Tehnofašizam – fašizam koji više ne nosi uniformu
Nekada je vlast nad čovekom imala lice. Nosila je uniformu, podizala zastave, držala govore sa balkona i iza sebe ostavljala zatvore, logore i groblja. Čovek je znao ko mu je gospodar. Znao je čijoj se slici mora klanjati i čijeg se imena mora plašiti.
Ali novi gospodar možda neće nositi uniformu.Neće vikati.Neće čak ni tražiti da ga voliš.
Dovoljno je da klikneš „Prihvatam“.Tu počinje ono što bismo mogli nazvati tehnofašizmom.
To nije nužno povratak starog fašizma sa svastikama, paradama i čizmama. Naprotiv. Njegova najveća snaga možda upravo leži u tome što dolazi bez prepoznatljivih simbola. Dolazi upakovan kao napredak, bezbednost, praktičnost, zdravlje, efikasnost i tehnološki razvoj.
Nekada je čoveka kontrolisao policajac na ulici.Sutra bi ga mogao kontrolisati algoritam koji ne vidi, ne poznaje i protiv kojeg ne može da se pobuni.Nekada je dosije stajao zaključan u policijskoj arhivi.
Danas ga čovek možda svakog dana sam dopunjava.Gde ide.Šta kupuje.Šta čita.Sa kim razgovara.
Koliko spava.Šta misli.Šta lajkuje.Čega se plaši.I, možda najvažnije — šta bi mogao da uradi sutra.
Jer moć tehnologije više nije samo u tome da zna šta si uradio. Njena ambicija je da predvidi šta ćeš uraditi.Tu se menja sama priroda kontrole.U starom totalitarnom sistemu vlast je kažnjavala čoveka nakon što prekrši pravilo.U tehnofašističkom sistemu, najveći san vlasti bio bi da algoritam prepozna mogućeg prestupnika pre nego što on sam postane svestan da će nešto učiniti.
Ne moraš biti kriv.Dovoljno je da budeš — rizičan.A ko određuje šta je rizik?Ko piše algoritam?
Ko poseduje podatke?Ko određuje granicu između „neobičnog ponašanja“ i „neprihvatljivog mišljenja“?I kome ćeš se žaliti kada odluku ne donese čovek, već mašina?Možda upravo tu leži najopasnija osobina tehnofašizma: odgovornost nestaje iza tehnologije.„Nismo mi odlučili.“
„Sistem je tako procenio.“„Algoritam je označio.“„Veštačka inteligencija je utvrdila.“
Iza hladnog jezika tehnologije može se sakriti najstarija ljudska želja — želja da se upravlja drugim ljudima.
Tehnofašizam zato ne mora da zabrani slobodu na spektakularan način. Ne mora da zatvara milione ljudi. Mnogo je efikasnije ako stvori svet u kojem će ljudi sami ograničiti sebe.
Ako znaš da te neko stalno posmatra, počećeš da paziš šta govoriš.Ako znaš da se svaka reč beleži, počećeš da ćutiš.Ako znaš da algoritam procenjuje tvoju „pouzdanost“, počećeš da se ponašaš onako kako algoritam očekuje.
I tada više nije potreban policajac.Čovek postaje sam sebi cenzor, sam sebi stražar i sam sebi zatvorski čuvar.
To je možda krajnja vizija tehnofašizma: društvo u kojem se kontrola više ne sprovodi silom, jer je čovek prethodno naučen da kontroliše samog sebe.
A sve to može doći pod zastavom napretka.Pametni gradovi.Pametne kuće.Pametni automobili.
Pametni telefoni.Pametni satovi.Pametni algoritmi.Samo jedno pitanje ostaje gotovo nepristojno:
Ako sve oko nas postaje pametnije — da li čovek postaje slobodniji?
Ili se polako pretvara u najpraćenije, najmerljivije i najpredvidljivije biće u istoriji?
Nekada je fašizam želeo da upravlja telom.Novi oblik vlasti mogao bi želeti nešto mnogo više.
Da upravlja informacijama.A ko upravlja informacijama, može upravljati percepcijom.
Ko upravlja percepcijom, može oblikovati stvarnost.I možda zato budući totalitarizam neće izgledati kao diktatura.Izgledaće kao usluga.Neće ti oduzeti slobodu.
Ponudiće ti toliko pogodnosti da ćeš je sam predati.Neće ti staviti lisice.
Daće ti uređaj koji ćeš dobrovoljno nositi u džepu, na ruci, u automobilu, u kući — a jednog dana, možda i u sopstvenom telu.
I dok budeš uživao u udobnosti novog sveta, možda više nećeš ni primetiti trenutak kada si prestao da budeš njegov korisnik.I postao — njegov proizvod.
Tehno-fašizam je termin koji opisuje sjedinjenje moći tehnoloških giganta (Big Tech) i autoritarnih državnih struktura, gde se napredna tehnologija, veštačka inteligencija (AI) i masovni nadzor koriste za kontrolu društva i gašenje demokratskog pluralizma.
[1, 2, 3] Ključne karakteristike tehno-fašizma
- Vladavina krupnog kapitala i algoritama: Tehnološke kompanije preuzimaju poluge državne vlasti i nameću pravila koja pogoduju njihovim interesima. [1, 2]
- Masovni nadzor i AI kontrola: Korišćenje softvera poput Palantirovog za praćenje građana, vojne ciljeve i upravljanje krizama bez demokratske kontrole. [1]
- Odbijanje pluralizma: Fokus na "tvrdu moć" i tehnokratsko rešavanje problema, često uz prezir prema demokratskim institucijama i ljudskim pravima. [1, 2]
- Uništavanje kulturnog i javnog dobra: Korporacije u ime "napretka" privatizuju i uništavaju resurse (poput uništavanja miliona štampanih knjiga za treniranje AI modela). [1, 2]
Povezani koncepti: Tehno-feudalizam
Mnogi teoretičari, poput Janisa Varufakisa, povezuju ove procese sa pojmom tehno-feudalizma, u kojem tradicionalno tržište i kapitalizam zamenjuju digitalne platforme koje funkcionišu kao privatni posedi. Korisnici tu više nisu slobodni učesnici na tržištu, već zavisnici koji plaćaju "rentu" vlasnicima algoritama.
AI kompanije preko posrednika kupuju velike količine polovnih knjiga,
skeniraju ih za obuku modela, a zatim ih fizički uništavaju.AI kompanije kupuju milione polovnih knjiga preko posrednika kako bi došle do kvalitetnih podataka za
obuku svojih modela,
a zatim ih nakon skeniranja uništavaju. Prema istraživanju portala 404
Media, tehnološke kompanije na ovaj način pokušavaju da izbegnu pažnju
javnosti i moguće kritike.Razvoj AI sistema zahteva ogromne količine kvalitetnog sadržaja, ali
internet je sve više preplavljen osrednjim materijalom koji su već
generisali AI alati. Takav sadržaj može da zagadi skupove podataka, pa
se kompanije okreću knjigama koje su napisali ljudi, posebno izdanjima
objavljenim pre 2022. godine.Slična praksa već je povezivana sa kompanijom Anthropic, koja je navodno
uložila milione dolara u kupovinu, skeniranje i kasnije uništavanje
štampanih knjiga za razvoj Claude modela. Sud je ocenio da korišćenje
knjiga za obuku može da spada pod dozvoljenu upotrebu, ali je Anthropic
istovremeno pristao na poravnanje vredno 1,5 milijardi dolara zbog
skladištenja sedam miliona piratskih knjiga. Grupa izdavača nedavno je
tužila i Google zbog navodnog korišćenja miliona zaštićenih knjiga za
razvoj Gemini modela.ISBNdb, baza sa više od 111 miliona evidentiranih naslova, navodno je
počela da nudi usluge masovne kupovine knjiga za potrebe AI industrije.
Porudžbine se kreću od hiljadu primeraka do čak milion knjiga u jednoj
transakciji.
Prodavci polovnih knjiga prijavljuju nagli
rast prodaje od aprila. Jedan od njih ranije je prodavao oko 20 knjiga
tokom dobre nedelje, dok sada prodaje nekoliko stotina. Slične promene
primećene su i na platformama Alibris i Biblio.
Nema čvrstih dokaza ko tačno stoji iza
kupovine, ali postoje neobični obrasci. Nabavljaju se isključivo knjige
sa ISBN oznakom, bez jasne veze između tema, žanrova ili autora, dok
kupci često ne obraćaju pažnju na cenu.
Za digitalizaciju se koriste kompanije
koje nude destruktivno skeniranje. Knjige se tada rasparaju, a
pojedinačne stranice ubacuju u brze industrijske skenere. Ovaj postupak
je jeftiniji i efikasniji, ali dovodi do fizičkog uništavanja velikog
broja knjiga.
Najveća etička dilema odnosi se na
mogućnost da među uništenim primercima budu retka ili izdanja koja se
više ne štampaju. Njihov sadržaj završava u privatnim bazama za obuku AI
modela, dok originalne knjige nestaju iz opticaja i više nisu dostupne
javnosti niti budućim generacijama.
ZNACI U TOKU JE BRISANJE ISTORIJE COVECANSTVA NA OVAJ ILI ONAJ NACIN. NA MESTO LJUDI I LJUDSKOSTI DOLAZI VESTACKA INTELIGENCIJA I ROBOTI. PA SRECNO NAM BILO!
Нема коментара:
Постави коментар