SVE JE VECA REALNOST DA SE LJUDSKI VEK PRODUZAVA STO JE POTPUNI PARADOKS JER NIKAD NIJE BILO VISE BOLESTI I ZAGADJENJA SVEGA OKO NAS. IMA ONA IZREKA U NARODU PRVIH 100 GODINA JE TESKO I DA ZIVIS 100 GODINA I SLICNO. MENI JE PAK JAKO ZANIMLJIVO DA SAZNAM STA MISLE STOGODISNJACI I DA LI JE ZAISTA KUL IMATI 100 GODINA,
Italija se može pohvaliti najvećom koncentracijom stogodišnjaka na svetu, zajedno sa Francuskom, Španijom, Japanom, Kubom, Portorikom, Hong Kongom i Urugvajem. Bosni i Hercegovini živi 1.149 osoba koje imaju 100 i više
godina, od kojih je 329 muškaraca i 820 žena.
Krštenica sve većeg broja ljudi u svetu izdata je pre više od jednog
veka! Prema zvaničnim procenama, broj stogodišnjaka dostigao je rekordni
nivo. Podaci govore da se broj ljudi koji su navršili 100 godina
povećao 2019. na 533.000, što znači da se brojka od početka veka skoro
učetvorostručila.
Naš Republički zavod za statistiku ne vodi evidenciju o broju
stogodišnjaka, odnosno podaci kojima oni raspolažu odnose se na
populaciju svih starijih od 85 godina. Procene, međutim, govore da u
Srbiji živi oko 150 ljudi koji su rođeni pre jednog veka.
Kako navode u RZS, procene urađene sredinom 2018. godine pokazuju da
je 126.166 ljudi koji imaju 85 i više leta, a među njima daleko je veći
broj dama - 80.025. Na severu Srbije spisak broji gotovo 60.000 starina,
dok u prestonici živi oko 30.000 onih čija krštenica je stara najmanje
osam i po decenija. Primera radi, u beogradskim opštinama Barajevo,
Lazarevac, Savski venac i Sopot spisak ima manje od 1.000 imena, dok se
Voždovac, Zvezdara, Palilula i Stari grad mogu svrstati u kategoriju
starijih sredina.
U Vojvodini na 1,86 miliona ljudi dolazi gotovo 30.000 iz ove
starosne grupe. Procentualno ih je najmanje u srednjem Banatu, dok samo u
Novom Sadu živi više od 324.000 žitelja, od toga 4.420 starijih od 85.
U Nišu od 256.000 stanovnika, njih 4.158 ima najmanje 85 godina.
Pirotska oblast na gotovo 85.000 duša beleži blizu 2.300 ljudi ovog
doba, dok je u Podunavskoj oblasti, koja obuhvata Smederevo, Veliku
Planu i Smederevsku Palanku, od 187.000 ljudi njih nešto više od 3.500
proslavilo 85. rođendan. Na jugu Srbije, u Pčinjskoj oblasti (Vranje,
Bosilegrad, Vlasotince, Preševo, Bujanovac, Trgovište, Surdulica,
Vladičin Han i Trgovište) na nešto više od 197.500 žitelja dolazi 2.263
ljudi ovog starosnog doba.
Broj starijih od 85 u Jablaničkoj oblasti je 3.344 na oko 200.000
stanovnika, u području Zaječara ima ih mnogo više, te na oko 107.000
stanovnika dolazi njih 3.136. Veliki broj starijih u odnosu na broj
stanovnika živi i u Rasinskoj i Šumadijskoj oblasti, kao i u Pomoravlju i
području oko Kolubare. Najstarija penzionerka u Srbiji rođena je 1909. godine, a punih 68
godina penziju redovno prima i jedan invalidski penzioner iz Kruševca.
Ček najduže, skoro sedam decenija, stiže penzionerki iz Beograda. Poštar
joj je prvi put zazvonio na vrata 1950. Za njom je i jedan invalidski
penzioner iz okoline Kruševca, koji je prvu penziju primio davne 1951.
Istovremeno, za više od 500 penzionera penzija stiže duže od pola veka.
Eksperti smatraju da neverovatna
izdržljivost ljudi iz ovih država može biti posledica kombinacije
kvalitetne ishrane, snažnih društvenih veza, pa čak i spiritualnosti.
Bilo kako bilo, podaci koje je obradio Italijanski nacionalni institut za statistiku pokazuju da žene imaju veće šanse da dožive stotu - 84 posto stogodišnjaka su žene. Toliko o tome da su zene slabiji pol. Evo sta jedna stogodisnjakinja misli o zivotu i smrti.
Ranije
se jesam plašila, a i dalje se plašim smrti, ali ljudi koje volim. Kada
si ovoliko star, ipak naučiš da smrt očekuješ kao nešto fer i neizbežno. Smrt je strašna samo kada se desi prerano. Svet se promenio toliko da ne znam ni kako to da opišem. Mislim da sve ove promene
vrednujem toliko baš zato što znam kakav smo život ranije živeli. Kada
sam bila mlada nismo imali sve ovo što postoji danas - i ne mislim samo
na kompjutere i smartfone. Nismo imali frižider. hrana se čuvala u
bunarima i ormarima. Nismo imali tekuću vodu.Predivno
je videti sve ove promene. Danas je tehnologija toliko napredovala da
sam prestala da je razumem. Ispunjena sam radošću jer mogu da vidim mog
nećaka, iako je on na drugom kraju Italije.
Kada
sam bila dete, moj otac je često govorio da je trebalo da budem dečak.
Rekao je da je moja inteligencija “protraćena” jer sam žena, a žene se
bave kućom i decom. Tada nije bilo zamislivo da žena radi bilo šta
drugo.
Danas
vidim moje nećake koje rade šta žele i ono su što žele da budu.
Predivno je, iako mi je, moram priznati, i pomalo zastrašujuće.
Ah,
bilo je mnogo drugačije. Prvo, uvek smo bili kod kuće. Jedinu priliku
za izlazak imali smo nedeljom, kada je misa, i posećivali smo pozorište i
išli na vašare. I uvek je neki član porodice sa tobom.
Ukoliko
te primeti neki dečko, on bi se raspitivao, ili poslao rođaka kod vas
kući, ili uključio i provodadžiju. Provodadžije su ugovarale brakove sa
devojčinom prodicom, za svoju naknadu. Ukoliko bi porodica odobrila
udvarača, obično se devojka pitala da li je i njoj to OK. Onda bi se
verili, i momak je mogao da dolazi u posetu, ali uvek uz prisustvo
čitave porodice, i nikad ne sedeći preblizu. To znači da devojka
bukvalno nije poznavala momka, sve dok se ne uda za njega.Pre
samog venčanja, sve što sam znala o svom suprugu bilo je da je zgodan,
vredan čovek iz dobre porodice. Nismo ni znali šta je seks. Muškarci su
znali, jer je njima bilo objašnjeno, ali žene su se obično prvo udavale,
bez da su znale šta će se tu dešavati Kolika razlika od danas kad se mladi najvise upoznaju preko dejting aplikacija.
Tokom
prethodnih nekoliko godina i ne mogu baš da radim puno stvari. Lako se
umaram i pomalo sam kao list na jesen - mogu pasti svakog trenutka.
Ponekada i padam, ali ukoliko prestanem da radim stvari koje me čine
srećnom, sigurno ću umreti. Na primer, zaista uživam u sređivanju bašte,
a moji anksiozni rođaci često misle da je to preopasno. Brinem o cveću,
sunčam se i ćaskam sa komšijama.Svi
me vole u mom komšiluku. Zapravo, tužno je što sada ne možemo da se
ispričamo kako treba, zbog pandemije. Loše čujem, takoda mi je teže da
pričam sa ljudima ako održavamo distancu. Ja
sam verujuća žena, tako da verujem da postoji. U svom srcu sam sigurna
da postoji nešto posle smrti, i da ću se ponovo susresti sa ljudima koje
sam izgubila, kao i da ću moći da posmatram i uživam u postignućima
onih koji ostaju na ovom svetu.efinitivno
ne ovoliko dug kao moj. Uprkos tome što sam ovoliko stara, moj um je i
dalje bistar - ali nisu svi te sreće. Ja želim da radim hiljadu stvari,
ali moje telo to ne može da izdrži. Često shvatim da sam se premorila
kada je već prekasno. Onda sam celo veče u bolovima. Takođe sam postala i
potpuno zavisna od drugih - bez sina i njegove supruge, umrla bih
odavno. Recimo da mi 95 godina zvuči razumno, ali to se, naravno,
razlikuje od čoveka do čoveka.ep i dug život, san je svih ljudi, no u čemu je tajna dugovočnih?
Odgovor svakako treba tražiti od onih koji su doživeli stotu, pa više od
sto godina!
Kakve navike imaju stogodišnjaci, kako se hrane, šta vole da rade i
gde žive, otkrio je Dan Batner (Dan Buettner) istraživač Nacionalne
geografije (National Geografic). svetu postoje takozvane „plave zone“ tj. mesta u kojima živi najviše
stogodišnjaka u odnosu na ukupan broj stanovnika. Ovde se često slavi
stoti rođendan. Te zone predstavljaju, uglavnom oblasti u morima, poput
Okinave u Japanu, Sardinije u Italiji i Ikarije u Grčkoj. No, ako ne
možete živeti u Japanu, Grčkoj ili Sardiniji, pokušajte što više da
budete povezani s prirodom. Uživajte u vikendima na selu, vožnji
biciklom, šetnji u šumi, boravku u prirodi, u putovanjima…
Nije reč samo o životu na moru i udaljenosti od gradske vreve
(stresa), već i o nekoliko drugih životnih navika koje ove ljude vodi
kroz život ka stotoj godini…Sve češće se govori kako je čovek svaštojed, no izgleda da to što smo
vremenom takvi postali, da nas to i „ubija“. Dugovečni ljudi ne koriste rafinisani šećer, ne jedu meso,
niti industrijske proizvode! Oni jedu voće (uglavnom autohtono),
mahunarke, povrće, samoniklo bilje, tačnije, nutritivno bogatte
namirnice njihovog podneblja…
Dakle, prvi element tajne dugovečnih je otkriven: zaboravite na meso i hranu s etiketom! Jedite što više sirovih namirnica, voća, salata, pečurke. Srećni, nasmejani i uvek pozitivni – ovi ljudi zrače optimizmom i ne nose bes i gorčinu u sebi. Radite na sebi i svom miru.
Izaberite theniku koja vam najviše odgovara, poput EFT tehinke, koja
brzo donosi rezultat, a ne uključuje agresivne procese rada na sebi. Oni
kažu da je osećaj mira i zadovoljstva koji nose u sebi, nešto
najvrednije što imaju. A taj osećaj su razvili zahvaljujući povezanosti s
prirodom i životu daleko od grada, gužve, buke, saobraćaja i stresa.
Istraživanja pokazuju da konstantan osećaj sreće i zadovoljstvo mogu da vam produže život za 30%!
Dakle,
drugi element koji produžava život je: mir, zadovoljstvo i
sreća. Putujte na mesta koja vam vraćaju mir i hramoniju, kao što su
programi za aktivan odmor.Saznajte koja je svrha vašeg života“ – savetuju stogodišnjaci i
dodaju da ih to vodi kroz život! Upravo to su potvrdila i istraživanja –
ljudi koji imaju svoju svrhu duže žive! Pored toga, traženje smisla
smanjuje rizik od demencije!
I na kraju, dakle, treći element je: traženje svoje suštine, smisla i svrhe u životu! Da li vam je svrha da se bavite jogom i učite druge kako da bolje žive, da držite radionice zdravije hrane i osmišljavate recepte, pravite nakit, pišete stručne knjige o komunikaciji ili poeziju, vodite modni blog ili ste frizer i negujete kosu? Zadovoljavam se pisuci blogove ( ne modne svakako) i ko zna mozda bas tako hrlim do stotke.
Populacija ljudi starih stotinu i više godina u Japanu prvi put je premašila brojku od 80.000.
Pozivajući
se na izveštaj Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi Japana,
novinska agencija Kyodo javlja da u toj zemlji trenutno živi 80.450
osoba u dobi iznad stotinu godina, što je za 9.176 više u odnosu na isti
period prošle godine.
Isti izvor javlja da broj stogodišnjaka u Japanu raste već pola veka, a da čak 88,2 posto te populacije čine žene.
Prefektura
Shimane na zapadu Japana osmi put zaredom ima najveći broj
stogodišnjaka na 100.000 ljudi (127,6), a slede Kochi (119,77) i Tottori
(109,89).
Ranije su japanske
vlasti saopštile da je prosečni životni vek ljudi u Japanu prošle godine
bio 87,45 godina za žene i 81,41 godinu za muškarce, što su rekordi u
oba slučaja.
Najstarija osoba u
Japanu je 117-godišnjakinja Kane Tanaka iz Fukuoke. Ona je ujedno
uvrštena i u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstarija živa osoba na
svetu.
Grčko ostrvo Ikarija, sa površinom od oko 150 kvadratnih kilometara i
10.000 stanovnika, oko 50 kilometara udaljeno od obala Turske, spominje
se još u Ilijadi. Danas, ovo je jedno od mesta koja izazivaju
interesovanje naučnika zbog činjenice da je prosečan ljudski vek na
njemu znatno duži nego inače.
Svaki treći stanovnik Ikarije uđe u desetu deceniju života, a ovde
živi najviše stogošinjaka nego na bilo kom drugom mestu u svetu. Uzroci
su različiti.
Pretpostavljamo da su u pitanju čist morski vazduh, domaće vino i
nezagađena hrana, med i lekovito bilje, umeren fizički rad u bašti i
vinogradu, spor tempo života, odsustvo stresa, obilje zdravog sna,
zdrava društvena klima i redovno druženje sa prijateljima i rođacima.
Ništa od toga, međutim, najverovatnije ne bi bilo dovoljno samo po sebi.Naucnici koji istražuju kako to da samo jedna osoba od deset hiljada
doživi sto godina možda su našli kljuc zagonetke i to u krvi. Prema
najnovijim istraživanjima dugovecne osobe imaju vece od proseka molekule
koje koje nose holesterol.Naime, velicina lipoproteina, i dobrih i
loših, mogla bi imati znacajnu ulogu kada je rec o srcanim oboljenjima i
šecernoj bolesti, a time uticati i na dužinu života.
"Ljudi koji
imaju velike molekule imaju i šansu da žive dvadesetak godina duže i da
pritom uglavnom ostanu zdravi", kaže doktor Nir Barzilaj koji je
rukovodio istraživanjem na Koledžu za medicinu Albert Ajnštajn u
Njujorku.Barzilaj je takodje otkrio gen koji utice na velicinu
lipoproteina.
Istraživanjem je bilo obuhvaceno 213 osoba starih sto i
više godina, 216 njihovih potomaka, a kontrolnu grupu su cinile 256
osobe u šezdesetim i sedamdesetim godinama ciji roditelji nisu doživeli
stotu.Ispitanici u sve tri grupe imali su podjednak nivo holesterola,
podjednaku kolicinu lošeg holesterola, gustinu lipoproteina i slicne
telesne karakteristike - visinu i težinu.Kao što se moglo ocekivati
stogodišnjaci i njihovi potomci imali su vecu kolicinu takozvanog dobrog
holesterola.
Medjutim, kada su se naucnici pozabavili velicinom
lipoproteina, stogodišnjaci su se znacajno razlikovali od ostalih. Medju
njima, osamdeset procenata ih je imalo neuobicajeno veliku kolicinu
natprosecno velikih lipoproteina.Više od polovine njihove dece takodje
je imalo velike lipoproteine što ukazuje da postoje izgledi da je
njihova velicina nasledna.Medjutim, samo osam odsto osoba u kontrolnoj
grupi imalo je velike lipoproteine.
Istraživaci su takodje utvrdili
da, po pravilu, oni koji imaju srcane probleme imaju i manje
lipoproteine."Stogodišnjaci mora da imaju nekakvu posebnu zaštitu od
kardio-vaskularnih bolesti koje su ubica broj 1 starijih osoba" kaže
gerijatar Tomas Perls iz Bostonskog medicinskog centra. Medjutim, drugi
istraživac - doktor Džejms Vaupel iz Maks Plank instituta iz nemackog
grada Rostoka, upozorava da ne bi trebalo preuvelicavati znacaj
istraživanja o povezanosti velicine lipoproteina i dugovecnosti i kaže:"
Cini se da manji lipoproteini predstavljaju cinilac rizika, ali postoje
i mnogi drugi rizicni faktori:
visoki krvni pritisak, pušenje, masna ishrana, fizicka neaktivnost".
Tokom
proteklih pet godina i drugi istraživaci su utvrdili povezanost malih
molekula lošeg holesterola, LDL, i opasnog zakrecavanja arterija.Naime,
male cestice LDL-a lakše se zadržavaju u zidovima krvnih sudova i tako
stvaraju preduslove za zakrecavanje, kaže doktor Timoti Gervej,
strucnjak za ishranu."Sve cestice LDLa su loše, ali male su gore od
velikih", dodaje Gervej.
Kada ljudi koji su bili fizicki neaktivni
pocnu da vežbaju njihove cestice LDLa pocnu da rastu, kaže kardiolog
Vilijem Kraus.To je utvrdjeno istraživanjem kojim su bile obuhvacene
osobe stare izmedju 40 i 65 godina."Naucnici godinama znaju da fizicke
aktivnosti smanjuju opasnost od srcanih oboljenja, ali nisu znali zbog
cega, jer vežbanje ne utice na nivo holesterola.Sada znamo -
zahvaljujuci vežbanju male, guste cestice LDLa postaju vece i
pahuljaste", kaže doktor Kraus.
A doktor Barzilaj kaže da je
utvrdjeno da u svemu ulogu igra odredjeni gen i zakljucuje:"Gen bi mogao
biti jedan od razloga što su neke osobe doživele sto i više godina
uprkos lošoj ishrani i debljini.Mrsko mi je da to kažem, ali izgleda da
je tacno: ako imate taj gen možete da pušite, možete biti debeli i ne
morate da vežbate.To mi zvuci grozno", kaže doktor Barzilaj.
OPET PREDUGACAK POST ALI TEMA JE TAKVA DUG ZIVOT. A SAD IMA BAS POLA POLA DOBRIH I LOSIH STVARI. KOLIKO JE DOBRO BITI STOGODISNJAK U OVOME TRENUTKU. MOZDA U NEKIM NAREDNIM TO BUDE SASVIM OKEJ ,MEDJUTIM NARAVNO DA NISAM OPTIMISTA STO STE I SAZNALI CITAJUCI MOJE BLOGOVE. ALI DA JE REALNOST JESTE I TO PARADOKSALANA KAO I SAV NAS ZIVOT U OVOM XXI VEKU!