четвртак, 4. август 2022.

CRNA HRONIKA

 JASNO VAM JE DA SMO MILJUDI MNOGO CUDNI. NIJEDAN LEPDOGADJAJ NE PRODAJE NOVINE STO BI REKLI.TAKO DANE POSTOJI MEDIJSKI PROSTOR KOJI NEMA 'CRNUHRONIKU'. SVI TO RADIMO MA KOLIKO SE BORIMO PROTIV TOGA. POKUSACUDA VAM DOCARAM ZASTO TO CINIMO.

U svakoj globalnoj krizi kroz medije se provlače razne dezinformacije, ulivajući strah i strepnju za sutra. Fenomen masovne kupovine osnovnih namirnica, kao što je toalet papir, dovodi nas u naizgled predratno stanje, gde su rafovi prazni, kao i novčanici. Stvara se začarani krug panike kojoj nema kraja. Brojke umrlih se povećavaju iz dana u dan, donoseći brigu za sebe i bližnje.

Kada na sve ovo dodamo svakodnvne nesreće na putu, ubistva o kojim slušamo na televiziji, na internetu se uvek nađe neki članak crne honike, a nešto nam ne da mira dok ne kliknemo na njega - i eto stresa koji se samo nagomilava. Pregršt informacija dođu kao šlag na tortu svakodnevnim problemima na poslu, školi, ulici, koje ne možemo da zanemarimo, jer od njih zavisimo. Postajemo negativni i namrgođeni, a da toga nismo ni svesni. 

Fascinacija smrću odavno je prisutna u društvu. Dokumentarci o serijskim ubicama ili bizarnim ubistvima jako često su u top 10 najgledanijih saržaja na Netfllix-u. Adrenalin koji osetimo dok slušamo detaljno objašnjenje nekog monstruoznog ubistva iza kog stoji izopačeni um, preklapa se sa gađenjem i nevricom da se nešto tako zaista desilo, a ono najstrašnije, da li može da se desi meni?

Ljudi imaju psihološku potrebu da se zaštite i da održe određeno stanje sigurnosti. Upravo čitanjem loših/negativnih vesti osoba može da kreira percepciju kako će na taj način obezbediti važne informacije da bi ostala sigurna jer će moći na vreme da se informiše i nešto preduzme.U jednoj američkoj studiji sadržaja na koje se najčešće klikne, došli su do podatka da je većina u ponuđenim vestima kliknula na vest "stiže nam strašna oluja" nego na vest "očekuju nas predivni dani". Kako je Nobelovac Daniel Kahneman napisao, ljudi su skloni da informacije analiziraju u odnosu na sopstvenu realnost smatrajući da je to i društvena realnost.

Kada govorimo o uticaju loših vesti, možemo govoriti o negativnoj kognitivnoj pristrasnosti (negative cognitive bias). Ona se odnosi na tendenciju da se pažnja više usmerava na negativne vesti nego na pozitivne. Za to može biti više psiholoških razloga.

Jedan od njih je potreba za sigurnošću i uverenje da, ako smo unapred informisani o lošim vestima, možemo na vreme da se zaštitimo. Drugi razlog može biti održavanje pozicije moralne superiornosti.

U nestabilnim uslovima, to može da služi kao kompenzatorski odbrambeni mehanizam. Osoba koja se više bavi problemima zadržava poziciju "moralne superironosti", u odnosu na ljude koji pažnju više usmeravaju na pozitivne vesti, pa se neretko definišu kao površne osobe. Na kraju, negativna kognitivna pristrasnost osobu može da dovede do psihološkog olakšanja, po principu, "dobro je, dobro sam ima i gorih stvari/situacija", a suštinski se ništa povodom toga ne preduzima.

Sve ovo može da dovede do trenutnog psihološkog umirenja. Međutim, ni jedna krajnost ne dovodi do razrešenja problema, niti do traganja za novim rešenjima. Krajnost, kao crno-belo posmatranje realnosti, možda pojednostavljuje doživljaj realnosti ali limitira osobu za sagledavanje celokupne realnosti koja je van crno-belog i/ili uverenja o sebi, drugima i svetu. Tako, limitirajući pogled na realnost, često onemogućava osobu da traga za novim rešenjima, a preterana usmerenost na loše/negativne vesti, osobi može pružiti doživljaj sigurnosti, odnosno, biće pripremljen i informisan i samim tim osoba će se zaštititi na psihološkom nivou.

Nije jednostavno biti u profesiji koja je svakodnevno izložena negativnim vestima, na žalost, često i zbog profita. Analiza algoritama potvrdila je da ljudi više i češće kliknu na lošu vest. Više i brže se produkuju loše vesti zarad profita.

Mislim da je važno napraviti određeni zdrav otklon od profesionalne uloge. U smislu, da je profesionalna uloga jedan aspekt ličnosti ali ne celokupna ličnost. Dakle, zdrava otpornost se može kreirati tako što se afirmišu i drugi aspekti identiteta.

Pored aktivnosti usmerenih na posao i profesionalnu ulogu, dobro je razmisliti o strukturi vremena koja afirmiše i druge aspekte ličnosti - određeni rituali, razonode, bliskost, vreme za zdravo povlačenje i introspekciju. Naravno razgovor sa stručnim licem je takođe važan resurs, pogotovu ako je već došlo do npr. sindroma izgaranja (burn out sindrom). Postoji način da osoba prepozna "lažne vesti" (fake news) i uspostavi zdravu granicu. To su pre svega preterano senzacionalistički naslovi koji imaju za cilj da osoba klikne na vest, a onda se ispostavi da je u pitanju naslov koji daje pogrešnu ideju ili impresiju. Takve naslove treba izbegavati. Dalje, vesti koje sadrže tačnu početnu informaciju ali se dalje sadržaj organizuje oko vrlo malo argumenata, činjenica i izvora sa idejom da se usmeri javno mnjenje ka određenom subjektivnom diskursu.Dalje, vesti koje omalovažavaju, ponižavaju koje su jednoobrazne su vesti koje se organizuju oko diskursa manipulacije javnim mnjenjem. Granica može da se uspostavi tako što osoba pre svega ispita sopstvenu kognitivnu pristrasnost (cognitive bias), dalje da razmotri koji je izvor, ko je autor, vreme i datum (često se repostuju vesti koje nisu u skladu sa realnom situacijom). Takođe, dostupni su sajtovi za proveru podataka i na kraju osoba može da se raspita kod eksperta ili više njih (da sagleda različita poglede) za određenu oblast ili temu. 

Ja se držim po strani, ali pošto sam uhvatila sebe kako pružam otpor, što znam da ne bih trebala, odlučim da svesno krajičkom oka pročitam vest na prvoj strani, prihvatajući to kao realnost. Kada pružamo otpor, zapravo i dalje dajemo energiju onome od čega se branima. Ma ne možeš se odbraniti koliko god da hoćeš.

Nastavljam sa danom i onim što sam planirala da radim. Dok tako spremam sobu, zatičem sebe kako mi se u pozadini moje svesti „vrti“ vest koju sam pročitala pre deset minuta. Nije da razmišljam o tome, uopšte ne razmišljam, nego kao kada si pod utiskom pa se osećaj i energija vrti u pozadini. Svesno odagnam tu energiju, usmerim se na ono što radim. Posle jedno desetak minuta, ponovo se zatičem kako se u pozadini vrti ista ta energija od iste te vesti sa naslovne strane. Ponovo odagnam energiju.

Nije mi jasno zašto se ta energija „kači“ na moje misli, kada uopšte ne razmišljam o tome. Nakon što se treći put ponovo pojavila ista ta energija, počnem da razmišljam o celoj toj stvari sa negativnim vestima. Znači ja uopšte nisam svesno ni razmišljala o tome šta sam videla na prvoj strani novina, ali je u pozadini mojih misli je ostao „otisak“ koji se tu vrteo još prilično dugo vremena. Nekih sat-dva, da budemo precizni. onda shvatih koliko je snaga onoga što se prenosi u vestima velika, koliko su mediji opasna mašinerija koja, hteli mi to svesno ili ne, utiče na našu energiju. Mislim, znala sam ja to već ranije, ali nisam baš mislila da toliko može da utiče čak i kada ne pokazuješ interesovanje i nije ti fokus na tom mestu.

Svaki put kada neko pročita tu vest, on dodaje svoju energiju na ceo događaj i na tu vest. Energija se sa svakim sledećim čitaocem uvećava i uvećava, a energetsko polje gde obitava taj događaj i ta vest, pojačava se do te mere da njen uticaj postaje ogroman. Dovoljno je da bacite pogled na te vesti, koje kao pijavica „traže“ svog posmatrača kako bi se nahranile i opstale. Oko vas u vašoj auri, ostaje pečat te energije koje traje neko vreme. I ne samo to! Ukoliko ne primetite ovu energiju koja leluja u vašoj auri, ona može da utiče na vaše raspoloženje i na vaš tok misli, pa čak i na dešavanja u vašem životu!
 


Realno, šta omogućavaju takve destruktivne vesti?

Kada vi pročitate takvu vest, vi prvo to doživite kao istinu. Verujete da je to tako 100 odsto, pa makar to bila i laž. Vaš um percipira velike dramatične fotografije u novinama, velika crvena slova koja obično aktiviraju centre straha, strasti i besa i dramatično napisane naslove i to vaš um prosto ubeđuje da je to istina, čak i kada u nekim slučajevima svesno znate da to nije istina.

Tog momenta kada je vaš um doživeo tu vest kao istinu, vaš fokus i energija je otišla na pojačavanje energije te istine. Takođe važi i za fokus i energiju kompletnog stanovntištva koje čita te novine. Možete zamisliti koja je to količina energije koja odlazi na potpuno desktruktivnu stvar!


Izvinite, ali ja ne želim svoju energiju da dajem svetu koji ne želim da gledam. Umesto toga, ja biram vesti koje su konstruktivne i koje služe za boljitak ovoga sveta. Ja želim da dajem energiju za manifestaciju sveta u kojem želim da živim. U redu je biti obavešten, jer prosto neke stvari moramo znati, ali treba biti oprezan koliko pažnje posvećujete vestima koje nisu nimalo prijatne.


Svaki pojedinac ima odgovornost prema ovom svetu kao da ga je on sam kreirao!

Naš svet pre svega kreiraju naše misli i energija koja stoji iza tih misli. Pre nego što je bilo šta manifestovano, prvo je postojala misao. Takođe, naš svet i održavaju naše misli. Što znači da svet koji poznajemo, ne može da stoji sam za sebe beskonačno drugo. Njemu je potrebno da ga hranimo našim mislima, jer je to jedini način na koji on može da nastavi da postoji. Što će reći, da bi ovaj svet ostao ovakav kakav jeste, mora da postoji naš fokus koji će da ga hrani našom energijom i našim verovanjem da je to tako.

Na sličnu stvar sam naletela u filmu „Merlin“ gde se kaže da svet čarobnjaka izumire, prosto zato što ljudi prestaju da veruju u njega. E pa to nije samo bajka, to jeste tako.

Svaki put, kada vaš fokus ode na neku negativnu vest, vi omogućavate svojom energijom da i dalje postoji svet u kojem se takve stvari dešavaju. Ovo znaju vrlo dobro oni kojima je stalo da ovaj svet ostane ovakav kakav jeste i zato se konstantno iste vesti „vrte“ iz dana u dan, nalazeći načina da vam drže pažnju na tome. Jeste, kako je to sve strašno, sve to što se dešava u svetu i pomislićete da sam sebična što smatram kako ne treba tome pridavati preveliki značaj. Nevolja ima u ovom svetu i ko zna koliko će ih još biti i sasvim je za očekivati da se u toku neke veće katastrofe može desiti još niz propratnih. Da li zaista možemo da dozvolimo da nam sva naša energija za manifestaciju odlazi na tu stranu? Ili ćemo da se okrenemo tome kako da pomognemo i da gledamo pozitivno, čak i kada se tako strašna dešavanja dese.


Pa iskreno da vam kažem, nikako. Ne možemo se štititi, jer dok god imamo potrebu da se štitimo od takvih negativnih vesti, vesti će da postoje i dolaziće nam u život. Jedno sa drugim uvek ide. (Valjda zato i ja i dalje nailazim na takve vesti, jer postoji deo mene koji i dalje pruža otpor). Međutim ono što možemo da uradimo je da izaberemo da čitamo i gledamo ono što predstavlja sliku o svetu kakvog želimo da vidimo.

Znam da takvih novina i nema baš puno, ali ipak možemo pronaći nešto što bi bilo korisno. Kako bi bilo da umesto vesti tipa “ko je koga ubio” izaberete magazin koji se bavi vašim hobijem? Ili da internet koristite kao izvor poželjnih informacija? Ako baš želite nešto za razbibrigu, neka to ne bude destruktivno i besmisleno.

Kada se susretnemo sa negativnim vestima, treba primetiti njihovo prisustvo, ne fokusirati se na njih, po mogućstvu ih ne čitati i ne pružati otpor. Pustiti ih da prođu, slično kao u meditaciji, kada se pojavi misao, vi je samo pustite da odleprša kao oblak. Takođe, ako energija takvih destruktvinih vesti nastavlja da obitava u vašem energetskom polju, ponovite postupak. Primetite ih bez osećanja frustracije ili ljutnje, neutralno prihvatite da su tu i onda ih otpustite. Zatim se fokusirajte na ono što želite i nastavite svoj život.

  STA ME NAJVISE NERVIRA. STO POLITICARI KORISTE STRAH DA BI VLADALI MASAMA, A NOVINARI KORISTE STRAH ZA STVARANJE PROFITA. MADA NI ONI PRVI NISU IMUNI NA NOVAC. ZASTITI  SE OD STRAHA KOJI  'SEJU' MEDIJI JE NEMOGUCE. NITI ONI ZELE DA PRESTANU SA ZASTRASIVANJEM NITI MI MOZEMO DA ODOLIMO 'STRASNIM VESTIMA'. BAS APSURDNO.

понедељак, 1. август 2022.

LETO JE

 KAD JE VEC LETO I MNOGO LJUDI USPEVA NEKAKO DA PRIKUPI NOVAC ZA PUTOVANJE POSTAVLJA SE PITANJE KOJ SU TO AVANTURE KOJE NIKAKO NE BI TREBALI DA PROPUSTITE U ZIVOTU. PRONASLA SAM NEKE, A VI AKO CITATE OVAJ TEKST RAZMISLITE MOZDA BAS OVOG LETA MOZETE DA OSTVARITE NEKU OD OVIH AVANTURA.

PIJACE MARAKESA

Začini, nakit, kašice za čaj, umetnička dela, tepisi, pletiva i gotovo sve na šta možete da pomislite, moguće je pronaći na velikoj centralnoj pijaci u takozvanom Crvenom gradu. Marakeš je jedan od četiri kraljevska grada Maroka, ispunjen manjim i većim pijacama. Najveći market, počinje kod glavnog trga Džama el-Fna i širi se kroz uske ulice, u kojima je veoma lako izgubiti se. Važan savet za sve posetioce – ako vam se nešto svidi, kupite to odmah jer možda nećete uspeti da pronađete istu radnju ponovo. 

OBILAZAK EVROPE VOZOM

 Ispijanje kafe u restoranu, uz posmatranje pejzaža koji se dinamično menja, zvuči kao prava romantična scena. Države članice EU prilično su dobro povezane železničkim saobraćajem, stoga je relativno jednostavno isplanirati rutu kroz nekoliko zemalja, a tokom putovanja ne treba brinuti o gužvama na aerodromu, niti o točenju goriva i naplatnim rampama, već umesto toga uživati u pogledu na bele vrhove Alpa ili nemačku dolinu Rajne. 

ZA LJUBITELJE 'RATOVA  ZVEZDA ' TUNIS

Obožavaoci filmskog serijala "Ratovi zvezda", dobro znaju da glavni lik Luk Skajvoker potiče sa planete Tatuin. Međutim, mnogi verovatno nisu svesni toga da je Tatuin pravo mesto u Tunusu. Iako je nekoliko scena smeštenih na Tatuinu snimljeno u Dolini smrti u Sjedinjenim Državama, većina pustinjskih scena u originalnim Ratovima zvezda snimljena je u Tunisu.

Mnogi originalni setovi korišćeni za snimanje "Ratova zvezda" u Tunisu i dalje stoje i postali su neke od najpopularnijih atrakcija za turiste. Voljena letnja destinacija među srpskim turistima nije više privlačna samo zbog plaža. 

KRSTARENJE EGEJSKIM MOREM

 Život je previše kratak da biste obišli sva grčka ostrva - pa, zašto onda ići bilo gde drugde - glasi jedna stara grčka izreka. Plovidba Egejom predstavlja potpuno drugačiji vid letovanja, tokom kog se pogled iz hotelske sobe svakoga dana menja. Najbolji način za obilazak Santorinija, Mikonosa, Rodosa i Krita, jeste kruzerom, na kom svakog dana možete da uživate i u "all inclusive" usluzi, bazenima i večernjim programima.  Ako ste raspolozeni pogledajte grcku seriju "Brusko", sve lepote Grcke, vina ,istorije....

ITALIJA - DOMOVINA PICE

 Gde god da pođete u Italiju, sigurno ćete lako naići na restoran koji tvrdi da služi najbolju italijansku picu ili pastu, uz domaće vino. Ukoliko odsedate u seoskim domaćinstvima, sigurno je takođe da će svaki obrok, napravljen od lokalnih sastojaka biti izuzetan. Italija je jedna od najčuvenijih destinacija kada je gastroturizam ili agroturizam u pitanju, a malo ko može da nađe primedbu ovoj kuhinji. 

PETRA- JORDAN

 Svako bi trebalo barem jednom u životu da vidi zaboravljeni grad Petru u Jordanu, do kog put vodi kroz uske prolaze uklesane usred neravnih pustinjskih kanjona. Petra je između 400. godine p.n.e. i 106. nove ere, bila uspešan trgovački centar. Međutim, posle propasti, grad je vekovima ostao prazan, sve do 1800-ih godina, kada se jedan evropski putnik maskirao u beduinsku nošnju i infiltrirao u misteriozni lokalitet. Danas putnici mogu da posete to što je ostalo od ovog lokaliteta, a iako je Petra više puta bila pljačkana, i dalje izgleda zadivljujuće.


KAPADOKIJA

Iako turisti iz Srbije u Turskoj obično obilaze Istanbul ili putuju na tursku obalu, jednom u životu vredi otići u Kapadokiju i uživati u prirodnim lepotama tog kraja ukrašenim jedinstvenom arhitekturom. Kapadokija leži na tromeđi tri ugašena vulkana, a neobične formacije stena sačinjene su od belog vulkanskog pepela. To je prirodni pejzaž koji je jedinstven u čitavom svetu, a pogled je sigurno najlepši iz vazduha, tačnije iz BALONA.  Turska serija Vera, ljubav, nada snimana je u Kapadokiji. Velicanstvena je- mislim Kapadokija ,a ni serija nije losa.

POLARNA SVETLOST

Polarna svetlost ili aurora borealis je igra svelosti na noćnom nebu koja nastaje interakcijom Sunca i zemljine atmosfere. Neobične boje na noćnom nebu izgledaju magično, te nije ni čudno što vekovima unazad očaravaju i mame ljude. Polarna svetlost se može videti i na Šetlandskim ostrvima, u različitim delovima Kanade, na Grenlandu, Islandu, ali i u pojedinim delovima Norveške i Švedske.  

OKTOBARFEST

Sto je pica za Italiju to je pivo za Nemacku.

 Minhenski Oktoberfest opravdano drži titulu najvećeg folk festivala na svetu i nalazi se na listi željenih destinacija mnogih putnika. Na Oktoberfestu se služe samo lokalna piva iz minhenskih pivara, obično u litarskim kriglama. Posetioci takođe mogu da uživaju u nemačkim gastro specijalitetima i tradicionalnoj bavarskoj muzici. 

VOZNJA GONDOLOM U VENECIJI


 Nikome ne treba predstavljati Veneciju, grad koji godišnje poseti više miliona turista. Stoga je verovatno mnogima san da jednog dana plove njenim kanalima. Šta je u Njujorku žuti taksi, to je u Veneciji godnola. Ploveći kanalima "jadranske lepotice", iz potpuno drugog ugla možete da posmatrate crkvu Santa Marija dela Salute. 

AJFELOV TORANJ

 Teško je zamisliti da je simbol Pariza nekada bio najnakaradnije zdanje u očima francuske elite. Kada je tek podignut, Parižani su priželjkivali da se toranj sruši. Za ovu atrakciju se vezuje priča o prevarntu Viktoru Lustingu, koji je navodno uspeo dva puta da proda toranj. Sa tornja se pruža neverovatan pogled na Grad ljubavi koji bi svako trebalo barem jednom u životu da doživi. 

PIRAMIDE U GIZI

 Srpski turisti češće putuju u egipatska letovališta, poput Hurgade i Šarm el Šeika, a čak i kad im se ukaže prilika za izlet do Kaira, zbog isuviše dugog puta, mnogi odustaju. Ipak, jedno od sedam svetskih čuda, tajanstvena zdanja u pustinji i te kako su vredna mukotrpnog puta. Piramide su oduvek izazivale znatiželju turista širom sveta. Najpoznatije su Keopsova i Kefrenova piramida, podignute između 2600. i 2500. godine pre nove ere.

 

VINO I POLJA LAVANDE U PROVANSI

Miris koji se širi ljubičastim poljima lavande u Provansi ne može da se poredi ni sa čim. U ovom južnom kraju, gde mahom dominiraju seoca i manja mesta turisti mogu da upoznaju pravi francuski šarm, ali takođe imaju priliku da isprobaju famozna francuska vina uz najbolje sireve i bagete.

STOUNHENDZ  

 Jedna od najvećih misterija sveta, već 5.000 godina ponosno stoji na jugozapadu Engleske. Stounhendž je možda najpoznatiji od svih megalita, ogromnih kružnih spomenika napravljenih od drveta ili kamena. Praistorijski spomenik je najverovatnije podignut u današnjoj Engleskoj negde između 3000. i 2000. p.n.e, a deo kamenja je transportovan čak iz susednog Velsa - što nije mali podvig za tadašnju civilizaciju. Smatra se da su kameni blokovi simbolizovali pretke različitih grupa najranijih zajednica na teritoriji današnje Britanije.  

DUBROVNIK

 Grad u susednoj Hrvatskoj, koji se pojavljuje i u čuvenoj seriji "Igra prestola" dom je najstarije apoteke u Evropi i ima jednu od najstarijih kanalizacija na svetu. Zidine grada nikada nisu bile provaljene, a kaldrma i kamene kućice vraćaju posetioce u srednji vek. Grad koji se ponosi svojim godinama na svakom koraku ima šta da ponudi i obavezno bi trebalo da se nađe na listi željenih destinacija. 

MONAKO  

Najbogatije mesto na svetu, u kojem, prema procenama živi 2.000 milionera, a stopa zaposlenosti ne postoji, može da se obiđe u jednom danu. Tačnije, potreban je jedan sat da se peške iz jednog grada dođe do drugog. Tu vas čeka Monte Karlo, čuven po raskošnoj zgradi kasina, u kojoj je omiljeni tajni agent, Džejms Bond više puta boravio. Naime, nekoliko scena iz filmova "Nikad ne reci nikad" i "Zlatno oko" snimane su tu. 

NAJZAPADNIJA TACKA EVROPE

Kako izgleda stajati skroz levo na karti Evrope? Kabo da Roka nalazi se u Nacionalnom parku "Sintra-Kaškaiš", na oko četrdesetak kilometara od Lisabona. Ovo mesto važna je koordinata za mornare koji plove duž obale, jer je to najzapadnija tačka Evrope. Svi turisti mogu da dobiju "sertifikat" na kom piše da su zaista posetili najzapadnije mesto kontinenta. Svetionik se nalazi na steni oko 150 metara iznad mora, odakle se pruža prelep pogled ka plavom horizontu. 

PRAG

 Na ovoj listi je jednostavno morao da se nađe Prag, grad stotinu tornjeva. U centru Praga na Starom trgu nalazi je katedrala Lund, koju krasi Astronomski sat, poznat kao Praški Orloj. Pokazuje izlazak Sunca i Meseca, dane, godine, mesece i neke glavne planete. Ovo je jedna od najvećih atrakcija češke prestonice, pa se na trgu stalno okuplja veliki broj turista koji čekaju da vide izlazak 12 apostola. Naime, pored toga što meri vreme na više različitih načina, u njemu postoji mehanizam zbog kog se na svaki pun sat iznad časovnika pojave se male statue koje predstavljaju apostole. 

SAHARA

 Ljudi često ne znaju šta da očekuju u Sahari, ali pustinja je zapravo podjednako fascinantna kao i na razglednicama. Vreli pesak okružuje vas sa svih strana, dok sunce polako zalazi. Ipak, prava magija počinje tek kada padne mrak. Naime noćno nebo iz pustinje može da se poredi sa slikama NASA iz svemira, gde zvezde možete da brojite sve do svitanja. 

SMENA STRAZE U LONDONU

 Smena straže ispred Bakingemske palate odvija se svakodnevno, od aprila do jula u periodu od 11.15 do 12.00 časova, a u preostalom delu godine odvija se svaki drugi dan. Sama smena možda nije toliko spektakularan događaj, ali se ipak isplati videti maleni deo britanske istorije. Ceremonija se prvobitno odvijala u palati Vajthol do 1689. godine, kada je premeštena u palatu Sent Džejms. Nakon što se kraljica Viktorija uselila u Bakingemsku palatu 1837. godine, kraljičina garda je premeštena u novu rezidenciju.

NA LISTI NEDOSTAJU SVA CUDA KINE ,INDIJE I MNOGA JOS PRELEPA MESTA,ALI DA BI SE SVE TO OBISLO TREBA NEKOLIKO ZIVOTA. I OD OVOG NABROJANOG TESKO JE SVE OBICI,ALI PROBAJTE BAR NESTO -ZAISTA JE NEPROCENJIVO.

KAKO OVAJ POST LICI NA TURISTICKI PROSPEKT EVO I NAJLEPSIH MESTA SRBIJE

 

 

 Vodopad Jelovarnik, Kopaonik

Vodopad Jelovarnik se nalazi u istoimenom području Nacionalnog parka Kopaonik. Drugi je najviši vodopad u Srbiji sa visinom od 71 m i ima tri kaskade.

Nalazi se na nadmorskoj visini od 1116 m nadmorske visine i okružen  je gustom šumom bukve, smrče i planinskog javora.

Sve do 90-ih godina prošlog veka, vodopad je bio nepoznat i skriven za sve osim za meštane okolnih sela. Danas je prilaz vodopadu uređen i do njega se stiže blagim usponom preko uređenih staza i mostića.

 

Antička palata Felix Romulijana

 

U eri digitalizacije, nekadašnja rezidencija rimskog cara Gaja Valerija Maksimilijana Galerija ( 293- 311. n. e. ) još uvek budi znatiželju domaćih i inostranih turista.

Veličanstvena palata rimskog imperatora Gaja Maksimilijana koji se istakao kao sposoban vojnik što nije promaklo rimskom caru Dioklecijanu (244.-313. n. e . ), koji ga je proglasio cezarom i oženio ćerkom Valerijom. Gaj je 306. postao poglavar Rimske Imperije sve do pokušaja da se povuče u mirnu starost, ali mu je smrt stala na put 311. u blizini Sofije u povratku ka domovini u priobalnu Dakiju. Nakon najezde Slovena krajem šestog veka rezidencija je napuštena.

Dileme u vezi naziva i svrhe u koje je bila korišćena razrešene su otkrićem natpisa na kome je pisalo Felix Romuliana 23. juna 1984., a posle 150 godina traganja za pravom istinom. U blizini Romiliane na lokalitetu Magvra, sahranjeni su Galerije i njegova majka Romula, po kojoj je Romuliana i dobila ime. Na Magri se mogu videti dve grobine humke- tumuli sa lomačama na kojima je izvrseno spaljivanje imperatora i njegove majke. Tada se verovalo u zagrobni život, pa su mrtvi sahranjivani sa ličnom imovinom i spaljivani.

Danas posetioci mogu videti ostatke nekadašnje palate sa mozaicima izvanredne lepote, statuu imperatora Galerija Maksimilijana, hram posvećen božanstvima Jupitera i Herkula, javna kupatila.

 

Rezervat prirode Uvac

 

Na jugozapadu Srbije prostire se na teritoriji opština Sjenica i Nova Varoš, a zaštićen je od 1971. godine. Pitate se zašto?

Zbog neverovatne lepote i velikog prirodnog bogatstva. Jedna od prvih stvari na koju svi pomisle kada se priča o Uvcu su prelepi meandri istoimene reke koji se prostiru od hidroelektrane Kokin brod do sela Krstac na putu ka Sjenici.

Meandri koji su mogu videti sa mnogobrojnih vidikovaca iz okolnih sela ulepšani su sa jedinim prirodnim staništem beloglavih supova u Srbiji (uz kanjon reke Trešnjica). Kaže se da je prvi susret sa neverovatnim pticama, čiji raspon krila može da dostigne i do tri metra, zaista jedinstvena ako imate sreće, kao neki od mnogobrojnih turista koji dolaze u ovaj kraj, možete videti i jedinstven ples beloglavih supova prilikom parenja (lete do neverovatnih visina, uhvate se kandžama i onda izvode slobodan pad) Jednom rečju – neverovatno.

Uz male pećine u kojima se kriju ove prelepe ptice, rezervat Uvac u svojim klisurama krije i nekoliko velikih pećina, od kojih je najveća još uvek nedovoljno istražena Ledena pećina (dugačka 2.5 kilometra) koja vas privlači svojim prelepim dvoranama i bistrim jezercetom. Ako vam nije dovoljno da samo gledate meandre, njima možete krstariti brodićima, a možete i upecati po koju ribu ako ste ljubitelj pecanja pošto je Uvac vrlo bogat pastrmkom, šaranom, klenom…

 

 Vodopad Prskalo

 

Na južnom Kučaju, stvorila je najmaštovitija igra vode i krečnjaka. On se nalazi pored samog puta koji od Resavice vodi ka Čestobrodici(istočno od Paraćina).

Ono što je mana ovog vrlo čudnog i jedinstvenog vodopada je šumski put koji je u periodu najveće aktivnosti, u proleće, praktično neprohodan zbog faune koja je vrlo aktivna i rajski lepa. Leti, kada se bukove šume južnog Kučaja razgranaju i rascvetaju, voda niz bedem od sige samo stidljivo kaplje što vam daje osećaj kao da ste u snu. Visok je oko 15 metara, vrlo je siromašan vodom čak i u proleće kada ima vode, mada nikada ne presuši. Vodopad Prskalo, kao da je čovek svojom rukom napravio (mada vrlo liči na bajkoviti Tolkinov plato zamka Gondor u knjizi o Gospodaru prstenova) i ostavio ga na mestu koji je blizu pored puta da mogu svi da ga vide, a opet dovoljno daleko da retko ko prođe.

Prizor na kome se oči odmaraju a pogled ka vrhu brzo završi u malom  viru koji Prskalo sa malo buke već godinam vaja uz pomoć reke Nekudovo čiji se izvor nalazi samo nekih 70-ak metara iznad vodopada. Interesantno je da reka Nekudovo ovde izvire ali nestaje, tačnije ponire na pola puta prema Resavici odakle se nakraćim putem i stiže do ovog vodopada. 

 

 Semeteško jezero 

 

To je jezero po kojem ostrva plove. Jezero je prečnika oko 60m a najveće ostrvo je dugačko 15m i obraslo rastinjem, a na njemu je čak i nekoliko visokih stabala. Pored ovog ostrva, postoji i nekoliko manjih, a nekoliko njih su uništili kupači.

Ploveća ostrva predstavljaju pravu atrakciju za sve turiste koji posete ovo jezero, jer se ostrva pomeraju kada duva vetar, a isto tako ih mogu i posetioci sami „voziti“.

Semeteško jezero je specifično i po tome što se njegova dubina ne može izmeriti, jer su podvodni izvori iz kojih jezero dobija vodu toliko duboki i široki da su i sami deo njega.

Daždevnjaci su stari stavnovnici Semeteškog jezera, a nedavno je izvršeno i poribljavanje jezera.

 

 Vlasinsko jezero

 Njegova površina iznosi 16 km2 a dubina do 35 m. Jezero je okruženo planinama Gramada, Vardenik i Čemernik. Nalazi se na 1.213 m nadmorske visine. U jezeru svakog minuta pritiče dva kubika vode prvog kvaliteta. Vlasina, Vrla, Jerma, Božička reka i Ljubotenska reka sa njihovim pritokama čine sliv jezera.

Takozvana plutajuća ostrva, koja nastaju pri dizanju vodostaja jezera su specifičnost Vlasinskog jezera. Ostrva su od treseta, produkta vekovnog raspadanja mahovina tresetnica. Ploveća ostrva sa svojom gustom vegetacijom plove po 16km2 velikom jezeru i prava su atrakcija. Po jedinstvenosti u svetu pravi su mamac za turiste.

Prirodne lepote i retkosti ovog područja čine: planine, klisure, vodopadi, izvori, reke, flora i fauna, kao i blagonakloni uticaj klime i tišina planinske prirode. Registrovano je više od 300 lekovitih biljaka oko jezera.

Ono što je karakteristično za floru je, svakako, vrlo retka biljka mesožderka pod nazivom rosulja.

Vlasinsko jezero je bogato grgečom, klenom, somovima, šaranima, belim amurima i pastrmkom. Klima je subplaninska, sa kratkim, suvim, svežim letima i hladnim zimama. Zbog svih ovih odlika područja u toku su istraživanja Zavoda za zaštitu prirode radi zaštite ovog područja kao parka prirode. Nalazi se kod Surdulice.

 Belocrkvanska jezera 

 Nalazi se blizu granice sa Rumunijom i obuhvata celinu od više desetina jezera od kojih se izdvaja sedam. Najpoznatije su Vračevgajsko i Šljunkara, a najveće kupalište predstavlja gradska plaža. Uz jezero nalazi se i vikend naselje kamp prikolica, ali i nekoliko manjih hotela i vila pogodnih za odmor. 

Belocrkvanski biser možda nije mesto pogodno za žurke i provode, ali je itekako preporučljivo za porodični odmor i otklanjanje stresa. Ko bude išao na ovogodišnji Exit, može da skrene malo jugoistočno i da na miru presabere utiske.

 

Spomenik prirode Đavolja varoš 

N alazi se ispod planine Radan, 27 km jugoistočno od Kuršumlije.Na visini od 600 metara je ovaj neobičan i redak prizor oko 200 reljefnih figura, nastalih viševekonim erozivnim procesima i koje suprotstavljene sa leve i desne strane litice formiraju dve ’’mahale’’- Đavolju jarugu i Paklenu jarugu. Bitno za ovo mesto je i Crveno vrelo, izvor mineralne vode, koja nije za piće, ali meštani tvrde da je lekovita i da njome treba ispirati bolesna mesta.

Ono što oduvek prati ovo mesto jesu mnogobrojne legende, od kojih je najpoznatija ona prema kojoj su te figure skamenjeni svatovi, koji su krenuli da venčaju brata i sestru, i koje je Bog skamenio, kako bi sprečio greh.

Kako zbog svog izuzetno neobičnog izleda, tako i zbog legendi, koje daju dodatnu dozu mističnosti ovom mestu, Đavolja varoš svakodnevno privlači turiste širom sveta, a nominovana je i za svetsko čudo prirode.

 

 Manastir Studenica

 Važi za jedan od najlepših srpskih manastira zbog prefinjene arhitekture vizantijskoraške škole, ali i zbog prelepog ambijenta u kome je smešten. Nalazi se na listi UNESCO-a od 1986. godine.

Studenicu je podigao Stefan Nemanja u XII veku, čije mošti se i danas nalaze u ovom manastiru. U Studenici se nalaze i mošti Stefana Prvovenčanog.

Nekada se u kompleksu manastira nalazilo 14 crkava, a do danas su sačuvane samo tri : Bogorodičina crkva, Kraljeva crkva i Crkva Sv. Nikole.

Studenica je bila jedan od najbogatijih manastira, ali ratovi i pustošenja tokom duge istorije su učinili svoje. Ipak, danas se u riznici Studenice mogu videti neki od sačuvanih dragocenih predmeta. Na 8km od manastira, nalazi se uklesana u litici isposnica Sv. Save u kojoj je on pisao Studenički tipik i Žitije sv. Simeona Nemanje.

 Oplenac

Nalazi se na 80 km od Beograda, u neposrednoj blizini Topole.


Mesto koje odiše lepotom listopadno-četinarskih šuma i istorijum jedne od najznačajnijih srpskih dinastija, Karađorđevća.

Na ovom mestu je izgrađen mauzolej dinastije koji je započeo kralj Petar I Karađorđević, a zatim i čitav istorijsko-memorijalni kompleks, koji kasnije postaje njihova zadužbina.

Danas se u okviru ovog kompleksa mogu videti Crkva Sv. Đorđa, Mauzolej srpske kraljevske porodice, kraljevi vinogradi, muzej(Vinogradareva kuća), kuća kralja Petra, kraljeva vila, kraljičina vila, Karađorđeva crkva, spomenik Karađorđu i hotel.

Krupajsko vrelo

Ako volite prirodu, vodu, mirno mesto i dobru hranu Krupajsko vrelo je pravi izbor za Vas. Nalazi se između sela Milanovac i Krupaja, u podnožju Beljanice. Homolje je poznato kao ekološka oaza, a ja posle ovog obilaska moram da potvrdim da je tako.

Izvorište stvara na površini kraško jezero. Plava boja na površini čini mesto nestvarnim. Ne postoji reč kojom se može opisati idila Krupajskog vrela – ono se prosto mora videti. Tu je i izvorište lekovite vode koje upotpunjuje ovo prelepo mesto. Vrelo je okruženo šumom, a stazice koje vode do njega ukazuju da se može doći i kroz šumu.

 Rajačke pimnice

Istočna Srbija/Negotinska Krajina

Istorija vinarstva predstavljaju dragoceni deo srpskog kulturnog nasleđa. Njen materijalni dokaz – Rajačke pivnice (pimnice) jedinstven je i u Srbiji i u okruženju.

Pimnice su živi svedok načina života i običaja tradicionalnih vinarskih zajednica Srba u Istočnoj Srbiji kroz vekove. Selo Rajac specifično je po tome što poseduje posebni deo sela gde su smešteni autentični vinski podrumi – pimnice.

Pimnice su izgrađene još u 18. veku od drva i kamena i dan danas ih lokalno stanovništvo koristi za odlaganje vina. Tokom posete možete probati vino a u nekim i prespavati, okruženi predmetima iz 18. i 19. veka.

 I OVDE KAO I PO CELOM SVETU NEMOGUCE JE NAPISATI SVE PRELEPE DESTINACIJE. EVO NE ZABORAVITE ARILJE KOJE IMA NAJSTARIJU PRAVOSLAVNU CRKVU NA SVETU , PRELEPI RZAV I JOS MNOGO TOGA, PALIC KOD SUBOTICE SA NAJBOLJIM ZOOLOSKIM VRTOM , SUBOTICA SA GRADSKOM KUCOM, CARSKA BARA I OSTALA MESTA.

DAKLE KOFERE U RUKE I U AVANTURU. NA LOSE STVARI VEC CEMO IMATI KAD DA MISLIMO. 

KARPE DIEM! 

 


 

 

петак, 29. јул 2022.

RATNIK SVETLOSTI

 RATNIKA SVETLOSTI ILI RATNIKE SVETLOSTI POMINJEM OVIH DANA KAO CUDO KOJE NAS JOSE MOZE SPASITI. NA ZALOST POSTOJI I SEKTA  SA OVIM IMENOM. DOKAZ DA U SVETU POSTOJI BALANS DOBRA I ZLA I TAKO SVET I FUNKCIONISE. PAOLO KOELJO JE NAPISAO KNJIGU O RATNICIMA SVETLOSTI A KAKO JE MOJ OMILJENI PISAC I CESTO GA POMINJEM MORAM DA VAM NAPISEM NEKE CITATE I OVE KNJIGE.

Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo seti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tela uče jezik duše, i to se zove seks.Kada čovek dublje zagleda u dušu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada… I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj…i samo postoji taj trenutak…Bez obzira na ono što čini, svako na zemlji uvek igra glavnu ulogu u istoriji sveta.Ljubav je uvek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu-uvek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvek nas nekamo odvede.Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umret ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.Treba ići za ljubavlju gde god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočaranja i tuge. Jer,u času kad krenemo u susret ljubavi,i ona kreće u susret nama. I spasi nas.Uvek je neuporedivo lakše verovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpeti uvredu, ne uzvrativši je, nego smognuti hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, dok nas sustanar ili supružnik spava, oplakivati u potaji, svoj kukavičluk.Kada viđamo uvek ista lica, na kraju ona postaju deo našeg života. A kada postanu deo našeg života, onda žele i da nam ga izmene. I ako ne bude po njihovom, nije im pravo. Jer, svaki čovek ima tačnu predstavu kako bi trebalo da živimo svoj život. A nikad nemaju pojma kako treba da prožive sopstveni život.Ljudi veoma rano saznaju razlog svog postojanja. Možda zbog toga oni tako rano i odustaju.  Ako kreneš obećavši ono što još nemaš, izgubićeš volju da ga stekneš.Ponekad treba pustiti da voda sama teče.Možda je Bog i stvorio pustinju da bi ljudi mogli da se osmehnu urminim palmama.  Bilo šta na licu zemlje može da ispriča priču svih stvari. Ako bi otvorio neku knjigu na bilo kojoj stranici, ili pogledao u nečiji dlan, ili u karte, ili let ptica, ili bilo šta, svaki čovek bi pronašao neku vezu sa onim što trenutno proživljava. Zapravo, stvari nisu pokazivale ništa, nego su ljudi, posmatrajući stvari, otkrivali način da se prodre u Dušu Sveta.Tajna je u sadašnjosti; ako obratiš pažnju na sadašnjost, možeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, biće bolje i ono što će ti se kasnije dogoditi. Zaboravi budućnost i živi svaki dan svog života prema poukama Zakona i s verom da Bog brine o svojoj deci. Svaki dan nosi u sebi Večnost.  Snovi postaju neostvarljivi samo zbog jedne stvari: straha od neuspeha.Kada nastojimo da budemo bolji nego što smo, sve oko nas takodje postaje bolje.

Paolo Coelho

Od sada pa nadalje, i tokom narednih nekoliko stotina godina – Svemir će pomagati ratnicima svjetlosti, i bojkotirati sve one koji robuju predrasudama. Energiju Zemlje treba obnoviti. Novim idejama potreban je prostor. Tijelu i duši potrebni su novi izazovi. Budućnost je postala sadašnjost, i svi snovi – izuzev onih koji se zasnivaju na predrasudama – imat će se prilike ispoljiti. Ono što bude bilo važno, ostat će; ono što se pokaže kao nevažno, nestat će. Ratnik, međutim, nije zadužen za prosuđivanje snova svojih bližnjih, i ne gubi vrijeme kritizirajući tuđe odluke. Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe dokazivati kako je tuđi put pogrešan.

Paolo Coelho – “Vazno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu.Pustiti ih…..i resiti ih se. Ne ocekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vasu ljubav.Zatvarajte krugove…..ne zbog ponosa ili oholosti, vec zato sto se to vise ne uklapa u vas zivot.Zatvorite vrata, promenite plocu, pometite kucu, obrisite prasinu. Prestanite biti ono sto ste bili i postanite ono sto jeste.“

Paulo Coelho – „Kada covek dublje zagleda u dusu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja ceka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada.I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva proslost i sva buducnost gube svaki znacaj i samo postoji taj trenutak.“

Paolo Koeljo

Jedina naša duboka i iskrena želja jeste da se približimo nekome. Od tog trenutka počinju da se sklapaju veze, muškarac i žena ulaze u igru, ali ono što se desi pre toga – privlačnost koja ih je spojila – to je nešto što je nemoguće objasniti. To je nepatvorena želja, u najčistijem obliku. I dok je ta želja još u čistom obliku, muškarac i žena se zaljubljuju u život, proživljavaju svaki trenutak, s punom predanošću i svešću, iščekujući neprestano pravi čas za objavu posvećenja. Osobe u tom stanju ne osećaju nikakvu žurbu, ne ubrzavaju događaje nepromišljenim postupcima. Znaju da će se dogoditi ono što je neizbežno, da istina uvek pronađe način da se ispolji. A kad kucne čas, ne oklevaju, ne propuštaju priliku, ne gube nijedan čarobani trenutak, jer poštuju vrednost svake sekunde.

Paolo Koeljo

U ljubavi ne postoje pravila, možemo da pokušamo da sledimo neka uputstva, da kontrolišemo srce, da usvojimo određenu strategiju ponašanja. Ali sve su to nevažne stvari: srce ipak odlučuje. I samo ono što srce odluči ima značenje. Svi smo to osetili u životu. U jednom momentu svako od nas kroz suze je izjavio: patim zbog ljubavi koja nije vredna toga. Patimo jer mislimo da dajemo više nego što dobijamo. Patimo jer nismo u stanju da drugome nametnemo svoja pravila. Bezrazložno patimo, jer seme našeg odrastanja leži upravo u ljubavi. Što više volimo, sve smo bliži spiritualnom iskustvu. Onaj ko voli u stanju je da pobedi svet, ne plaši se da će nešto izgubiti. Prava ljubav je čin totalnog prepuštanja…“ Paulo Koeljo

VOLJENI ČOVEK

Sibirski šaman je pitao Boga da mu pokaže čoveka kojeg voli. Gospod ga je uputio na određenog seljaka. “Šta to radiš što čini da te Gospod toliko voli?” – šaman je pitao seljaka kada ga je našao. “Izgovorim  njegovo ime ujutro. Radim celog dana i izgovorim njegovo ime pre nego što odem da spavam. To je sve.” – odgovorio je seljak. Mislim da sam našao pogrešnog čoveka, pomislio je šaman. U tom momentu pojavio se Gospod i rekao: “Napuni činiju mlekom i idi u vrat i onda se vrati. Ali nemoj prosuti ni jednu kapljicu.” Šaman je tako i uradio. Nakon njegovog povratka Gospod je želeo da zna koliko puta je pomislio na Njega. “Kako sam mogao? Brinuo sam da ne prospem mleko!” “Obična činija je učinila da me zaboraviš,” – rekao je Gospod – “a seljak, sa svim svojim zadacima, pomisli na mene dvaput dnevno.” Paulo Koeljo 

PRIRUCNIK ZA RATNIKA SVETLOSTI- Lekcije I – X

I.

Ratnik svjetlosti nikad ne zaboravlja zahvalnost. U toku borbe pomagali su mu anđeli; nebeske sile postavile su svaku stvar na svoje mjesto i omogućile mu da pruži najbolje od sebe. Poznanici primjećuju: „Baš ima sreće!“ A ratnik, ponekad, postiže znatno više no što mu njegova sposobnost dopušta. I zato, dok zalazi sunce, on kleči i zahvaljuje na Zaštitničkom Plaštu koji ga obavija. Njegova zahvalnost, međutim, ne ograničava se samo na duhovni svijet; on nikad ne zaboravlja prijatelje, jer se njihova krv pomiješala s njegovom na bojnom polju. Jednog ratnika nitko ne treba podsjećati na pomoć koju je primio od drugih; on je i sam dobro pamti i dijeli s drugima nagradu.

II.

Svi putevi svijeta vode do ratnikovog srca; on uranja, bez oklijevanja, u rijeku strasti koja neprestano protiče kroz njegov život. Ratnik svjetlosti je slobodan izabrati ono što želi; on svoje odluke donosi hrabro, samostalno, a – pokatkad – i s izvjesnom dozom ludosti. Prihvaća svoje strasti i obilato se njima koristi. Zna da se ne treba odricati osvajačkih zanosa; osvajanja su dio života i pričinjavaju radost svima koji u njima sudjeluju. Ali on nikad ne gubi iz vida trajne stvari i čvrste veze koje je vremenom izgradio. Jedan ratnik umije razlučiti ono što je prolazno od onog što je konačno.

III.

Ratnik svjetlosti ne računa samo na vlastite snage; on koristi i energiju svog protivnika. U trenutku kad započinje bitku on raspolaže jedino svojim borbenim žarom i zahvatima koje je naučio dok se uvježbavao; kako borba dalje odmiče, on uviđa da oduševljenje i uvježbanost nisu dovoljni za pobjedu: potrebno je iskustvo. Tada on otvara svoje srce Svemiru i moli Boga da ga nadahne, kako bi svaki neprijateljski udarac bio ujedno i lekcija obrane za njega. Poznanici primjećuju: „Kako je samouvjeren. Prekinuo je borbu da bi se molio, i uvažava protivnikove trikove“. Ratnik ne odgovara na ova izazivanja. On zna da, bez nadahnuća i iskustva, nema tog vježbanja koje bi urodilo plodom.

IV.

Ratnik svjetlosti nikad ne podvaljuje; ali umije zavarati svog protivnika. Ma koliko bio nestrpljiv, pribjegava ratnim vještinama kako bi postigao svoj cilj. Kad vidi da je na izmaku snaga, ponaša se tako da neprijatelj pomisli da mu se ne žuri. Kad i treba napasti desnu stranu, premješta svoje trupe nalijevo. Ako namjerava započeti borbu iznenada, pretvara se da je pospan i sprema se na počinak. Prijatelji primjećuju: „Izgleda ga je napustio zanos“. Ali on ne pridaje važnost njihovim opaskama, jer prijatelji ne poznaju njegovu borbenu taktiku. Ratnik svjetlosti zna što želi. I nema potrebe to objašnjavati.

V.

Jedan kineski mudrac objašnjava strategiju ratnika svjetlosti: „Navedi svog neprijatelja da povjeruje kako neće postići velike uspjehe ako te odluči napasti; na taj način, umanjit ćeš njegovo oduševljenje. „Nemoj se libiti da privremeno istupiš iz borbe, ako uvidiš da je neprijatelj jači; nije važna pojedinačna bitka, već konačni ishod rata. „Ako budeš bio dovoljno jak, nemoj se uopće stidjeti izigravati slabića; to će nagnati tvog neprijatelja da izgubi opreznost i napadne prije vremena. ,,U jednom ratu, sposobnost iznenađivanja protivnika predstavlja ključ pobjede.“

VI.

Baš čudno“, pretresa ratnik svjetlosti sam sa sobom. „Sreo sam niz osoba koje – u prvoj prilici – nastoje pokazati svoje najgore lice. Prikrivaju unutarnju snagu nasrtljivošću; zaklanjaju strah od samoće iza maske neovisnosti. Ne vjeruju u vlastitu sposobnost, ali hvale na sva zvona svoje vrline.“ Ratnik svjetlosti čita te poruke kod mnogih muškaraca i žena koje poznaje. Nikad ne dopušta sebi da ga prividi obmanu i uporno šuti kad ga pokušavaju impresionirati. Ali to mu služi kao povod da ispravi svoje vlastite nedostatke – budući su ljudi uvijek dobro ogledalo.Ratnik svetlosti koristi svaku priliku da samog sebe poduči.

VII.

Ratnik svjetlosti se, ponekad, bori s onim koga voli. Čovjeka koji čuva svoje prijatelje nikada neće slomiti životne bure i oluje; on ima dovoljno snage da prevlada teškoće i produži dalje. Međutim, vrlo često izazivaju ga upravo oni koje pokušava naučiti vještini mačevanja. Njegovi učenici izazivaju ga na dvoboj. I ratnik tad pokazuje svoju sposobnost: s nekoliko zahvata, izbija učenicima oružje iz ruku i sloga se ponovo vraća na mjesto njihovog okupljanja. „Zašto to činiš, ako si tako nadmoćan?“, pita neki putnik. „Zato što, kad me izazivaju, zapravo samo žele razgovarati sa mnom i ja – na taj način – uspostavljam dijalog“, odgovara ratnik.

VIII.

Ratnik svjetlosti, prije no što se upusti u neku važnu borbu, postavlja sebi pitanje: „Do koje mjere sam usavršio svoju vještinu?“ I On zna da su ga sve bitke koje je vodio u prošlosti uvijek nečemu poučile. Međutim, mnoge od tih pouka nagnale su ratnika da pati više nego što je bilo nužno. Zar je jednom tratio vrijeme boreći se za neku laž? I patio zbog osoba koje nisu bile na visini njegove ljubavi. Pobjednici nikad ne ponavljaju istu grešku. Zato ratnik svjetlosti stavlja svoje srce na kocku samo za nešto što vrijedi.

IX.

Ratnik svjetlosti pridržava se glavne pouke iz Ji Djinga“: „ustrajnost je poželjna“. On zna da ustrajnost nema nikakve veze s upornošću. Postoje doba kada se bitke otegnu duže no što je neophodno, iscrpljujući njegove snage i slabeći njegov borbeni žar. U tim trenucima, ratnik razmišlja: „Rat koji se oduži naposlijetku uništava i samog pobjednika“.

Tada povlači svoje snage s bojnog polja i daje sebi odmora. Ostaje nepokolebljiv u svojim htijenjima, ali umije sačekati najbolji trenutak za novi napad. Jedan ratnik se uvijek vraća u borbu. Ali to nikad ne čini iz tvrdoglavosti – već zato što

primjećuje promjene u vremenu.

X.

Ratnik svjetlosti zna da se izvjesni trenuci ponavljaju. Često se suočava s istim problemima i okolnostima s kojima se ranije već susretao; tada ga obuzima malodušnost, jer misli da je nesposoban za napredovanje u životu, budući da se teški trenuci vraćaju. „Kroz to sam već prošao“, jada se on svome srcu. „Istina, već si prošao“, odgovara srce. „Ali još nisi prevladao.“ Ratnik tada uviđa da ponovljena iskustva imaju jedan jedini cilj: da ga nauče onome što

nije htio naučiti. Paolo Coelho

SUPROTNOSTI RATNIKA  – Paulo Koeljo

Svaki ratnik svetlosti

su uplašio odlaska u bitku.

Svaki ratnik svetlosti

je, u nekom momentu, slagao ili izdao nekoga.

Svaki ratnik svetlosti

je išao stazom koja nije njegova.

Svaki ratnik svetlosti

je patio zbog najtrivijalnijih razloga.

Svaki ratnik svetlosti

je, bar jednom, poverovao da nije ratnik svetlosti.

Svaki ratnik svetlosti

je izneverio svoje duhovne obaveze.

Svaki ratnik svetlosti

je rekao “da” kada je hteo da kaže “ne”.

Svaki ratnik svetlosti

je povredio nekog koga je voleo.

I zbog toga je ratnik svetlosti, jer je prošao kroz sve to,

a ipak nije izgubio nadu da postane bolji nego što jeste.

Jos prica o ratnicima svetlosti.

“Obuzdati sopstvenu volju u delu želja, težnji, namera, emocija…da bi se predao uzvišenom svetlosnom vođstvu deo je duha Ratnika.“

„Ratnik je pre svega ratnik u ratovima koje vodi sam sa sobom i pobeđuje sebe potčinjavajući se uzvišenom vođstvu da bi postao još veličanstvenija verzija sebe samog.“

„Ratnik uvek mudro ćuti. Čak i kada su reči potrebne…on ćuti i pušta da ga Duh Postojanja poveže sa mudrošću tišine…tek nakon toga on progovara. I ta reč uvek kroz svetlo ljubavi istine izrečena treba biti.“

„Vatra Srca Ratnika kroz život vodi i njegova je namera čista. Ko čisto srce nema Ratnik ne može biti.“

„Svetlo i tama uvek će se sukobiti na vetrometini bezvremenog trajanja. Ratnik se ne boji tame jer svetlu služi i zna kako se kroz svetlo upravlja.“

„Ratnik svetla i tužan je i usamljen jer reč njegovog srca daleko vidi. Ali radošću sve pobeđuje i nema čega da se stidi.“

„Duhovne veštine i znanja se stiču, ali je duhovna čistota srca Ratnika – oličena kroz ljubav reči, misli i dela – uvek stvar svesnog izbora. Po tome se Ratnik Svetla razlikuje od drugih – uvek bira čistotu srca ka sebi i drugima.“

„Postoji i još nešto uzvišenije od Ratnika samog –  a to je Ratnica Svetla što vrata tajni otvara. Na zemlji ona je i seljanka i dama, u Duhu je i Orao, i Delfin, i neukrotiva griva Lava i nežni Labud što spava.“

„Posvećenost misiji i cilju deo je Ratnikove životne svrhe. I on nikad ne odustaje, bez obzira na prepreke. One su tu kao deo njegovog razvojnog puta.“

„Ratnik Svetlosti je prelepo strašno biti. Vodio sam Ratnike mnoge i tajne njihove zemaljske znam i odricanja i patnje. I divim se lepoti njihovih bića koja svetle kroz dimenzije paralelnih stvarnosti. Na zemlji, i Ratnik je ipak čovek…to ne smemo zaboraviti.“

„Ratnik Svetlosti je sasvim običan čovek, baš poput tebe koji ovo čitaš. No, za razliku od tebe, koji još možda nisi spreman…njegova posvećenost je potpuna, njegova istrajnost je gvozdena, njegova samodisciplina u duhovnom razvoju besprekorna.“

„Ratnik zna kako i kada da ratuje. U sred bitke ne ide se mislima u daleku budućnost. Ratovanje je i kad primirje traje – nekad je i pasivnost oblik rata. U ratu bez oružja pobede se postižu u duhu, rečima i mislima. Zato, uvek Ljubavlju pobeđuj!“

„Profinjenost svesti mora voditi ka profinjenostima svih vrsta: mišljenja, samogovora, govora, postupaka, ponašanja i poimanja sebe kao jedinke i kao dela celine. Ako u mišljenju nema Svetla, ako u samogovoru nema kritičkih preispitivanja sopstvenih postupaka, ako u govoru nema ljubavi, ako u postupcima nema plemenitosti, ako je poimanje sebe kao jedinke isključeno iz poimanja sebe kao dela neke veće celine – tad ne možemo govoriti o postignutom nivou profinjenosti svesti. Ovo nek vam smernice budu da vaše postojanje pratite.“

„Duhovnost je, pre i iznad svega, pitanje Verovanja u Više Istine dobivene sopstvenim duhovno spoznajnim iskustvom. Biti unutar duhovnosti s nekim, pre i iznad svega je pitanje Poverenja, koje ne može opstati na lažima i prevarama.“

Kako je sektu videla i dozivela jedna zena:

Ta sestra sam bila ja. Verovala sam da sam to bila u prošlom životu i da na plećima nosim tu krivicu", kaže Mišel Hunciker, voditeljka i nekadašnja supruga italijanskog pevača Erosa Ramacotija u intervjuu koji je ovog leta dala u jednom kafiću u Milanu novinaru nemačkog lista "Štern".

Verovala je i u to da je u prošlom životu bila supruga bivšeg nemačkog SS-ovca, ali nije sprečila njegove zločine. Godinama je bila veganka, zato što se čak i pica pravi od "demonovih sastojaka". Otkriva da godinama "nije imala seks", i da je uvek neko bio pored nje da je kontroliše. Četiri godine nije komunicirala s majkom i starim prijateljima. Uništili su joj brak s Ramacotijem i oduzeli mnogo novca.

"Tako je to kada si u sekti, zatežu ti omču oko vrata sve više i više, sve dok ti ne isperu mozak" kaže Hunciker, koja je skoro šest godina provela u sekti "Ratnici svetlosti".

Sredinom 90-tih godina prošlog veka Mišel je imala 18 godina i radila je kao model. U Italiji je bila poznata sa reklamnog plakata. Zabavljala se s Ramacotijem, u koga je bila zaljubljena do ušiju. Godine 1996. rodila im se ćerka Aurora, a dve godine kasnije su se venčali.

"Živela sam u bajci", kaže ona.

Međutim, ožiljci iz detinjstva su ostavili traga. Roditelji su se razveli, otac, koga je obožavala, počeo je da pije i izgubila je kontakt s njim.

"Eros je bio divan, sve je činio za mene, ali je često bio na turneji, a ja sam ostajala sama kod kuće", otkriva.

Mučile su je sumnje i pitanja s kojima se suočavamo u 20-tim godinama. A onda je počela da joj opada kosa, pa je zatražila pomoć žene po imenu Klelija, tzv. prana terapeutkinje.

"Bila je blaga i lepa i slušala me je. Imala sam osećaj da me otac ne voli", kaže Mišel.

"Klelija je to iskoristila. Čule su se deset puta dnevno. Kosa je prestala da mi opada. Klelija mi je rekla da prestanem da pušim i ja sam prestala. Imala sam nekoga da me sasluša", kaže Mišel.

Kada je posetila Kleliju, u njenom stanu je bilo još 20 ljudi. Tamo je saznala za tzv. "chanelling" (komuniciranje s mrtvima preko kanala).

"Klelija nas je učila da smo izabrani zato što imamo sreću da spasemo svoje duše i da nam duše umrlih šalju poruke kroz kanal", kaže ona.

"Rekla mi je da moram da se odvojim od ljudi koji me ne vole, jer mogu samo da mi naude", otkriva. Ispričala joj je da je Ramacoti u prošlom životu bio rimski vojnik koji ju je gurnuo u siromaštvo.

"Moj muž je odavno gajio sumnje prema Kleliji i njenoj sekti. Jednog dana me je stavio pred svršen čin: Ili oni, ili ja. Hunciker se odlučila za novu "porodicu".

U to vreme je postala poznata i u Nemačkoj - kao voditeljka u prvoj sezoni programa "Nemačka traži superzvezdu". Oduševila je publiku svojim osmehom, ubirala aplauze. Otkuda osećaj da je nevoljena?

"Nije to tako jednostavno. Publika nije bila tu kada sam uveče bila sama kod kuće. Publici nisam mogla da ispričam ono što mogu da ispričam nekome ko me voli", objašnjava ona.

Danas ima 41. godinu, udata je za Tomaza Trusardija, naslednika i šefa modnog koncerna "Trusardi", s kojim ima dve ćerke.

Čini se da sada zna šta je ljubav, ali ranije nije bilo tako: kao 17-godišnjakinja je došla u Milano, postala manekenka, zatrudnela u 19. Od vremena u sekti prošle su godine i kaže da nema nameru da ih tuži. Klelija i udruženje živeli su od njenog novca, bili su njena agencija, čak su joj odredili Klelijinog sina za dečka.

"Ali nikoga ne mogu da tužim, jer sam i sama odgovorna za to što sam im se pridružila. Bila sam mlada i naivna", kaže ona.

Godine 2006. više nije mogla da izdrži:

"U sekti je bilo sukoba i zavisti. Počeli su da me kažnjavaju zato što ne funkcionišem, izolovali su me. Kao kad narkomanu uskrate drogu", objašnjava.

Bila je toliko očajna da je napustila sektu.

"Rekli su mi da ću umreti ako odem. Verovala sam im, ali u tom trenutku mi je bilo svejedno, htela sam da budem s ćerkom, makar posle toga i umrla", kaže ona.

CELA OVA PRICA JE VEOMA ZANIMLJIVA AKO SE NADOVEZEMO NA NEKOLIKO POJMOVA KOJI SU POVEZANI SA NJOM. RECIMO DZEDAJI IZ "RATOVA ZVEZDA"  KOJI SU SE BORILI ZA SVETLOST, ILUMINATI CIJE JE IME SVETLOST, SVETLOST KAO DOBRO U NAMA (TAMA KAO ZLO) I NA KRAJU ZNANJE KAO MOC U BORBI  DOBRA I ZLA. SVETLOST NAM JE NEOPHODNA U SVAKOM SMISLU. I NISTA OVDE NIJE FIKCIJA AKO STE TO MISLILI. SVI SF FILMOVI IMAJU  NEKI OSNOV NA ISTINI MAKAR KOLIKI DEO NJE PRIKAZALI.

DECA DUGE - INDIGO I KRISTALNA DECA

STREBERI,SKILJAVCI 

AUTISTICNA DECA

DZEDAJI

ILUMINATI

SU RATNICI SVETLOSTI. 

A SEKTA KAO SEKTA USPELA JE I TO DA POKVARI.


уторак, 26. јул 2022.

SKILJAVCI ILI STREBERI

 SKILJAVCI ILI STREBERI RAZLIKUJU SE OD DECE DUGE A OPET SU NA NEKI NACIN VEOMA SLICNI. I JEDNI I DRUGI IMAJU OTVORENE UMOVE I ZNAJU MNOGO VISE NEGO MI 'OBICNI SMRTNICI'. DETE DUGE SE RADJA KAO RATNIK SVETLOSTI ,A SKILJAVAC ILI STREBER SE POSTAJE U ZELJI DA SA RATNICIMA SVETLA ZAJEDNO NAPRAVE SVET BOLJIM NEGO STO JESTE. SAD ZASTO JE SVET TRENUTNO VEOMA LOSE MESTO ZA ZIVOT LJUDSKE VRSTE NIJE MI BAS SASVIM JASNO. MOZDA ZATO STO JE NAVEDENIH MNOGO MANJE OD OSTALIH OBICNIH LJUDI KOJI ZIVE SVOJE ZIVOTICE SA MANJE ILI VISE ZNANJA ZA  KOJE SMATRAJU DA IM JE DOVOLJNO ZA PREZIVLJAVANJE.

Ko još voli da se druži sa štreberima? Imaju li oni život? Moje mišljenje je da je jako kul i korisno biti štreber! U 21. veku definitivno važi „znanje je moć“. Problem je šta uopšte znači reč „štreber“ i kako ko na to gleda.Prvi dobar razlog zašto je dobro biti štreber, ako niste, a nalazite se u okruženju istih je što će vam u suprotnom neko od njih sutra biti nadređeni!Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za jednog.

Odavno se ide ka tome da znanje i školstvo bude dostupno svima i bude besplatno, ali čak i da je tako u idealnoj situaciji, znanje košta. Kako? Ukoliko je vreme novac, svakim satom učenja pravite trošak, ili lepše rečeno investirate u sebe. Pitanje je koliki je vaš oportunitetni trošak? U slučaju da niste na budžetu možda niste otišli na odmor ili ste jedva iskukali džeparac od roditelja, možda morali da zasučete rukave?

U oktobru se završavaju ispitni rokovi i situacija postaje jasna. Ili ste štrebanjem na vreme sebi „zaradili“ koju hiljadarkicu evropskih novčanica, a možda je tu i neka stipendija na vidiku, ili ste neradom sebi napravili trošak u istom iznosu. Šta vas više košta, štrebanje ili nerad?

Štrebanje nije opcija kada vas oblast koju ste izabrali ne zanima! To nije štrebanje, za to treba izmisliti poseban izraz. Lično bih ga nazvao kretenizam, ludilo ili jednostavno gubljenje vremena.

Zašto bi radili tako nešto sebi? Učite, štrebajte ono što volite. Uživajte u tome! Kad nešto mora da se nauči u okviru toga što volite, a da nije toliko zanimljivo, iskače iz konkretne oblasti ili vas ne zanima, zapnite, ali niko vas ne tera da sve podredite tome.Da bi neko bio štreber, nije dovoljno da uči, često, mnogo, uvek. Štreber zahteva poseban mentalni sklop, on želi više, hoće da uči, zna zašto uči, voli svoju oblast, organizovan je, uporan, izdržljiv i ambiciozan, poštujte ga! Ah da, pametan je, inteligentan, ima kliker i slično, to je samo predispozicija za bolji uspeh.

Ovo je možda i najbitniji deo gde se štreberi razlikuju. Na svetu ima mnogo inteligentnih ljudi, u „Did you know?“ videu prikazano je da 25% populacije Indije sa najvećim IQ čini veći broj ljudi nego celu populaciju Amerike. Zamislite tek koliki intelekt svakog dana propada. Šteta je naravno, ali jednostavno takve su okolnosti. Nekog možda vija lav po pustinji pa nema vremena za knjigu, nekom je možda spavanje preče ili šta god da je u pitanju.

„On je mnogo pametan, uvek brzo kapira, kad hoće nešto da nauči završi pre svih“. Koliko ste puta u životu ovo čuli? Previše? I ja isto!
To je pravi prikaz rasipanja intelekta, ali svaki čovek je slobodan da bira za sebe i ne treba ga osuđivati zbog izbora. Sa druge strane ne treba ni veličati neiskorišćenu inteligenciju, jednostavno, ako je ne koristi, ne razlikuje se od nekog ko ima 50% niži IQ i iste rezultate. Mislite o tome!

Edukacija i inteligencija nisu isto, kao ni talenat i trud. Neko edukacijom neće nadomestiti inteligenciju, ali će opet znati više, imati veće mogućnosti. Vratimo se na početak teksta, znanje je moć!Izuzetno bitan dvoboj, gde se štreberi nekad ne snalaze i možda je to ključ te etikete, koja je nažalost od kako znam za sebe imala negativu konotaciju, ali ne i kod mene!

Štreberi su kraljevi formalne edukacije, sve im ide od ruke, sve stižu i postižu najveće ocene/uspehe. Kad dođe do neformalne, desi se da zapnu, ne znaju šta će, nemaju vremena i slično. To se mora promeniti!

Moje je mišljenje da pravi štreber mora imati široke vidike i pravo znanje. Gde je kraj formalne, tu se nastavlja neformalna i obrnuto. Poenta je pronaći idealan balans.Želim i hoću nije isto, do sada sam želeo, ali na tome ništa nisam radio. Sada to hoću, pa ćemo videti kako će se završiti. Gore spomenuto „ma on je pametan“, često čujem, ali iskreno, počinjem da mislim da to možda ima i loš uticaj. Nesvesno misleći da vas teše i olakšavaju neuspeh, ljudi vam prave medveđu uslugu. Zbog mnogo faktora ove godine sam se „okliznuo“ na dosta ispita, nije kriv ni fakultet, ni profesori, samo ja. Bitno je da to priznate sebi, ali i da nešto uradite po tom pitanju. Ne postoji težak fakultet, postoji samo onaj koji vas ne zanima i nerad, u suprotnom sve teče glatko.

Verovatno ste se već nasmejali, ali da, ja to želim. Zato što je biti štreber, kao što sam već rekao gore, super. Zato što nije sramota učiti, nije kul dobiti keca ili pasti ispit, nažalost kod nas to zna da bude tako. Mnogo je ljudi ili pre reći dece, koja misle da time ispadaju nešto ok, mada svi oni posle jure 2 za prolaz ili neki ispit za uslov, inače ne bi bili tu.

Ovde se javlja još jedan problem, poznat kroz dve situacije, pre ispita „Jao padam!„, posle ispita „Hehehe dobio sam 10, ne znam kako„. Ocena deset se ne dobija slučajno, ko vam to kaže ili vas laže ili smatra da ste glupi. Između prolaza i najviše ocene razlika je mala, barem na ozbiljnim fakultetima, da se zna mora sve. Kako odgovarate, kvalitet i način određuju ocenu.Zašto ovo kažem? Prosto, ljude je izgleda sramota da kažu da su učili, da su pokidali, da sve znaju, iako ljudi oko njih većinom to znaju, ali eto, to nije kul! Umesto da se to ističe, uvek je zanimljivije kako je neko prepisao, našao novo mesto za sakrivanje puškice ili obradio asistentkinju. To nije slučajno, može se videti svuda, od američkih filmova, do naših osnovnih škola. Teško da će se iskoreniti ikad, bitno je samo pravo značenje reči streber i šta ko pod tim smatra!

Zato što za sebe želite najbolje, a biti štreber na pravi način, upravo znači da to radite i živite! Zato što vam sutra neće biti žao što ste bili štreber kada je trebalo. I konkretan, prost zaključak:

Da nam je više štrebera, verovatno nam ni zemlja ne bi bila ovde gde je sada!

 

Reč "geek" dolazi od engleske i nemačke reči geek i geck , što znači "budala" ili "čudak". Njemačka riječ geck opstala je do današnjih dana i znači "budala". U Evropi 18. veka, Gekeni su bili cirkuski nakaze. U 19. veku, američki štreberi su još uvek bili cirkuski nakaze, ali su unapredili svoju igru ​​i uključili podvige nakaznosti, poput odgrizanja glava živim pacovima ili kokoškama. Moderni štreberi nisu poznati po djelima varvarstva, ali zadržavaju njuh za ekscentričnost. Oni takođe ne budu budale, osim ako njihovu sklonost ka najsavremenijoj tehnologiji smatrate glupom.

Definicija modernog štrebera: Osoba sa intenzivnim interesovanjem za jednu ili više tema. Štreber će imati enciklopedijsko znanje o ovim temama i može biti strastveni kolekcionar tehnologije ili suvenira vezanih za područja od interesa.

Riječ "štreber" prvi put se pojavila u pjesmi dr. Seussa iz 1951. "Ako sam vodio zoološki vrt":

"Onda će cijeli grad dahne: 'Zašto ovaj dječak nikada ne spava! Nijedan čuvar nikada nije zadržao ono što čuva. Ne može se reći šta će taj mladić učiniti!" A onda, samo da im pokažem, otploviću u Katroo i vratiti ItKutch a Preep i Proo, A Nerkle, a Nerd i Seersucker također." 

Dok je dr. Seuss možda skovao taj termin, postojala je žargonska riječ iz 1940-ih, nert , što je značilo "luda osoba". Moderni štreberi bi se mogli smatrati graničnim ludima jer ih karakterizira opsjednutost pitanjima od interesa. Obično su to akademske aktivnosti.

Definicija modernog štrebera: intelektualac koji je fokusiran na učenje svega što se može znati o jednoj ili više tema i ovladavanje vještinama discipline. Neki bi rekli da je štreber štreber kojem ili nedostaju društvene vještine ili jednostavno preferira usamljene aktivnosti. Definicija Urbanog rječnika : "riječ od četiri slova sa šestocifrenim prihodom."

Šta predstavlja reč nerd?  Kada je reč „nerd“ ušla u upotrebu kao kolokvijalni izraz to je pretpostavljalo osobu vrlo inteligentnu, učenu, specifičnih interesovanja, i ponekad introvertnu. Zapravo se pojavila još neke 1950. godine u knjizi Dr. Seusa, gde je predstavljala vrlo neobično stvorenjce.
Vrlo sam ponosna što imam u svom okruženju jako inteligentne mlade ljude, koji su ostvareni, pametni, imaju ispunjen život. Često sami sebe nazivaju nerd-ovima. U kom momentu se izgubio pozitivni kontekst ove reči?
Jedna od negativnih strana hipsterske subkulture jeste to da ljudi žele da izgledaju nerdy, jer žele da budu drukčiji. Biti nerdy znači ne biti deo gomile, ali su ga definisali još pliće u vidu stila oblačenja. Ovi elementi, koji su predstavljali određeni bunt, postaju samo detalj na reveru neke izgubljene devojčice ili dečaka, koja bi sve dala da bude urbana a ne zna kako drukčije sem izgledom. Ali nije samo to, već je  pitanju i literatura, koji su ljudi čitali ranije i literatura koju čitaju sad. Ja lično ne verujem da neki žanr može da bude konkretno loš, iako  u svakom žitu ima kukolja. Nerdovi često čitaju fantastiku, ali kao i u svakom žanru tu ima raznih izbora, od kvalitetnih do onih manje kvalitetnih. Onaj ko se zapravo zanima za nauku, za razvoj uma, društva, za robotiku, kibernetiku, proširenje svojih granica uma jeste neko ko može da ponese to ime. To nisu naočare bez dioptrije i starke, koje su dovoljne da neko izgleda kao da je ispao iz Big Bang Theory, to je ceo jedan stil života.

Serija Streberi ili Veliki prasak nakomican nacin prikazuje strebere ali to ne znaci da nema i mnogo istine u njihovim likovima. Kuper Seldon koristi rec bazinga Znamo da je Šeldon koristi kako bi svi znali da je ispričao šalu - - Šeldonova poznata uzrečica postala je toliko popularna da je sada i zvanično ime za jednu vrstu pčele- U stvarnom životu, reč je prvi put upotrebio bivši pisac „Štrebera“ Stij Engel, koji ju je izgovarao nakon svojih praktičnih šala.

Štreberi su rano pokazali svoje neobične sposobnosti. Moderna deca su štreberi. Ipak, genijalnost ne dolazi bez posledica.Osamdesetih godina prošlog veka novine su se divile fenomenalnim sposobnostima dečaka Paše Konoplev. Već sa 3 godine mogao je da čita i čak izvodi složene proračune u svom umu, sa 5 je savladao klavir, a sa 8 je savladao fiziku! Sa 15 godina, mladi genije je već bio upisan na prestonički univerzitet, a sa 18 je upisao postdiplomske studije. Ali briljantna budućnost nije uspjela ... Fenomenalne sposobnosti podrazumijevale su jednako fenomenalno opterećenje, koje je u bukvalno izludio mladića. U 29. godini preminuo je na psihijatrijskoj klinici.

Ime Nike Turbine, pesnikinje, grmelo je širom sveta. Već sa 4 godine nije pisala nimalo dečije pesme, a sa 9 je objavila prvu zbirku, koja je prevedena na 12 jezika! Jevgenij Jevtušenko uzeo je devojku pod svoje starateljstvo. Sa 12 godina dobila je Zlatnog lava na festivalu poezije u Veneciji: prije toga samo je Anna Akhmatova dobila takvu nagradu.Sa 16 godina Nika se udala za italijanskog profesora psihologije, koji je bio 60 godina stariji od nje... Šest mjeseci kasnije vratila se u Moskvu. Legendarna pjesnikinja nije mogla naći svoje mjesto u životu. Nika, koja je zloupotrebljavala alkohol, više puta je pokušavala da izvrši samoubistvo. Nika je sa 27 godina pala sa prozorske daske - ne zna se da li je to slučajno ili namerno.

 Genijalnost je često praćena bolestima o kojima se za sada ne može ništa znati. Nadya je počela da crta sa 5 godina: devojčica je ilustrovala bajke za decu, a zatim i klasike. Sa 12 godina otvorena je njena prva izložba. Ali sve je prekinuto u trenu: u dobi od 17 godina, umjetnik je doživio cerebralno krvarenje, koje je uzrokovano urođenim defektom jednog od krvnih sudova mozga.

Polinu je muziku učio njen otac, koji je sanjao da će barem jedno njegovo dijete postati poznato. U trećem pokušaju je uspio: njegov najmlađa ćerka Polina je postala mlada slavna ličnost. Ali kada je djevojčica imala 14 godina, sve se naglo završilo. Polina je odbila da ide na turneju po Sjedinjenim Državama, gde se očekivalo da će za svaki koncert dobiti honorar od 50 hiljada dolara. Prijelazno doba odigralo je ulogu, djevojčica je otišla od kuće i od tada više nije komunicirala sa ocem.

Kako se ispostavilo, upravo je on prisilio Polinu da provodi sate i dane učeći muziku, ne ostavljajući vremena za bilo šta drugo.

Godine 2007. ime desetogodišnjeg Andreja ušlo je u Ginisovu knjigu rekorda! Dječak je postao autor tri naučne hipoteze na temu astronomije. Međutim, sada Andrej uči za pravnika i više voli da boksuje i da ga planete ne zanimaju.

Prema najmlađem rekorderu, Ginisova knjiga mu pomaže u privatnom životu, jer mu prisustvo na stranicama odmah daje stotinu bodova ispred u očima djevojaka.

Sa 7 godina, Akrit iz Indije izveo je svoju prvu operaciju: vratio je pokretljivost prstiju susjedne djevojčice - nakon teške opekotine nije mogla da otvori šaku, a njeni roditelji nisu imali novca da putuju u bolnica.

Nekoliko godina kasnije, talentirano dijete je već studiralo na medicinskom fakultetu. Akrit, sada u ranim dvadesetim, još uvijek živi isključivo u medicini i sanja o pronalaženju formule za lijek za rak.

Korejac Kim Ung Yong rođen je 1962. godine, a do danas je njegovo ime upisano u Ginisovu knjigu rekorda kao ime najpametnije živuće osobe, jer mu je IQ 210 bodova.

Sa 3 godine je već studirao na fakultetu na odsjeku za fiziku, a sa 15 se preselio u Ameriku da radi u NASA-i. Međutim, nakon što je sa 15 godina doktorirao na Univerzitetu Kolorado, vratio se u domovinu, odbijajući da radi na najboljem univerzitetu u zemlji. Od tada Kim predaje na univerzitetu u provincijskom gradu.U dobi od 10 godina, Gregory je već bio student, u isto vrijeme kada je organizirao međunarodnog pokreta usmjerena na komunikaciju i razumijevanje među djecom iz cijelog svijeta. Kao šef ovog pokreta, razgovarao je sa Mihailom Gorbačovim i Billom Clintonom, a govorio je i na sastanku UN. Može se reći da mladić, koji sada ima 26 godina, tek počinje svoju karijeru.

Tu je i Volter OBrajen sa koeficijentom inteligencije 197.

Procenjuje se da je Albert Ajnštajn imao koeficijent inteligencije 160, Isak Njutn 190, a Mark Zakerberg ima 152. Ovi ljudi su širom sveta poznati kao najveći geniji.

Međutim, postojao je jedan čovek za kojeg se veruje da je njegov IQ iznosio čak između 250 i 300!

U pitanju je čovek kojeg su svojevremeno smatrali čudom o deteta. Bio je izuzetan matematičar, najinteligentniji čovek u istoriji, poliglota i nadareni pisac.Da li znate ko je Vilijam Džejms Sidis?

U osmoj godini već je govorio 8 jezika

Vilijam je rođen u Njujorku 1898. godine. Njegov otac Boris bio je ugledni psiholog koji se ponosio sa četiri diplome Univerziteta Harvard. Majka mu je takođe bila lekar. Kako su mu roditelji bili pametni i uspešni ljudi, isto su očekivali od svog sina. Ali, on je nadmašio sve pretpostavke i dokazao da je daleko više od prosečne osobe.

Zabeležen je podatak da je Vilijam sa samo 18 meseci umeo da čita novine. Do osme godine, sam je naučio latinski, grčki, francuski, ruski, nemački, hebrejski, turski i jermenski jezik. Osim toga, mali Vilijam izmislio je sopstveni jezik i nazvao ga Vendergood.

Najmlađa osoba u istoriji upisana na Harvard

Svestan natprosečne inteligencije svog sina, Boris Sidis pokušao je da ga upiše na Harvard, ali su ga odbili, jer je Vilijam mao samo devet godina. Dve godine kasnije, 1909, Univerzitet je prihvatio molbu i tako je Vilijam postao najmlađa osoba upisana na Harvard. Do 1910. njegovo znanje iz matematike toliko se uvećalo da su profesori dozvolili da Vilijam predaje na časovima. Zvali su ga čudom od deteta. Do 16. godine stekao je i diplomu iz studija umetnosti.Poznato je da slava može da bude veoma naporna i opterećujuća, naročito ako je steknete u ranim godinama. Ubrzo nakon diplome, Vilijam je rekao novinarima da želi da živi "savršenim životom", koji je po njegovom mišljenju bio jedino usamljenički život. Takođe je objavio da se nikada neće ženiti. Kao nas Tesla.  Roditelji su ga dva puta zatvarali u psihijatrijsku ustanovu. Kao i Paola Koelja.

PRICA O STREBERIMA ,SKILJAVCIMA, ILI KAKO GOD IH NAZIVAJU JE VEOMA INTERESNATNA I PUNA PREDRASUDA. A DA SU DRUGACIJI OD NAS SVAKAKO JESU.  SVOJU GENIJALNOST NOSE NA SVOJ NACIN NEKO USPESNIJE NEKO MANJE USPESNO. OBICNO SU ODBACENI I USAMNLJENI KAO I DECA DUGE KAO I  AUTISTICNA DECA. A MI NE VIDIMO KOLIKA JE SLICNOST MEDJU NJIMA I KOLIKO ONI VISE ZNAJU OD NAS. KOLIKO JE OGROMNA PERCEPCIJA SVETA KOJI ONI VIDE. 

A NAMA SU SAMO CUDNA I NERAZUMLJIVA I SMESNA NEKAD I BAS ODVRATNA BICA. SRAMOTA.

Čovečanstvo je stalno u potrazi za nepoznatim. Tražimo vanzemaljsku inteligenciju na udaljenim planetama, u očekivanju da će sa nama podijeliti najskrivenije tajne i pomoći da napravimo najveća otkrića. Ali kako da se ponašamo kada se taj isti, superiorniji od uobičajenog proseka, um, um iznenada pojavi pred nama pod maskom nas samih? Šta znamo o misterioznoj djeci? Možda, samo što su štreberi djeca nadarena od prirode. Nivo intelektualnog razvoja kod ovakvih beba mnogo je veći od nivoa njihovih vršnjaka. To im omogućava da se brzo razvijaju i da već u mladosti naprave mnoga otkrića ili dostignu određene visine. Čuvena čuda od djece su naslijeđe nacije. Ali malo je odraslih u stanju priznati da ne samo da ne možemo objasniti fenomen rađanja ovakvih beba, već ne znamo ni kako pravilno komunicirati s takvom čudesnom djecom.

Oni su

Iz nekog razloga često čujemo da se geekovi pojavljuju u Engleskoj, Kini, Indiji ili bilo kojoj drugoj zemlji. Djeca sa visoki nivo IQ u mladosti postanite profesori i izazovite Ajnštajnovu teoriju, svirajte violinu i tražite lek za rak, stvarajte nuklearnih reaktora i u mislima množite šestocifrene brojeve. Ali iz nekog razloga rijetko čitamo i učimo o tome šta se nalazi na teritoriji postsovjetskog prostora pojavljuju se štreberi. Djeca sa "nedjetinjastim umom" se ne rađaju s nama? Nikako, samo se iz nekog razloga o njima ne priča mnogo.


 

DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...