REKOH JA NEKI DAN KAD SAM SE PO KO ZNA KOJI PUT SETILA NASILJA NAD DECOM, KAD SAM SE SETILA ZVERI KOJA CINE NAJSTRASNIJE ZLOCINOM NAD DECOM. U PITANJU JE KABAL I 'DUBOKA DRZAVA'. I MISLIM DA NIKADA NIJE DOVOLJNO PRICATI O TOME.
Veoma je teško definisati Kabalu. Najčešće se kaže da je to mistična tradicija Judaizma. Međutim, ona je starija od svih religija i prevazilazi ograničenja bilo koje nacije i rase tako da predstavlja duhovno nasleđe celokupnog čovečanstva. Kabala je drevno učenje koje pomaže razumevanju Boga, procesa stvaranja sveta, odnosa Boga i čoveka, suštine postojanja, shvatanju tajne i značaja života, spoznaji poretka koji postoji u Univerzumu i Božjeg proviđenja u svakom aspektu Stvarnosti.
Uz pomoć Kabale spoznaje se postojanje svrhe i značenja u svakoj misli, izgovorenoj reči, radnji, svakoj vrsti energije koju ubrizgamo u život sadimo seme naše realnosti. Krajnji cilj jeste dostizanje potpune ispunjenosti života, smirenja i sreće koju svako ljudsko biće zaslužuje i koju je Bog svojim prvobitnim planom stvaranja zamislio.
Kabalističko učenje nema religioznu formu. Ne podrazumeva strah od kazne kao motiv za duhovni napredak i pravilno vođenje života i nije doslovno tumačenje Svetih Knjiga i Božjih zapovesti. Sa druge strane, ne može se reći ni da koristi strogo racionalni način razmišljanja. Za razliku od učenja koja koriste samo ekstatične metode duhovnih spoznaja, logika je bitan faktor u proučavanju Kabale. Slično kao u genetici i kvantnoj fizici, kabalistički zaključci često bivaju paradoksalni. Lepo poređenje Kabale sa ovim savremenim naukama je u primeru elektrona koji daje kvantna fizikai kaže da se isti elektron može u isto vreme naći na dva različita mesta, čak i na različitim delovima svemira. Ili, regenerativna medicina, koja iz izvađenog zuba može da stvori tkivo srca ili mozga. Kabala zahteva upravo identičan nivo prihvatanja, na prvi pogled suprotstavljenih ili nemogućih stvari. Možda bi najpraktičnije bilo posmatrati Kabalu kao vodič, priručnik ili skup alata koji omogućavaju uzdizanje svesti, duhovni napredak i spoznaju istina nedostupnih ljudskim čulima Prevazilaženjem ograničenja koja nam nameću čula i razvojem svesti, čovek sam određuje sopstveni život i postaje uzrok, a ne posledica uticaja drugih ljudi, podneblja, vremena i okolnosti u kojima živi. Postepenim ovladavanjem kabalističkim alatima i njihovom upotrebom u svakodnevnom životu, od misli i osećanja koje imamo, najsitnijih aktivnosti koje izvodimo, približavamo se harmoniji sa Bogom ili tačnije rečeno spajanju sa njim.
Kabalistička metodologija se bazira na formiranju paralela između skrivenih i otkrivenih aspekata Stvarnosti. Po Kabali, materijalni ili fizički svet nije svet uzroka, već isključivo svet posledica i on predstavlja samo jedan posto stvarnosti. To je Niži ili Donji svet. Gornji ili Uzročni Svet čini devedesetdevet posto stvarnosti. Mi smo potpuno nemoćni da čulima percipiramo taj duhovni nivo postojanja u kome ne postoje vreme i prostor. Realnost je celovita i jedinstvena bez obzira na našu percepciju i podeljena jew na pet svetova koji su u stvari različiti nivoi svesti. Pri tome ljudi nemaju pravu spoznaju o tome gde zaista žive, od čega su izgrađeni, odakle potiču ni gde idu. Kabala podučava praktičan metod dostizanja Gornjeg Sveta i izvora našeg postojanja. Shvatajući pravi smisao života, čovek stiče savršenost, smirenost, neograničeno zadovoljstvo i sposobnost da prevaziđe ograničenja vremena i prostora dok još živi u ovom svetu.
Današnji svet Kabala definiše terminom h a o s. Smrt, bolesti, patnja, ratovi, mržnja sve to Bog nije predvideo kada je pristupio stvaranju Sveta. To je posledica iskušenja kojima je prvobitni čovek podlegao i upao u svet potpuno suprotan svetu harmonije koji mu je bio namenjen. Duhovne nauke ovo nazivaju padom čoveka, a cilj ljudskog života je povratak u prvobitno stanje i eliminisanje bola i patnje. Slobodno zidarstvo to naziva masonskom potragom. Povratak u Raj je nešto što po rođenju pripada svakom čoveku. Odmah na početku, treba naglasiti da Kabala to ne vezuje samo za jevrejski narod. Svi ljudi koji imaju potrebu mogu da proučavaju Kabalu bez obzira na pol, uzrast, rasu, veroispovest.
Englezi je zovu Deep state, Nemci Tiefer Staat, Francuzi restez derrière ( stajati pozadi), a Rusi Глуби́нное госуда́рство, ili Паралле́льное госуда́рство. Tamo, gde je taj izraz nastao duboka država se naziva Derin devlet. Da, dobro ste pročitali – na turskom, jer on je upravo tamo i nastao i to ne tako davno.
Počelo je lokalnom, u početku relativno nevažnom (i često viđanom situacijom i u drugim državama) aferom Susurluk 1996. godine. Gospodin slučaj se opet, po ko zna koji put, umešao i razotkrio ono što je trebalo da bude tajna.
U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u Susurluku (manji grad na severozapadu Turske) učestvovao je automobil u kome su se nalazili visoki oficir policije, uticajni član Parlamenta i – kriminalac s poternice.
Naravno da to nije bilo sprovođenje ni po kom osnovu, a u automobilu se našlo dovoljno dokaza o njihovoj direktnoj saradnji. Zatečeni su, kako se to obično kaže, spuštenih pantalona sasvim slučajno. Saobraćajna policija, hitna pomoć i istražni sudija imali su šta da vide i shodno tome da jave gde treba…
Ispostavilo se da je reč o pripadnicima uticajne antidemokratske koalcije turskog političkog sistema; ona se sastojala od visokopozicioniranih službenika obaveštajne službe (spoljne i unutrašnje), turskih oficira, službi javne i državne bezbednosti, sudske vlasti i – mafije!
Vrlo brzo je ta grupacija, fluidna i teško dohvatna, dobila ime duboka država, a često se nazivala i država u državi. Čime su se oni vodili, šta ih je motivisalo i oko kakvih ideja su se okupili? Pre svega, tu je vernost nacionalizmu, korporativizmu i državnim interesima (onako kako ih su ih oni videli).
Pojasnimo ovde važnu reč koja se često različito tumači: korporativizam
je doživljavanje zajednice kao tela, organski povezanog istim
interesima. Oni mogu biti socijalni, privredni, kulturološki, vojni,
naučni. Kod nas bi taj izraz najbolje mogao da se prevede kao interesne grupe.
Sve vrste pritisaka, od onih sofisticiranih, prefinjenih i podmuklih, do nasilja u skrivenom i neskrivenom obliku, korišćeni su oduvek s ciljem manipulisanja od strane političke ili ekonomske elite. Osnovni cilj je bilo da se na taj način ozbezbede prividni demokratski uslovi unutar jedne zajednice, čime bi se duboka država spojila s pravom državom.
Žargonski rečeno, kao što kriminalci ”peru novac”, tako duboka država putem infiltriranja u državne institucije ”pere” i inflitrira svoje interese i ciljeve u zvanične, državne.U konkretnom slučaju Turske, najjači motiv je bio nacionalni interes jer je duboka država podsticala na razne načine ubeđenje da je od pada Otomanskog carstva Turska ”uvek na ivici opstanka, uvek ugrožena” pa treba neko (baš oni) da je zaštiti. noge krize i skandali u Turskoj potvrdili su da duboka država i dalje postoji. Prava, legalno formirana država s njom vodi zvanični, ali i zakulisni rat, pažljivo odmeravajući ko će u njemu nastradati, jer ni lideri duboke države nisu nastali preko noći… a nisu ni amateri, već osobe svesne svoje moći.
Takav odnos prave države prema dubokoj stvorio je i plodno tle za kreiranje teorije zavera, opisujući mnoge organizacije koje služe dubokoj državi. Tako su u žižu javnosti dospele i sledeće organizacije za čije postojanje nema pouzdanih dokaza, osim ubeđenosti onih koji ih promovišu i plasiraju. Oni su im pri tom dali i zagonetna, uverljiva imena iza kojih mnogo toga može da se skrije:
- Operativno odeljenje.
- Komanda specijalnih snaga.
- Odeljenje za specijalni rat.
- Borbena gerilska grupa.
- Žandarmerijska obaveštajna i kontraobaveštajna služba.
- Ergenekon (ultranacionalistička grupa koju sačinjavaju visoki funkcioneri vojske i policije).
- Brigada turskih osvetnika.
- Zapadna aktivna grupa.
- Istočna aktivna grupa.
Reklo bi se, po ovoj nomenklaturi i brojnosti organizacija duboke države, da je Turska u permanentnoj unutrašnjoj opasnosti. Da li je baš tako, teško je proceniti. Pokušaj puča 2016. godine samo je dodatno pojačao ove teorije, ali i trenutni međunarodni položaj Turske i njene neskrivene ambicije da obnovi Otomansku imperiju.
Duboka država, otkrivena u Turskoj, odmah je poslužila kao inspiracija i drugim teorijama. Tako se najpre i u Egiptu pojavio taj termin, a zatim proširio svetom. Čak i u SAD, koje se smatraju tvrdim jezgrom demokratije, gde predsednik može da bude smenjen, opozvan ili procesuiran, taj temin se koristi u više oblika.
Najblaži je onaj koji duboku državu definiše kao vladu u senci. Američki analitičari ne negiraju teoriju duboke države, ali je smeštaju tamo gde treba: u političko-ideološki koncept koji predstavlja antidržavnu aktivnost i tako se u zakonu tretira: kao svaka druga kriminalna aktivnost.
Prateći dešavanja tokom SVO mnogo puta smo mogli naići na teorije da ovaj sukob ne vode samo vrhovi Ruske Federacije ili Ukrajine, već da ih na to podstiču (ili primoravaju) njihove duboke države, šta god se pod tim tamo podrazumevalo. U konkretnom slučaju najpre se spomene vojno-industrijski kompleks, biolaboratorije, farmaceutske industrije, itd. No, ostavimo tvorcima tih teorija da se oni time bave. Kada budemo videli dokaze, bavićemo se i mi.
PAD KABALE I DUBOKE DRZAVE POCEO JE JOS 2020-TE ZA VREME PANDEMIJE KOVIDA,A GLAVNI BORCI JUNACI BILI SU TRAMP I PUTIN. PUTIN JE I DALJE NA VLASTI,A TRAMP JE PONOVO DOSAO U JANUARU 2025-TE. I BORBA SE OBNOVILA VELIKOM ZESTINOM. PA VIDECEMO STA CE BITI OVOGA PUTA! HOCE LI SE PRAVA DRZAVA ODBRANITI OD LAZNE? ILI TO U NOVOM SVETSKOM PORETKU TAKO ITREBA DA SE DOBRO I ZLO ZAJEDNO NADJU NA VLASTI?