петак, 6. октобар 2017.

CRTANI FILMOVI SU STETNI

CRTANI FILMOVI SU STETNI! CRTANI FILMOVI NISU STETNI! KAKO SE "ISPIRA" MOZAK CRTACIMA U SEVERNOJ KOREJI? KAKO U AMERICI? A KAKO TO UTICE NA SVE NAS U GLOBALU?  "ISPIRANJE MOZGA" U PROPAGANDNE SVRHE?!
Mozda je ovo i najmanje stetan razlog - propaganda - jer realno sta nam je svima prioritet- novac, kupovina. Da li cemo samo gledati reklame koje su tome i namenjene ili sadrzaje poput crtaca ili skeceva koji takodje reklamiraju ono sto njihovi tvorci zele? Sasvim svejedno. Kad udjemo u prodavnicu programirani smo da kupujemo ono sto su nam "ubacili" u mozak. Tacno znamo koje proizvode, koji brend i koji novac je u pitanju. Veliki trzni centri cak i kad ste vec resili da udjete bas u  odredjeni centar ni tada ne odustaju od vodjenja vase kupovine preko velikih ekrana reklamirajuci gde se sta nalazi i koliko kosta. Tako, kupovina nikad nije bila laksa  ( jeftinija????) i [potpuno ciljana. Ali, necemo previse o ovoj temi. To svi znate i tu nema pomoci. Svi smo time "zarazeni " hteli ili ne!
Pricacemo   o osnovnim  problemima koji izazivaju "stetu" mladim gledacima crtanih filmova. Ono sto nas najvise  plasi je podsticaj dece na nasilje. Tu se ne bih mnogo slozila na podelu nekadasnji crtani i noviji crtani jer nasilje postoji od Toma i Dzerija pa na ovamo.Tim povodom, stručnjaci sa Američke akademije za Pedijatriju AAP kažu da deca koja gledaju crtaće pune nasilja bivaju nervozna, agresivna i neposlušna. Ova deca su ujedno i nestrpljiva. Takođe, ona: postaju neosetljiva na tudju tugu  i bol, ne osecaju nelagodnost na bilo koji elemenat nasilja koji se desava u stvarnom zivotu, sklona su agresivnim reakcijama i nasilnom ponasanju. Verovali ili ne mogu se pojaviti i zdravstveni problemi. 1997. godine 653 dece u Japanu primljeno je u bolnicu zbog epileptičnih napada koje je, kako je utvrđeno, prouzrokovalo gledanje 38. epizode Pokemona koja nikada više nije prikazana. Posle detaljnijih istraživanja utvrđeno je da su česti svetlucavi sadržaji (crvene i plave boje) tokom serije izazvali napade i kod dece koja ih ranije nisu imala. Deca sede po ceo dan ispred TV, gledajući crtaće, jer im time slabi vid, a nepravilan položaj sedenja može da dovede i do krive kičme. Manjak fizičkih aktivnosti, takođe, stvara i probleme sa povećanom težinom.
Pritom, poslednjih godina sve više se upozorava na uticaj crtanih filmova na razvoj govora do treće godine života deteta. Psiholozi naglašavaju da je gledanje crtaća pasivna aktivnost kod koje ne postoji interakcija neophodna za pravilan razvoj govora . gledaju crtane filmove, deca često sebe poistovećuju sa likovima. Problem je što su ti likovi neretko potpuno neadekvatni za bilo kakvu identifikaciju i što su na momente previše agresivni, ili imaju čarobne moći: mogu da lete, ispaljuju paukovu mrežu iz ruku, skaču sa vrha nebodera na zgrade u okolini, bacaju munje, padnu sa 10. sprata i prežive, i slično.
U tim agresivnim likovima deca mogu da vide arhetip sebe, žele da su takvi i dok gledaju misle da su to oni. Ako se roditelji ne uključe i objasne im šta je realnost, a šta ne (a to se danas sve ređe dešava, jer su roditelji previše zauzeti i ostavljaju decu samu ispred TV), ona mogu da razumeju crtaće kao vid zamene za stvaran život, što je smetnja zdravom ranom razvoju. Postoje i neki radikalni slučajevi u vezi sa poistovećivanjem koji su bili veoma opasni.Problem je što, kako pokazuju poslednja istraživanja, crtani fimovi i mediji uopšte u velikoj meri utiču na decu, izgradnju njihove psihe i ličnosti. A da većina današnjih – zaglupljuju svoje gledaoce!
– Situacija savremenog deteta je takva da je ono odvojeno od svojih vršnjaka, da se umesto sa njima igra sa svojim roditeljima, a da su ti roditelji u velikoj meri odsutni. Zato je ulaskom televizije u naše domove ona postala moderna bebisiterka, a danas je to čitav niz digitalnih ekrana kojima su deca okružena – od specijalnih plejera, tableta do “pametnih” telefona – kaže psihoterapeut dr Zoran Milivojević. – Gledanjem sveta oko sebe deca izgrađuju osnovne predstave o tome kakav je svet, šta se u njemu dešava i kakvi su ljudi. Jedan od prvih načina da se to postigne su bajke, koje su danas zamenili crtani filmovi. Ponuda “dečjih filmova” je velika. Ako uporedimo one crtane filmove tipa Tom i Džeri sa savremenim crtanim filovima, možemo primetiti da su savremeni crtani filmovi izgubili dubinu priče koju pričaju, da su postali površni i glupi. Sa ovim se potpuno slazem. Koliko nije nista drugacije kada se govori o nasilju i poistovecivanju  toliko je potpuno uzasno kako su danas  i crtani filmovi u sluzbi zaglupljivanja dece. Pored ostalih sadrzaja na medijima. A to je potpuno nedopustivo! Ko odredjuje cime ce se edukovati nasa deca zaista ne znam. Ali je veliko pitanje da li to sve gledaju i njihova deca. Danasnji crtaci decu dele u dve u grupe: one koji postaju i sami agresivni i na one koje se povlace iz "opasnog sveta" koji je napolju. a koga su tako prestavili deci upravo  namenski crtaci. Ne kazem da danas svet nije opasno mesto, ali nema potrebe za tolikim plasenjem dece.
Sve ovo direktno dovodi da se kako odrastaju svima vise svidjaju losi i zli likovi, ili crne hronike umesto vesti iz nauke!!! Deca su nam od najranijih dana manje srecna - sto zbog realnog zivota, sto zbog preteranog "buljenja" u digitalne ekrane koji ubijaju seratonin (hormon srece).
Sad dolazimo do najgoreg  moguces razloga za ispiranje decijih mozgova.
Pogledali smo kilometre američkih crtanih filmova, snimili smo na traku stotine epizoda, gdje djeluju heroine ženskog pola i sve to pokazali dječjem psihologu. Psihologinica je bila šokirana viđenim. A mi smo bili šokirani njenim sudom .Ispostavilo se da je većina heroina američkog crtanog konstruisana tako da sistematsko gledanje filmova sa njihovim učešćem kod djece dovodi do izumiranja funkcije produžetka roda.Sto se moglo reci i za lutku "Barbi". Zelja devojcica da izgledaju kao savrsena  Barbi. Zamena lepote ružnoćom. S druge strane, to je otjelotvorenje u crtanim filmovima tendencije zapadnog sveta za uniformisanost i pojednostavljenje: hrane, pića, težnji, misli i ženske lepote. U ruskoj istoriji, sličan proces se nazivao totalitarizmom i bio je međunarodno osuđen. Zašto animirani totalitarizm treba da čeka drugačija sudbina?! Uzgred, junakinje Volta Diznija, iz " Warner Brothers" i druge iz konvoja animiranih snova ne samo da izgledaju isto, već isto izgovaraju jedne iste riječi, isto djeluju. Stiče se utisak da oni uglas ponavljaju to što su vidjeli na televiziji, isto kao i naša djeca.I mamo posla sa najvećim pronalaskom tehnologije obrade masovne svesti, univerzalnim podsvesnim vizuelnim modulom bez znaka dobra i zla. To je sjajno pakovanje sa opasnim sadržajem. Najjednostavniji primjer toga kako u lepom pakovanju pakuju štetan sadržaj je osnaživanje romantične heroine, one iste koju dijete osjeća i imitira, atributima bijesa, mržnje i okrutnosti. Crtani film "Lepotica i zver". Da biste shvatili gledajte kardove. Ne mlada, ne lepa žena sa iskrivljenim crtama od besa i mržnje. A u njenim rukama ne vidiš odmah da li su prasići ili ljudske bebe. Odvratnija slika majke ne može se zamisliti jer je pomešana sa spoljašnošću besne majke. Vernik bi rekao da je to paklena parodija na bogorodicu. U zadnjem planu, nad svim tim, i iznad svega toga je prelepa heroina.Ova metafora donosi kod djevojčica odbojnost za materinstvo uopšte, a posebno za rađanje mnogo dece. "Ako želiš da budeš ružna, stara i siromašna, onda budi majka,  ako želiš da budeš večno mlada i lepa, onda ne rađaj." Djevojčicama navodno nude izbor, koji u suštini nije izbor. Jer se odluka nasilno, zamaskirano ugrađuje u podsvest. Brizne majke su samo  u crtacima o zivotinjama.Najglavnija, najsvetija, najvažnija za dete je slika žene, u bajkama svih naroda sveta to je slika majke. Kada smo počeli da je tražimo u američkim crtanim filmovima, susreli smo se sa nečim potresnim. Majka, materinstvo, poezija materinstva u tradicionalnom obliku prikazana je samo u crtanim filmovima o životinjama, kao što su " Kralj Lavova", "Knjiga o džungli", "Dambo", "101 Dalmatinac". Dirljive, sentimentalne i veoma dobre scene majkine brige za mlade, štenad, sloniće i druge zivotinjice. Ili ih jednostavno zamenjuju zle macehe.
 Zanimljivo je da današnja deca najčešće nemaju omiljenog junaka, kao što je to nekad bio slučaj.
Ranije je jedan deo populacije bio za mačka Toma, a drugi za miša Džerija, zavisno od stepena agresivnog u nama i uloge koju smo imali u životu. Danas deca ne mogu tako da biraju, nego im je potrebno da sagledaju svaki lik, da odreaguju na ono što je njima simpatično i da, dok gledaju crtani, dobro razlikuju senzaciju spolja i ono što je u njima – napominje psiholog.
Najvažnije je da roditelji posvete vreme svojoj deci, da prate razvoj njihove ličnosti i razgovaraju s njima o crtaćima koje vole da gledaju. Za decu je najštetnije ako su prečesto prepuštena sama sebi i veštačkim stimulatorima, poput televizije. Senzacije koje dete oseća gledajući crtani film, ukoliko to predugo čini, animiraju ga iznutra i ono se teško isključuje iz toga. Manjak kontakta i komunikacije s roditeljima i prijateljima može umanjiti detetove intelektualne i emotivne kapacitete. Zato, roditelji, pogledajte nekad crtani film s detetom, popričajte s njim šta mu se tu dopalo. Uostalom, simpatično je kad odrasla osoba voli da gleda crtaće! Današnja deca ranije stasavaju. Okolnosti koje prate njihovo odrastanje drugačije su od onih koje su pratile razvoj njihovih roditelja. Mnoge mame i tate zaboravljaju kako su se oni osećali kad su bili deca, šta ih je radovalo, šta rastuživalo… Zbog toga se dešava da u današnjim crtanim filmovima vide potencijalnu pretnju po svoju decu. Nisu svi crtani bas toliko losi i opasni, pogotovu ako se gledaju dozirano i sa roditeljima.
Odmah posle ovog degradiranja majcinstva nalazi se  i propagandni rat koji direktno stvara mrznju medju narodima i podstice rat.
Severna Korea otvorila je još jedan front u propagandnom ratu protiv SAD. Nakon animacije napada na američki nosač aviona, njihova televizija proizvela je i kompjutersku animaciju razaranja Bele kuće. Osim toga, severnokorejska nacionalna televizija ovih dana prikazuje i crtane filmove namenjene deci, u kojima su američki vojnici naravno glavni negativci. Najnoviji među njima je ‘Veverica i jež’ u kom su američki vojnici zli vukovi, japanske trupe prepredene lasice, dok su severnokorejski vojnici dobroćudna veverica i hrabri jež. Animirano ostvarenje proizvedeno je u državnoj producentskoj kući SEK, a radnja se odvija na Cvetnom brdu i govori o sukobu životinja koje tamo žive.Kim Dzongov deda jos je 6o-tih emitovao crtane filmove tog tipa - tako da to je Korejance koji su navikli na to nastavak tih crtaca -radost!
LICNO OBOZAVAM DIZNIJEVE FILMOVE ( IAKO NEMA MAJKE), VOLIM I TOMIJA I DZERIJA , SIMPSONOVE GLEDAM  I SAD VRLO CESTO. I MOJ STAV JE DA DECI NE TREBA UZIMATI DETINJSTVO KOJE GA TEK PRIPREMA ZA REALAN SVET. SVESNA SAM IPAK KAO I STO SAM PISALA DA TEHNOLOGIJA NA SILU UZIMA TO CISTO NEVINO DETINJSTVO. ZATO JE JEDINI NACIN DA DECA NE OSTANU USKRACENA ZA CRTACE I BAJKE DA RODITELJI GLEDAJU SA NJIMA! NIJE VAZNO KOLIKO MOZETE DA PROVEDETE VREMENA SA DETETOM ZBOG OBAVEZA VAZNO JE DA JE TO VREME KVALITETNO - ISPUNJENO LJUBAVLJU PAZNJOM I ZAJEDNICKIM GLEDANJEM CRTACA! OTVORITE UM NI OVI DANASNJI CRTACI NISU SVI UZAS SEM JAPANSKIH I KOREJANSKIH!







Нема коментара :

Постави коментар