среда, 28. новембар 2018.

NASILJE I OPET NASILJE

NASILJE I OPET NASILJE! ZASTO SE ZENE VRACAU NASILNICIMA? I ZASTO NA JAVNOM MESTU NE REAGUJEMO NA NASILJE? JER NASILJE NIJE PRIVATNA STVAR ( CAK I KAD SE DESAVA U KUCI) A TEK NA ULICI, GRADSKOM PREVOZU, KLUBU.....ZAR TREBAMO DA BUDEMO SAMO NEMI SVEDOCI?
Svaka druga žena u Srbiji preživi neki oblik nasilja: fizičkog, seksualnog, psihološkog ili ekonomskog, a najstrašnije je što vrlo često to ostaje skriveno u četiri zida, daleko od očiju javnosti, daleko od nadležnih institucija.
Od početka godine je u porodičnom nasilju ubijeno 29 žena, a uprkos stalnim apelima da se svaki vid nasilja prijavljuje, žene se, zbog velikog straha, najčešće povlače u sebe i biraju ćutanje.
Zbog čega se žene koje su žrtve nasilja, vraćaju nasilnicima čak iako su prethodno uz veliku muku uspele da se od njih u manjoj ili većoj meri odvoje?Kada žena uopšte odluči da ostavi nasilnika? Ako govorimo o nasilju koje traje duže godina žene se na nekin način sa time sažive. Stvore vrstu mehanizama preživljavanja i nauče kako da se nose sa tim svakodnevno, tako da bude orjentisana što više ka zahtevima nasilnika, kako bi što manje nasilja preživljavala. I upravo se žene koje su trpele dugoročna nasilja te koje se nasilnicima najčešće vraćaju.
Ključno je razumeti da nasilnik u tom momentu shvata da gubi kontrolu i moć nad njom i da je to trenutak najvećeg rizika da nasilja eskalira.Nakon toga govorimo o onome što se dešava kada uprkos riziku, uspevaju da se na neki način odvoje od nasilnika. Jer iako deluje da je spas nadomak ruke, upravo je to trenutak u kome se stvari dodatno komplikuju. E sad, kada se to desi, one najčešće nemaju mrežu podrške. Institucionalni odgovor je često neadekvatan. Žrtva preživljava sekundarnu traumatizaciju. Sve je okrenuto protiv nje. Čak i kada policija i sudstvo radi svoj posao, ona svaki put iznova mora da prolazi kroz to kao i da preživljava pitanja tipa: a što si dozvolila da se to desi, što nisi ranije otišla, a to su pitanja koja krivicu svaljuju na nju.Čak i kada žrtva ima podršku dešava se da oni svi znaju najbolje za nju. Ne slušaju se njene potrebe. A da ne pričamo o situacijama kada nema podršku pa je ne primaju u kuću jer ako su mogle to isto da trpe generacije žene pre nje, i njena majka i njena baka, ko je sada ona da menja svet.Nasilje koje god da je prirode, fizičko, seksualno, finansijsko uvek je praćeno psihološklim nasiljem. A to je ono koje urušava samopouzdanje. I koje toliko izmori i iscpri da te žene prosto izgube iz vida da postoje neki resursi, da postoje načini preko kojih može doći do izbavljenja. Ona tad misli da je sama kriva, da ne zaslužuje bolje i da nikada neće ni biti bolje. Potpuno se izgubi pitanje samovrednovanja. I zato kada konačno uspe da izađe iz svega toga, ali je i dalje mori krivica i manjak osećaja vrednosti, ako je nakon svega, dočeka i nerazumevanje okoline, vrlo je jasno zašto se nasilniku vraća.U krugu nasilja prva tačka je podizanje tenzije – iznošenje zahteva koje ona ne može da ispuni. Sledeća tačka je eskalacija nasilja, kada dolazi do brutalnijeg nasilja. Nakon toga, pogotovu ako nasilje nije trajalo dugo, one imaju jak impuls i najčešće odu. A onda kreće nasilje koje se ne prepoznaje kao takvo a jeste. Zove se faza medenog meseca. To je faza izvinjavanja, kupovanja poklona, preklinjanja za oproštaj, ubeđivanja da je ona njemu najvažnija na svetu.Međutim, „ne nasedaju“ žene na medeni mesec, već na sopstvene emocije. Ovde se stvari komplikuju jer ulaze u sferu emotivnih odnosa. Niko ne želi da veruje da je osoba sa kojom je bila u emotivnom odnosu u stvari nasilnik. Niko ne želi da prihvati drugo lice osobe u koju smo se zaljubili. Ne želimo da verujemo da je ta idealizovana osoba u stvari „čudovište“.Kada mu se žena vrati, faza medenog meseca traje u zavisnosti od procene nasilnika. Kada on shvati da se ona njemu zaista vratila i da ponovo ima moć i kontrolu nad njom krug i sve faze nasilja se nastavljaju. Kada se krug obrne opet, faza izvinjavanja kreće iznova ali kraće traje. To tako ide sve dok ona ne postane višak, jer je nasilje postalo sastavni deo odnosa sa kojim se žrtva saživela.Kako osoba u neposrednoj blizini da se postavi i šta može uradi dok gleda kako se žena, na žalost, usled nedovoljno podrške okoline, ponovo vraća u začarani krug?Koliko god puta da se žena vrati nasilniku, neophodno je da joj mi iznova i iznova pružamo podršku. Pogotovu što će mreža podrške sa svakim povratkom biti sve manja i manja. Ljudi iz okruženja doživeće to kao svoj lični poraz. Zašto si mu se vratila kada sam ti ponudila svoju pomoć dok se sve ne završi.Ono što moramo da znamo je da to pogrešno razmišljanje. Svaki put kada žrtva ode od nasilnika ona je za toliko puta spremnija da od njega ode zauvek. Ali moramo imati u vidu da se žene u proseku od 7 do 11 puta vraćaju nasilniku pre nego što zaista odu. Zato je neophodno da svi zajedno, na pravi način podržimo svaku od tih namera. Namere da ostave nasilnika su iskrene, ali i to je proces i ona kroz njega mora da prođe. Znaci, potpuno je jasno, a ja sve ovo znam iz licnog iskustva, da je nasilnika tesko ostovati iako nasa okolina to ne shvata. A cak ni oni koji su prosli kroz sav taj pakon ne pruzaju adekvatno razumevanje jer brzo zaborave kako je njima bilo. Mehanizam odbrane - shvatam. Dakle, uvek iznova  i iznova treba pomagati zenama koje trpe nasilje pa i onda kad ne razumemo zasto se stalno vracaju nasilnicima.
A sa pitanje za sve. Zasto mirno gledamo nasilje oko nas na javnim mestima?Kada se krajem oktobra na društvenim mrežama pojavio snimak napada na devojčicu u tramvaju javnost je ustala ne protiv nasilnika, nego protiv svedoka događaja čija reakcija je izostala. Postoji značajna razlika između broja onih koji osuđuju nasilje i onih koji su spremni da pomognu. Kako kaže, na to utiču brojni faktori. Koliko je situacija jasna, da li je nedvosmisleno da se radi o nasilju, procena stepena opasnosti situacije, da li je žrtva poznata ili nepoznata osoba, kako posmatrač procenjuje svoju kompetentnost da pomogne, da li se očekuje negativni ili pozitivni ishod reagovanja. Istraživanja govore o tome da postoji veća spremnost da se pomogne u malim mestima, nego u velikim gradovima, da zavisi od uzrasta svedoka, a da su razlike između spremnosti žena i muškaraca da se uključe i pomognu male. Značajne su i individualne razlike, zavisne od ličnih vrednosti, uverenja, znanja, obučenosti i modela u sredini u kojoj se živi.- Jedan od značajnih faktora za izostanak reakcije je broj svedoka događaja. Paradoksalno, što je broj veći, manja je verovatnoća da žrtva dobije pomoć, jer se odgovornost pojedinca u grupi raspršuje i smanjuje. Ta pojava se zove difuzija odgovornosti, a poznata je i kao efekat Đenoveze, po čuvenom američkom slučaju iz 70-ih godina prošlog veka. Jedan muškarac ubio je ženu u napadu koji je trajao najmanje 35 minuta, gde je više od 30 ljudi čulo pozivanje u pomoć, a samo jedna osoba pozvala policiju, koja je stigla nakon dva minuta, na žalost prekasno. Dakle, svako od prisutnih pretpostavlja da će neko drugi preduzeti nešto. Ako niko ne reaguje, može se pogrešno zaključiti da situacija nije opasna, te se svedoci nasilja ne uključuju . Rasprostranjena je pretpostavka da se u nasilju muškarca prema ženi radi o emotivnim, intimnim partnerima, da je to “privatna stvar” u koju se ne treba mešati.NASILJE NIKAKO NE MOZE BITI INTIMNA STVAR.Neko je prisustan dok se nasilje dešava, a neko čuje plakanje, vrisku, pozivanje u pomoć, ali ne vidi delo. Neko nasilje se dešava u javnom, a neko u privatnom prostoru. Za neke relacije između učinioca i žrtve se pretpostavlja da su privatne, što može da utiče na spremnost da se reaguje ili ignoriše situacija ili poziv u pomoć.
- To će zavisiti od toga da li su primetili da se nešto događa i da je potrebna pomoć, kako razumeju to što su videli i čuli da se dešava, kako procenjuju opasnost, kako tumače reakciju drugih ljudi oko sebe, kako procenjuju orgovornost, da li znaju kako da pomognu, a da ne naprave štetu. Svedoci, kao ni žrtve, nisu sasvim bespomoćni, ali bi trebalo da znaju (da su uvežbavali) jednostavne i efikasne radnje odbrane od nasilja - da nekada svedoci navode da nisu bili sigurni da li se radilo o situaciji u kojoj bi trebalo da se interveniše. Kada je siledžijstvo normalizovano i sveprisutno, posmatranje nasilja postaje svakodnevica, što snižava pragove i za ocenu događaja i za reagovanje. Na stavove i ponašanje svedoka nasilja utiču društvene norme i vrednosti zajednice. Nije svejedno da li se podržava distance među ljudima, neuključivanje, čak zabava ili uživanje u posmatranju nasilja, ili se podstiče povezanost, saradnja, empatija, altruizam. Treba da se iskoristi njegova slabost, da ne želi da privlači pažnju drugih na sebe. Ona može biti snažna, glasna, kratka verbalna reakcija (NE! Prestani! Šta radiš?) ili vrisak, takva da zbuni nasilnika, da na kratko prekine radnju, što može da stvori priliku da se žrtva otrgne, izvuče i udalji, i da se skrene pažnju prisutnih. Treba jasno zatražiti pomoć drugih ljudi, posebno za fizičko uključivanje – da se nasinik zaustavi i odvoji od žrtve. Svakako bi trebalo oceniti opasnost nasilnika, na primer, da li je naoružan, koliko je snažan, da li je pod dejstvom alkohola ili narkotika. Odmah terba pozvati profesionalnu pomoć, odnosno policiju. Ne treba potcenjivati reakciju žrtve. Uključivanje drugih ne mora nužno da dovede do poboljšanja situacije i do zaustavljanja nasilja. Naprotiv, može da poveća rizik od težeg nasilja. To žrtve znaju, i zato će nekada odbiti pomoć, iz straha od toga da pomoć neće biti odgovarajuća. Nekada žrtve imaju pogrešnu procenu opasnosti, jer je to (nesvesna) odbrana od ugroženosti i način prevladavanja, zbog čega odbijaju pomoć. To je možda češće prisutno kod nasilja u partnerskim odnosima i u porodici, nego kada ono dolazi od nepoznate osobe i kada se dešava u javnom prostoru. Ipak, to ne isključuje obavezu da oni koji znaju pozovu policiju ili prijave nasilje profesionalcima. Oni bi trebalo da procene rizike i preduzmu intervencije koje neće dodatno ugroziti žrtvu. U javnosti je vrlo rasprostranjena sklonost da se “krivica” za nasilje nalazi u žrtvi – od toga “šta je tražila..”, do toga “kako je izgledala”, što opravdava i nasilje i nereagovanje. Ne bi trebalo da svedoci “okrenu glavu” i ignorišu situaciju nasilja, da ne učine ništa. Treba imati u vidu da nasilnici računaju s tim da ljudi u okruženju imaju nelagodu ili strah ili su zbunjeni zbog nasilja kojem prisustvuju i da neće reagovati. Nasilnici biraju slabije, nesigurne, neiskusne žrtve, jer računaju s tim da one neće zna da se zaštiti i da neće privući pažnju na to što on čini. Kad god se ponašamo kao da nismo videli, nismo čuli, ne znamo šta se dešava, direktno idemo na ruku nasilniku.
TAKO DA BEZ OBZIRA DA LI SE NASILJE DESAVA U KUCI (PRIVATNO?) ILI U JAVNOSTI MORA BITI EVIDENTIRANO. BITI NEMI SVEDOK NIKAKO NIJE U REDU. ZNAM, SVI SE PLASIMO JER NAM SE CAK I "OBILO O GLAVU' KAD SMO NEKOM POMAGALI, ALI SADA U ERI TEHNOLOGIJE LAKO JE UZBUNITI LJUDE KOJI SU OBUCENI DA PRUZE POMOC KOD NASILJA. EMPATIJA LJUDI EMPATIJA!
OKRUZENJE NAS JE DEFINITIVNO NAPRAVILO NASILNICIMA,ALI OSTANIMO LJUDI DOKLE GOD MOZEMO. LJUDSKOST JE NESTO NEPROCENJIVO!

понедељак, 26. новембар 2018.

IDIOKRATIJA

VLADAVINA GLUPOSTI! ILI IDIOKRATIJA!
Idiokratija je diktatura gluposti. Ona se može opisati “stanjem moći gluposti manjine u nemoći većine”. Stanje vladavine gluposti nad pameću, stanje je vladavine gluposti nad zakonima logike i racionalnog, vladavina je u kojoj na vlast dođe manjina koja postaje toliko moćna, da je većina prisiljena u svojoj nemoći živjeti u takvom društvu i okruženju u kojem vladaju protivno zakonitostima logike nesretno uspostavljeni zakoni, omogućavajući vladavinu gluposti u postizanju egocentričnih i egoističnih ciljeva manjine, po bilo kojem cilju i osnovu. Diktatura gluposti s vremenom prerasta u proces zaglupljivanja društva, učvršćujući temelje u institucijama države koje joj postaju istovremeno bedem odbrane, spomenik i hram. Što takvo vrijeme u društvu duže traje, stanje moći prerasta u nadmoć, koja u sebi nosi i artikuliše doslovnu zakonsku prisilu, dok na drugoj strani – nemoć sukcesivno prerasta u apatiju i gubitak svakog interesa za društvene (ne)prilike, koje se prije mogu definisati stanjem opšteg ludila, stanjem idiomanije. U idiokratiji moćnici postaju supermoćnici, a nemoćnici njihova suprotnost. Procesi u kojima se gube veze između društvenih interesa i društva olakšava stvaranje posebne forme državnog aparata i uprave koja se zajedno sa onima na vlasti naziva idiokratijom. Nemoćnici, silom prilika – služeći sistemu u sistemu – i sami postaju aktivni dio sistema, te se zbog osjećaja krivnje i saučešništva teško u javnosti pojavljuju kao protivnici istog. Nepoznanica ostaje, kako je uopšte moguće da se na noge osovi takav način državne forme i vladavine, koja u principu nastaje pukim sticajem okolnosti – trenutkom vremena, šire posmatranog – a onda i sveopštim stanjem duha u društvu, kao plodnim tlom razvoja nakaradnih oblika i sistema društvene vladavine, do uspostave klasične diktature.Mada se idiokraija u javnosti često objašnjava i kao „vladavina glupih“, to ipak nije slučaj. Vrijedna je čak hvale umješnost onih koje većina smatra glupima, na žalost, postepeno uviđajući da su sami upali u klopku i uspjeli postati ono, što su vjerovali za druge. U idiokratiji ne vladaju ‘ništa manje luđi i pametniji’ od prosječno znanjem opremljenih članova društva. Istina, može biti riječ o malim i velikim, ipak sposobnijim članovima društva, ali nikako o budalama i idiotima. Parlament države se u momentima može nekome učiniti ‘ludnicom i mjestom luđaka’, to parlament nikako nije. Iako tako može izgledati, ipak je riječ o predstavnicima izabranim od strane naroda iz vlastitih redova. Prije svega može biti riječ o uređenom kaosu, koji logično teži da se otme svakoj kontroli. Ukoliko mehanizmi kontrole vlasti ne postoje, društvo se kreće poput automobila na nizbrdici bez kočnica i prijeti mu nesreća i opšti kolaps. U jednom takvom stanju i situaciji, uopšte pričati o perspektivnosti društva i društvenog napretka, samo po sebi je idiotizam koji se ciljano koristi prije svega radi zadržavanja stečenih pozicija.Na ovom mjestu treba podsjetiti na činjenicu da širom svijeta postoji niz moćnih grupa kojima je cilj stvaranje dirigovane anarhije i planiranog kaosa, djelomično poznatog iz svijeta tehnologije, medija i ekonomije, iza kojih se u pravilu uvijek krije interes. Najbolji primjer opšteg, ali i medijskog zaglupljivanja društva je izvrstan film “Idiocracy” Judge Mikea (2006), koji u svom filmu prikazuje kako će izgledati američko društvo nakon pet stotina godina. Tvorac teorije o idiokratiji krajem XVIII i početkom XIX st. je sam utemeljitelj i predsjednik SAD, Džordž Vašington, čiju teoriju je iz njegovog ugla također interesantno pročitati i proučiti. Prepoznavanje procesa i oblika pomenutih interesa za koju društvo u cjelini nije zainteresovano, dobija se iskustvenom praksom i kvalitetnim obrazovanjem koja pojedincima, potom i društvu daju dovoljno znanja i spoznaja kako – osim samostalnog načina razmišljanja – mogu uspješno da se odupru takvim procesima, prije svega odnosima interesa, moći i odlučivanja. Idiokratiju ne čine opakom samo idiokrati koliko posljedice iracionalizma idiomana, idiokratopoklonika, zagovornika i vjernih sljedbenika vladavine gluposti u kojoj je radi vlastitih interesa dobro došlo sve osim implementacije zdravog razuma i mudrosti, nužno neophodnih sposobnosti i uslova za napredak i prosperitet društva uopšte.
I zasto uopste imamo sumnju u kom vremenu zivimo. IDIOTI nam kroje sudbinu- IDIOTI smo mi sto to prihvatamo. I tako je kako je. Razmislite, da li je normalno sve ovo sto se desava oko vas:potrosacko drustvo, najnizi oblik morala ako je uopste vise moral, napredna tehnologija koja nas pretvara u robote u svakom smislu. Jednostavno to je cilj idiokratije - covek bez mozga - mislim bez ikakve volje da ga upotrebi. Kazu ti sta da radis, mislis i osecas i to je to.
IDIOKRATIJA- VLADAVINA GLUPOSTI NE BI MOGLA DA POSTOJI DA JE MI NE PRIHVATAMO. A KAKO JE PRIHVATAMO ONDA JEDINO MOZE DA SE KAZE DA SMO I MI IDIOTI! BOLJE ONDA NI NE ZASLUZJUJEMO.
MEDJUTIM, AKO BI IKAKO RESILI I OTVORILI SVOJ UM I REKLI NE IDIOKRATIJI COVECANSTVO BI USPELO DA OVU MOZDA POSLEDNJU LJUDSKU  CIVILIZACIJU SPASE I ZIVOT NA ZEMLJI STVORI ONAKAV KAKAV I TREBA DA BUDE! ZIVOT U KOME JE DOSTOJANSTVO I PRAVO SVAKOG PRIPADNIKA LJUDSKOG RODA JEDNAKO!

субота, 24. новембар 2018.

KO TRAZI TAJ I DOBIJE

KO TRAZI TAJ I DOBIJE! A KO TRAZI DJAVOLA ON GA I NADJE! VELIKO PITANJE SE SAD POSTAVLJA. ZA STA COVEK DA SE "UHVATI"? ZAR JE MOGUCE DA VISE NI "OCE NAS" NIJE NESTO SVETO? STA JE SLEDECE? BIBLIJA, SVI SPISI. RELIKVIJE....
Umesto dela molitve "ne dovedi nas u iskušenje", u novoj verziji molitve izgovaraće se "ne prepusti nas iskušenju".
To je realizacija promene koju je ranije najavio papa. Papa Franja je pre godinu dana izrazio želju da Katolička crkva usvoji bolji prevod fraze.U molitvi "Oče naš" jedna od molbi je "ne dovedi nas u iskušenje". U tekstovima na italijanskom jeziku ova molba je nedavno prilagođena originalnom tekstu, jer prevod koji smo dosada koristili može biti zbunjujući. Kako može Bog Otac da nas "dovede/vodi u ISKUSENJE"? Da li On može da prevari svoju decu? Naravno da ne. Iz ovog razloga, pravi prevod treba da bude "ne prepusti nas iskušenju" - objasnio je papa prišlog avgusta u razgovoru sa mladim vernicima.
Sadašnja verzija molitve "Očenaš" je latinski prevod Biblije iz 4. veka, koja je na latinski prevedena sa starogrčkog, a ona s aramejskog, jezika kojim je navodno govorio Hrist.Da li će nakon katoličke crkve i neke pravoslavne razmilsiti o ovoj promeni, s obzirom da pravoslavni vernici u Srbiji, u na zvaničnom jeziku, i na crkvenoslovenskom, koriste prevode vrlo slične onom koje Vatikan misli da treba izmeniti (ne uvedi nas u iskušenje/ i ne vovedi nas vo iskušenije), nije poznato.
 Kada je Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog veka, i kada su američke i svetske novine pisale da je on najveći svetski naučnik, Teslin prijatelj, američki pesnik Johnson (Džonson), zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju. Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg detinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je posle mnogo godina i decenija traganja konačno našao odgovor, koji se sve vreme nalazio tu pored njega – u hrišćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.Molitva, jedinstveni kod koji je ugrađen u sve nas, taj savršeni oblik komunikacije, omogućava da se izdignemo na viši nivo postojanja, da ostvarimo svoje želje, iscelimo životne rane i donesemo svetlost u naš svet.
Od postanka čoveka postoji i molitva. U trenucima krize ili nevolje, ili pak zbog ostvarenja svojih želja i namera, ljudi su oduvek pribegavali jednom specifičnom, unutrašnjem obliku komunikacije sa nečim što je više od njih samih, sa Bogom, Univerzumom ili kako god već nazivali ono nespoznajno i beskrajno od čega smo postali. Kao da je to obraćanje višim silama usađeno u nas i postoji u samom instinktu. Molitva, kojoj god religiji da pripada, u svojoj suštini je ista. Ona počiva na univerzalnim principima i zakonitostima koji vladaju u prirodi i kosmosu, kao što i sam naš život počiva na njima.
Postoji neizbrojivo mnogo različitih molitvi, u zavisnosti od religije, namene ili od samog karaktera i maštovitosti osobe koja se moli. Religija i tradicija kojoj pripadamo, pravoslavno hrišćanstvo, poseduje izvorno znanje o značaju i važnosti molitve, kao i o samoj formi izvođenja. Učeni ljudi su hiljadama godina otkrivali nevidljivu i tajnu strukturu koja se krije iza ovog svetog čina i na taj način doprinosili sve boljem shvatanju procesa koji je naizgled tako običan i jednostavan, a u stvari krije ogromnu moć koju čovečanstvo još uvek ne može da razume. Dva viđenja molitve Oče naš“ izazvalo je veliku pažnju u javnosti i kod domaćeg sveštenstva. Kroz prizmu dva različita ugla gledanja – pravoslavnu teologiju Vladike Nikolaja Velimirovića i teozofski pogled Rudolfa Steinera (Rudolfa Štajnera).Procitajte moj blog Tesla i molitva  "Oce nas".
Djavo ima  mesto u nasim zivotima. Znate sta znaci kad nekome hocete da ukazete da je pogresio i da "trazi djavola" - kaznu za svoju pogresku. I tu smo rigorozni, znamo sta je zlo i koje greske smo spremni da napravimo pre "trazenja djavola".Medjutim, ako nam se promene uverenja sa tim sta je dobro i ako nam se promene dve osnovne stvari kao molitva "Oce nas" i ne daj Boze Biblija, za sta onda da se uhvatimo? Po meni konstante moraju da ostanu. ako su bile dobre hiljadama godina, zasto bi se sad menjale? Zar je nasa civilizacija toliko drugacija nego one pre? Zar nama zaista vise nista nije sveto? Razumem  da  smo uznapredovali u svakom smislu, kako  u tehnologiji, nauci, medicini tako sigurno i u nacinu razmisljanja - verovatno smo na putu potpunog "otvaranja uma". Iz tog razloga sva nasa saznanja o postanku sveta, o religiji  i svemu ostalom nisu vise ista. Ne prihvatamo vise sve zdravo za gotovo. Kao sto je pocelo sa Darvinom teorijom, pa sa raznim olastima istorije, geografije ( politiku ida ne spominjem). Plasim se samo da svet postaje vrlo nestabilno mesto kad se i one stvari koje moraju biti konstantne trpe promene! Ne kazem da promene nisu dobre kao i sav taj progres ali ipak plasim se kao sto rekoh ,za sta cemo moci da se uhvatimo ako se sve menja.
I TAKO. MOLITVU OCE NAS SVI ZNAMO. BILI RELIGIOZNI ILI ATEISTI! U NEKE SILE I ENERGIJU SVI VERUJEMO. PA HAJDE DA TAKO I OSTANE - BAR TO!

четвртак, 22. новембар 2018.

PRIVATNI DETEKTIVI

PRIVATNI DETEKTIVI! KONACNO TEHNOLOGIJA TO SVIMA OMOGUCAVA. PO PRIRODI SMO RADOZNALI, ALI DA LI JE DOBRO "CEPRKATI" PO NECIJEM ZIVOTU?RADOZNALOST JE UBILA MACKU!
Strukovno Opšte udruženje detektiva Srbije deluje pri Privrednoj komori Srbije i krovna je organizacija u ovoj oblasti, a njegov sekretar je Ratko Jolić. Posao detektiva, uprkos predstavama neupućenih, nije obavijen velom tajanstvenosti, naprotiv, zakonski propisi kojima je uređena ova oblast jasno propisuju pravila igre i način kontrole.Detektivska delatnost ima dugu istoriju na ovim prostorima - prva detektivska agencija osnovana je Beogradu 1922. godine. U Kraljevini Jugoslaviji detektivska delatnost bila je izuzetno razvijena, a tadašnje agencije nudile su širok dijapazon usluga.U savremenoj Srbiji Zakon o detektivskoj delatnosti donet je pre pet godina. Njim su predviđeni kriterijumi za obavljanje detektivskih poslova i propisano je da njih mogu da obavljaju samo licencirani detektivi, što korisniku daje garanciju da je angažovao profesionalca. Da bi neko bio detektiv, potrebno je da je državljanin Srbije, da ima visoko obrazovanje, da je prošao posebnu obuku u MUP Srbije i da je položio stručni ispit. Podrazumeva se i neophodna psihofizička sposobnost i da nije imao problema sa zakonom. Detektivski i policijski poslovi se samo na prvi pogled mogu upoređivati, ali su razlike suštinske i veoma značajne. Dok policija radi na otkrivanju izvršilaca krivičnih dela, detektivi se mogu angažovati samo kada su posredi privatne tužbe kao što su klevete, uvrede ili neovlašćeno iznošenje podataka koji mogu da štete časti ili ugledu klijenta.Uvrede ili klevete koje su javno izrečene nije teško dokumentovati, ali ima slučajeva da su pojedine uvrede ili lažne tvrdnje o licu iznete u užem krugu njegovih poslovnih partnera, zbog čega je klijent izgubio poslove i neosnovano pretrpeo materijalnu štetu. U ovakvim situacijama on angažuje detektiva za prikupljanje podataka i izjava o iznošenju lažnih tvrdnji, a istovremeno i da prikuplja podatke koji dokazuju neistinitost tih lažnih tvrdnji. Na sličan način, detektiv se može angažovati i ako tražite nestalo lice ili lice koje se krije jer je, na primer, vaš dužnik ili vam je prouzrokovao neku štetu... Druga značajna oblast jeste pitanje korporativne bezbednosti i zaštite uspešnosti poslovanja, gde detektivska delatnost ima značajnu ulogu. Detektive sve više angažuju i radi provere uspešnosti poslovanja drugih pravnih lica i preduzetnika, potencijalnih partnera, i radi zaštite intelektualne i industrijske svojine. Da bi dobio licencu, nakon završene obuke u MUP Srbije, kandidat polaže stručni ispit pred komisijom ministarstva. Ispit nije nimalo bezazlen i zahteva odlično poznavanje Krivičnog i Krivično-procesnog prava, Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i, naravno, Zakona o detektivskoj delatnosti. Detektiv mora da zna dokle sežu njegova ovlašćenja, koje podatke može da obrađuje, koje mere i radnje može da preduzima, kakvu evidenciju je dužan da vodi. Ispitom se obuhvata i provera znanja kandidata u oblasti kriminalistike - odgovara na pitanja koja se odnose na vršenje uviđaja, obezbeđivanja tragova izvršenja krivičnog dela, na način prikupljanja obaveštenja, potražne metode i slično. Svi podaci prikupljeni tokom obavljanja zadatka čuvaju se kao poslovna tajna i dostupni su isključivo klijentu. Po obavljenom poslu, dokumentacija o slučaju se uništava u dogovoru sa klijentom. Pitanje odgovornosti u radu detektiva dodatno se garantuje visokim novčanim kaznama u slučaju kršenja zakonskih odredbi i prema detektivu i prema pravnom licu, a predviđena je i mogućnost oduzimanja licence. Inače, o kontroli i nadzoru nad detektivima, u skladu sa zakonom, stara se MUP, ali postoji i kodeks detektivske etike i svi detektivi su dužni da ga poštuju.  Mada sa novom tehnologijom mozete da budete sam svoj detektiv.
Ukoliko ste maštali da budete detektiv, tajni agent, i čitali ste o špijunaži, znate da je za ove poduhvate neophodna oprema koja će vam pomoći da ispunite svoj cilj. Ona će vam olakšati posao, biti najbolji saveznik i fasciniraće vas svojim mogućnostima. Pogledajte 7 sjajnih predloga, bez kojih dobro obavljen zadatak ne bi bio moguć.
 Da bi ste snimili nekoga, a da on ne sazna za vašu nameru, potrebno je da imate dobru špijunsku kameru! Kamera u obliku priveska za ključeve je odlično rešenje! Ova kamera snima ton i video, rezolucija video zapisa je 720 x 480, 30 frejmova u sekundi, dok je rezolucija fotografija 1280*1024. Podržava memorijske kartice do 8 GB, povezuje je sa računarom preko USB kabla.Ima ugradjenu litijum jonsku bateriju koja omogućava snimanje do dva sata.
Mini DV kamera olovka je spy kamera - koristi se za skriveno snimanje. Zbog svojih malih dimenzija lako se skriva i idealna je za špijuniranje. Video snimanje kao i audio snimanje je prilično dobro. Mini DV špijunska kamera ima ugradjenu bateriju. Podržava prikaz datuma i vremena na displeju. Podržava Micro SD/TF kartice do 8GB (Prodaje se bez memorijske kartice).
 Auto kamera je svakom “detektivu” neophodna! Auto kamera za snimanje vožnje 2.7 LCD, 1080p će biti vaš idealan saveznik. Ona ima HD sočivo, 2.7 inchi displej, sadrži detektor pokreta, senzor za noćno snimanje. G senzor u slučaju sudara automatski memoriše snimak. Kamera takođe snima zvuk (ima ugrađen mikrofon i zvučnik). Podržava kartice do 32GB, a kamera automatski snima kada se upali auto.  Bluetooth Smart Watch Phone osetljiv na dodir – je veoma koristan! Ova stvarčica je veoma kvalitetna i vrlo pristupačna! Sat se povezuje preko Bluetooth i sinhronizuje se sa mobilnim telefonom. Sat ima sledeće mogućnosti(funkcije): primanje i biranje poziva sa telefona preko sata, čitanje i slanje poruka sa telefona preko sata, upozorenje u slučaju da se udaljite od mobilnog, (te tako telefon ne možete izgubiti ili zaboraviti), slusanje muzike sa telefona na satu i biranje pesama preko sata, upravljanje kamerom sa mobilnog preko sata i još mnogo drugih.Ima mogućnost pregleda na ANDROID i iOS operativnim sistemima. Povezivanje sa kamerom se vrši pomoću LAN ili WI-fi konekcije, a kameri možete pristupiti iz bilo kog mesta na svetu. Horizontalna rotacija: 355 stepeni, a vertikalna rotacija: 120 stepeni. Snima na: Micro SD (do 64GB). Audio komunikacija u dva smera (osoba koja je pored kamere može da čuje i razgovara sa vama ). Kamera sadrži detekciju pokret, šalje poruku na mobilni telefon, ukoliko detektuje pokret. Sadrži i noćni mod, može da se montira na zid, uz pomoć nosača koj dobijate sa kamerom. Toliko ima toga u ponudi, od savrsenih kamera, do slusalica, prisluskivaca, snimaca...Boze sacuvaj. A onda se u jednom trenutku zapitate zasto vam je to uopste trebalo. Da nekoga prisluskujete, snimate, pratite...
TEHNOLOGIJA, PRIVATNI DETEKTIVI SU SUROVA REALNOST ZIVLJENJA U XXI VEKU. MEDJUTIM, ZAR ZAISTA MISLITE DA CETE BITI SRECNIJI AKO SAZNATE NEKE ISTINE?
SVE ONO STO NE ZNATE MNOGO JE BOLJE OD ONOG STO NA OVAJ NACIN SAZNATE. VERUJTE MI! NEMOJTE SE PLASITI DA CETE ISPASTI BUDALA ZATO STO STE PREVARENI BILO NA KOJI NACIN! NAPROTIV! ZIVITE TAKO KAKO ZIVITE DOKLE GOD TO FUNKCIONISE. U JEDNOM MOMENTU ISTINA CE ISPLIVATI I TO JE OSNOVNI ZAKON NASEG POSTOJANJA! A VI NECETE BITI UPRLJANI SPIJUNIRANJEM I KOJEKVIM GLUPOSTIMA. NIVO STRESA KOJI BI IMALI U SLUCAJU SPIJUNURANJA NIJE VREDAN ISTINA KOJE BI TAKO SAZNALI! STRPLJEN - SPASEN!

уторак, 20. новембар 2018.

LEVIJATANCI

LEVIJATANCI?! DOBRI ILI LOSI MOMCI? LEVIJATAN JE JEDAN OD 4 GLAVNA DEMONA ( LUCIFER, SOTONA, BELIAL). MITOLOSKA MORSKA NEMAN. PO OPISU IZ BIBLIJE MENI LICI NA "NESI"!
Od udruženja za zaštitu životinja ne očekujete da ima članove u fantomkama. No, nakon fotografije koji su objavili na Fejsbuku, za Levijatan se čulo, i tek će se čuti. Iza, na prvi pogled "grubijana" leži samo jedna istina - ovim ljudima su životinje život, i žele da ih odbrane i pomognu na svaki način!
Dobar marketinški potez! Tako bismo nazvali fotografiju koja je za kratko vreme privukla pažnju Fejsbuk korisnika. Ali malo njih zna da iza nje stoji udruženje koje svojim sredstvima, dakle bez donacija, pomaže naše četvoronožne prijatelje koji su često ostavljeni, tj. prepušteni sami sebi. Gladni, promrzli i često zlostavljani!
- Ovo što smo uradili je čist marketing, jer ljude ne možeš da zainteresuješ za probleme pasa - kaže predsednik udruženja PAVLE BIHALI.
No, kako su na Fejsbuku napisali da će "naći svakog ko zlostavlja životinje", objasnili su i šta su, konkretno, njihove akcije: Reći ću samo da niko neće proći nekažnjeno, ako znamo za slučaj zlostavljanja životinja, pa nek shvati kako ko hoće - kaže predstavnik "Levijatana".
Priče da idu ulicama i obračunavaju su glupost, tvrdi.Ipak:Oni se sumnjiče da su preko društvene mreže Fejsbuk postavili video objavu preteće sadržine u kojoj su, između ostalog, iznosili pretnju da će napasti na život i telo oštećenih - saopštio je MUP.
Fondacija "Levijatan" predstavlja grupu ljudi koja za sebe kaže da se bori protiv zlostavljanja životinja, ali i zbrinjavanjem napuštenih. To čine na veoma kontroverzan način, preteći ljudima i promovišući svoje brutalne akcije putem društvenih mreža.
Pod sloganom „Ne diraj životinje, naći ćemo te“ i „Do sada si sejao strah, a sada je strah došao po tebe“ sprovode izuzetno agresivnu praksu, ispunjenu pretnjama, grubim porukama, psovkama i pozivima na linč.
Njihov zaštitni znak je šapa medveda ispod koje je isprisano ime Fondacije, a vođa je izvesni Pavle Bihali, koji na svom Fejsbuk nalogu objavljuje fotografije osuđenih i nekih od najokorelih srpskih kriminalaca. Uz to, Pavle voli da promoviše srpske kriminalce, a ima i majicu sa likom Luke Bojovića u kojoj se rado fotografiše. Divi se i ubijenom Radetu Rakonjcu, kumu Željka Ražnatovića i prijatelju Luke Bojovića.
Uzimajući zakon u svoje ruke i sprovodeći ga pretnjama i uvredama, pobrali su simpatije mnogih korisnika mreža, a upravo ih takav sistem razlikuje od uobičajenih udruženja koja se bave zaštitom životinja.
U žižu javnosti su dospeli 2017. godine, kada je obnarodovana fotografija na kojoj šestorica tetoviranih nabildovanih muškaraca i sa fantomkama na glavi poručuju "da će naći svakog ko bude dirao životinje".
Njihov sistem rada je takav da, umesto da podele sa policijom svoja saznanja o eventualnom zlostavljanju, na društvenim mrežama objavljuju fotografije i lične podatke potencijalnog zlostavljača, nude novčane nagrade za informaciju više, a gotovo uvek su ovakve poruke potkrepljene sprektorm uvreda i psovki.
"Levijatan" nije klasično udruženje, i ne prima nove članove! A i kada prima, prima članove "samo na preporuku".
- Mora da postoji neko ko je odgovoran za člana kog je doveo, za sve što on radi. Psi nemaju nikog, mačići nemaju nikog. Mi smo im sve - kaže ovaj ljubitelj životinja.
- Svu podršku koju mogu da dobiju od nekog - to smo mi! 
- Dajem 10.000 evra onome ko barem tri noći provede go i bos na minus 13 - kaže PAVLE.
Mnogi psi žive tako svake noći, kaže čovek koji tvrdi da su mu "životinje život". Predstavljaju ga kao kriminalca, navodeći pri tom ono što objavljuje na svojim profilima kao dokaze, a navodno aktivnost njegovog udruženja prati i Tužilaštvo. Ono što se do sada nije znalo je da njemu država duguje preko milion evra! I taj iznos raste! Inace Pavle Bihali je naslednik cuvenog brenda "Nolit".
Njegov predak je osnovao čuveni časopis "Nova literatura", koji je vodio sa svojim rođenim bratom Otom, a potom još čuveniju izdavačku kuću "Nolit". Svojevremeno je bila jedna od najvećih izdavačkih kuća u Jugoslaviji, a država je preuzela 1954. godine. Nesrećnu privatizaciju doživela je 2006. godine, kada je novi vlasnik "Zekstra", obećao da će joj vratiti stari sjaj i kulturni utiacaj koji je imala, ali to se nije desilo.Sada sumnja da je nekome u interesu da mu napravi mrlju u dosijeu, jer država ne sklapa nagodbe sa bilo kim ko je pod istragom. Za to koriste udruženje "Levijatan" koje u medijima predstavljaju kao nasilnike, zbog fotografije i poruke onima koji zlostavljaju nedužna bića - koja je bila samo marketinški trik.
MUP Srbije priveo je u sredu 14. novembra Pavla Bihalija i Aleksandra Buhanca, lidere udruženja "Levijatan". Kako je saopšteno iz MUP-a vođe grupe "Levijatan" privredene su po nalogu Višeg javnog tužilaštva, a osumnjičeni su za ugrožavanje sigurnosti.
Uhapšeni su pod sumnjom da su preko društvenih mreža upućivali pretnje, zbog čega im je određeno zadržavanje do 48 sati.
Bihali i Buhanac na čelu su udruženja za zaštitu životinja koja je zapažena u javnosti zbog kontroverznog delovanja i nastupa, objavljivanja snimaka nasilja nad životinja i "prevaspitavanja" počinioca ovih zločina.
Bihali i Buhanac su u utorak objavilili na Fejsbuku lajv video, a nakon toga na zvaničnoj stranici Levijatana nije bilo objava.
VICE Srbija je prošle nedelje premijerno prikazao dokumentarni film o ovom udruženju u kojem su glavni akteri Bihali i Buhanac.
Iz svega moze da se zakljuci da kao i uvek medalja ima dve strane ili kako ja volim da kazem uvek postoji istina  i  istina .Ako su istetovirani momci sa fantomkama naglavi zaista neznog srza i toliko vole zivotinje onda super  isvaka cast. Ali ako koriste medije za sirenje nasilja i mrznje onda zaista nema smisla. Gori smo onda od samih zivotinja.
A sada opet o demonima. Ljudi koji muce bespomocne zivotinje ( primera ima toliko da ne mogu zaista da ih navodim), i sami ste videli i culi  bezbroj puta nista su drugo nego demoni.
Medjutim, meni se cini jako cudnim  izbor imena Levijatan za dobrovoljno humanitarno volontersku organizaciju . Ako je ta morska neman predstavljena kao dzinovska zmija ( tipa Nesi), a i sami znamo kakav glas "bije" tog gmizavca onda kako verovati u iskrenost Levijatanaca?
Da li je u pitanju zastrasivanje demona demonima ilimarketinski potez kako oni kazu, svejedno po meni ime je zastrasujuce  ibudi sumnju svakako.
POGLEDAJTE OBAVEZNO VIDEO SNIMAK O LEVIJATNCIMA. I MORAM DA NAGLASIM DA SVE OVO STO SAM IZNELA O TOJ ORGANIZACIJI KAO I MOJA MISLJENJA SU POTPUNO SUBJEKTIVNI.

недеља, 18. новембар 2018.

EMPATIJA

EMPATIJA! STA SVE NE ZNAMO  O SEBI? SOKRATOVA MUDROST! DA, OPET MALO CAPRKANJA PO NASOJ LICNOSTI!
Empati su ljudi koji tvrde da osećaju emotivno, psihičko, ili fizičko stanje drugih ljudi.
Naravno, ideja da neko može da oseti kako se neko drugi oseća asocira više na vidovnjake nego na naučnike, čemu je doprinosila činjenica da su naučni dokazi za ove tvrdnje bili na staklenim nogama. Nauka još ne zna mnogo o neurološkoj podršci za fenomen empatije generalno. Postoje osnovni koncepti, zna se načelno koji delovi mozga tu učestvuju, ali samo polje istraživanja je još uvek u povoju.
Pa ipak, novi podaci ukazuju na to da bi empati mogli zaista da postoje: između 1 i 2 procenta populacije kaže da je iskusilo ovo stanje. Sinestezija je mešanje čulnog doživljaja: neki ljudi mogu da „čuju“ boje, „vide“ zvuke, ili „okuse“ reči. Kod sinestezije odraženog dodira, preklapaju se čula ia i dodira tako da osoba koja vidi da je nekog drugi dodirnut u predelu lica i sama iskusi osećaj dodira na svom licu.
Sinestezija odraženog bola je mnogo češće i prepoznatljivije iskustvo – neko se počeše, pa i vas zasvrbe leđa. (Bouling kaže da se ovo javlja kod oko 30% ljudi.) Ali odraženi dodir, deljenje tuđih osećanja, toliko je retko da 98 do 99 procenata društva ne zna o čemu se radi. Ko smatra da je empata, ubediće sebe da empatski oseća. „Vrlo je teško porediti različite individualne doživljaje, pa samo zato hteli da ih uporedimo na konkretnom primeru a ne na individualnim opisima sopstvene perspektive“, objašnjava Bouling.Zanimljivo je da mnogi kod kojih je ustanovljena empatija odraženog dodira nisu ni bili svesni da se kod njih javlja. „Mozak sve integriše. Otkucaje srca, rad želuca, nervne završetke na koži, sve se to holistički spaja i obrađuje u mozgu. O tome n razmišljamo, odvija se automatski.“ Drugim rečima, osoba koja je oduvek mogla da iskusi tuđa osećanja kao da su njena možda ne bi ni znala da to radi.Bezbroj je mogućih posledica na mentalnom, telesnom, i emotivnom planu. Za sada, Bouling kaže, ljudi kod kojih se javlja sinestezija odraženog dodira često imaju osećaj da su preplavljeni.
Prijateljstvo sklopljeno između 16. i 28. godine obično bude najjače i najdugotrajnije.
Žene privlače oni muškarci koji imaju blago promukao glas zato što deluju sigurno u sebe, ali nisu agresivni.
Najčešće, najbolji saveti dolaze od osoba koje su prošle kroz mnogo teških trenutaka.
Što je veća inteligencijaneke osobe, ona brže misli i njen rukopis je sve manje razumljiv.
Zapravo, ne utiču emocije  na naš stil komunikacije, već obrnuto, način na koji razgovaramo utiče na naše raspoloženje.
Na prvom sastanku možete da saznate mnogo o karakteru osobe sa kojom ste izašli po tome kako se ophodi prema konobaru.
Osobe sa visoko razvijenim osećajem krivice dobro raspoznaju tuđe emocije.
Muškarci nisu duhovitiji od žena, oni se jednostavno šale više ne razmišljajući da li će se njihove šale svideti drugima.
Nedrustvene  osobe imaju sposobnost da govore o sebi na jasan i koncizan način.
Žene imaju duplo više receptora za bol nego muškarci, ali je takođe njihov prag bola dva puta visi.
Kada neka osoba sluša veoma glasnu muziku, postaje mirnija, srećnija i opuštenija.
Ako vam misli ne dozvoljavaju da zaspite noću, zapišite ih. Zahvaljujući ovome vaš um će se osloboditi i počeće da vas hvata san.
SMS poruke za dobro jutro ili laku noć aktiviraju deo mozga koji je odgovoran za sreću.
Ako radite ono što vas plaši, bićete srećniji.
U proseku, žena može da čuva tajnu 47 sati i 15 minuta.
Osobe koje se stalno trude da usreće druge na kraju često ostaju same.
Što ste srećniji manje vremena za spavanje vam je potrebno.
Kada vas vaš partner uhvati za ruku, osećate manje bola i manje se brinete.
 Osobe sa visokim koeficijentom inteligencije imaju manje prijatelja nego prosečna osoba. Što su ljudi inteligentniji, to su probirljiviji.
Postoji velika mogućnost da brak sa vašim najboljim prijateljem bude stabilniji, a rizik za razvod se smanjuje za 70%. Žene čija su većina prijatelja muškarci često su dobro raspoložene.
Bilingvalne osobe mogu nesvesno da menjaju svoju ličnost kada prelaze sa jednog jezika na d
Biti previše vremena sam je štetno isto koliko i popušiti 15 cigareta dnevno.Putovanja su korisna za vaše mentalno zdravlje i takođe smanjuju rizik od srčanog udara i depresije.
Osobe izgledaju atraktivnije kada  sa entuzijazmom pricaju o necemu sto ih zaista zanima.
Sokratov trostruki filter test. Prvi filter je istina.Kada nekome hocete da prosledite informaciju o nekome ( citaj da tracarite) prvo razmislite da li ste sigurni da je to istina. Znaci niste ni sigurni da je informacija tacna. Onda drugi filter. Dobrota.Onome kome zelite proslediti informaciju zelite reci nesto lose o vasem zajednickom prijatelju ali niste cak ni sigurni da je to istina? Treci filter je filter korisnosti. Tacnije da li ce ta informacija koristiti onome kome cete je reci. Najverovatnije da cece. Pa, zasto je onda uopste i reci.
Empatija je nesto sto moramo da posedujemo.Sad neki je poseduju vise od drugih, a neki je nazalost uopste nemaju.Kroz zivot moramo da idemo opremljeni sa svim znanjem koje je moguce imati. Tracarenje nam je u krvi, ali sokratov  filter test bi morao da nam uvek bude u glavi pre nego sto "istracarimo" nase prijatelje.
EMPATIJA JE KOD TRACARENJA NEOPHODNA! SAZNAJMO SVE O SEBI PRE NEGO STO POCNEMO DA SUDIMO DRUGIMA!

петак, 16. новембар 2018.

RUTINA

RUTINA NAS VEZUJE ZA REALNOST! A MOZDA NAS VODI U DEPRESIJU? MLADOST I STAROST! DOSADA!

ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
Postojale su na svetu mladost i starost i pre nego što su ljudi svoj život prebrojavali, a verovatno da je takav život bio srećniji. Uostalom, neko je pravo rekao: da nema brojeva, ne bismo znali koliko nam je godina. Jer mladost i starost ne znače isto kod svih ljudi; ima mnogo njih koji nisu znali ni za detinjstvo, ni za mladost, bilo zbog svo
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
g temperamenta, bilo zbog proživljenih gorčina. Zato ljudi nisu istog doba ni onda kad su istih godina, ima mladih staraca kao što ima puno i starih mladića. Starost počinje u 59. godini, a  mladost  se završava u 41. godini.Danas ljudi žive duže, rade duže i više doprinose, bitno je da naša percepcija godina isprati rast životnog vek, dodao je Veb. Jedna od sedam osoba smatra da je imati šefa koji je u 70tim potpuno neprihvatljivo, dok je tek jedna od dvadeset osoba rekla je da nije spremna da prihvati šefa u 30tim. Ipak istraživanje je pokazalo i da su ljudi sa preko 70 godina druželjubiviji, kompetentniji ali i da imaju više moralne norme od ljudi u 20tim. Starenje populacije postavlja mnoge izazove drštvu. Stariji ljudi bi se mogli osećati izolovano čak i isključeno. Ekonomija bi, takođe, mogla biti na gubitku, ako se starijim radnicima ne da prilika da rade poslove koje žele i za koje su još sposobni. Mladi ljudi se takođe suočavaju sa diskriminacijom, i to dvostruko većom nego ljudi u drugim životnim dobima, pokazala je studija.
Ako je verovati rezultatima poslednje ankete koju je proveo YouGov, mladi Britanci prilično su jasno definisali mladost, sredovečnost i starost.
Prema anketi, mladost počinje da "nestaje" u 29. godini.
Naime, kažu rezultati, kad navršite 30-tu, većina drugih ljudi neće vas više smatrati mladima.
Ostaje nejasno kojoj grupi pripadate nakon 30. rođendana, jer učesnici u anketi jasno su rekli i da sredovečnost nastupa tek u 47. godini.
Starost nastupa u 70-oj, ali ne verujte svemu što čujete.
Većina ispitanika u anketi itekako je bila pod uticajem vlastitih godina, piše Independent.
Uticaj godina najviše su negirali upravo tridesetogodišnjaci, a dobar deo njih nije znao ni u koju bi se kategoriju svrstao.
Čak 33 posto je reklo da su sredovečni, 32 posto veruje da su mladi, a preostalih 30 i nešto posto kažu da ne pripadaju ni u jednu kategoriju.
Danas se smatra da trošenje genetskog goda s godinama predstavlja glavni uzrok starenja. Svo naše nasleđe je zapisano u DNK - molekulu koji ima oblik duge dvostruke spirale. Nalazi se u hromozomima koji su smešteni u ćelijskom jezgru. Sve biohemijske reakcije koje se odvijaju u organizmu „zapisane“ su u DNK.
Pre nekoliko godina, grupa američkih naučnika je uspela da otkrije mehanizam trošenja genetske rezerve ćelija koje se dele. Ispostavilo se da ne postoji nikakav „gen smrti“, već da jednostavno u procesu uzdužne deobe molekula DNK dolazi do uzdužnog cepanja molekula koji čine spiralu DNK, pa dvostruki lanac postaje jednostruk.Nakon što se ćelija podelila na pola i u svakoj ćeliji-ćerki je jednostruka spirala DNK ponovo postala dvostruka, dograđujući svoj sastav tako što je nova dvostruka spirala postala ista kao i stara, dvostruka spirala majka.
Dijapazon od 94-110 godina je maksimalan rok koji nam je priroda podarila, pod uslovom da se brinemo o svom zdravlju i da uspemo da izbegnemo ozbiljne staračke bolesti.Uzrast između 55 i 65 godina karakteriše očuvanje aktivne kreativne i intelektualne aktivnosti i postepeno smanjenje fizičkih mogućnosti.
A sada da se vratimo na rutinu. Kod mladih ljudi manje se uocava, jer  su njihove dnevne aktivnosti mnogobrojnije od aktivnostih starih ljudi. Ipak, i mladi ljudi imaju svoju svakodnevnu rutinu koja u stvari pokazuje da je SVE U REDU, to jest da nam se zivot odvija normalno bez problema. Na rutinu mladi ljudi ne obracaju paznju jer sve sto rade uglavnom rade na nacin koji njima odgovara i kad njima odgovara. Medjutim, ako se suocite sa cinjenicom da mladi danas imaju vise psihickih problema nego ikad ,zapitate se neminovno da li je tu  rutina od pomoci. I jeste. Uzmimo jedan primer: mlad covek prolazi kroz probleme koje prouzrokuje poremecaj licnosti ( u okviru koje je ishoziofrenija i jos neke tipicne bolesti mladih ljudi) i veza sa realnoscu se prekida. Sve svakodnevne radnje postaju nemoguce za obavljanje. Tu na scenu stupa rutina koja izvlaci iz haosa i vraca na normalan i realan zivot. Ovo sam videla i verujte da je istina. Ali postoji jedna zackoljica, rutina moze da ima kontra efekat i da pretvori svakodnevne obaveze u dosadu i da odvede u depresiju. Zato je za mlade osobe mnogo bolje da svoj dan bez obzira koliko je sablonski malo izmene jer to sigurno mogu da urade.
Kod starih osoba rutina se naziva navika. I zato ne postoji opasnost da se kao kod mladih pretvori u dosadu  i depresiju. Za stare osobe rutina je sigurnost i pouzdan znak da je sve kako treba.
Dosada. Nema težih reči od "smarati se". Prazan hod u protoku vremena nivoa "ubija koliko je dosadno" može da izazove nivo psihofizičkog bola ravnog osećaju odumiranja. Dosada praćena nemogućnošću da se promeni aktivnost i preusmeri pažnja -- kao sa čitanja ovog teksta -- na nešto zbog čega će prestati da bude zamorno ili teskobno, najgori je oblik dosade. Onaj ko je iskusio tu želju za iskakanjem iz kože, zna i stepen olakšanja koji nastaje sa "ubijanjem" dosade. Ne kaže se uzalud "smrtno dosadno", pa je stalna borba hoće li dosada ubiti čoveka ili će čovek ubiti dosadu.
Nije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena že


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
ije retkost da čujete kako neko kaže – “Ubi me dosada!”. Stručnjaci su pokušali da daju odgovor na pitanje – koliko je ova tvrdnja zaista tačna?

Naime, naučnici su dokazali da dosada ubija, ali ne bukvalno i neposredno. Problem je u tome šta ona izaziva i kakav nam je život kada nam je dosadno.
Iz dosade mogu da se rode različiti poroci koji mogu biti veoma štetni po zdravlje našeg celokupnog organizma, a mogu biti i izvori ozbiljnog stresa, što takođe može da dovede do različitih bolesti i komplikacija u zdravlju.
Kada je ljudima dosadno veće su šanse da će jesti nezdravo, da će podleći porocima kao što je alkoholizam, droge ili pušenje, kao i kockanje, što može biti izvor stresa koji je podjednako kao i štetne navike i namirnice, opasan po naše zdravlje.
Londonski istraživači su dokazali da – što se više dosađujete kraće ćete živeti! Istraživanje koje su oni sprovodili tokom 25 godina, u kom je učestvovalo više od 7.000 ljudi koji su zaposleni u javnim kompanijama – dalo je ove informacije.
Takođe, dokazano je da su dosadi sklonije žene i mlađi muškarci, a jedan od 10 starijih zaposlenih muškaraca se bar jednog meseca tokom rada dosađivalo na poslu, dok se na dosadu žalila svaka druga zaposlena žen


Pročitajte više: http://edukacija.rs/zivot/naucno-dokazano-dosada-ubija
I ZATO KOLIKO GOD DA GODINE IMATE I STA GOD MISLILI U KOJU KATEGORIJU SPADATE POGLEDAJTE REALNO NACIN NA KOJI OBAVLJATE SVAKODNEVNE OBAVEZE. I NE PLASITE SE RUTINE,ALI  JOJ NI NEDAJTE DA  PREOVLADA.
MLADOST I STAROST NIKAKO NIJE OGRANICENA BROJEVIMA ( GODINAMA). TO UVEK  IMAJTE  U VIDU!

DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...