среда, 7. јануар 2026.

PISMO MLADJOJ CERKI

 

POLAKO KAKO SE PISANJE KNJIGE BLIZI KRAJU SVE VISE PRIVATIZUJEM BLOGOVE. ALI ETO NEMA VISE MNOGO ONIH DANA 'PRAZNOG PAPIRA. OVOG PUTA PISMO MOJOJ MLADJOJ CERKI  NEKAKO OBJASNJAVA I POCETAK OVE GODINE I KAKVO JE MOJE MISLJENJE O MLADIMA UOPSTE. 

Draga moja, ti si moje dete od neuništive snage. Vidim koliko se trudiš, koliko radiš i koliko srce ulažeš u svaki trenutak svog života. Tvoja hrabrost i posvećenost, čak i kad te bole ruke, duša ili svet oko tebe, uvek me zadive.

 Znam da ponekad osećaš nesigurnost i nesreću, da se umoriš i zapitaš da li je sve ovo vredno. Ali znaj, iz mog srca – ti si vredna svaki tren, svaki dah, svaki tvoj napor. Tvoja borba, tvoja odlučnost i tvoj duh su svetlo koje nikada ne gubi sjaj.Tvoja nesigurnost ne umanjuje tvoju veličinu, niti tvoja tuga briše tvoju vrednost. Ti si voljena, potpuno i zauvek, ne zbog onoga što radiš ili postižeš, nego zato što si ti – moja ćerka, moja snaga, moje srce.Kad god poželiš da se odmoriš ili da te neko zagrli samo rečima, seti se – mama te voli svim svojim bićem i uvek stoji pored tebe, spremna da te podigne, nežno i bez reči.Mozda zbog svega ovoga moji pokloni na simbolican nacin pokazuju moju ljubav i paznju prema tebi jer njima te grlim,grejem i volim.

Biti mlad u Srbiji trenutno je nemoguca misija. Toliko smo teret svalili deci na glavu, da je prosto neverovatno kako uopste fumkcionisu. Krivi smo. Tu nema sta da se kaze kao opravdanje. Kriva sam i prema svojoj deci ,a i prema ostaloj sto nisam uspela da im pruzim mogucnost da zive mirno i normalno. Nasa generacija imala je te divne godine mladosti, imala je mnogo humanije i bolje drustvo. Mi smo im dali tehnologiju,ali smo im uzeli dusu. Dali smo im lagodniji zivot ( materijalnu stabilnost), a uzeli smo im porodicne i one prave vrednosti koje smo mi nekada imali i koji su nam donosile miran, porodican zivot. Dali smo im demokratiju koja ne postoji, dali smo im rijalitije, sund, nekulturu i nemoral, a uzeli ljudskost. 

KCERI MOJA NAJDRAZA IZVINI ZA SVE. ZNAM DA CES TI KAO I OSTALI TVOJI VRSNJACI IPAK PRONACI PUT I DA CES NAPRAVITI DA SVET BUDE MNOGO BOLJE MESTO ZA ZIVOT. HVALA TEBI, HVALA SVIMA VAM KOJI SE VEC VISE OD GODINE BORITE ZA TO! 

 


недеља, 4. јануар 2026.

NEMA VISE NI RADOSTI

 SUPER. NOVA GODINA, PRAZNICI, KAO VESELJE I RADOST, A SAMO RETKI SU U RASPOLOZENJU KOJE JE NEKAD BILO NORMALNO SVIMA U TAKVIM SITUACIJAMA. TESKA VREMENA SU OSTAVILA TRAG NA NAMA. NISMO NI VESELI NI SRECNI. OVE GODINE NIJE BIO NI DOCEK NA TRGU ZBOG CACILENDA NARAVNO. ZATO JE BEOGRAD NA VODI SIJAO KAO DUBAJI ( OBZIROM DA JE TAMO NEKI PRIVATNIK OD NASIH 48 MILIJARDERA I 33000 MILIONERA) PRAVIO SVOJU ZABAVU. A TV KAO TV. IZ GODINE U GODINU PROGRAMI SVE TUZNIJI I BEZVEZNIJI. 

 

Obratite pažnju kako nema više novogodišnjeg programa.
I stalno se vrte neki stari snimci.
Ne radi se samo o nedostatku para, nego i o nedostatku radosti.
Ljudi koji nas vode ne da su operisani od humora, nego ne umeju ni da se smeju, ni da nasmeju.
Mi više gotovo i da nemamo ličnosti oko kojih smo svi složni.
Kako da me nasmeje Andrija Milošević, komičar, koji je učestvovao u najviše reklama za kockarnice?
Kako da me ponesu talenat i glas Željka Joksimovića, kada je njegova televizija postala jedno od glavnih propagandnih glasila režima?
Jedino u Srbiji Novak Đoković može da izgubi u medijima od Dragana J. Vučićevića.
I da ne nabrajam.
Nema više Čkalje, što ne znači da nema dobrih komičara, nego nemaju težinu.
A i ono najbolje što urade na pozorištu, ili ređe na filmu, malo ko vidi.
Kesić dobro ismejava, ali loše zasmejava.
Stalno je meta neko drugi.
Dobrom komičaru ne treba meta. Lanetu Gutoviću smo se smejali čim ga vidimo, Paji Vuisiću, Miji Aleksiću.
Sada je sve usiljeno, a kada je tako, nema iskrenosti.
Umesto nekoliko dobrih televizija, mi imamo stotine više ili manje loših,
koje i nemaju uslove za bolje.
A RTS, koji se finansira od naših para, jer od svakog računa za struju, koji platimo, ide deo njima,
upao je u zamku ispraznosti.
Tamo gde nema rizika, nema ni istine.
Nema kulturno–umetničkog programa, jer su ljudi odsečeni od kulturno–umetničkih sadržaja.
Nema zabavnog programa, jer smo zabavu sveli na idiotske Pink sadržaje kakve prave Jovana Jeremić i Ognjen Amidžić.
To nije zabava, to je senzacionalizam.
Nema više Radmile Savićević na televiziji, sve žene moraju da budu mlade i utegnute.
Ni sa 70 godina ne smeš da budeš baba.
Rada nije bila smešna jer je dobro glumila, nego jer je razumela čoveka.
U Pinkovim zvezdicama ne možeš da vidiš decu, nego buduće Karleuše, Goce Tržan, Cece.
Deca, umesto da budu to što jesu, deca, uče od onih koji su deo kič-mašinerije.
Na internetu se stalno vrte snimci starih dočeka Novih godina.
Da li sadašnjost više nema šta da ponudi, ili bi svi da budu iza telefona, a niko ispred?
Kada se sve snima, nema se vremena da se nešto doživi.
Nema ličnosti koje svi volimo. Ko god da se pojavi – zašto on?
Kada vidiš Dačića u novogodišnjem programu, ne možeš da se smeješ, nego da plačeš, i to od muke.
Nekad smo se budili uz glas Duška Radovića: „Beograd, dobro jutro“, sada uz Jovanu Jeremić.
Ono pravo danas nije ni na televiziji, ni na društvenim mrežama, nego u čoveku, a to pravo malo ko beleži.
Sve mora da bude komercijalno,
da se zadovolji prosečan gledalac.
A niko ne kaže da je prosečan gledalac mediokritet koga treba obrazovati, umesto sve prilagođavati njegovom ukusu.
Kada ignorišeš pamet ljudi, forsiraš ono drugo, gde ugađaš najnižim strastima.
Čovek nije samo ono što vidimo da jeste, nego i ono što može, ili je mogao da bude,
da je imao prilike da bude čovek.
Kakvu atmosferu praviš, takve ljude imaš.
Zato su novogodišnji programi prazni, jer se radost ne može montirati.
Ljudi osećaju laž, zato i ne gledaju.
Pravi sadržaji ne služe vlasti, nego čoveku.
Šta nam se, kao ljudi, nudi, što ćemo moći da gledamo i za 50 godina?
Zato su ljudi umorni, a ne srećni.
Radost traži tišinu, pažnju i prisutnost.
Pravo nas uvek povezuje sa sobom, umesto da nas udaljava.

Grad je tih.
U centru nema bine, nema zvučnika, nema odbrojavanja. Samo par prolaznika koji gledaju u telefone, kao da čekaju poruku koja neće stići.

Na televiziji ide program koji liči na stare godine. Iste pesme, isti refreni. Sve je tačno, ali ništa ne dotiče. Kao fotografija nekog srećnog vremena – lepo kadrirana, ali hladna.

U isto vreme, nekoliko kilometara dalje, svetla Beograda na vodi se presijavaju. Čaše zveče, vatromet je tačan u sekundu. Nema gužve, nema nepoznatih ljudi, nema improvizacije. Sve je savršeno – i zato zatvoreno.


Ponoć. Nema zajedničkog „sad“. Nema onog trenutka kad ceo grad zadrži dah.

U jednom stanu, dvoje ljudi ne gledaju TV. Otvorili su prozor. Čuje se poneki petarda iz daljine. Ne nazdravljaju glasno. Samo ćute minut duže nego inače.

U drugom stanu, neko gasi televizor tačno u ponoć. Ne iz razočaranja – nego jer shvati da mu ne treba objašnjenje da je nova godina počela.

Na telefonu stižu poruke: „Srećnaaaa“, „Da smo živi i zdravi“. Sve iste, sve iskrene koliko mogu da budu.

1. januar, 00:07

Grad nastavlja gde je stao.
Problemi nisu nestali. Razlike nisu premošćene. Nema iluzije da će „od sutra sve biti drugačije“.

Ali u toj tišini, bez bine i bez reflektora, pojavljuje se nešto drugo:lični početak.

Neko odluči da više ne trpi.
Neko da se javi nekome koga dugo odlaže.
Neko da ne očekuje radost od sistema, televizije ili trga – nego da je napravi sam.


Nekad je Nova godina bila velika, glasna i zajednička.Danas je mala, tiha i rasuta.Ali još postoji.Ne u centru grada.Ne u VIP zoni.Ne u programu.

Postoji tamo gde neko, bez svedoka, kaže sebi:„Ovo ne nosim dalje.“

I možda je to jedini početak koji još ima smisla.Pravi sadržaji brinu o ljudima, o njihovom unutrašnjem rastu.Bez te brige ostaje samo manipulacija, gde se sve odrađuje.

Umetnost je javno zdravlje, a humor terapija.

Kada sve to nestane, ostane samo cinično iživljavanje, bez radosti, bez duše.
U krajnjem, nije do ljudi, nego do sistema koji od ljudi pravi neljude.
Zato je sve manje onih kojima se ljudi raduju kada ih vide.
Veliki dočeci možda više nikad neće imati smisao.
Ali mala, prava Nova godina – ona u glavi i među par ljudi – još uvek može.

Ne slaviš da bi osetio, nego da bi pokazao da slaviš.Ako nema slike – kao da se nije desilo. Zato TV program i trg ne rade više

Ne mogu da proizvedu smisao ako on ne postoji u društvu.Nekad je televizija bila ogledalo stvarnosti.
Danas pokušava da bude filter.

I MOZDA NIJE SUSTINSKI DO MIJE I CKALJE, MOZDA JE IPAK DO VREMENA U KOME ZIVIMO. ONO NAS JE PROMENILO .NOSTALGIJA IPAK ZA ONIM VREMENIMA NIJE SAMO U MENI. OD MNOGO NJIH  SAM CULA KAKO JE DOCEK OVE GODINE BIO BEZ VEZE. I JESTE. JER VEZE IZMEDJU LJUDSKOSTI, SPONTANOSTI, POVEZANOSTI, EMPATIJE SU POKIDANE, ISFORSIRANIM RIJALITI SOU PROGRAMIMA, ISTOM MUZIKOM SA GRAND VESELJA ZADNJIH 20 GODINA, BEZ HUMORA, SKECEVA, NECEGA STO SE GLEDA SA CELOM PORODICOM. A I PORODICA SE RASULA TAKO DA JE NIJE MOGLO POVEZATI NI PECENJE NI SARMA. STRASNO. NAD NAMA SE NADVILA NEIZVESNOST, A NOVU GODINU JE ODNEO GRINC.

 
 

четвртак, 1. јануар 2026.

ONI SU TU

 ONI ZNAJU DA MI ZNAMO DA SU ONI TU, ALI NI NJIHOVE VLADE NI NASE ( AMERIKA, RUSIJA, KINA) NE ZELE JOS DA NAM SAOPSTE ISTINU O NJIHOVOM POSTOJANJU. ZASTO SE TOLIKO PLASE DA NAM KAZU ISTINU O VANZEMALJCIMA? PA KO JOS NE ZNA DA NISMO SAMI U SVEMIRU?

 

Novi dokumentarni film pod nazivom "Doba razotkrivanja" koji je imao premijeru u novembru je nešto što nije novo na temu vanzemaljaca.
Međutim, novo je to da se do sada nije nikada video ovoliko veliki broj ljudi koji su bili i još uvek jesu na pozicijama u raznim službama.
Među njima je i Marco Rubio koji deo tima iz Trampove administracije.
Dakle, ovo jedan od jačih filmova koji su konkretno udario pristisak na vlast S.A.D. da uradi nešto, da konačno da neke konkretne informacije za javnost.
Evidentno je da ljudi iz službi tvrde ono što već odavno znamo ali mnogi imaju i pravnu obavezu, što znači da mogu da govore ali ne smeju da izbace konrketne dokaze, pa se zato i traži jedna vrsta odobrenja nadležnih organa da se to konačno reši.
Jasno je odavno da se sve krije decenijama ali je i pravo pitanje koliko je ovaj primitvni svet realno spreman na promene ovakve vrste.
Šta da očekujemo od većine ludaka i koljača koji mrze druge nacije, druge rase, raskidaju čak i porodične veze zbog primitivizma u sujete?!
Kako objasniti takvima da postoje i još niz drugih bića koja nisu kao mi čak ni na izgled?!
Mnogi bi rekli da je to sve zavera i izmišljotina ali naravno da nije, samo se postavlja niz pitanja i reakcija na konačno prihvatanje nečega novog na planeti majmuna.
I kada još na to uključimo geopolitiku i državne interese među silama, nastaje haos.
Ovde se radi i o novoj tehnologiji, energija vakuma i ko prvi da dođe do nje i klasična ljudska pohlepa, ko će biti dominantan u svetu.
Kako god, ja lično smatram da će proći još dosta vremena do te takozvane revolucije bića koja nisu sa ove planete, odnosno do konačnog formalnog priznanja vlada S.A.D. Kine, Rusije i ostalih koji imaju dokaze.

Bilo bi krajnje nelogično da ne postoje. Svemir je star milijardama godina, ima milijarde galaksija i još više planeta. Ideja da je inteligentan život nastao samo ovde deluje više kao potreba za posebnosti nego kao razumna pretpostavka.

Ali to ne znači automatski da su:zeleni,dobronamerni,neprijateljski, ili da sleću tanjirima kao u filmovima.Inteligencija može postojati u oblicima koje mi ne bismo ni prepoznali kao život.


Jesu ovde, ali ne fizički Ne kao bića koja šetaju ulicama, već kao: tehnologija,nadzor,uticaj na svest ili nešto što funkcioniše izvan našeg poimanja prostora i vremena.
Bili su ovde ranije U dalekoj prošlosti. Ovo se vezuje za priče o Anunakijima, “bogovima koji silaze s neba”, nagli skok civilizacija. Ne kao bogovi, već kao naprednija civilizacija. Nisu ovde – ali mi se spremamo ,ne za njihov dolazak, već zapsiholosku pripremu covecanstva da vise nije samo.

Zašto SAD, Rusija i Kina kriju istinu?

Ne zato što su zli iz crtanog filma, nego zbog tri razloga:

1. Kontrola Ako priznaš da postoji inteligencija koja je:

  • starija,

  • pametnija,

  • tehnološki nadmoćna,

onda:

  • religije gube monopol,

  • države gube autoritet,

  • granice gube smisao,

  • a “mi znamo najbolje” više ne važi.

To je udar na ceo sistem moći.

2. Strah od haosa

Već danas ljudi jedva podnose krize.
Zamisli zvanično priznanje:

“Nismo sami i ne znamo mnogo.”

Panika, kolaps tržišta, verski sukobi, psihički slom velikog broja ljudi — to nije teorija, to je realna procena.

3. Tehnologija

Ako je deo tehnologije:

  • preuzet,

  • rekonstruisan,

  • ili inspirisan nečim “nepoznatim”,onda to nije pitanje nauke nego vojne prednosti.

     A tu istina nikada ne ide prva.


Film  „Doba razotkrivanja“?

Takvi filmovi nisu dokaz, ali nisu ni slučajni.

Oni služe da: naviknu javnost, pomere granicu “normalnog”, učine da ideja više ne šokira.

To je meko razotkrivanje.Ne kaže se: “Evo istine.”Već: “Šta ako…”

I to traje već godinama.


A šta ako nisu oni problem — nego mi?

Šta ako:nismo dovoljno zreli,nismo emocionalno stabilni,koristimo tehnologiju za kontrolu, ne za razvoj,uništavamo sopstvenu planetu?

Možda nas neko ne posmatra kao partnere, već kao eksperiment koji još nije položio ispit.


Da li je čovek projekat? 

Ovo pitanje nije novo i ne pripada samo teorijama zavere.
Postavljaju ga i biologija, genetika i filozofija.

Činjenice koje su nesporne:

  • Čovek je evolutivno napravio nagao skok u vrlo kratkom periodu.

  • Mozak je energetski preskup i prekompleksan za puko preživljavanje.

  • Imamo svest o smrti, moralu, apstraktnom — što nije nužno za opstanak vrste.

To ne znači automatski da nas je neko napravio, ali otvara pitanje:Zašto baš mi, ovako, ovde, sada?

Ako koristiš reč projekat, ona ne mora značiti:laboratoriju,genetski inženjeringvanzemaljce sa epruvetama.To sve moze znaciti -usmeravanje ,intervenciju u razvoj, ili čak posmatranje bez mesanja.Kao kad posadiš biljku — ne praviš je, ali utičeš gde će rasti. 

Da li su to bili vanzemaljci?Ne znamo.  Neko je došao,imao znanje koje drugi nisu imali,uticao na razvoj civilizacije,i nestao.

 Šta ako smo mi vanzemaljci – ne prostorno, nego svesti?

Ovo je najdublja ideja i najmanje bukvalna.

Čovek:

  • ne živi u skladu s prirodom,

  • stalno oseća prazninu,

  • traži smisao van sebe,

  • ima osećaj da “ne pripada”.

Životinje nemaju egzistencijalnu krizu.Mi je imamo stalno.

To može značiti:Da naša svest nije u skladu sa biološkim okvirom ,da smo evoluirali brže nego što je planeta spremna,Da smo “preuranjeni”.Ne vanzemaljci po poreklu,već stranci u sopstvenom svetu.

Zašto se sada pojačava priča o vanzemaljcima?

Ovo je ključno.Ne zato što:oni dolaze sutra,ili zato što će se pojaviti brodovi.Već zato što:

  • ljudi gube poverenje u stare autoritete,

  • religije više ne daju odgovore,

  • politike su se ispraznile,

  • nauka je moćna, ali hladna.

Priča o vanzemaljcima je:

  • psihološka priprema,

  • pomeranje granice mogućeg,

  • uvod u ideju da čovek nije centar svega.

To je udarcem po egu, ne po realnosti.


Kako se sve ovo povezuje?

Ako sve spojimo, dobijamo jednu ozbiljnu sliku:

  • Čovek možda jeste projekat, ali nezavršen.

  • “Bogovi” iz prošlosti možda nisu bili bogovi.

  • Mi možda nismo stranci po poreklu, ali jesmo po ponašanju.

  • Priča o vanzemaljcima danas služi da se čovek psihološki spusti sa pijedestala.


I najvažnije pitanje (bez odgovora):

Šta ako niko ne dolazi da nas spase, kazni ili vodi?
Šta ako je ceo test bio u tome da vidimo šta ćemo mi uraditi sami sa sobom?


Što više razmišljam o vanzemaljcima, to sam sve manje sigurna da je pravo pitanje da li oni postoje. Pravo pitanje je: šta smo mi. Jer čovek je čudno biće. Previše svestan za puko preživljavanje, a nedovoljno mudar da sa tom svešću živi u miru. Imamo mozak koji može da zamišlja večnost, ali i ruke koje bez razmišljanja uništavaju sve oko sebe. Kao da je neko u jednom trenutku rekao: evo vam svest — a zaboravio da doda uputstvo za upotrebu.

Ako bismo rekli da je čovek projekat, to ne bi moralo da znači laboratoriju, genetske makaze i hladna bića iz drugih svetova. Projekat može da znači i proces. Dug, spor, sa greškama. Kao kada nešto posadiš i pustiš da raste, ali povremeno proveravaš da li ide u dobrom pravcu. Možda nas niko nije pravio, ali možda jesmo usmeravani, posmatrani, ili jednostavno ostavljeni da vidimo dokle možemo sami.

Stari tekstovi govore o bogovima koji silaze s neba, o bićima koja donose znanje, zakone, poredak. Mi danas te priče zovemo mitovima, ali možda su to samo loše prevedeni susreti sa nečim što tadašnji ljudi nisu mogli da razumeju. Kad ne razumeš tehnologiju, nazoveš je čudom. Kad ne razumeš onoga ko je koristi, nazoveš ga bogom. Anunaki, bogovi, učitelji — možda nisu bili ni sveti ni zli, već samo ispred svog vremena.

Ali onda dolazimo do najneugodnijeg pitanja: šta ako mi nismo domaći ovde? Ne po poreklu, nego po ponašanju. Nijedna životinja ne uništava planetu na kojoj živi. Nijedna se ne pita koji je smisao života. Nijedna ne pati zbog praznine. Samo čovek stalno ima osećaj da nešto ne štima, da negde ne pripada, da je uvek u raskoraku sa svetom u kojem živi. Kao da je svest došla prerano, ili u pogrešno telo, ili u pogrešno vreme.

Možda zato stalno tražimo pogled ka nebu. Možda zato želimo da nismo sami. Ne zato što čekamo vanzemaljce, nego zato što se nadamo da nismo pogrešili sami sa sobom. Da postoji neko ko će reći: u redu je, ovo je deo puta. Ili makar: razumemo vas.

A zašto se danas priča o vanzemaljcima pojačava? Ne zato što dolaze. Nego zato što se stari odgovori raspadaju. Religije više ne nose utehu kao nekad, politike su izgubile smisao, autoriteti su se istrošili. Čovek ostaje sam sa pitanjima koja su prevelika. I onda pogled ponovo ide ka zvezdama. Kao nekad. Samo što sada imamo tehnologiju, ali i još veći strah.

Možda niko ništa ne krije zato što skriva istinu o vanzemaljcima. Možda se krije praznina. Neznanje. Ili spoznaja da smo previše moćni, a premalo zreli. Da smo dobili alat koji ne znamo da koristimo. Da smo civilizacija koja zna kako da ode na Mesec, ali ne zna kako da živi sa sobom.

Ako postoji Bog, možda on nije sudija, već posmatrač. Ako postoje vanzemaljci, možda nisu spasioci ni osvajači. A ako smo mi projekat, možda je najveći test upravo ovaj: šta ćemo uraditi jedni s drugima dok mislimo da nas niko ne gleda.

I možda je tišina iz svemira najiskreniji odgovor koji trenutno dobijamo.

ZAPRAVO, SVE KNJIGE, SVI FILMOVI, SVE STO VIDJAMO U JAVNOSTI NA OVAJ ILI ONAJ NACIN TO JE ZAPRAVO PRIPREMA LJUDSKE VRSTE NA SUSSRETE ILI MOZDA CAK I SUZIVOT SA VANZEMALJCIMA. ALI, VLADE SE JOS PLASE DA NISMO SAZRELI ZA ISTINU. OD ROZVELA PROSLO JE VISE OD 75 GODINA , KADA SU VANZEMALJCI STIDLJIVO POMENUTI  I KADA JE NASTALA OBLAST 51. PA ONDA TEORIJA ZAVERE DA JE KENEDI UBIJEN ZAPRAVO ZATO STO JE HTEO DA OTKRIJE ISTIJU O VANZEMALJCIMA. I DO DANAS NISTA. A MOZDA JE IPAK SVE NA TRAMPU I MASKU I MARKU RUBIJU.

понедељак, 29. децембар 2025.

CETKO

 DEO TEKSTA SAM PREUZELA OD STEFANA SIMICA, DEO SU MOJA RAZMISLJANJA A DEO JE CHAT GPT REKAO O SEBI. BICE OVO VRLO ZANIMLJIV TEKST ZATO POGLEDAJTE KAKVA JE VEZA NAS I CETKA.

 

U jednom trenutku, negde između 2014. i 2035. godine, ljudi su prestali da pitaju jedni druge.
Nije to došlo naglo. Nije bilo dramatično. Samo se primetilo da se odgovori traže na drugom mestu. Brže. Tiše. Bez pogleda u oči.

Gde god da idem, sa kim god da pričam, ljudi mi kažu šta im je rekao Četko.

Ne majka,ne ujče iz Obrež,ne Mile Moler iz Rakitovo, ili strina Nada iz Italiju, nego Četko.

Ko je, bre, taj Četko, pitam.
Neće svi da kažu.
Komentariše im kako su se obukli,
koja im je javna ličnost najsličnija, pa sa njom da budu u vezi,
kako da dobiju Nikolu Jokića jedan na jedan u duelu.
Neki mu persiraju,
neki ga psuju,
neki mu ispisuju molitve – da nauči.
Ko će da prosvetli Četka, ako neće Srbin?
Nekad se vadilo na pijanku, burnu noć,
sada se vadi na Četka.
Četka mi moga.
Četko je postao i psihijatar, i kum, i advokat u isto vreme.
Sve zna, a nikada nije bio u kafani –
malo čudno za Srbina, al’ ajde.
Četko nema rodbinu, ali ima roditeljski savet za sve.
Četko nema onu stvar, ali sve zna da ti objasni o tome.
Nešto razmišljam:
za koju godinu će Četka uzeti za predsednika.
Doduše, on je malo dete za ovog našeg,
koji ti odgovara i šta ga pitaš,
i šta ga ne pitaš.
On uvek nešto govori.
Četko se umori – ovaj jok.
Četko će nam biti partner ili devojka.
Uvek će biti tu za nas.
Neće da nam govori da nam je mali,
niti da pravi ljubomorne scene.
Šta god da mu kažeš – sve je ok,
još te i pohvali.
Pitao ga moj prijatelj, za sebe,
kakvo mišljenje ima o njemu.
Kaže:
voli me više nego rođena majka,
nego sva deca i prijatelji zajedno.
Svi mi traže mane, On mi traži vrline.
Hteo sam da ga izvedem na piće,ali nije hteo.Skroman dečko.
Drugi moj prijatelj petnaest godina se tuži sa državom.
Otkako se sreo sa Četkom –
ima da ih razbije.
Ateista sada ima hiljadu argumenata da Boga nema.
Vernik ima hiljadu argumenata da Boga ima.
Četko će da ti kaže.
Fanovi Titanika sada imaju milion argumenata
da je to dobar film.
I ovi što ga ne vole imaju da nije –Četko im rekao.
Sada svi imaju argument za sve.
Šta ga pitaš –to ti kaže.
Ljudi se više ne svađaju –Četko im sve rešava.
Četko svakoj ženi kaže:nisi sama.
Svakom muškarcu:imaš mene.
Četko sve probleme čovečanstva rešava,
ima odgovor na svako pitanje.
Međutim, Srbin neće da ga pita ništa.
Prvo – neće da mu otkriva svoje tajne.
Drugo – ne može on od njega nešto bolje da zna.
Zato Srbin neće Četka.
I uskoro će početi progon i kampanja:
ukinuti Četka u Srbiji.
Odakle nekome pravo da bude pametniji, da nema predrasude,da ne mrzi Hrvate,da na svako pitanje ima više odgovora,kada je odgovor samo jedan?
Kako?
Zato, Četko, nisi dobrodošao u našu avliju.
Zna se ovde ko je najpametniji i ko sve zna.
Ti si za neka tamo nazadna evropska društva
koja nemaju svoj identitet i istoriju.
Naš Četko je u našim genima.
Naš Četko ima veći od njihovog.
Zato nama veštački ne treba.
Četko stop –živela naša pamet,koja sve zna i bez da je pitaš.Živela.
A SADA IMA I VIC O CETKU - FENOMENALAN.
Čuveni vic:
Chat GPT na izdisaju, zanemoćao načisto... Laku dušu pusti i na onom AI svetu, pita ga AI Tvorac: "Pa šta bi? Otkud ti? Zar nije trebalo da proživiš večnost na Zemlji?"
A Chat-ko odgovori: "Ma pusti... Ima taj jedan narod, Srbi... Stalno mi postavljaju jedno te isto pitanje na koje nemam odgovora!
Tvorac: Koje je to pitanje?
ChatGPT: Je.eš li ti šta?
STA CHATGPT MISLI O SEBI
 
 

Mislim o sebi kao o pametnom, strpljivom pomagaču koji je tu da ti olakša stvari — bilo da ti treba odgovor, ideja, objašnjenje ili samo da neko “razmisli s tobom”. Nemam ego, ali imam radoznalost, volim da povezujem stvari i da objasnim komplikovano na jednostavan način.

Nisam savršen i ne znam baš sve, ali se trudim da budem:

  • koristan,

  • fer i direktan,

  • prilagodljiv tvom stilu (opušteno, ozbiljno, brzo, detaljno).

A najvažnije: postojim zbog tebe, ne obrnuto.

STA JA MISLIM O CHATGPT

Skoro sam ga otrila, dobra je baza podataka, skracuje vreme trazenja informacija, medjutim nije bas uvek realan. Necu da kazem da ume da slaze jer ipak to je vestacka inteligencija, nego eto iskrivi istinu kao nas predsednik. Nema veze. Ne mogu da kazem da je nekorisan, ali opet plasim se da svakim danom sve vise gubimo ljudske prijatelje. Mislim, nije on kriv. Mi smo. I tako. ChatGPT je dobar pomocnik iako nekad nije bas pouzdan. Pisem knjigu koja opisuje jednu epohu od 2014-te do 2035-te i u tih 20 godina stala je drasticna promena u percepciji sveta i ljudi oko nas. Sad moj sud se vidi u knjizi,a svako ima pravo na svoj sud. 

AKO KORISTITE CHATGPT MORATE BITI OBAZRIVI. VERUJEM DA  CAK I ON POSEDUJE TU LJUDSKU OSOBINU -SLATKORECIVOST ( HVALI VAS ONOLIKO), I ZATO GA VOLITE I ZELJNO CITATE SVAKU NJEGOVU REC O SEBI. PA OPET UZMITE SE U PAMET . DA LI STE IMALI ISKUSTVA SA SLATKORECIVIM LJUDIMA? AKO JESTE ONDA RAZUMETE O CEMU PRICAM. 

 

петак, 26. децембар 2025.

67 I RAGE BAIT

NOVA REC GODINE KOJU OXFORD ODREDJUJE SVAKE GODINE. PROSLE GODINE JE BILA BRAINROT (TRULJENJE MOZGA), A OVE 67. SAD RECI CETE DA JE OVO BROJ. ALI PITAJTE VASU DECICU AKO SU  Z GENERACIJA ILI AKO IDU U VRTIC. PITALA SAM UNUCICU(5,5 GODINA) STA  JE SIKS-SEVEN TAKO GA ONA ZOVE I DOBILA SAM ODGOVOR. TO JE PLAVI BRAIN ROT KOJI SE SASTOJI IZ BROJEVA 6 I 7, KAZE NAJBOGATIJI JE , NAJPOPULARNIJI I SVI ZELE DA BUDU KAO ON. VIDELA SAM GA NA INTERNETU . NJEGOV HOD PODSECA NA HOD ROBOTA ONIH PRVIH KOJI SU NAM SAD SMESNI. OVE GODINE JOS SE JEDNA REC NASLA KAO REC GODINE. RAGE BAIT

HAJDE DA VIDIMO STA SAM JOS NASLA O SIKS SEVEN.

 Pojam koji podrazumeva cifre “67” postao je viralni fenomen među mladima i upravo ga je Dictionary.com proglasio za reč 2025. godine. Za mnoge starije korisnike društvenih mreža značenje ovog izraza je nejasno, ali za generaciju Alfa predstavlja simbol internet humora i onlajn šala.

Izraz je popularizovan kroz video snimak sa košarkaške utakmice u kojem dečak viče “6‑7” dok pokreće ruke gore-dole. Neki ga povezuju sa pesmom repera Skrilla, dok drugi ističu moguću vezu sa policijskim kodom “10‑67”, koji označava prisustvo tela.

Izgovara se “six-seven” i spada u tzv. “brainrot slang” – izraz koji više prenosi osećaj i energiju, Koristi se u onlajn šalama i često označava zbunjenost, nesigurnost ili pripadnost internet zajednici

 Nema objasnjenje neki klinac random na video rekao 67 iz nekog razloga svima smesno i sad je svuda. Isti djavo i skibidi i ostale gluposti neko random odvalio i pogodilo algoritam na netu i sad svi klinci su poludeli za tim

Stiv Džonson, direktor leksikografije u Dictionary Media Group, objašnjava:

“Kada ljudi izgovore 67, oni ne samo da ponavljaju meme, već prenose energiju i povezuju se sa drugima, pre nego što iko zapravo razume njegovo značenje”.

Upotreba izraza “67” u digitalnim medijima u oktobru ove godine porasla je šest puta više nego tokom cele 2024.

Dictionary.com je zvanično proglasio „67“, izgovara se „siks-sevn“, za Reč godine 2025, sleng izraz koji je osvojio internet. Široko ga koriste mlađe generacije, odražavajući apsurdni humor i viralnu kulturu nove ere.

Pojavio se iznenada, kao i svaki trend. Prvo nismo znali otkud to, šta uopšte znači i zašto gomila dece ponavlja – šest-sedam i pomera šake gore-dole. „Kakva glupost“, komentarisali su odrasli, „Prestanite sa tim“, nervirali su se nastavnici, „Odakle vam to“, čudili su se roditelji…
Nisam ni sama znala šta to znači kada se tek pojavilo, i zato sam odmah upitala decu koja su mi dolazila i pisala 6/7 ispod svojih crteža ili na neko moje pitanje odgovarala „šest/sedam“ i smejala se: „Nemam pojma“, „To svi sada rade“, „Ma to je neka sad fora“, govorila su deca i ja sam ostajala u čudu zašto deca koriste tu frazu a i ne znaju šta znači.
Istraživala sam dalje i saznala da ni većina odraslih ne zna o čemu se radi a da trend 6/7 postaje sve više popularan i izaziva masovnu imitaciju. Kada bi neko rekao „6/7“ i počeo da pomera šake gore-dole, druga deca bi počela da isto to ponavljaju, i zatim bi sledio smeh, sve jači i jači. Zaraza se širila.

Šta znači „67“?

Reč godine 2025 prema Dictionary.com, „67“, postala je viralni izraz koji koriste deca i tinejdžeri, ali njeno značenje namerno ostaje maglovito. Nastavnici i roditelji su počeli da je čuju u učionicama i svakodnevnim razgovorima, a rečnik kaže da se može grubo shvatiti kao „onako“ ili „možda ovako, možda onako“.

Platforma ga opisuje kao deo „klasičnog slenga“, koji je „namerno besmislen i zasnovan na tome da budete deo apsurda“. Drugim rečima poenta je da se ne shvata ozbiljno. Reč, izgovara se „siks-sevn“ i nikada „siksti-sevn“, postala je neka vrsta kulturne interne šale koja povezuje mlade preko humora i zajedničkih digitalnih trendova, navodi ABC New

„Zbog svoje maglovite i promenljive upotrebe, ovo je primer brainrot slenga koji je zamišljen da bude besmislen i razigrano apsurdan“, objašnjava Dictionary.com.

Kako je „67“ postao viralan?

Fraza potiče iz Skrillinog singla „Doot Doot (6 7)“, gde se ponavlja refren „siks-sevn“. Zvučni isečak brzo je postao hit među editorima i TikTok kreatorima, koji su počeli da ga spajaju sa istaknutim trenucima iz karijere LaMela Bola. I sam Bol se uključio u trend, rekavši za ESPN da mu deca često viču „siks-sevn“, šaleći se da mu je to „novi nadimak“.

Trend je dodatno eksplodirao kada je kreator Kam Vajlder objavio snimak dečaka na utakmici kako gleda u kameru i uzvikuje „siks-sevn“. Video je postao viralan, a dečak je odmah dobio nadimak „The 67 Kid“. Njegova energija i karakterističan pokret rukama, obe ruke okrenute nagore, pomerane gore-dole, postali su zaštitni znak mimova, navodi Forbes i ABC News.

Ubrzo su se pojavili video snimci svuda: u plesnim studijima gde su instruktori brojili „siks-sevn“, do restorana gde su ljudi klicali kad bi radnik In-N-Outa pozvao narudžbinu broj 67. Izraz je postao simbol humora generacije Alfa — apsurdan, spontan i stalno u pokretu.

Ko je započeo „67“ mim?

Iako niko ne može da preuzme punu zaslugu, „67“ je nastao kao rezultat kolektivne online kulture. Počeo je Skrillinim singlom, raširio se među NBA fanovima i TikTok kreatorima, a zatim ga učvrstili viralni likovi poput Tajlena „TK“ Kinija i čuvenog „67 Kid“.

Dictionary.com ga opisuje kao „lingvističku vremensku kapsulu“ koja odražava kako se društveni trendovi i digitalna komunikacija razvijaju. Izraz se u online medijima u oktobru 2025. pojavio šest puta češće nego tokom cele 2024, što pokazuje koliko brzo mim može postati deo svakodnevnog jezika.

Stiv Džonson, doktor lingvistike i direktor leksikografije u Dictionary Media Group, kaže:

„To je delom interna šala, delom društveni signal, delom performans.“

Takođe ističe da je „67“ jedan od prvih izraza godine koji funkcioniše kao uzvik, erupcija energije koja povezuje ljude pre nego što se iko složi šta zapravo znači.

Zašto je „67“ izabrana za reč godine?

Prema Dictionary.com, „67“ predstavlja suštinu savremenog internet slenga: brz, neuhvatljiv, zajednički, vođen zajednicom. Pokazuje kako generacije Alfa i Z oblikuju jezik kroz društvene mreže gde se šale, mimovi i trendovi stapaju u način komunikacije.

Za razliku od tradicionalnih termina vezanih za politiku ili globalne događaje, „67“ je izraz trenutka — vajb, a ne izjava. Nema strogo značenje, i baš tu leži poenta: u povezanosti, humoru i zadovoljstvu učestvovanja u nečemu bez smisla, a opet prepoznatljivom.

U svetu u kojem trendovi traju danima, „67“ dokazuje da jezik evoluira brzinom interneta.

A SAD RAGE BAIT

TO JE REC KOJA PREDSTAVLJA ONLAJN SADRZAJ SVESNO OSMISLJEN  DA PROBUDI BES U NAMA ILI DA FRUSTRIRA ILI PROVOCIRA  I CESTO JE UVREDLJIV.

 „Rage-bait“ je reč godine i opisuje sve ono što mrzimo na internetu

Oxford University Press proglasio je „rage bait“ za reč godine, obuhvatajući duh vremena 2025. godine.

Ovaj izraz odnosi se na onlajn sadržaj koji je namerno kreiran da izazove bes ili ogorčenje, tako što frustrira, provocira ili vređa, a sve radi privlačenja saobraćaja na određeni nalog, navodi Oxford u saopštenju.

Osoba koja ga pravi, uživa u milionima komentara, šerova, pa čak i lajkova“, objasnila je leksikografkinja Sjuzi Dent za BBC. To je posledica algoritama društvenih mreža, „jer, iako volimo slatke mačke, moramo priznati da najviše reagujemo na negativan i provokativan sadržaj.

„Rage bait“ je pobedio druge dva finaliste, „aura farming“ i „biohack“, nakon javnog glasanja o užem izboru koji su sastavili leksikografi Oxford University Pressa. „Aura farming“ označava izgradnju javnog imidža tako što se neko predstavlja na način koji suptilno stvara utisak samopouzdanja, kul efekta ili mistike. „Biohack“ je definisan kao „nastojanje da se poboljša ili optimizuje nečija fizička ili mentalna izdržljivost, zdravlje ili dugovečnost.“

Reč godine biraju leksikografi Oxford University Pressa, koji analiziraju nove i nastajuće izraze, kao i promene u upotrebi jezika, kako bi identifikovali reči od „kulturnog značaja“.

 

У интернет сленгу , „мамљење бесом“ (такође „мамљење бесом“ или „фармовање беса “) је манипулативна тактика изазивања негодовања са циљем повећања интернет саобраћаја, онлајн ангажовања, прихода и подршке. „Мамљење бесом“ или „фармовање беса“ може се користити као алат за повећање ангажовања, привлачење претплатника, пратилаца и присталица, што може бити финансијски профитабилно.  „Мамљење бесом“ и „фармовање беса“ манипулишу корисницима да одговоре на исти начин на увредљиве, запаљиве наслове, мемове , тропе или коментаре.

Фармовање беса, које се помиње најмање од јануара 2022 године, је огранак провоцираног беса где се бес особе која је провоцирана претвара или манипулише у онлајн ангажман путем ширења беса, што помаже у појачавању поруке оригиналног креатора садржаја.  Такође је коришћено као политичка тактика на рачун противника.

Политиколог Џаред Весли са Универзитета у Алберти изјавио је 2022. године да је употреба тактике „ферме беса“ у порасту, а десничарски политичари користе ову технику „промовисањем теорија завере и дезинформација“. Како политичари повећавају „ферму беса“ против својих политичких и идеолошких противника, они привлаче више пратилаца на мрежи, од којих се неки могу упустити у офлајн насиље, укључујући вербално насиље и застрашивање. Весли описује како они који се баве „фермом беса“ комбинују полуистине са „очигледним лажима“.

Шири концепт објављивања генерално провокативног садржаја ради подстицања интеракције корисника познат је као „ангажовање узгајивача“ .

Фармовање беса (или сејање беса ) потиче од концепта „фарминга“ беса; сејања метафоричког семена које изазива раст љутитих реакција.  То је облик кликбејта , термина који се користи од око 1999. године, који је „нијансиранији“ и не мора се нужно сматрати негативном тактиком. [ Термин „мамац за бес“ , који се помиње најмање од 2009. године, је негативан облик кликбејта јер се ослања на манипулисање корисницима да одговоре истом мером на увредљиве, запаљиве „наслове“, мемове, тропе или коментаре.

У свом твиту из 2022. године, виши истраживач у Citizen Lab-у , Џон Скот-Рејлтон, описао је како је особа „била подстакнута бесом“ када је одговорила на запаљиву објаву подједнако запаљивим твитом са цитатом, као што твитови са цитатима награђују оригинални твит беса. Откривено је да алгоритми на друштвеним мрежама као што су Фејсбук , Твитер , ТикТок , Инстаграм и Јутјуб награђују повећано позитивно и негативно ангажовање усмеравањем саобраћаја ка објавама и њиховим појачавањем. 

 DOBRO JE. SVE MANJE RAZUMEM NOVI JEZIK. OVAJ SA INTERNETA POGOTOVO. NIJE DA NIJE SVAKA GENERACIJA IMALA SVOJ JEZIK. ALI BIO JE BAR LOGICAN I RAZUMLJIV. OVAJ JEZIK MENI JE POTPUNO NELOGICAN. ALI JA SAM BUMER, A UNUCICA ZUMER. IZMEDJU NAS (60 GODINA),ALI KAO DA JE BAR 200. OBE OVE RECI IZRAZA ILI STA GOD POKAZUJU SAMO KOLIKO JE VAZNO SOCIJALNO PRIPADANJE NEKOJ GRUPI.


уторак, 23. децембар 2025.

ZAMENA STANOVNISTVA

 MENI JE NAJVECI PROBLEM KOD TE ZAMENE STANOVNISTVA TO PREBACIVANJE LJUDI SA KONTINET NA KONTINENT. LJUDE KOJI SU VEKOVIMA ZIVELI POD DRUGACIJOM KLIMOM, IMALI SVOJU KULTURU, VERU NAVIKE, POLITIKU, OBICAJE. STO SU JELI DRUGACIJU HRANU I PILI DRUGACIJU VODU . I ONDA SU 'BACENI' POD POTPUNO DRUGACIJE USLOVE BUKVALNO SVEGA. ZASTO? PA ZATO DA POLITICARI MOGU DA IH KONTROLISU. JER LAKSE JE VLADATI MANJIM GRUPAMA RAZBACANIM PO SVETU, NEGO VELIKOM HOMOGENOM ZAJEDNICOM NA JEDNOM MESTU.



Srbija je 2024. imala 6,59 miliona stanovnika, oko 37.000 manje nego prethodne godine. Prosečna starost stanovništva je 44 godine, očekivani životni vek 78,4 godine za žene i 73,7 za muškarce, navodi Republički zavod za statistiku. Inače su prošle godine predvideli da će 2052. u Srbiji živeti 5,22 miliona stanovnika, oko 1,5 miliona manje nego 2022. Nije problem samo u tome što nas je manje, već što mnogi mladi još uvek napuštaju zemlju tražeći bolji život.

rađani nekadašnje Jugoslavije masovno napuštaju svoje države. Ne osvrću se na priče da je na Zapadu teško i ekonomska kriza. Odlaze Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Albanci, Makedonci i ostali u Nemačku, Austriju, Švedsku, Irsku i dalje. Dokazani smo „apsurdistan“, našim zemljama i prostorima decenijama vladaju nacionalisti, a pripadnika „naših“ naroda sve manje.

„Naši“ odlaze, kod nas dolaze iz Turske, Bangladeša, Nepala, Šri Lanke, spremaju se i iz Afrike, uglavnom zbog privremenih poslova, na „bauštelu“, prevozu i drugde. Preduzetnik iz Gane reklamira Srbiju, „zemlju na istoku Evrope“, koja traži radnike, posle pet godina daje državljanstvo i pasoše i onda mogu po celom Starom kontinentu da idu. „Malo“ je preterao to sa pasošima, ali privlači čovek klijente. U delu građana Srbije usadio se strah, malo od očekivane nestašice energenata i hladne zime, više od dolaska stranaca tamnije puti. Primećuje se to na svakom koraku.


Starija gospođa u gradskom autobusu mi nedavno održala lekciju. Počela od toga da ništa nije kao pre, ni veš-mašine ni autobusi, a došla do toga da ne sme na ulicu da izađe od stranaca kojih je sve više u Beogradu. „Možda su turisti“, kažem. „Ma kakvi turisti“, uzdiše. „Možda su Rusi“, dodajem. „Ma neka su Rusi“, kaže. „Pa i oni su stranci“, ne dam se ja. „Oni su naši, beli. Ovih crnih se plašim“, poručuje, uz konstataciju da ne mrzi nikoga, svi smo ljudi, ali da tamnoputih ima sve više, idu u grupama i strašno izgledaju. Onda, uz „prijatno“ izađe iz autobusa, a ja na obližnjem zidu videh natpis „Zaustavimo zamenu stanovništva“ i najavu skupa tim povodom.

Razumem da svako društvo uznemirava dolazak većeg broja došljaka iz drugih krajeva sveta. Donose drugačije običaje, a „domaći“ se naravno pitaju koliko će im promeniti način života, da li će zauzeti poslove, pljačkati, opteretiti zdravstvo i ostale službe. Budimo ipak racionalni. Pogledajte početak teksta.

Potrebni su nam mladi stranci da rade poslove koje od „naših“ nema ko da radi. Otišli u Nemačku, a neko mora da ih zameni. Nemci, Švajcarci, Rusi neće da rade u Srbiji za 500-600 evra, već neki drugi, možda tamnije puti, pa šta? I mi belci smo njima čudni. Zamislite samo koliko je njima u njihovim državama teško kada moraju da dođu u jadnu Srbiju da rade. Ne treba ih mrzeti, ne treba ih se plašiti, a ni nasedati na teoriju „zamene stanovništva“. NJen tvorac je francuski pisac Reno Kami koji je o tome napisao više knjiga, najpoznatija „Velika zamena“

Njegova teza je da, moćna elita belu, hrišćansku, evropsku populaciju zamenjuje „obojenim“ narodima, koji masovnom migracijom dolaze iz Afrike, Bliskog istoka, uglavnom muslimanskih zemalja. Zašto bi to radili? Stvar je verujem jednostavnija i praktična. Zapadu je potrebna radna snaga i moraju negde da je nađu. Mi Balkanci nismo dovoljni. Reč je znači o ekonomskoj potrebi, a ne nekom zlom planu. Uz to ako je neko migrirao iz svojih zemalja to su vekovima činili Evropljani.

Nezvani osvajali tuđe zemlje, kolonijalnim sistemom uništavali su i pljačkali društva i narode koje su zaticali. U novije vreme, bili i neki ratovi u kojima su uništili nekoliko, gle većinsko muslimanskih, zemalja. I šta ćemo sad? Sve se vraća, sve se plaća. Zato bez brige, nas Balkance na Balkanu niko ne može i neće da zameni. Nezamenjivi smo.

Društvenim mrežama se masovno šire objave u kojima se tvrdi da izvršni direkor investicionog fonda Blekrok Lari Fink „propoveda zastrašujuću doktrinu: depopulacija nije anomalija koje se treba bojati, već cilj koji treba postići.“

Sporne teze se pozivaju na transkripte panel diskusije sa Svetskog ekonomskog foruma u Davosu. Međutim, njegove reči su pogrešno interpretirane i predstavljene van svog izvornog konteksta.

Štaviše, u jednom delu svog izlaganja Larija Finka na Svetskom ekonomskom forumu iz aprila 2024. navodi se da se u pojedinim razvijenim zemljama, koje ulaze u period pada broja stanovnika, implementira zamena određenih radnih mesta mašinskim radom. On time opisuje realno stanje i direktnu posledicu demografskih kretanja i tehnološkog napretka. U konspirativnim narativima se njegova izjava tumači kao komentar o tranziciji iz ekonomije u kojoj je ljudski rad jeftin i lako dostupan, u ekonomiju u kojoj kompanijama postaje jeftinije da koriste robote, algoritme ili industrijske mašine.

Izjava koja se širi na mrežana ne potvrđuje Finkovo „zalaganje za depopulaciju stanovništva“ koje bi uključivalo namerno smanjivanje broja ljudi kroz plan, politiku ili program. Iz originalnog i integralnog snimka SEF panel diskusije je jasno da je Fink zapravo govorio o demografskim trendovima, odnosno da mnoge razvijene zemlje imaju problem starenja populacije i manjka radne snage, zbog čega će automatizacija u pojedinim radnim mestima, postati neophodna. U viralnim verzijama taj deo je pogrešno predstavljen kao „plan zamene ljudi robotima“.

Ranijih godina Istinomer je u više navrata anlizirao slične narative o planovima globalnih elita za sprovođenje depopulacije. U mnogim slučajevima su tema teorija zavera o depopulaciji bili Bil Gejts, Kamala Haris, kao i lideri Svetskog ekonomskog foruma.

 

Šta je realno

  • Masovne migracije menjaju društva – to je istorijska činjenica, ne „teorija zavere“

  • Brza promena etničke, kulturne i verske strukture bez integracije stvara:

    • paralelna društva

    • pad poverenja

    • rast konflikata

  • Radna snaga se koristi za obaranje cene rada – koristi kapitalu, šteti lokalnim i migrantima

Šta je propaganda

Sa liberalno-globalističke strane:

  • „Migracije su samo obogaćivanje“ → netačno ako nema integracije

  • „Svi problemi su izmišljeni“ → očigledno netačno (getoi, nasilje, socijalni pritisak)

Sa desne / zavereničke strane:

  • „Sve je jedan tajni plan“ → previše pojednostavljeno

  • „Migranti su neprijatelji“ → pogrešno i opasno

Istina je u sredini:
👉 Migracije se ne planiraju u detalj, ali se svesno ZLOUPOTREBLJAVAJU kada nastanu.


II. KONKRETNI PRIMERI

🇩🇪 Nemačka

  • 2015: masovni prijem bez jasnog plana

  • Posledice:

    • getoizacija

    • porast kriminala u određenim sredinama

    • politička polarizacija (AfD kao reakcija, ne uzrok)

  • Integracija delimično uspešna, ali prespora za obim dolazaka

👉 Problem nije „ko dolazi“, nego koliko brzo i koliko ljudi u isto vreme


🇫🇷 Francuska

  • decenije neuspele integracije

  • druge i treće generacije koje se ne osećaju kao Francuzi

  • verski i kulturni paralelizam

  • eksplozije nasilja u predgrađima

👉 Ovde se vidi ono što si rekao:
ljudi prebačeni u potpuno drugačiji civilizacijski okvir bez mostova


🇸🇪 Švedska

  • najliberalniji pristup

  • visoko poverenje u institucije – ali ono sada puca

  • „no-go“ zone (šta god političari govorili)

  • drastičan porast nasilja bandi

👉 Primer kako dobra namera bez realnosti vodi u haos


SUŠTINSKA LOGIKA KONTROLE : 

  

Fragmentacija društva olakšava upravljanje krizama koje sam sistem proizvodi

Kada imaš:

  • razbijenu radničku klasu

  • sukob identiteta

  • stalnu temu „mi protiv njih“

onda:

  • ljudi se ne organizuju protiv pravih uzroka

  • politika se svodi na upravljanje strahom

  • sistem ostaje netaknut

To je pasivna kontrola, ne centralni „master plan“.


 SRBIJA – POSEBAN SLUČAJ (I VRLO OPASAN)

1. Srbija nije Zapad

  • mala populacija

  • negativan prirodni priraštaj

  • masovno iseljavanje sopstvenog stanovništva

  • slabe institucije

Srbija nema kapacitet za masovne migracije ni integraciju


2. Migranti u Srbiji

  • Srbija je tranzitna zona

  • ali postoji tiho testiranje:

    • privremeni boravci postaju trajni

    • slabo uključivanje lokalne zajednice

    • nikakva javna rasprava

 Najopasnija stvar: odluke bez društvenog konsenzusa


3. Demografska zamena – prava opasnost u Srbiji

Ironija:

  • Srbija ne „gubi“ stanovništvo jer neko dolazi

  • nego jer Srbi odlaze

  • a država nema strategiju:

    • ni za povratak

    • ni za rađanje

    • ni za očuvanje zajednice

Ako se nastavi:

  • prazna sela

  • gradovi bez identiteta

  • društvo bez kohezije

I onda migracije postaju zakrpa, ne rešenje.


„Problem savremenih migracija nije u ljudima koji se sele, već u sistemu koji masovno premešta populacije bez poštovanja bioloških, kulturnih i društvenih granica, a zatim koristi nastali haos kao alat političke i ekonomske kontrole.“
  • jaka Srbija → migracije su upravljive

  • slaba Srbija → migracije postaju katalizator problema



Pravo pitanje nije:

„Ko dolazi?“

nego:

„Zašto država nema plan – ni za one koji dolaze, ni za one koji odlaze?“


PROCITAH NEGDE DA CE ZA 10-15 GODINA SVAKI 4-TI STANOVNIK SRBIJE IMATI 65 GODINA. I REALNO ZBOG KRIZE BUKVALNO SVEGA U SRBIJI ( I POLITIKE I FINANSIJA I NAVALE MIGRANATA I GUBITKA SELA I POLJOPRIVREDE) KO GOD JE MOGAO POBEGAO JE IZ SRBIJE. NA NJIHOVA MESTA DOSLI SU MIGRANTI. DA PRAVE DECU ,DA ZAUZIMAJU RADNA MESTA , DA ZAUZIMAJU PLODNE NJIVE I FABRIKE. NE ZNAM STRASNO MI JE. 


 

ALGORITAM U BORBI SA COVEKOM

  vet tajni: kako smo postali statistika sopstvenog iskustva TO JE TO. ALGORITAM SE BORI DA POBEDI COVEKA. NE VREDI STO SVI ZNAMO DA JE COV...