KAO KOJA JE VEZA? PA PRILICNO JE LAKO. KOLEKTIVNA SVEST POSTALA JE SVEST KRDA, A IMUNITET JE POSTAO KOLEKTIVNA SVEST . JER REALNO IMUNI SMO NA SVE STO SE DOGADJA. MOZDA SMO OVIH DANA POKUSALI DA NESTO POPRAVIMO U VEZI TOGA. ALI SAMO MOZDA JER SE SUKOBI IZ CELOG SVETA PRELIVAJU I NA NAS. VRLO VRLO TESKA VREMENA !
Kolektivna svest/svesnost ili kolektivno svesno (fr. conscience collective, lat. collectivus conscientia) jest set zajedničkih verovanja, ideja i moralnih stanovišta koji postoji kao ujedinjujuća sila unutar društva.[ Termin je uveo francuski sociolog Emil Dirkem, u svojoj Podeli rada u društvu iz 1893. godine
U današnjem digitalnom dobu, mediji imaju neposredan uticaj na oblikovanje javnog mnjenja. Njihova moć da prenose informacije i utiču na naše stavove i verovanja nikada nije bila veća. Od televizije, radio stanica, novina, pa sve do društvenih mreža, mediji su postali ključni igrači u oblikovanju našeg razmišljanja i ponašanja. Kroz različite izvore i strategije, mediji uspevaju da plasiraju različite ideje, vrednosti i političke stavove, čime direktno utiču na formiranje javnih mišljenja. Shvatanje ovog uticaja je važno kako bismo bili svesni kako mediji oblikuju naše stavove i kako na njih da odgovorimo na kritičan i informisan način.
I. Uvod
A. Definicija javnog mnjenja
Javno mnjenje predstavlja stavove, mišljenja i uverenja koje grupa ljudi, odnosno javnost, deli o određenoj temi ili pitanju. To je kolektivna svest koja obuhvata različite perspektive i procene koje ljudi formiraju na osnovu informacija koje dobijaju putem medija, interakcija sa drugima i iskustava u društvu.
B. Značaj oblikovanja javnog mnjenja
Oblikovanje javnog mnjenja ima ključnu ulogu u demokratskom društvu. Javno mnjenje utiče na političke odluke i akcije, oblikuje socijalne norme i vrednosti, pa čak i utiče na ekonomsku aktivnost. Kada javno mnjenje ima visok nivo informisanosti i kritičke svesti, može se obezbediti odgovorna vladavina, veća participacija građana i bolje društvene promene.
C. Uloga medija u oblikovanju javnog mnjenja
Mediji, kao glavni izvor informacija za većinu ljudi, imaju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja. Oni pružaju informacije, stvaraju slike stvarnosti i utiču na emocionalne reakcije javnosti. Mediji mogu da promovišu različite perspektive, podižu svest o važnim temama i podstiču diskusiju. Takođe, mogu da služe kao platforma za izražavanje mišljenja i pritužbi javnosti.
II. Mediji kao izvor informacija
A. Izbor medija kao izvora informacija
Kada su izbori medija kao izvora informacija u pitanju, važno je biti selectivan i kritički razmišljati. Različiti mediji imaju različite agende i pristupe u izveštavanju, pa je bitno birati one koji pružaju objektivne, tačne i pouzdane informacije. Takođe, treba uzeti u obzir različite izvore informacija kako bi se dobio celovit i balansiran pogled na događaje i teme.
B. Verodostojnost medija
Verodostojnost medija je ključna za oblikovanje javnog mnjenja. Kada mediji šire neproverene ili manipulisane informacije, to može dovesti do dezinformacija i pogrešnih zaključaka javnosti. Zato je bitno pratiti medije sa dobrim profesionalnim standardima, koji se oslanjaju na proverene izvore, vrše nepristrasno istraživanje i transparentno izveštavaju o tragovima informacija.
C. Objektivnost medija
Objektivnost medija predstavlja sposobnost da pruže uravnoteženo i neutemeljeno izveštavanje o događajima i temama. Mediji bi trebali da budu slobodni od političkih, ekonomskih i društvenih uticaja koji mogu da naruše objektivnost. Objektivan izveštaj omogućava javnosti da formira sopstvena mišljenja zasnovana na činjenicama i argumentima.
D. Uticaj vlasništva nad medijima
Uticaj vlasništva nad medijima može biti značajan u oblikovanju javnog mnjenja. Kada mediji pripadaju određenim političkim ideologijama, ekonomskim interesima ili korporacijskim entitetima, to može uticati na izbor i prezentaciju informacija. Koncentracija vlasništva nad medijima takođe može ograničiti raznolikost mišljenja i slobodu izražavanja.
III. Medijska manipulacija i propaganda
A. Manipulativne tehnike u medijima
Medijska manipulacija se odnosi na namerno korišćenje trikova, tehnika i strategija kako bi se uticalo na uvažavanje, stavove i ponašanje javnosti. To može uključivati korišćenje senzacionalizma, emocionalne manipulacije, selektivnog izveštavanja ili lažnih informacija. Manipulativne tehnike mogu iskriviti stvarnost i obmaniti javnost.
B. Propaganda kao sredstvo uticaja
Propaganda je sistematsko širenje ideja, informacija ili stavova radi promovisanja određenih interesa. Propaganda se često koristi u političke svrhe kako bi se oblikovalo javno mnjenje u korist političkih grupacija ili ideologija. Kroz korišćenje tehnika manipulacije, propaganda se koristi za uticanje na stavove, verovanja i ponašanje javnosti.
C. Posledice medijske manipulacije
Medijska manipulacija može imati ozbiljne posledice po javnost i društvo u celini. Kada su ljudi izloženi lažnim informacijama ili manipulativnim tehnikama, to može uticati na formiranje netočnih stavova, podrivajući javni dijalog i poverenje u medije. Takođe, može doprineti povećanju političke polarizacije i socijalnih tenzija.
IV. Medijska prezentacija političkih tema
A. Politizacija medija
Politizacija medija se događa kada mediji favorizuju određenu političku stranu ili ideologiju u izveštavanju. Kroz selektivno izveštavanje, naglašavanje određenih tema i potiskivanje drugih, mediji mogu uticati na političke stavove javnosti. Politizacija medija može ograničiti raznolikost mišljenja i umanjiti legitimitet demokratskih procesa.
B. Uticaj medija na političke stavove
Mediji mogu imati značajan uticaj na političke stavove javnosti. Izveštaji medija o političkim temama, kao i izbor reči, tona i pristrasnosti, mogu oblikovati percepciju javnosti o političkim akterima, strankama i politikama. Pored toga, mediji mogu uticati na mobilizaciju i angažman građana u političkom procesu.
C. Medijska izveštavanja o političkim akterima
Medijsko izvještavanje o političkim akterima može imati značajan uticaj na njihovu reputaciju i javni imidž. Izbor slika, naslova i tona u izveštavanju može oblikovati javnost o političarima i njihovim karakteristikama. Mediji mogu izazvati određenu percepciju političara kao poštenih ili korumpiranih, uspešnih ili neuspešnih, lidera ili demagoga.
D. Medijsko tretiranje političkih kampanja
Medijsko tretiranje političkih kampanja može uticati na ishod izbora. Kroz selektivno izveštavanje, fokusiranje na senzacionalističke aspekte ili vrednosno iskrivljavanje, mediji mogu oblikovati javno mnjenje o političkim kandidatima. Takođe, medijska pažnja koja se pruža određenim kandidatima može ih predstaviti kao ozbiljne ili nepopularne, što ima direktan uticaj na percepciju javnosti.
V. Efekat medija na javno mnjenje
A. Teorija agenda postavljanja
Teorija agenda postavljanja sugeriše da mediji imaju moć izbora tema o kojima javnost razmišlja. Kroz izbor i naglašavanje određenih tema, mediji mogu postaviti dnevni red i uticati na preferencije i stavove javnosti. Ova teorija ukazuje na moć medija u oblikovanju našeg razmišljanja o važnim pitanjima.
B. Teorija kultivacije
Teorija kultivacije sugeriše da stalna izloženost televiziji i drugim medijima može uticati na našu percepciju stvarnosti. Medijske reprezentacije i prezentacija nasilja, straha i drugih tema mogu uticati na naše verovanje o stvarnom svetu i naše stavove o društvenim pitanjima. Ova teorija naglašava uticaj medija na oblikovanje naše svakodnevnice.
C. Teorija izlaganja
Teorija izlaganja ukazuje na to kako nam konstantna izloženost određenim idejama ili informacijama putem medija može uticati na naše stavove i ponašanje. Kroz ponavljajuće prikazivanje određenih poruka, mediji mogu oblikovati naše mišljenje i podešavati naš sistem vrednosti. Ova teorija ukazuje na snagu medija u oblikovanju našeg identiteta.
D. Teorija selektivne percepcije
Teorija selektivne percepcije ukazuje na to kako pojedinci svetskih informacija na način koji potvrđuje njihove postojeće stavove i verovanja. Kroz selektivno traženje, interpretaciju i prihvatanje informacija, mediji mogu uticati na našu percepciju stvarnosti. Ova teorija upućuje na to da svako od nas ima tendenciju da interpretira informacije na način koji podržava naše predubeđenje.
VI. Uticaj društvenih mreža na javno mnjenje
A. Popularnost društvenih mreža
Društvene mreže su postale sve popularnije kao izvor informacija i komunikacije u današnjem društvu. Milioni ljudi širom sveta koriste društvene mreže kao što su Facebook, Twitter, Instagram i YouTube kako bi se informisali, povezali i izrazili svoje mišljenje. Popularnost društvenih mreža omogućava brzo širenje ideja i uticaja na široku publiku.
B. Viralnost informacija na društvenim mrežama
Informacije na društvenim mrežama često postaju viralne, tj. brzo se šire putem deljenja i ponovnog deljenja od strane korisnika. Viralnost informacija može imati značajan uticaj na oblikovanje javnog mnjenja, jer se brzo šire širom društva. Međutim, ova viralnost takođe može doprineti širenju dezinformacija i neproverenih tvrdnji.
C. Manipulacija javnim mnjenjem putem društvenih mreža
Društvene mreže se često koriste za manipulaciju javnim mnjenjem. Kroz lažne profile, robotizovane naloge, ciljano oglašavanje i algoritamsku manipulaciju, korisnici mogu biti izloženi selektivnim ili lažnim informacijama koje imaju za cilj uticati na njihove stavove i ponašanje. Ova manipulacija može biti posebno opasna jer se često dešava bez svesti korisnika.
VII. Regulacija medija u cilju zaštite javnog mnjenja
A. Zakonski okvir za regulaciju medija
Regulacija medija kroz zakonski okvir ima za cilj zaštitu javnog mnjenja od manipulacije, dezinformacija i nepoštenog izveštavanja. Ovakav okvir obuhvata zakone koji se odnose na slobodu izražavanja, medijsku konkurenciju, transparentnost vlasništva nad medijima, odgovornost za lažne informacije i etičke standarde novinarstva.
B. Etički kodeksi novinarstva
Etički kodeksi novinarstva predstavljaju smernice i standarde kojima novinari treba da se vode u svom radu. Ovi kodeksi obuhvataju principa kao što su objektivnost, tačnost, nepristrasnost, odgovornost i poštovanje privatnosti. Etički kodeksi pomažu u osiguravanju pouzdanih i moralno odgovornih izveštaja koji služe javnom interesu.
C. Institucije za zaštitu javnog mnjenja
Postoje institucije i organizacije koje se bave zaštitom javnog mnjenja od manipulacije i dezinformacija. Te institucije mogu biti nezavisna tela, medijski saveti ili regulatorna tela koja prate i nadziru medijski pejzaž. Njihova uloga je da osiguraju poštovanje zakona i etičkih standarda u medijima i da pruže podršku građanima u slučaju nepoštenog izveštavanja.
VIII. Mediji kao alat političke kontrole
A. Medijska cenzura
Medijska cenzura predstavlja supresiju ili kontrolu informacija od strane vlasti ili drugih moćnih entiteta. Kroz cenzuru, vlasti mogu ograničiti slobodu izražavanja i pristup informacijama, kako bi očuvali svoju političku kontrolu i suprotstavili se kritici. Medijska cenzura može biti opasna za demokratiju i slobodno javno mnjenje.
B. Medijsko pritisak
Medijski pritisak predstavlja upotrebu moći i uticaja medija kako bi se izvršio pritisak na političke aktere ili druge entitete. Kroz negativna izveštavanja, otkrivanje skandala ili plasiranje senzacionalističkih priča, mediji mogu pokušati da oblikuju javno mišljenje, ugroze reputaciju ili oslabe političku poziciju pojedinaca ili organizacija.
C. Manipulacija javnim mnjenjem u političke svrhe
Manipulacija javnim mnjenjem u političke svrhe je često prisutna u političkim kampanjama. Kroz korišćenje marketinških tehnika, spinovanje, dezinformacije ili kampanje difamacije, politički akteri mogu pokušati da utiču na stavove i ponašanje birača. Ova manipulacija može umanjiti kvalitet političkog dijaloga i zahtevati od građana da budu kritički orijentisani.
IX. Otpor javnog mnjenja prema medijskom uticaju
A. Medijska pismenost
Medijska pismenost se odnosi na sposobnost pojedinaca da kritički konzumiraju medije, razumeju kako se informacije stvaraju i distribuiraju, i procenjuju njihovu tačnost i verodostojnost. Kroz razvoj medijske pismenosti, ljudi mogu postati bolje opremljeni da prepoznaju manipulaciju, dezinformacije i lažne vesti, i formiraju informisane stavove.
B. Medijska kritičnost
Medijska kritičnost podrazumeva sposobnost analize i procene medija. Kroz postavljanje kritičkih pitanja, proveru izvora informacija, razumevanje medijskih manipulacija i prepoznavanje pristrasnosti, ljudi mogu postati otporni na efekte manipulacije medija. Medijska kritičnost podstiče građane da misle nezavisno i učestvuju u javnom dijalogu.
C. Građansko novinarstvo
Građansko novinarstvo se odnosi na participaciju građana u prikupljanju, analizi i deljenju vesti i informacija. Kroz upotrebu društvenih mrežaNajčešći principi građanskog novinarstva uključuju objektivnost, tačnost, samostalnost i nepristrasnost. Građansko novinarstvo može pružiti alternativne perspektive, promovisati važne teme i pojačati građanski angažman.
X. Zaključak
Uticaj medija na oblikovanje javnog mnjenja je neporeciv. Kroz izbor izvora informacija, medijsku manipulaciju, prezentaciju političkih tema i upotrebu društvenih mreža, mediji imaju moć oblikovanja stavova, verovanja i ponašanja javnosti. Ipak, otpor javnog mnjenja prema medijskom uticaju može biti postignut kroz medijsku pismenost, medijsku kritičnost i građansko novinarstvo. Regulacija medija, etički standardi novinarstva i institucije za zaštitu javnog mnjenja takođe imaju ključnu ulogu u osiguravanju integriteta medijskog pejzaža. Kroz ove mere, može se postići balansiranije i odgovornije oblikovanje javnog mnjenja.
Ponašanje gomile ili instinkt stada opisuje kako se pojedinci u grupi mogu ponašati kolektivno, bez centralizovanog pravca. Termin se može odnositi na ponašanje životinja u krdu, čoporu, jatu ptica, jatu riba itd., kao i na ponašanje ljudskih bića u demonstracijama, neredima i opštim štrajkovima,[1] sportskim događajima, verskim okupljanjima, nasilju u rulji i svakodnevnom donošenju odluka, osuda i formiranju mišljenja.
Rafat, Čater i Frid su predložili integrisani pristup života u gomili, opisujući dva ključna pitanja, mehanizme prenošenja misli ili ponašanje između pojedinaca i šeme povezivanja između njih.[2] Oni su predložili to, da ujedinjavanje različitih teoretskih pristupa ponašanja u gomili, ukazuje na primenjivost tog koncepta u mnogim domenima, od kognitivne nauke do ekonomije.[3]
Rafat, Čater i Frid su predložili integrisani pristup života u gomili, opisujući dva ključna pitanja, mehanizme prenošenja misli ili ponašanje između pojedinaca i šeme povezivanja između njih.[2] Oni su predložili to, da ujedinjavanje različitih teoretskih pristupa ponašanja u gomili, ukazuje na primenjivost tog koncepta u mnogim domenima, od kognitivne nauke do ekonomije.[3]
KRDO
Danas od nas opet traže da budemo u krdu gradeći nekakav imunitet krda. Doduše, ne dozvoljavaju nam u poslednje vreme da zajedno pasemo u stadu već nas drže u boksovima i pregradama: i u njima smo oslobođeni neizvesnosti slobode. Kada bude došlo vreme, okupiće se krdo (stado) na gomilu da sagradi imunitet potreban za novi identitet.
Kad smo već moral pro-krdili i slobodu u stado premetnuli, onda neće biti teško ni da se u krdu virusom zarazimo. Samo ja mislim da se mi nećemo zaraziti virusom novog gripa već je cilj da nam se kroz ispiranje mozgova ubrizga virus krda. Nije suština da izgradimo imunitet krda već da postanemo krdo.
JEDINO JE ČOVEKU, OD BOGA DATO, DA MOŽE ODABRATI HOĆE LI BITI DEO ČOPORA ILI DEO KRDA, HOĆE LI BITI VUK ILI GOVEČE!
Krdo nije čopor!
Čopor je skup jedinki podjednako važnih za zajednicu - krdo je bezlična masa mesa i kože.
Krdo nije ni jato koje može da odleti u slobodu visine ili da zaroni u tišinu dubine!
U krdu nikad niste lovac: uvek ste lovina. Zato nije bitno ko upravlja krdom ukoliko ste krdo!
Imunitet krda podrazumeva samo to da će najslabiji i najranjiviji biti pojedeni jer će zaostajati za krdom. Drugi će, za neko vreme preživeti. U ovom slučaju imunitet se stiče za ono vreme koliko će lovci biti siti.
Krdo (stado) ima vođu ali on nije individua (pojedinac, ličnost), njegova je dužnost da nosi medenicu (da se stado lakše nađe) i on se razlikuje od ostalih samo po tome što će biti poslednji pojeden.
Sa druge strane, predvodnik čopora je onaj koji će prvi poginuti u borbi za hranu ili odbranu čopora a on to mesto zaslužuje tako što će biti najbolji, najjači i najhrabriji - a ne zato što će mu gazda-čoban staviti oko vrata čeketalo!
U čoporu ima pojedinca (individue, ličnosti, karaktera) - u krdu nema.
Čopor je je porodica. Krdo je zajednica.
Čopor zna kada treba žrtvovati deo sebe zbog opstanka - kada starog vuka treba ostaviti da skapa. To se čini da bi opstala mladost čopora. Kod krda je to drugačije: pred opasnošću, krdo se da u beg i onda uglavnom stradaju oni mladi i nemoćni.
Nama je potreban imunitet čopora a ne imunitet stada. Da svaki pojedinac bude jaka karika u lancu koji podržava i štiti čopor i da taj lanac štiti one nemoćne i slabe držeći ih unutra, a ne da, kao u krdu, budu zaštićeni samo oni koji se štite telima i zaostatkom drugih.
Nekada smo bili čopor a sada nam govore da smo krdo!
Nekad smo bili vuci a sada nismo čak ni ovnovi!
Ali, nažalost, kad smo već krdo, mi nismo divlje krdo koje nesmetano krstari savanom ili planinom i preživljava kako je od Boga i prirode dato, kako zna i ume, često u očaju kidišući kopitama i rogovima na predatore. Ne! Mi smo krdo saterano u obore i torove, stado selektovano i obeleženo, čuvaju nas psi ovčari i strujna ograda. Mi smo krdo zatvoreno!
Tek, tu i tamo, pojavi se po neki samotnjak pokušavajući da nas podseti da smo nekada bili čopor. Sve se to završi tako što tog usamljenika ubrzo pregazi stampedo krda njegovih očeva i dedova (ne čak ni predaka). Taj stampedo se dogodi najčešće nedeljom ujutro, periodično, kada se oni najstariji pripadnici krda zalete da svojim jurišem pregaze sećanje na identitet i to što su nekada bili i da makar zakratko odlože svoj odlazak na klanicu, strižu ili mužu, ostavljajući one mlađe iza sebe za te rabote i za svaki slučaj – za slučaj potrebe imuniteta krda. Pošto krdo niko ne drži za paradu i džabe - krdo mora da zaradi snop sena: mesom, mlekom, radom ili kožom.
Između morala krda, kukavičluka krda i imuniteta krda pogubio se negde naš osećaj moralnosti pojedinca, lične hrabrosti i pripadnosti čoporu. Jer, osećaj je u pitanju a ne ono što nam drugi govore da jesmo – zar ne?!
TOTALNO NEMAM STA VISE DA KAZEM. KOLEKTIVNA SVEST KOJU KREIRAJU MEDIJI PRETVARA COPOR U KRDO. NA NAMA JE DA BUDEMO U COPORU ILI KRDU!
Нема коментара :
Постави коментар