZADNJIH GODINA.
„Inverzno perverzno“ bi bilo ponašanje ili stav koji je formalno prihvatljiv ili čak moraliziran, ali u svojoj suštini nanosi štetu, guši slobodu ili negira ljudskost — dok se istovremeno prikazuje kao „normalan“, „ispravan“ ili „uzvišen“.
Drugim riječima: nije perverzija u klasičnom smislu, nego izokrenuta vrijednost.
:Moraliziranje koje služi kontroli, a ne etici. Briga“ koja je zapravo manipulacija. Društvena normalnost koja traži potiskivanje identiteta. Osuda tuđe slobode pod izgovorom „reda“ ili „tradicije“ U tom , smislu inverzna perverzija je kad se nešto destruktivno predstavlja kao vrlina, a nešto autentično kao devijacija.
„To ti govorim za tvoje dobro.“ implicitno: ja znam bolje ko si i šta ti treba, efekat: oduzimanje autonomije
„Ja bih to podneo/la bez drame.“implicitno: tvoja bol je slabost, efekat: sram i samocenzura
„Tako je oduvek bilo. implicitno: nepravda je prirodna,efekat pasivizacija
Preosetljiv/a si.“ implicitno: problem si ti, ne ono što se desilo,efekat: gaslighting
„Ne zauzimam stranu.“ implicitno: status quo je prihvatljiv, efekat: podrška jačem
„Ti si samo…“implicitno: svodim te na jednu etiket, efekat: dehumanizacija
Zašto su ove izjave opasne Zato što: ne ostavljaju trag kao otvorena uvreda, teško ih je dokazati, često dolaze od autoriteta ili bliskih ljudi, unutrašnje se internalizuju One ne viču one potkopavaju. — Inverzna perverzija ovde nije u sadržaju reči, , već u funkciji:
Izjava deluje: brižno, zrelo, odgovorno, kao da dolazi iz ljubavi ili iskustva Često podrazumeva: da ti ne vidiš jasnoda si nezreo/ da tvoja percepcija nije pouzdana Briga postaje alibi za kontrolu. Zašto je štetno? B riše tvoju unutrašnju procenu, uči te da sumnjaš u sopstveni osećaj, proizvodi zavisnost od tuđeg odobrenja Posebno je opasno kad dolazi od: roditelja, partnera, terapeuta, autoriteta
Kako se prepoznaje u trenutku? Ako posle rečenice osećaš:krivicu jer se ne slažeš, obavezu da poslušaš, strah da si „nezahvalan/na“ Izjava deluje: smireno, racionalno, „odraslo“ kao primer snag
To nije poređenje, već hijerarhija emocija: neke emocije su „dobre“druge su „slabost“Bol se pretvara u karakternu manu.Zašto je to nasilno ? Negira kontekst (ti nisi u istoj situaciji)negira telo (ljudi različito reaguju)negira granice (nema „pravog“ načina da boliš) Rezultat. Sram, povlacenje, unistavanje emocija .
O ba ne pitaju, ne slušaju, ne priznaju subjektivnost I oba zamenjuju odnos procenom. Ti uradiš nešto zdravo i legitimno: imenuješ štetu, ukažeš na odgovornost, žališ se na konkretan postupak
A odgovor koji dobiješ nije dijalog, nego inverzija odgovornosti: onaj ko je postupio pogrešno, postaje „razuman“, „smiren“, „objektivan“ dok ti postaješ „problem“ To je zamena uloga.
„Nisi ti to tako shvatio/la.“„Previše si osetljiv/a.“„Da se ti nisi tako ponašao/la, ne bi do ovoga došlo.“Uvek dramatizuješ.“„Problem je u tvom tonu, ne u onome što se desilo.“ Ovo su tehnički potezi, ne spontani komentari.
Umesto: STA SI TI URADIO?
Razgovor se premešta na:tvoj ton, tvoju reakciju, tvoju ličnostt, T voju prošlost.
Šteta nestaje iz fokusa Odgovornost isparava. Jer proizvodi tri stvari istovremeno:
Zato što nije očigledno nasilje. Nema vike.Nema uvreda.Često je izgovoreno „smireno“.
Ali efekat je: tvoja realnost je delegitimizovana
I to je ono što ti intuitivno zoveš inverzno perverzno — jer: krivac deluje razumno žrtva deluje problematično .
Reakcija ne briše uzrok.
Čak i ako si:bio emotivanpovisio ton reagovao burno
To ne poništava činjenicu da je: nešto urađeno pogrešno
Ali manipulacija radi baš to — koristi reakciju da izbriše uzrok.
„Moja reakcija nije tema dok se ne prizna postupak koji ju je izazvao.“To nije agresija.To je vraćanje odgovornosti tamo gde pripada.
Postoje ljudi koji to rade hronično, gotovo kao refleks. Objasniću zašto, kako i zašto baš tebi deluje kao da se ponavlja.
Ovo nije jedan tip ličnosti, ali postoji zajednička unutrašnja dinamika.
Zato im je psihološki lakše da izmeste krivicu nego da je podnesu.
Ako bi priznali štetu, morali bi da se suoče sa sobom. Inverzija je odbrana. Takvi ljudi funkcionišu po obrascu: Kad im kažeš:„Ovo što si uradio me je povredilo“ oni to čuju kao:„Ti si loša osoba“
I pošto se brane od napada, uzvraćaju:diskreditacijom, relativizacijom, prebacivanjem krivice. Nisu u stanju da razdvoje cin od identiteta.
Ako se stalno ponavlja, videćeš sledeće:nikad se ne izvine jasnoi, zvinjenje ima „ali“uvek se priča završi tvojom introspekcijom , oni izlaze „smireni“, ti iscrpljen posle razgovora se osećaš kriv, zbunjen ili prazan Takvi ljudi biraju sagovornike Ne svesno, ali instinktivno.
Najčešće se kače za ljude koji:umeju da preispituju sebei, maju savest, zele dijalog, ne pobedu, maju empatiju A oni to koriste kao izlaz. nije zato što si slab, nije zato što grešiš više od drugih nije zato što „loše objašnjavaš“Često je baš suprotno: jer si razuman, oni mogu da izokrenu stvar.
Ako primetiš da se razgovor uvek završi time da: ti objašnjavaš sebeoni objašnjavaju zašto nisu krivi, onda to više nije razgovor, nego obrazac.I obrazac se ne rešava objašnjavanjem —nego prepoznavanjem.
SVEDOCI SMO DA NAM NAJVECI AUTORITET U ZEMLJI SVAKODNEVNO BEZ IKAKVOG SKRIVANJA ILI SRAMA GOVORI INVERZNO PERVERZNE STVARI ZELECI DA NAM NA SILU IZVRNE CINJENICE I ISTINU I DA NAM OBJASNI STVARNOST KAKO JE ON VIDI. NA ZALOST TO KOD MNOGO LJUDI USPEVA. KOD NAS KOJI VIDIMO REALNOST DRUGACIJE STVARA IZUZETAN OSECAJ NEMOCI. PROTIV OVAKVE MEDIJSKE TORTURE NEMA BORBE. UKIDANJEM JEDINIH MEDIJA GDE PRONALAZIMO ZRNCE ISTINE UPADAMO U TOTALNI MRAK. DA LI POSTOJI SVETLO NA KRAJU OSTAJE DA SE VIDI. NADAM SE IPAK DA JE OVO GODINA BUDJENJA NE SAMO U OSTATKU SVETA NEGO I KOD NAS.
Нема коментара:
Постави коментар