OVA MAGLA KOJA NAS 'DAVI' ZADNJIH DANA JE U STVARI PAMETNA PRASINA. SAD NEKO BI REKAO TO JE TEORIJA ZAVERE. A JA PO MILIONITI PUT PONAVLJAM DA U SVAKOJ TEORIJI ZAVERE IMA ISTINE. NEGDE VISE NEGDE MANJE ALI NA KRAJU SE KROZ PROTOK VREMNA TEORIJA ZAVERE KOMPLETNO OGOLI TE ONO STO JE BILO POLUISTINA POSTANE ILI TOTALNA 100% ISTINA ILI TOTALNA LAZ. IPAK CESCE OVO PRVO I ZATO JA VERUJEM U TEORIJE ZAVERE.
PA EVO STA JE PAMETNA PRASINA
Manja je od zrnca pijeska i ljudskom oku nevidljiva, ali je pametna i svevidljiva iako je – samo prašina. Nije riječ o bilo kakvoj prašini nego o – pametnoj, uobličenoj u mikroskopske senzore, revolucionarnom izumu novih tehnologija koji će omogućiti još dinamičnije prikupljanje podataka te internet stvari (IoT) učiniti još moćnijim. Pametna prašina (smart dust) vizija je umrežene budućnosti inteligentne oluje senzorčića koji stalno vide i čuju što se događa u njihovoj okolini te međusobno komuniciraju i razmjenjuju informacije. Revolucionarno je otkriće jer su 'prašinasti' senzori vrlo mali i mogu stati bilo gdje, rade bez ljudske intervencije i imaju vlastito napajanje energijom. Ti će sićušni uređaji dovesti do sveprisutna autonomna umjetnointeligentna računanja poput autentifikacije, medicinskih postupaka i praćenja industrijskog i opskrbnog lanca te obrambenih aplikacija. Iako ti uređaji još nisu dosegnuli svoj najmanji mogući oblik, nanotehnolozi će ih uskoro skrojiti prema željenoj mjeri.
Kako radi
Pametna prašina sićušni je senzor koji se sastoji od više malih bežičnih mikroelektromehaničkih sustava (MEMS) veličine od 20 mikrometara do jednoga milimetra. Kako tehnologija bude napredovala, ti će se uređaji smanjiti na nanoelektromehaničke sustave (NEMS). MEMS su motovi koji kombiniraju senzorske, računalne, bežične komunikacijske mogućnosti i autonomno napajanje u obujmu od nekoliko kubičnih milimetara ili čak manjem, a podaci putuju od jednoga mota na drugi dok ne stignu do glavnoga računala. Ti su senzori bežično povezani s računalnom mrežom za obradu podataka dobivenih putem radiofrekventne identifikacije (RFID), a izrađeni su konvencionalnom tehnikom mikroproizvodnje silicija i mogu privremeno ostati u okružju sličnom prašini. Pametna prašina prikuplja različite podatke, detaljne informacije korisne u različitim istraživanjima i industrijama. Svaki senzorčić može se ostaviti bez nadzora i prikupit će podatke kao što su: svjetlost, temperatura, tlak, vibracije, postojanje toksina i bežično ih prenijeti na veće, udaljene računalne sustave ili, ovisno o računskoj snazi mota, izravno na mjesto prikupljanja podataka. Primjerice, u industrijskom okružju pametni senzori prašine prosljeđuju signale natrag u zapovjedno računalo, koje zatim prikuplja podatke kako bi dalo povratne informacije upraviteljima postrojenja.
Prikupljanje podataka
Naziv pametna prašina osmislio je Kristofer Pister, profesor elektrotehnike i računalnih znanosti na američkom sveučilištu Berkeley i osnivač tvrtke Dust Networks, opisujući 1997. uređaje veličine jednog milimetra. Pister je s kolegama namjeravao stvoriti mrežu senzora sastavljenih od sićušnih bežičnih računalnih sustava – motova, koji djelujući kao mikroskopske oči, uši i ruke mogu prikupljati sve vrste podataka: vizualne, toplinske, kemijske i biološke. Otkako je Pister prvi put predstavio ideju pametne prašine, koncept izgradnje distribuirane mreže bežičnih mikroelektromehaničkih sustava (MEMS) počeo je rasti. Primjerice, tvrtka Dust Networks, danas u vlasništvu Analog Devicesa, američke tvrtke koja proizvodi poluvodiče, postavila je senzore veličine jednog centimetra na nekoliko komercijalnih tržišta uključujući i rafinerije nafte.
– Ti senzori već su promijenili način na koji mnogi sektori prikupljaju podatke, ali s naprednijom i još manjom tehnologijom mogli bismo ići mnogo dalje. Ne samo da bi pametna prašina mogla zaroniti u naftne bušotine; nego bi se mogla naći i na krilima leptira kako bismo pratili obrasce migracije ili bi mogla biti u ljudskom tijelu kako bi se nadgledao proces oporavka slomljenih kostiju ili oštećenih organa – izjavio je Pister.
istraživača koji rade na projektu implantacije sićušnih senzora u tumore za praćenje učinkovitosti tretmana.
– To je vrlo povoljno u odnosu na slijepo liječenje tumora, ali bilo bi sjajno kad bi ti mali senzori mogli sami osigurati liječenje emitiranjem određenih hormona ili lijekova ili drugih vrsta biosimulacija – izjavio je Blaauw.
Građevinska industrija je također uspješna u korištenju većih pametnih senzora nalik na prašinu. Pri betoniranju podruma One World Trade Centera u New Yorku radnici su bacili senzore u beton kako bi tijekom gradnje pratili što se događa unutar betonskog bloka.
Aplikacije za potrošače
Pametna prašina mogla bi otvoriti vrata bezbrojnim revolucionarnim otkrićima jer zasad, prema tvrdnjama profesora Blaauwa, postoji mnogo informacija kojima se ne može pristupiti zbog toga što senzori nisu dovoljno mali.
– Sustavima u milimetarskoj ljestvici možemo osvijetliti znanje u našem okružju kojemu danas nemamo pristup – izjavio je Blaauw.
Iako tehnologija pametne prašine neće brzo stići u osobni život potencijalnih korisnika, njezin cilj zasad su industrija i medicina, znanstvenici već nastoje kreirati pametne aplikacije za potrošače. Primjerice, Pister osmišljava bežični uređaj koji bi mogao pričvrstiti na svoje nokte, a koji bi mu omogućio tipkati bilo gdje.
– Kad komercijaliziramo uređaje veličine jednog milimetra, razvit ćemo razne vrste zabavnih aplikacija – izjavio je Pister.
Otkrivanje opasnosti
IEEE Spectrum, časopis za inženjere elektrotehnike, primjerice, izvijestio je o tome da se pametna prašina može ugraditi u pakiranu hranu kako bi potrošači prelazeći pametnim telefonom preko proizvoda testirali je li sigurna za jelo. No ta ideja, kao i mnoge pametne aplikacije za pametnu prašinu, ostvariva je samo ako tehnologija postane dovoljno jeftina, odnosno široku primjenu tehnologije pametne prašine odredit će njezina cijena. Da bi se to dogodilo, IEEE Spectrum tvrdi da bi cijene silicija za proizvodnju jednog senzora po cijeni od 0,01 dolara morale pasti za petinu.
– Uz novu tehnologiju, ovo je uvijek težak dio: otkriti ubojitu aplikaciju koja će pomoći u dovođenju konačne proizvodnje do količina koje smanjuju troškove. Onda to može biti odskočna daska za mnoge druge aplikacije koje mogu iskoristiti prednost toga prethodnog ulaganja – izjavio je Blaauw.
Razvoj mikrosustava
No prije nego što pametna prašina radikalno promijeni način poslovanja, istraživači najprije moraju stvoriti njezine mikrosustave. Tijekom proteklog desetljeća postignut je velik napredak u smanjenju veličine računalnog sustava, uspjelo je to Blaauweju i njegovu timu, koji su stvorili Michigan Micro Mote, najmanje računalo na svijetu, široko samo dva milimetra. Jedan od najvećih problema s kojima su se susreli tijekom izrade bilo je smanjenje veličine baterije. Iako je smanjenje veličine mikročipova relativno jednostavno, veličina baterije uvjetovana je potrošnjom energije, koju trenutačni senzori previše troše. Zbog toga su mnogi istraživači usredotočeni na stvaranje sustava milimetarske skale koji se oslanjaju na vrlo malu snagu. Primjerice, kad je u stanju pripravnosti, računalo Michigan Micro Mote troši oko milijun puta manje energije od prosječnoga pametnog telefona.
Pametna prašina predmet je zanimanja sve većeg broja tehnološki tvrtki, a velike američke korporacije Cargill, General Electric, Cisco Systems i IBM uložile su velika sredstva u istraživanje toga područja. U svijetu postoji nekoliko vrlo uspješnih tvrtki koje se bave razvojem novih materijala koje, osim u Americi, posluju u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Japanu, Kini, Austriji, Nizozemskoj, Estoniji, a jedna je i u hrvatskom susjedstvu. Slovenska tvrtka Koto Air proizvodi CubeSensors, male uređaje za nadzor unutarnjeg okoliša koji neprekidno bilježe informacije o unutarnjoj temperaturi, tlaku, vlažnosti i kvaliteti zraka te vibracijama, svjetlu i buci.
Problem sigurnosti
Iako će, prema Gartnerovu istraživanju, pametnoj prašini trebati više od desetljeća da 'uneredi' naše živote, njezina golema tehnološka mogućnost već sad djeluje zastrašujuće te se postavlja pitanje zaštite privatnosti i etike njezine primjene. Vrlo lako je ugroziti sigurnost pametnih kućnih uređaja, a komercijalizacija pametne prašine samo bi povećala opseg podataka koje prikupljaju 'prašinasti' senzori. Upitno je što će oni koji će postavljati mikroskopske senzore gdje god budu željeli raditi s prikupljenim podacima? Još važnije je pitanje hoće li potrošači moći odustati od prikupljanja njihovih podataka? Nažalost, znanstvenici se ne bave sigurnošću dok razvijaju ovakve uređaje. Problemom sigurnosti tehnologije pametne prašine bavit će tek kad ona bude na tržištu, a onda će, kao u mnogim slučajevima dosad, biti kasno.
E, kad je već prašina postala pametna tko će nas stare više da sluša! No šalu na stranu. Opametiti teško možeš i čovjeka, a kamo li prašinu. Riječ je ovdje, dakako, o nečemu sasvim drugom, o pridjevu „pametan“ (smart) koji danas sve češće koristimo hoćemo li za nešto reći da je napravljeno tako da može samostalno, autonomno raditi ili funkcionirati. Dakle, o čemu je riječ?
Riječ je o znanstvenom radu međunarodne skupine znanstvenika, iz Kine i Amerike (iz poznatog Massachussets Institute of Technology, MIT, u Cambridgeu) objavljenom u rujnu prošle godine. Članak se nalazi u časopisu Nature Nanotechnology, a nosi naslov „Colloidal nanoelectronic state machines based on 2D materials for aerosolizable electronics“, što će reći „Nanoelektronski strojevi u koloidnom stanju za aerosolnu elektroniku temeljeni na dvodimenzijskim materijalima“. Je li vam što jasnije? Moram priznati da ni meni nije bilo sve jasno kada sam pročitao naslov. No iza tih kompliciranih riječi krije se posve jednostavna priča.A priča počinje od pitanja: kako napraviti elektronički uređaj ne veći od desetinke milimetra, dakle elektroničku česticu prašine? Drugim riječima, kako napraviti elektronički uređaj koji se može raspršivati u obliku aerosolnih, dakle koloidnih čestica (colloid state machine, CSM), i to čestica koje mogu autonomno prikupljati, obrađivati i pohranjivati podatke. Za to su se autori spomnutog rada poslužili dvodimenzijskim (2D) materijalima, takvim materijalima koji funkcioniraju i onda kada nisu deblji od jednog sloja atoma.Prvi takav materijal je grafen, šesterokutna mreža (nalik na onu što je vidite na nogometnim vratnicama) ugljikovih atoma ili, ako vam je bliže, jedan sloj grafita. I drugi 2D-materijali imaju istu strukturu, strukturu šesterokutne (heksagonske) mreže. Još su tri takva materijala: heksagonska modifikacija borova nitrida (hBN), molibdenov disulfid (MoS2) i volframov diselenid (WSe2). Grafen je vodič, borov nitrid je izolator, dok su druga dva spomenuta 2D-materijala, MoS2 i WSe2, poluvodiči koji u međusobnom kontaktu grade spoj tipa p-n. Od tih su elememenata kineski i američki znanstvenici napravili elektronički sklop koji se sastoji od tri komponente. Prva je komponenta izvor električne struje, fotodioda temeljena na spoju MoS2-WSe2. Druga je komponenta sklopka u vidu kemijskog otpornika, kemirezistora, sloja MoS2 koji mijenja otpor kada nešto adsorbira. Treća je komponenta memorija (memorijski otpornik, memristor) koji se sastoji od sloja MoS2 umetnutog između elektroda dvaju metala, srebra i zlata (Au-MoS2-Ag). Tome treba dodati još i podlogu od tankog, mikrometar debelog polimernog sloja (SU-8). On reflektira lasersku zraku kako bi se čestice lakše uočile – i naša je pametna prašina gotova!
Pametna baš i nije, jer se – ruku na srce – čitav njezin „kompjutorski program“ sastoji od samo dvije IF te jedne AND naredbe, a dijagram toka od dva elementa. Kada se osvijetli laserskom zrakom koja ima gustoću snage od 7 W/m2 na čestici se stvara struja napona 0,27 V i jakosti 0,15 μA. Primjena?
Kako je riječ o česticama ne većima od desetinke milimetra (100 μm) lako ih je raspršiti u otopini ili plinu (aerosol). Tako raspršene adsorbiraju iz svoje okoline različite tvari pri čemu kemirezistor (MoS2) mijenja električni otpor. Kakve tvari? Pokusi su s trietilaminom (TEA) pokazali da njegovom adsorpcijom vodljivost kemijskog otpornika raste od 20,5 na 35 nS. Daleko je pak veća promjena vodljivosti zabilježena prilikom adsorpcije čađe (na čestici malo drugačije konstrukcije): od 7 pS na čak 0,8 μS - dakle 100.000 puta! Kada se potom čestica osvijetli, vidi se iz dijagrama toka, stanje se njezine memorije promijeni iz off u on, ili iz 0 u 1, ako vam je draži binarni zapis.
Prvo što su znanstvenici imali na umu bilo je napraviti uređaj za otkrivanje amonijaka (inače vrlo otrovnog plina) u plinovodima. No pametna bi se prašina (CSM) mogla upotrebljavati za otkrivanje bilo čega u zraku, u vodi, pa i na krutim površinama: hlapljivih organskih spojeva, bakterija, spora, alergena, čestica prašine. Stoga bi CSM mogla poslužiti za nadzor kvalitete vode i zraka, no i za praćenje tehnoloških procesa u kemijskoj industriji. Još se zanimljive, primamljivije i dalekosežnije mogućnosti primjene vide u medicini, jer bi se elektroničke čestice mogle rabiti za mjerenje želučane kiseline i drugih parametara probavnog ali ne samo probavnog trakta. Zbog svoje sićušnosti bile bi upravo idealni biosenzori koji bi mogli prodirati u praktički sva tkiva.
ASANZ JE JOS 2018 TE GOVORIO O PAMETNOJ PRASINI ,A TU JE I MOJ OMILJENI TEORETICAR ZAVERE DEJVID AJK
On je tvorac možda najnevjerovatnije i najsloženije teorije zavjere, u kojoj tvrdi da se nekada davno u historiji ljudskog roda, ljudska vrsta izmiješala s vanzemaljskom. Miješanje se dogodilo između ljudske vrste i jedne vrste vanzemaljaca iz grupe gmizavaca. Najveća je tajna, tvrdi Ajk, da su pripadnici ove hibridne vrste guštera postali lideri svjetskog poretka s epicentrom svog djelovanja u Londonu, odakle su svoju vlast proširili u Ameriku, Australiju, Afriku i Novi Zeland. Ajk ih je, zahvaljujući svojoj mesijanskoj ulozi, jedini razotkrio.
Šta je to Dejvid Ajk objavio na Facebooku i Youtubeu, a da je izazvalo zabranu? On je montiranje uređaja za 5G mrežu u Vuhanu i pojavu bolesti Covid-19 povezao s idejom “čipovanja”, odnosno, kako to Ajk naziva, pametnom prašinom. Istina, grad Vuhan jeste bio među prvim gradovima u Kini u kojima je postavljena 5G mreža i to u avgustu 2019. godine, a istovremeno, 5G je uveden i u drugim gradovima u Kini. Ali, Južna Koreja je u upotrebu pustila 5G 4. aprila 2019. godine.
Pametna prašina
London je dobio komercijalnu 5G mrežu u maju 2019. dok je testirajuća faza 5G mreže u toj zemlji pokrenuta godinu dana ranije. Prvi potvrđeni slučaj zaraze koronavirusom zabilježen je pak 12. februara ove godine. Već iz toga je jasno da je dovođenje u vezu lokacija na kojima je postavljena 5G mreža i pandemije Covid-19, bez ikakve osnove. Nakon teorija o 5G, Ajk je zaključio da to “sve vodi do vakcine”, za koju tvrdi da će sadržati “čipove nano-tehnologije”.
Pametna prašina je pojam koji je, 1997. osmislio Kris Pister (Chris Pister), profesor na Univerzitetu Kalifornija, kako bi opisao milimetarske uređaje koji bi kroz mrežu mikroelektromehaničkih sistema mogli da služe kao senzori koji prikupljaju različite podatke. O pametnoj prašini je pisao magazin "The New Economy" trećeg juna 2019. godine, navodeći da bi komercijalna upotreba pametne prašine mogla možda da počne tek za nekoliko decenija.
Isti magazin je naveo da smo od pametne prašine “udaljeni koliko i od letećeg automobila sa samoupravljanjem”. Relevantni časopisi i naučnici ponavljaju da su netačne Ajkove tvrdnje da postoji vakcina koja koristi nano-čipove bazirane na sistemu pametne prašine. Niti postoji vakcina za Covid-19 niti se dostignuća pametne prašine trenutno mogu koristiti za to. Ali, ljudi su povjerovali Ajku.
I SVAKAKO PAMETNA PRASINA IMA PRIMENU U VOJSCI
U najmanje 4 miliona dolara za istraživački program, koji će uključivati napore za procjenu "klimatskih intERESA. Američka vlada je po prvi put odobrila finansiranje istraživanja geoinženjeringa, kontroverzne ideje da bismo se mogli suprotstaviti klimatskim promjenama odbijanjem topline daleko od planete. Računi o potrošnji od 1,4 biliona dolara koje je Kongres usvojio uključivali su malo zapaženu odredbu kojom se izdvaja najmanje 4 miliona dolara za Nacionalnu upravu za okeane i atmosferu zasprovođenje stratosferskog praćenja i istraživanja. Program uključuje procjene „intervencija na solarnu klimu“, uključujući „predloge zaubrizgavanje materijala [u stratosferu] kako bi se uticalo na klimu“Omogućavanje trajnog nadzora u bojnom prostoru: oblik, funkcija ibudućnost pametne prašine - Vojni rat 2025. na snazi?Šta je Smart Dust i kako se koristi?Polimeri i hidrogelovi se mogu sami sastaviti i koristiti kao uređaji:Samosastavljajući hidrogel polimeri, kontekst i storijskog istraživanja pametnih materijala hidrogela i nano crva koji brzo rastu od nanometarado vidljive veličineVojska je ugovorila mnoge različite multinacionalne korporacije za upotrebu njihovih "nosivih" biosenzora:
STO BI AJK I OSTALI TEORETICARI ZAVERE REKLI SVE JE POVEZANO KAO I UVEK. MEDICINA (VAKCINE) KLIMATSKE PROMENE, 5G MREZA, PAMETNA PRASINA I VOJSKA KOJA IMA KONTROLU NAD LJUDIMA I PROSTOROM KAO I VREMENOM NA CASOVNIKU. ZATO NE TREBA DA NAS CUDI PAMETNA PRASINA KOJA NAS OBAVIJA OVIH DANA. DA LI CE NAM DONETI NOVU PANDEMIJU, NEKI RAT ILI UVODJENJE JOS JACE MREZE KOJA CE UMREZITI SVU POZNATU TEHNOLOGIJU?
Нема коментара :
Постави коментар