NISTA LEPSE NE BI MOGLO DA MI SE DOGODI. MISLIM I MENI I CELOKUPNOM COVECANSTVU. NADAM SE DA CE SE TO ZAISTA I DESITI. I JOS MNOGI VIDOVI OSLOBADJANJA JER SMO MI SADA SVI U TOTALNOM ROPSTVU.
Politika će nestati, ne zato što će je neko ukinuti, već jer gubi smisao. Da bismo razumeli zašto, moramo se vratiti na izvor – svest. Univerzum nije nastao iz materije, već iz odluke svesti da „bude“. Energija, frekvencija i vibracija pretočile su se u prvi vidljivi element – vodu. Voda je memorija i most između nevidljivog i vidljivog; kroz nju svetlost stvara spektar boja, a boje postaju kodovi života. Sve što vidimo – planine, biljke, čoveka – jeste materijalizovana vibracija svesti. Mi nismo građani države, već građani univerzuma.
Politika je nastala kada je čovek zaboravio svoje poreklo i prepustio odluke drugima. Tako su nastali kraljevi, partije i vođe – pokušaji da spolja reše unutrašnji nered. Ali politika se od početka hranila podelom: „mi“ i „oni“, većina i manjina, interes i sukob. Zato se istorija ponavljala kao beskrajna borba za vlast. Politika je vreme ega – a ego deli, meri i kontroliše.
Nova civilizacija traži svest. Kada čovek spozna da u sebi nosi božanski zakon ljubavi, prestaje potreba za spoljnim autoritetima. Ljudi neće čekati izbore, već će znati da je promena unutrašnja. Neće tražiti vođu, jer će vođa živeti u njima.
Umesto politike, u budućnosti će postojati savetodavne ustanove i krugovi mudrosti – zajednice naučnika, učitelja, umetnika i ljudi koji usklađuju život sa prirodom. Neće donositi zakone da upravljaju, već znanje da svako upravlja sobom. Umesto ministara biće čuvari – oni koji podsećaju da je voda svetinja, svetlost izvor, a boje kodovi života.
Politika je bila potrebna u vremenu neznanja. Ali kako raste svest, tako nestaje potreba za posrednicima. Nova civilizacija neće se zasnivati na vlasti, već na savesti. Ne na partiji, već na planetarnom savetovanju. Ne na zakonu nametnutom, već na zakonu ljubavi i harmonije.
Tada pitanje neće biti: „Ko vlada?“ Već: „Kako zajedno služimo univerzumu?“
NAUČNO–DUHOVNI OPIS: Savremena nauka danas potvrđuje ono što su drevni mudraci znali hiljadama godina — da svest nije proizvod mozga, već polje koje ga koristi kao instrument.
Kvantna fizika pokazuje da posmatrač ne samo da utiče na stvarnost, već da je stvara samim činom opažanja. To znači da ono što nazivamo „buđenjem“ nije proces učenja, već prepoznavanja — trenutak kada svest postane svesna same sebe.
Um funkcioniše kao algoritam — analizira, poredi i kontroliše. Ali svest nije algoritam. Ona je pozadina na kojoj se svi misaoni procesi dešavaju. Kada čovek prvi put iskusi pravu tišinu, on ne čuje „ništa“, već oseća prisustvo svega. To je stanje nule — kvantni vakuum u kojem se energija pretvara u informaciju.
Negativni ego održava vezu sa linearnim vremenom i starim programima preživljavanja. On projektuje strah i potrebu za kontrolom jer se boji gubitka identiteta. Zato većina ljudi pokušava razumeti buđenje logikom, dok upravo logika mora da se smiri da bi svest mogla da se pojavi.
Duhovno buđenje nije beg od realnosti, već najdublje ukorenjivanje u nju — u sadašnji trenutak. Kada se amigdala (centar straha) umiri, a vagus nerv aktivira parasimpatički sistem, telo ulazi u stanje mira, a svest preuzima vođstvo.
To je trenutak kada informacija iz univerzuma prolazi kroz tvoje polje bez otpora.
Pravi učitelj ne prenosi znanje — on samo stvara prostor u kojem se učenik seti onoga što već zna.
Buđenje, zapravo, nije kraj puta — to je povratak na početak, u stanje u kojem sve već jeste.
LJUDI KOJI SU VEĆ U PETOJ DIMENZIJI
1. Više ne učestvuju u drami, niti vjeruju u zavjere stvorene strahom. Bježe od vanjskog programiranja i manipulacije. Ne gledaju televiziju niti slušaju vijesti.
2. Za njih, takmičenje više nema smisla. Umjesto takmičenja, radije dijele i zabavljaju se. Transformišu ljubomoru, zavist, paranoju, pretpostavke, ponos, hrabrost itd. divljenjem, povjerenjem, mudrošću, zdravom komunikacijom, poniznošću, oprostom, ljubavlju!
3. Znaju da peta dimenzija nije mjesto, već frekvencija, stanje vibracije.
4. Više se ne boje nepoznatog. Znaju da je vanfizički svijet dio prirode i da natprirodno treba posmatrati kao nešto prirodno, a ne zastrašujuće i alarmantno.
5. Znaju da đavo, bez obzira kako ga prikazuju, ne postoji. Ono što postoji je veliki ego koji pokreće ponos, sebičnost, pohlepa, strah i iluzija.
6. Žele biti sami, ali istovremeno, kada su s drugim ljudima, žele biti s njima potpuno i intenzivno.
7. Osjećaju da imaju veću svrhu u životu i žele je pronaći.
8. Shvatili su da pobijediti u životu ne znači umrijeti bogat, ili barem pobijediti druge kako bi dokazali da su bolji i borbeniji. Znaju da pobijediti u životu znači prevladati svoja ograničenja i strahove i doći do kraja života sa srcem koje kuca od ZAHVALNOSTI za svaku naučenu lekciju i iskustvo.
9. Već su shvatili da nostalgija nije negativan osjećaj gubitka, već osjećaj da ćete se jednog dana ponovo ujediniti sa svim ljudima koje ste voljeli, a koji su nekada otišli.
10. Žele pomoći većem broju duša i spremni su jer je to jedan od ciljeva koje su uspjeli postići u ovom trenutnom zemaljskom prolazu. Znaju da nisu ovdje došli samo kao duhovni turisti.
11. Pozitivno prenose sud kroz posmatranje.
12. Žive ovdje i sada. Znaju da je sadašnjost sve što imaju.
To dvoje ne može biti razdvojeno — jer svaka misao nosi svoj vizuelni, energetski i emocionalni kod.
Taj kod je ono što kvantna fizika naziva spregnutom česticom — informacija i forma povezane u jednom talasu, u kvantnoj sprezi.
Čim pomisliš na sebe kao bolesnog, neuspešnog ili odbačenog, tvoja svest je već proizvela česticu koja nosi taj zapis.
Tada se u telu, vodi i prostoru formira rezonantna slika — hologram misli.
Univerzum ne briše slike, on ih umnožava ili menja prema frekvenciji pažnje.
Zato nije potrebno boriti se protiv stare slike — dovoljno je okrenuti kameru.
Ako si stvorio sliku bola, promeni ugao gledanja i oboji je ljubavlju, zahvalnošću i svetlošću.
Kada to učiniš, menjaš frekvenciju svesti.
Nova misao stvara novu česticu, a stara gubi napajanje jer više nije posmatrana.
To je kvantni kolaps u praksi — nestanak stare realnosti kada joj oduzmeš pažnju.
Svest nije pasivan posmatrač, već generator talasa koji oblikuje formu.
Tvoje misli su svetlosni signali, a tvoje srce je odašiljač.
U telu, voda prenosi svaku sliku koju stvoriš — ona je memorija Boga u tebi.
Srce je projektor koji tu sliku emituje u prostor, dok vagus nerv povezuje impuls ljubavi sa svakom ćelijom.
Kada srce vodi, a svest dekodira, tvoj nervni sistem prelazi u koherenciju, stanje u kojem energija teče bez otpora.
Tada se frekvencija ljubavi umnožava, ćelije se reprogramiraju, i telo pamti svetlost umesto bola.
Bolest, bol i problem ne mogu opstati u prisustvu čiste slike ljubavi — jer u nultom stanju bića ne postoji disonanca.
To stanje nije praznina, već savršeno prisustvo tačne slike: mira, radosti, poverenja.
Čovek je projektor stvarnosti — on ne gleda svet, već ga prikazuje.
Ako promeniš sliku, promenio si ceo film.
Kada um utihne, a srce zrači, ekran stvarnosti se čisti.
I tada, bez napora, vidiš ono što je oduvek bilo tu:
zdravlje, harmoniju, svetlost i Boga koji deluje kroz tebe.
Jer Univerzum ne čuje tvoje reči — on vidi tvoje slike.
A kada slika postane ljubav, stvarnost postaje čudo.
Kontemplacija nije obična misaona aktivnost, već stanje fokusirane tišine u kojem čovek prestaje da razmišlja fragmentarno i ulazi u polje celovitosti.
U tom trenutku pažnja se ne rasipa na desetine misli, već se sabira u jedan laserski zrak svesti. Takva koncentrisana svest prestaje da bude samo psihološki proces i postaje energetska i kosmička sila.
Kvantna sprega i unutrašnja mreža
Fizika govori o kvantnoj sprezi (entanglementu) – fenomenu u kojem dve čestice, jednom povezane, zauvek ostaju u komunikaciji, bez obzira na udaljenost. Kontemplacija je ljudski ekvivalent tog fenomena: u trenutku tišine, svest i predmet kontemplacije ulaze u unutrašnju mrežu univerzuma. Čovek i ideja koju posmatra postaju jedno polje, povezano izvan granica prostora i vremena.
Informacija i stvarnost – „It from Bit“
Američki teorijski fizičar John Archibald Wheeleristicao je da „stvarnost nastaje iz informacije“ – It from Bit. U kontemplaciji, kada se unutrašnja buka utiša, upravo to se dešava: informacija („bit“) prelazi u stvarnost („it“). Misao postaje iskustvo, a iskustvo postaje nova realnost u telu i svesti.
Qubit i ćelija kao polje mogućnosti
Svaka ćelija u telu ponaša se poput qubita – ona nosi beskonačne mogućnosti dok ne primi precizan signal. Kontemplacija je trenutak kada svest šalje čistu instrukciju, pa se verovatnoća pretvara u oblik: u zdravlje, ljubav, mir. Zato tišina nije prazna – ona je kreativna matrica iz koje nastaje novi oblik života.
Singularitet svesti
U fizici, singularitet je tačka gde vreme i prostor prestaju, gde se zakoni ruše. U čoveku, singularitet kontemplacije je unutrašnja nula – trenutak kada ego nestaje, a ostaje samo čista svest.
U toj tački nema razlike između unutrašnjeg i spoljašnjeg, između posmatrača i posmatranog. To je stanje jedinstva, iz kojeg se oblikuje nova stvarnost.
U kvantnom univerzumu energija, svest i materija nisu odvojeni — to su tri stanja istog toka.
Sve što postoji nastaje kada svest kondenzuje informaciju u energiju, a energija u materiju.
U toj tački prelaza rađa se ono što zovemo stvaranjem.
Novac, u svojoj suštini, nije materijalna vrednost, već energetska povratna informacija polja — merilo koliko je tvoja svest u rezonanci sa sopstvenom svrhom.
On se ne „zarađuje“, već rezonira sa frekvencijom tvojih misli, emocija i dela.
Kada čovek deluje iz straha, stvara elektromagnetno polje haosa — nered u vodi, telu i prostoru.
Kada deluje iz ljubavi, nastaje koherencija: harmonijski obrazac koji prirodno privlači obilje.
Naučno, to je stanje u kojem srce i mozak ulaze u faznu sinhronizaciju — poznato kao heart-brain coherence.
U tom stanju srce proizvodi stabilne elektromagnetne talase koji utiču na kvantni vakuum — polje iz kojeg se realnost stalno stvara.
To polje ne razlikuje želju od ostvarenja — reaguje samo na vibraciju postojanja.
Zato duhovni biznis nije ideja, već biološki, energetski i svesni proces usklađivanja sa univerzalnim zakonom razmene.
Davanje i primanje su dva kraja iste sinusoide energije: što više daješ, veći tok prolazi kroz tebe.
Kada radiš iz ljubavi, ne trošiš energiju — umnožavaš je.
Tvoje telo postaje antena koja povezuje informaciju (It) i materiju (Bit).
Tvoj rad postaje torus — beskonačan krug stvaranja i povratka, gde svest ne gubi, već se stalno regeneriše.
U tom stanju novac gubi moć da bude cilj, jer postaje prirodna posledica frekvencijske ravnoteže.
Dolazi kao dokaz poverenja između tebe i Univerzuma — kao fizički izraz božanske matematike razmene.
Zato čovek koji veruje nevidljivom iz kojeg je nastao — ne radi, već stvara.
Ne skuplja — već širi.
Ne planira — već dopušta.
Jer razume da je ekonomija svesti jedini sistem u kojem svako davanje postaje novo stvaranje.
I u tom sistemu, jedina valuta koja nikada ne gubi vrednost jeste — Bezuslovna Ljubav.
DOSLO JE VREME BUDJENJA. MORAMO DA SE MENJAMO JER SE SVET OKO NAS MENJA VELIKOM BRZINOM. ZABORAVIMO SVE MATERIJALNO. KRAJNJE JE VREME DA PRESTANEMO BITI ROBOVI POTROSACKOG DRUSTVA I ZRTVE POLITIKE I POLITICARA.
Нема коментара:
Постави коментар