PAPA FRANJA

GODINAMA PISEM O PAPA FRANJI KOJI JE TOLIKO DRUGACIJI OD OSTALIH PAPA. ETO UMRO JE NA USKRS I TO ONAJ KAD GA SLAVE SVI HRISCANI. (OVE GODINE USKRS JE ISTOG DANA I ZA PRAVOSLAVNE I KATOLICKE VERNIKE).

 Rođen u Argentini, Franjo je bio jedini latinoamerički papa i prvi neeuropski papa u više od 1,000 godina.Simbolički uzevši ime po sv. Franji, svecu skromnosti i siromaštva, Bergoglio je isticao nužnost solidarnosti i milosrđa u svijetu razdrtom ratovima i mržnjom, te se zauzimao za zaštitu žrtava i nezaštićenih i međureligijski dijalog.

 

Bio je skromni i brižni zaštitnik siromašnih.

U svojim propovedima je pozivao na pomoć siromašnima, delio novac beskućnicima i organizovao davanje hrane po ulicama Rima. Posebnu pažnju je posvećivao nacionalnoj manjini Roma. Zalagao se da se napušteni samostani iskoriste za smeštaj izbeglica.

Svoju humanist je pokazai već u prvoj godini pontifikata - dobio je na poklon motor „harli dejvidson“ a novac od prodaje motora namenio je obnovi skloništa za beskućnike 10.oktobra na Svetski dan beskucnika Papa je organizovao rucak za 1300 beskucnika!

"Nije nužno verovati u Boga da biste bili dobar čovek

Neko može biti duhovan,ali ne i religiozan

Nije nužno ići ni u crkvu,ni davati joj novac

Za mnoge crkva može biti i priroda.

Neki od najboljih ljudi nisu verovali u Boga dok su se mnoga najgora dela radila u Njegovo ime.

Koliko puta vidimo ljude koji svaku nedelju provode u crkvi, a žive da bi mrzeli i loše govorili o drugima.

Homoseksualne osobe imaju pravo da budu u porodici. Oni su Božja deca i imaju pravo na porodicu. Nikoga zbog toga ne treba izbaciti ili učiniti nesrećnim."

„Ono što se gradi na temelju sile, a ne na istini o jednakosti u dostojanstvu svakog ljudskog bića, počinje loše i završit će loše“.

Ta rečenica, jedna od posljednjih što ih je papa Franjo uputio javnosti, mogla bi se shvatiti kao sažimajuće geslo njegova pontifikata dugog 12 godina, obilježenog snažnim zauzimanjem za ugrožene ovoga svijeta. Usprkos tom Franjinu zagovoru, ili baš zbog njega, mnogi moćnici i u crkvi i izvan nje neće biti pretjerano rastuženi njegovim odlaskom,

Citirana rečenica dio je papina otvorenog pisma kojim se, među prvima od svjetskih političkih autoriteta, otvoreno suprotstavio šokantnom početku drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Pismo je papa uputio američkim katoličkim biskupima, potičući katoličke vjernike da „ne pokleknu pred narativima koji diskriminiraju i uzrokuju nepotrebnu patnju naše braće i sestara migranata i izbjeglica“. Tim je pismom poglavar crkve s najmanje 1,4 milijarde vjernika potvrdio svoju nepopustljivu kritiku antiimigrantske politike američkog predsjednika, za kojega je još, tijekom prvoga Trumpova predsjedničkog mandata, papa Franjo ustvrdio da „nije kršćanin“.

Milosrđe i pomoć prema migrantima te razumijevanje njihova egzistencijalnog položaja nisu jedine ideje vodilje pontifikata pape Franje, svjetovnog imena Jorge Maria Bergoglio, rođenog 1936. godine u Buenos Airesu, kojega je vatikanska konklava izabrala za papu 13. ožujka 2013. godine, nakon što se njegov prethodnik Benedikt XVI (Nijemac Joseph Ratzinger), 15 dana ranije povukao zbog nemoći uzrokovane starošću.

Simbolički uzevši ime po svetome Franji, svecu skromnosti i siromaštva, Bergoglio je kao papa slijedio put tog sveca skromnosti, siromaštva i altruizma: osobno naglašeno skroman i neformalan isticao je nužnost solidarnosti i milosrđa u svijetu razdrtom ratovima i mržnjom, zauzimao se za zaštitu žrtava i nezaštićenih i međureligijski dijalog, a u Katoličku je crkvu pokušao uvesti liberalne promjene, poput poboljšanja položaja žena, veće otvorenosti prema LGBT vjernicima te priznanja i iskorjenjivanja pedofilije i seksualnih prijestupa, teškog i masovnog grijeha katoličkog klera.

Takvi su stavovi pape Franje sukobili s mnogim moćnicima, i u politici, ali i u vlastitoj crkvi. U studenome prošle godine, u knjizi intervjua Nada nikad ne razočara – hodočasnici prema boljem svijetu, koje je vodio s novinarom Hernanom Reyesom Alcaideom, pozvao je na istragu kako bi se utvrdilo jesu li izraelski napadi u Gazi genocid, nakon što ih je dva mjeseca ranije ocijenio „nemoralnima i nesrazmjernim“ jer je „izraelska vojska otišla dalje od pravila rata“. U istoj je knjizi govorio kako svijet zahvaća „globalizacija ravnodušnosti“, kojoj treba suprotstaviti „globalizaciju dobročinstva i saradnje“.

Njegova stajališta o ratu u Ukrajini, u kojima je dao naslutiti kako za rusku invaziju djelomice smatra odgovornom i zapadne zemlje, također nisu naišle na dobar odjek u mnogim metropolama Zapada, naročito ne u Ukrajini, ali papa Franjo uvijek se nedvosmisleno zauzimao da patnja ukrajinskih ljudi, kao uostalom i svih koji podnose ratne užase, završi što prije.smisleno zauzimao da patnja ukrajinskih ljudi, kao uostalom i svih koji podnose ratne užase, završi što prije.

 

Otišao je Papa Franja. Voleli su ga i ljudi koji su do sada imali odbojnost prema predhodnim papama.

Prvi koji je izjavio – ko sam ja da bilo kome sudim. -

Ili – Bog ne pravi razliku između religija kada vidi ljubav. -

Ili – Nasilje u ime religije je zloupotreba imena Božjeg. -

Sve je to unelo neku vrstu revolucije u hrišćanstvo.

Bio je prvi Papa iz Latinske Amerike, tačnije iz Argentine.

Odbio je da živi u papinskoj palati.

Nosio je običan krst, a ne zlatni.

Kao i obične cipele, a ne crvene, papinske.

Vozio se često, kao i Patrijarh Pavle, gradskim prevozom.

Nosio je sam svoju torbu, bez poslužitelja.

Izbegavao je, kada god je mogao, ceremonije.

Govorio je jezikom naroda, toplo, neformalno, ljudski, ne želeći od sebe da pravi ne znam šta.

Nije imao ništa protiv ateista i agnostika, pod uslovom da su dobri ljudi.

Nije govorio protiv homoseksualaca.

Često je pominjao kapitalizam kao glavni problem današnjice,

duboko svestan da je mnogo šta do sistema i ljudi, a ne viših sila.

Stao je u odbranu migranata i izbeglica.

Bio je i ostao deo naroda - nije im samo mahao sa visokih balkona palata.

Apelovao je na bogate da podele sa siromašnima.

Pozivao je na razumevanje i savest, a ne na osudu i prezir.

Uzor mu je bio Franja Asiški, simbol skromnosti.

Ljudskost mu je bila važnija od svetosti.

Umesto da ljude drugih vera zove – pagani, zvao ih je – druga braća u veri.

Dostupan medijima, spreman da primi kritike, a i da se našali na svoj račun.

Osuđivao svaku zloupotrebu u ime crkve.

Često je išao u posete, u predelima pogodjenim ratom, pokušavajući da se iskupi za mnoge greške njegovih prethodnika i politike.

Papa Franja je negde bio svestan da crkva, na ljudskim osnovama, treba da se približi vernicima.

Nije u njima video stado koje treba voditi, nego bratsku zajednicu i prijatelje.

Insistirao je da crkva ne živi samo za sebe, nego za sve ljude.

Odrekao se titula „Njegova Svetost“, rekao je da je samo „Otac Franjo“,

Umesto da bude vladar, rekao je da je uloga pape da bude sluga.

Nije bio u sporu sa naukom i umetnošću, naprotiv.

Verovao je da su one osnova duhovnosti i da treba da idu rame uz rame, u službi humanosti,

čime je dobio ogromno poštovanje nereligioznih ljudi.

Mnogim verama i učenjima je pružio ruku, što je pre bilo nezamislivo.

Nije se predstavljao kao svetac, već kao grešnik koji se trudi da postane bolji.

Više puta se izvinjavao zbog zločina crkve kroz istoriju i kolonijalizma.

Nije čuvao crkvu iza zidina – izašao je napolje, među ljude.

Pokazao je da se vera meri dobrotom, a ne molitvama i ikonama.

Obraćao se svima kao braći, bez da je delio ljude.

Učio je blagosti, saosećanju, toplini, nežnosti.

Trudio se da razume ljude, a ne da ih plaši grehom i zastrašuje.

Nije želeo sledbenike – želeo je prijatelje.

Voleo je i život, ne samo Boga.

Naravno, za sve ono u čemu je bio drugačiji, bio je i osporavan.

Nazivan je populistom.

Kritikovan što je ženama u crkvi dao isuviše prostora,

ili što mu je komunizam bliži od tržišta, jer je sanjao o društvu jednakosti.

Proglasili su ga "socijalistom u mantiji."

Sve u svemu –

Ono što je vekovima unazad čekano, doživljeno je sa njim.

I zato ga je narod voleo, mnogi crkveni krugovi baš i ne.

Smetalo im je što mu je važnija suština od forme.

Tako se i ponašao –

Obično, ne zato što je bio običan, nego veliki.

Do sada su nas druge pape plašile strašnim sudom i kaznom, a Papa Franja beskrajno radovao,

i dao ono najvažnije, ljubav, veru i nadu, u stvarnom životu.

'Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek.

Tradicionalno vjerovanje u Boga čak je pomalo i zastarjelo.

Netko može biti duhovan, ali ne i religiozan.

Nije nužno ni ići u crkvu i davati joj novac.

Za mnoge crkva može biti i priroda.

Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga,

dok su mnogi koji jesu radili najgore stvari u njegovo ime.'

Papa Franjo

 

Po prvi put u stoljećima, 1,3 milijarde katolika moglo bi dobiti papu iz Afrike ili Azije, regija koje su tradicionalno nedovoljno zastupljene u vrhu Crkve.

Nakon smrti pape Franje, Katolička crkva se nalazi na prekretnici dok se Kardinalski zbor priprema za okupljanje u Vatikanu radi izbora novog vrhovnog poglavara, piše Anadolija.

Po prvi put u nekoliko stoljeća, moguće je da novi papa dođe iz Afrike ili Azije, regija koje su do sada bile marginalizovane u najvišim crkvenim krugovima.

Nakon pogreba pape Franje, započet će konklava, svečan i tajan proces koji se odvija u Sikstinskoj kapeli, gdje će kardinali mlađi od 80 godina glasati u više krugova sve dok jedan kandidat ne osvoji dvotrećinsku većinu. O tome kako se bira novi papa, pročitajte ovdje.

Papa Franjo preminuo je u ponedjeljak ujutro u 88. godini, nakon duže bolesti.

Rođen u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine, 17. decembra 1936. godine, papa Franjo bio je ličnost koja je tokom više od decenije izazivala i divljenje i kontroverze.

Iako je Evropa tradicionalno dominirala papinskom funkcijom, sve više pažnje dobivaju kandidati iz tzv. Globalnog juga, što odražava promjene u uticaju unutar Crkve.

Peter Turkson

Kardinal Peter Turkson iz Gane smatra se jednim od najenergičnijih i međunarodno najcjenjenijih crkvenih lidera iz Afrike.

Bivši nadbiskup Cape Coasta, 76-godišnji Turkson imenovan je za kardinala 2003. godine od strane pape Ivana Pavla II, a istaknutu ulogu je imao i pod papom Franjom kao šef Papinskog vijeća za pravdu i mir.

Poznat je kao borac u očuvanju klime i okoliša, po borbi protiv siromaštva i za ekonomsku pravdu. Papa Franjo ga je poslao kao mirovnog izaslanika u Južni Sudan.

Ako bude izabran, Turkson bi bio prvi tamnoputi papa u modernoj historiji, potez koji bi mogao dodatno ojačati veze Crkve s Afrikom.

Luis Antonio Tagle

Luis Antonio Tagle, bivši nadbiskup Manile, poznat i kao „azijski Franjo“, jedan je od vodećih kandidata.

Danas obavlja funkciju prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda.

Tagle (67) se smatra liberalnim kardinalom i glasnim zagovornikom socijalne pravde, inkluzivnosti i suosjećanja prema siromašnima i marginaliziranima.

Njegov izbor bio bi historijski trenutak – postao bi prvi papa iz Azije.

Pietro Parolin

Kardinal Pietro Parolin obavlja dužnost državnog sekretara Vatikana od 2013. godine.

Sedamdesetogodišnji Parolin jedan je od najiskusnijih ljudi u Kuriji, član je Savjeta kardinala od 2014. godine.

Poznat je po angažmanu u borbi protiv siromaštva i klimatskih promjena te značajnoj ulozi u pregovorima s Kinom i državama Bliskog istoka.

Peter Erdo

Peter Erdo je mađarski kardinal i nadbiskup Esztergom-Budimpešte od 2003. godine.

Ako bude izabran, bio bi drugi papa iz bivšeg sovjetskog bloka, nakon Ivana Pavla II.

Među ostalim kandidatima izdvajaju se i Robert Sarah iz Francuske Gvajane, Matteo Zuppi iz Italije (nadbiskup Bologne) te Mario Grech s Malte.

MOZE MNOGO TOGA DA SE KAZE O PAPI FRANJI. IMAM NEKOLIKO BLOGOVA O NJEMU JER JE TO ZAVREDIO. E SAD I ONO PROROCANSTVO O CRNOM PAPI (KOJI JE KAO OBUCEN U CRNO) KOJI JE ZAPRAVO VLADALAC CRKVOM A NE PAPA OBUCENO U BELO. MEDJUTIM, MOZDA KAD DODJE NA CELO CRKVE PAPA KOJI JE CRN (MISLIM BAS CRNAC) ,MOZDA ONDA BUDE I TAJ KRAJ SVETA  KOJI SE STALNO NAJAVLJUJE!

.

•