BANKA I BANKARSKI SISTEM SU NUZNO ZLO OVOG VREMENA. NEMA VECE KAZNE NEGO BITI DUZNIK NEKE BANKE. S DRUGE STRANE NEMOGUCE JE NE BITI DUZNIK OBZIROM DA JE DRUSTVO U KOME ZIVIMO ISKLJUCIVO POTROSACKO. MI SE GRCIMO I MUCIMO BANKE UZIVAJU. I SMEJU NAM SE. I TREBA.OVA PARALELA IZMEDJU BANKARSKOG SISTEMA I KOMUNIZMA JE FENOMENALNA.
Berberi su razvili
različite načine upravljanja žitnicama. Prvo, imali su tablice (daske)
na kojima su vodili evidenciju o dragocenostima i njihovim vlasnicima.
Upravljanje je bilo u nadležnosti sekretara po imenu Lamine. Drugo,
svako pleme je biralo predstavnike koji su formirali drugo upravljačko
telo, Inflase, koje se sastojalo od 10 ljudi. Svaka žitnica imala je
držača ključeva koji se zvao amir.
Plemena su plaćala
amiru za njegov trud u čuvanju dragocenosti. Pored toga, članovi plemena
su mogli da čuvaju i svoje žitnice. Amir je bio ključna figura u
osiguravanju sigurnosti i integriteta ovih drevnih bankarskih sistema.
Jedan od najstarijih i najvećih Igudara je Agadir Imchguiguiln, koji je
star više od 700 godina. Nedavna renoviranja otkrila su da ima 130
žitnica, centralni trg, džamiju, pa čak i zatvorsku ćeliju. Ova žitnica
nije samo fizički dragocena, već predstavlja kolektivno poverenje unutar
zajednice i između različitih grupa ljudi.
Pored svoje fizičke vrednosti, najstarija svetska
banka, žitnice Igudar, predstavljaju kolektivno poverenje unutar
zajednice i između različitih grupa ljudi. Poslednjih godina marokanska
vlada radi na tome da Unesko
prizna žitnice kao međunarodno nasleđe od velikog značaja.
Drevne žitnice
Maroka su fascinantni primer kako su ljudi u prošlosti razvili
kompleksne sisteme za čuvanje dragocenosti i upravljanje resursima. Ove
strukture ne samo da su obezbeđivale fizičku sigurnost, već su bile i
simbol poverenja i zajedništva među plemenima berberskih naroda. Sa
svojim bogatim istorijskim i kulturnim značajem, ove žitnice zaslužuju
priznanje i očuvanje kao deo svetske baštine.
Prve banke su vjerovatno nastale u drevnom Iraku.
Zna se da su prve kreditne banke, u drugom milenijumu prije nove ere
osnovale sveštenice vavilonskih hramova. Kako su se njihove zarade
akumulirale u velika bogatstva, bile su u poziciji da pozajmljuju novac
za poslovne poduhvate koje je preduzimalo osoblje hramova i njihove
porodice. Slično su i u drevnoj Grčkoj veliki hramovi imali pravi
monopol na bankarstvo, počinjući sa držanjem vrijednosti u depozitu za
bogate a kasnije prelazeći na pozajmljivanje.Komercijalno bankarstvo kakvo danas poznajemo počelo je u Vavilonu u VII
vijeku prije nove ere i vjerovatno se razvilo do kraja šestog vijeka.
Uslovi kreditiranja, napisani na glinenim tablicama, bili su veoma
jasni. Ako je društveni položaj zajmotražioca bio dobar, on je kredit
jednostavno vraćao (određenu količinu srebra) sa kamatom, obično od 20
do 30 odsto godišnje.Ako je
položaj zajmotražioca bio pod sumnjom, banka nije zaračunavala kamatu
ali je kao osiguranje preuzimala kontrolu nad nekom njegovom svojinom
(kućom, komadom zemlje ili robom). To joj je donosilo prihod dok je
kredit bio u otplati a svojinu je zadržavala ako novac nije u potpunosti
vraćen. Znamo da je bilo mnogo neplatiša – budući da je postojao običaj
da se kreditna tablica polomi kad se dug otplati. Nekoliko desetina
sačuvanih tablica sigurno predstavljaju zapis za one nesrećnike čija su
svojina i dobra zaplijenjeni.Sa ovako povoljnim uslovima, bankarske dinastije, kao što su Egibi i
Sinovi Vavilona, stekle su nevjerovatna bogatstva koja su uskoro
prevazišla i bogatstva hramova, pa čak i države. Tokom petog vijeka
prije nove ere, porodica Marašu iz grada Nipura zaračunavala je
zemljoposjednicima kamatu od 40 do 70 odsto, u nastojanju da parira
porezima nametnutim od Persijskog carstva koje je tada vladalo
Vavilonom. Zato nije čudno što je Marašu banka došla do vlasništva i
imala hipoteku nad većinom zemlje i kanala u okolini grada, kao i nad
krdima stoke i ribnjacima.
Najkompleksniji bankarski sistem drevnog svijeta bio je onaj koji su,
nekoliko vjekova kasnije, razvili Ptolomeji u Egiptu. Kroz cijelo
kraljevstvo protezala se mreža kraljevskih banaka sa hiljadama činovnika
– sve organizovano iz sjedišta u Aleksandriji.
U glavnom gradu
svakog okruga postojale su provincijalne banke, pa čak i lokalne
filijale u malim gradovima. Ovaj državni bankarski sistem imao je tri
glavne djelatnosti: da pomogne prikupljanje državnih poreza i prihoda;
da uzima novac na štednju od pojedinaca i da ga isplaćuje po zahtjevu; i
da radi kao mjenjačnica. Bankarska provizija je vjerovatno bila glavni
izvor kredita, više nego kamate na kredite. U Egiptu (poslije 30. prije
ove ere) kontrola banaka bila je javna služba koja je ukazivala na to da
bankari nijesu baš mnogo zarađivali.
U drugim djelovima
Rimskog carstva bankarstvo je bilo manje razvijeno, jer je to bio
privatni sistem uglavnom u rukama Grka, lociran u istočnom Mediteranu, u
glavnim hramovima. U Evropi su banke nestale poslije pada imperije, u
5. vijeku nove ere.
Arapski svijet je u IX vijeku razvio veoma kompleksnu bankarsku
mrežu. Izvori pominju banke sa sjedištima u Bagdadu i filijalama u
drugim gradovima. One su vodile posao uglavnom korišćenjem čekova (sakk
na arapskom) koji su bili garantovani obveznicama a transferisani
kreditnim pismima, tako da je bilo moguće izdati ček u Bagdadu a
unovčiti ga u Maroku. Većina bankara islamskog svijeta bili su hrišćani i
Jevreji, zbog toga što Kuran zabranjuje zaračunavanje kamata.
Počeci
evropskog bankarstva mogu se pratiti od 808. godine nove ere, kad su se
jevrejski trgovci u sjevernoj Italiji udružili da naprave primitivni
oblik banke za deponovanje novca. Moderne banke su se prvi put razvile u
Evropi kasnog 12. vijeka u Veneciji, kad je ta velika pomorska država
nametnula poseban porez državljanima za rat koji je vodila i na istoku i
na zapadu. Taj iznos u gotovini nadgledao je posebni komitet koji je
konačno prerastao u banku.
TEMPLARI I BANKA
U londonskoj prometnoj Flit ulici nalazi se kameni luk kroz koji
svak može proći i krenuti na putovanje kroz vrijeme. Naći će se u mirnom
dvorištu ispred kapele i pored statue dva viteza na jednom konju.
Ova kapela je Templarska crkva, koja je 1185. postala londonski dom Vitezova Templara.
Ona nije samo važno arhitektonsko, historijsko i religijskom mjesto – ona je ujedno i prva londonska banka.
Vitezovi templari su bili monasi ratnici – religijski odred sa
teološki insprisanom hijerarhijom, misijom i etičkim kodom, ali ujedno
teško naoružani i posvećeni “svetom ratu”.Templari su se posvetili zaštiti kršćanskih hodočasnika u Jerusalemu.
Nakon što je grad osvojen prvi put 1099. hodočasnici iz Evrope su počeli
masovno dolaziti, putujući hiljadama milja.
Oni su trebali nekako finansirati hranu, transport i mještaj za
nekoliko mjeseci, ali da ujedno sa sobom ne nose velike sume novca, jer
bi postali meta napadačima.
Upravo tu su “uskočili” Templari. Hodočasnici su mogli ostaviti novac
u Templarskoj crkvi u Londonu, a podići novac u Jerusalemu. Umjesto da
sa sobom nose novac, nosili bi samo kreditno pismo. Vitezovi Templari
tako su postali preteče Western Uniona.
Istoričari ne znaju precizno kako je ovaj sistem funkcionirao i kako
su se templari štitili od prevare. Moguće je da je postojao tajni kod za
verifikaciju dokumenta i identiteta putnika.
Templari nisu bili prva organizacija koja je omogućavala ovakve usluge. Nekoliko stoljeća ranije, kineska Tang dinanstija
koristila je “feiquan” – leteći novac – odnosno dokument iz dva dijela
koji je omogućavao trgovcima da polože profit u provinciji, i podignu
novac kada se vrate u glavni grad.
No, ovim sistemom upravljala je vlada. S druge strane, templari su
bili bliže privatnoj banci, iako je praktično njen vlasnik bio Papa,
bila je bliska kraljevima i prinčevima širom Evrope, a njom su
upravljali monasi koji su se zakleli na siromaštvo.
Vitezovi Templari radili su mnogo više od prebacivanja novca na duge
distance. Kako je primjetio William Goetzmann u svojoj knjizi “Novac sve mijenja”, pružali su širok spektar modernih finansijskih usluga.
Ako ste željeli kupiti ostrvo kraj francuske obale – kao što je engleski kralj Henry III učinio 1200 godine sa otokom Oleron – Templari su mogli posredovati u poslu.
Henry III je plaćao 200 funti godišnje pet godina Templarima u Londonu, a oni su potom isplatili vlasnika ostrva.
Vitezovi Templari nisu ostali evropski bankari zauvijek, naravno. Red
je izgubio smisao postojanja nakon što su evropski kršćani izgubili
kontrolu nad Jerusalemom 1244. Red je raspušten 1312. godine.
Da ste bili na velikom sajmu u Lionu 1555. znali biste odgovor. Sajam
je bio najveće mjesto međunarodne trgovine u Evropi. Na ovom sajmu
počele su kružiti glasine o jednom italijanskom trgovcu koji je bio tu i
pravio pravo bogatstvo.
Kupovao je i prodavao: ništa! Imao je samo sto i mastionicu.
Dan za danom sjedio je tu, primao druge trgovce i potpisivao komad
papira, i nekako postao jako bogat. Lokalci su postali sumnjičavi.
No, za novu evropsku elitu, njegove aktivnosti su bile savršeno legitimne. On je kupovao i prodavao dugove, i radeći to stekao je enormno bogatstvo.
Trgovac iz Liona koji je, naprimjer, želio kupiti vunu iz Firence,
mogao je doći ovom bankaru i posuditi mjenicu, odnosno obavijest o
kreditu, koja nije bila denominirana ni u jednoj valuti.
Njena vrijednost bila je izražena u “ecu de marc”, privatnoj valuti koju je koristila međunarodna mreža bankara.
Ukoliko je trgovac iz Liona ili njegov agent putovao u Firencu,
mjenicu bankara iz Liona je mogao razmjeniti kod bankara u Firenci za
lokalnu valutu.
Kroz mrežu bankara, lokalni trgovac je mogao ne samo razmjeniti
valute već i prenijeti svoju kreditnu sposobnost iz Liona u Firencu,
iako u tom gradu niko za njega nije čuo.
Svakih nekoliko mjeseci, agenti ove mreže sastali bi se i prošli kroz
svoje knjige, uporedili sve mjenice i “ispeglali” sve preostale dugove.
Naš današnji sistem ima mnogo sličnosti sa ovim modelom.
Jedan Australijanac sa kreditnom karticom može ući u supermarket u
Lionu. Supermarket će u istom momentu proslijediti informaciju o
kupovini francuskoj banci, koja će kontaktirati banku u Australiji, koja
će odobriti plaćanje, i kupac će izaći sa kesom namirnica.
No, mreža bankarskih usluga uvijek je imala i mračnu stranu.
Pretvarajući lične obaveze u dugove kojima se trgovalo na međunarodnom
planu, srednjovjekovni bankari su kreirali svoj vlastiti privatni novac,
van kontrole evropskih kraljeva.
Bogati i moćni, nisu imali potrebe za kovanicama koje su proizvodile države.
Taj prsten je prisutan i danas. Međunarodne banke su povezane u mrežu
međusobnih dugovanja koja se opire jednostavnoj kontroli pa čak i
razumijevanju izvana. Mogu koristiti svoju moć na međunarodnom planu da
izbjegnu propise ili poreze.
Osim toga, s obzirom da se cijeli monetarni sistem oslanja na njih, država postaje ranjiva kada da su banke ugrožene.
Mnoga društva i danas traže pravo rješenje šta da rade sa bankama, a
vlade širom svijeta nastoje naći način da ih drže pod kontrolom. Nekada
su vlasti nalazile dobre načine a nekada ne. Malo ko je otišao tako
daleko kao francuski kralj Philip IV.
On je dugovao novac Templarima, a oni mu nisu željeli oprostiti dug.
Godine 1307. Philip je izveo napad na pariški Hram, što je bio prvi u
seriji napada te vrste u Evropi.
Templari su mučeni i natjerani da priznaju razne grijehe. Nedugo
nakon toga Papa raspušta ovaj red. Londonski hram, sjedište Templara,
nakon toga je iznajmljen advokatima.
Veliki majstor Templara, Jacques de Molay, doveden je 1314. u centar Pariza i javno spaljen.
NAJBOLJI NACIN DA SPRECITE ZATVORENIKA DA POBEGNE JE TAJ DA SE POBRINETE DA NIKAD NE SAZNA DA JE U ZATVORU!
KAKO NAS ZADRZAVAJU U MATRIKSU?
PLATA JE DROGA KOJU TI DAJU DA ZABORAVIS SVOJ SAN
SKOLA TE UCI DA SLEDIS PRAVILA NE DA IH KRSIS
ALI SAMO ONI KOJI NE RADE PO PRAVILIMA SU ONI KOJI USPEVAJU
ONI NE ZELE GENERACIJU MISLILACA
ONI ZELE GENERACIJU RADNIKA
RADIS 40 GODINA 8 SATI DNEVNO I DALJE NEMAS NI DINAR U DZEPU
RAZMISLI O TOME
UCE TE DA BUDES DOBAR POTROSAC
A NE DA BUDES DOBAR PROIZVODJAC
ALI U DANASNJ E VREME BITNIJE JE NEGO IKAD DA STVORIS I DAS NEKU VREDNOST
DAJU VAM NEKU UDOBNOST KROZ VIDEO IGRE FILMOVE I EMISIJE. UDOBNOST JE DROGA JEDNOM KAD SE NAVIKNETE POSTANETE ZAVISNI .DAJTE SLABOJ OSOBI KONSTANTNU STIMULACIJU, UKUSNU HRANU I JEFTINU ZABAVU I ODRECI CE SE SVEGA STO SU ZELELI!
ZNACI BANKE I BANKARSKI SISTEM SU ODUVEK ONO STO SU I DANAS. MESTO KOJE TI SPASE GLAVU DA BI JE POSLE ODUZELO.