PECURKE NAZIVAJU 'SUMSKO MESO' !POSTOJI VISE OD 70.000 VRSTA, A NJIHOVA UPOTREBA JE VRLO SIROKOG SPEKTRA. NEKOME SU NEUGLEDNE, CAK ODBOJNE I NISKO SU NA LESTVICI ZIVIH ORGANIZAMA. PA IPAK KORISTE SE I CENJENE SU KAO RECIMO TARTUFI ZBOG KOJIH NASTAJE I PRAVI RAT SA KRVAVIM ISHODOM. SVE USVEMU PECURKE SU POTPUNO CUDO I MISTERIJA PA SU ZATO DOSLE NA RED I KOD MENE DA MALO PRICAM O NJIMA.
Zbog karakterističnog ukusa pečurke su omiljene na trpezama mnogih
naroda, a njihova lekovita svojstva poznata su vekovima. Pečurke
uglavnom rastu na prostorima dalekog istoka, ima ih i kod nas, a
najpopularnije vrste su šampinjoni, vrganji, lisičarka i bukovača.
Sve pečurke su gljive i proizvode spore, slične polenu ili semenu,
što im omogućava da se šire ili prenose putem vetra. Ostatak pečurke
zatim sazreva, obično živi u zemlji ili drvetu.Hranljiva vrednost pečurki je velika, izrazito su bogate proteinima,
kojih ima čak 45% u suvim gljivama. Ovi šumski plodovi sadrže sve
esencijalne aminokiseline, a bogate su i vitaminima, pre svega, grupe A,
B, C, K, beta-karotenom i ergosterolom. Bogate su i biljnim mastima,
belančevinama, mineralima – fosforom, natrijumom i kalijumom,
magnezijumom, u manjim količinama gvožđem i kalcijumom. Lekovite pečurke
prebogate hranljivim sastojcima, idealne su za dijetu, jer sadrže čak
95% vode, pa su izrazito niskokalorične. U zavisnosti od vrste, 100
grama pečuraka ima energetsku vrednost od 18 do 26 kilo kalorija, što
je, na primer, od 10 do 20 puta manje nego slatkiši ili akloholna pića i
tri puta manje nego povrće i voće.
Šampinjoni su jedan od retkih neživotinjskih izvora vitamina D. Kada
se uzgajaju, bilo da su zatvoreni ili otvoreni, izloženi su UV zračenju
koje povećava njihovu koncentraciju vitamina D. Postoji način da se
prirodno poveća vitamin D u vašim pečurkama kod kuće. Stavi ih na
prozorsku dasku samo 1-2 sata pre spremanja i postavi ih tako da se
donja strana pečurke otkrije. Ovo je oblast koja je najosetljivija na
svetlost.
Istraživanja su pokazala da konzumiranje jedne pečurke dnevno
smanjuje rizik za nastanak karcinoma dojke za 64%. Još impresivnije,
žene koje su kombinovale konzumiranje pečuraka sa redovnom konzumacijom
zelenog čaja, pokazale su još veću korist – smanjile su rizik od raka
dojke za zapanjujućih 89%.
Određene vrste su pokazale da imaju potencijal da štite od raka,
štite naše ćelije od DNK oštećenja, ali i sprečavaju nastanak tumora.
Takođe postoje neki dokazi da one mogu biti korisne u lečenju
neurodegenerativnih bolesti kao što je Alchajmerova bolest. Ako se
nedelju dana jednom dnevno uzima samo deset grama suve šitaki pomešane
sa medom, holesterol se smanjuje između 10 i 15%. Takođe, ove gljive
štite i jačaju krvne sudove, naročito kod obolelih od šećerne bolesti.
Štite i od ateroskleroze, hipertenzije, rastvaraju masti i trigliceride,
a imaju i antialergijski efekat. To pomaže u zaštiti srca održavanjem
zdravog krvnog pritiska i cirkulacije.
Smatra se da pečurke naročito štite od raka dojke zato što inhibiraju
(zaustavljaju) enzim koji se zove aromataza, koji proizvodi estrogen, a
jedan od čestih uzročnika karcinoma dojke je upravo povećani estrogen –
i u mom slučaju je tako bilo. Pečurke su jedna od retkih namirnica koje
inhibiraju aromat
Ali konzumiranje pečurki štiti i od raka čiji uzročnik nije
hormonski. Pečurke takođe sadrže specijalizovane lektine koji prepoznaju
ćelije raka i sprečavaju rast i deljenje ćelija raka.
Reishi je jedna od najcenjenijih i najlekovitijih gljiva koja se već
2000 godina koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini za suzbijanje
raznih bolesti.
Poznata je i po nazivu „gljiva besmrtnosti“ što dovoljno govori o njenim lekovitim svojstvima.
Sastojci
ove pečurke imaju antibakterijsko, antivirusno i protuvupalno dejstvo
na ljudski organizam. Jačaju imunološki SISTEM I ublažavaju simptome reumatoidnog artritisa, normaliziraju holesterol i
krvni pritisak.aitake je gljiva koja zadivljuje svojom veličinom – može težiti i do 20 kg.
U Japanu se ova gljiva redovno koristi u kulinarstvu i nezaobilazan je sastojak mnogih japanskih jela.
Njeno
ime u prevodu s japanskog znači „plešuća gljiva“. Legenda kaže da je
ime dobila po tome što su ljudi koji bi je pronašli plesali od veselja
jer su za nju dobijali onoliko srebra koliko je gljiva težila.
Maitake
je uspešna u borbi protiv mnogih vrsta tumora, smanjuje negativne
nuspojave hemo
Shiitake je jestiva pečurka, omiljena u kulinarstvu. Bogata je proteinima, ugljenim hidratima, vlaknima.
Ova
pečurka sadrži esencijalne aminokiseline u većoj količini od mesa,
mleka, jaja ili soje. Takođe, sadrži velike količine vitamina A, B, B12,
C i D i mineralima, kalcijumom, natrijumom, kalijumom, gvožđem, cinkom i
fosforom.
Shiitake je izuzetno vredna gljiva. Ima antibakterijsko, antivirusno i antialergijsko delovanje, jača imunološki sistem, uspesna je u prevenciji raka,dobra je i u suzbijanju tromboze.
Čaga je parazitska gljiva koja raste najčešće na brezi.
Raste na području severnog dela Rusije, Koreje, u severnoj Americi i Kanadi.
Čaga
je najpoznatiji oksidans i gljiva sa izuzetno jakim lekovitim
svojstvima. Ima snažno protivupalno delovanje, uspešna je u borbi protiv
raka, psorijaze i virusnih bolesti (gripa, hepatitisa i HIV-a).
La vlja griva je bela resičasta gljiva koja ima široku primjenu u
kulinarstvu. Prirodna staništa ove neobične ali ukusne i lekovite gljive
su Severna Amerika, Kina i Japan.Istraživanja su pokazala da
Lavlja gljiva leči i ublažava bolesti nervnog sistema. Pomaže u
prevenciji raka, jača imunološki sistem, stimulise probavu.
Magične pečurke su divlje ili gajene pečurke koje sadrže jedan ili oba dva psihoaktivna , halucinogene sastojke zvane psilocibin i psilocin. Iako određene kulture već nekoliko vijeka poznaju halucinogene osobine
nekih pečuraka, psilocibin je 1958. godine izolovao dr. Albert Hofmann,
koji je također otkrio dietilamid lizergične kiseline ( LSD ).
Magične pečurke često apeluju na mlade ljude koji tek počinju da
eksperimentišu sa drogama i kao ideja o "slobodnom visokom" ili sredstvu
za opojnost bez
plaćanja. Oni mogu pretpostaviti da zbog toga što magične gljive rastu u
divljini, one su takođe legalno visoki. Zapravo, magične pečurke nisu
samo nezakonite, već se oni i njihovi psihoaktivni sastojci, psilocibin i
psilocin, klasifikuju u skladu sa Prilogom 1 Zakona o kontrolisanim supstancama . Kao takve, one imaju najteže kazne za nedozvoljene supstance.
Mnogi veruju da su prirodni lekovi poput magičnih pečuraka, korova i meskalina bezopasni, da su čak i sveto biljke koje omogućavaju ljudima da postignu superiorne duhovne stanja.
Međutim, ovaj stav je nelogičan i opasan. Mnoge pečurke koje se mogu
zameniti magičnim gljivama su otrovne, a svi halucinogeni nosi rizik od
pokretanja mentalnih i emocionalnih problema i uzroka nesreća dok su
pod uticajem. Kod adolescenata, magične pečurke se često uzimaju u
kombinaciji sa alkoholom i drugim lekovima, povećavajući psihološke i
fizičke rizike.
Postoji mnogo mitova o magičnim pečurkama. Neki ljudi će navesti, na
primjer, da su magične pečurke "sigurnije" i proizvesti "blaže" putovanje od druge halucinogene
. Zapravo, pored potencijala da otrovaju bilo koga ko ih uzima, magične
pečurke su isto tako nepredvidljive u njihovim efektima kao i druge
droge. Neki ljudi su prijavili mnogo intenzivnije i zastrašujuće
halucinacije na magičnim pečurkama nego na LSD-u.
Količina psilocibina i psilocina sadržanih u bilo kojoj magičnoj
peči nije poznata, a pečurke znatno variraju u količinama psihoaktivnih
sadržaja. Jelo magične gljive moglo bi dovesti do razočaranja i bolove u
stomaku, bilo kroz samu pečurku ili kao rezultat ingestiranja parazita.
Ali konzumiranje pečurke može isto tako lako rezultirati zastrašujućim
iskustvom, obeleženim halucinacijama , zabludama i panikom . U najgorem slučaju, magične pečurke su čak poznate kao izazvati konvulzije.
Dakle, do sada smo videli da su pecurke ili gljive bez obzira na svoj izgled jako korisne. Hrane nas najboljim vitaminima i mineralima, ne gojimo se, a mogu i da nas izlece ,ako nista drugo da budu prevencija za razne teske bolesti. Ako hocemo da nadogradimo njihovu upotrebu mozemo da posegnemo za magicnim ili ludim pecurkama koje mogu vrlo lako da nas otruju sto mentalno sto fizicki. Rekoh ja, sirok spektar koriscenja pecurki.
Na kraju najneuglednija od svih. Nikako privlacna za konzumiranje, a dostize astronomske cene, i ljudi bukvalno ubijaju zbog nje. Tartuf .
Tartuf nazivaju i dijamantom kuhinje, vilinskom jabukom, crnom
kraljicom, draguljem siromašnih zemalja, mirisnim grumenom i crnim
biserom. Beli i crni.
Prvi zapisi vezani za tartufe datiraju još iz antičkog doba.
Poreklo tartufa se povezivalo sa prirodnim fenomenima te su ljudi tada
mislili da se oni stvaraju udaranjem gromova u toplo i vlažno tlo.
Mislilo se da su možda čak i deca zemlje. Kasnije se smatralo da su
tartufi prosto nekim čudom nabubreli korenovi biljaka.
U srednjem veku su tartufi izuzetno malo korišćeni te nema mnogo zapisa o njima. Mada, zapisi Bartolomea Platine,
papinog istoričara, govore o jednoj činjenici i danas dobro poznatoj -
ženke svinja su nenadmašive u pronalaženju i iskopavanju tartufa ali
pokazuju veliku tendenciju da ih odmah pojedu.
Pravi pomak na tržištu tartufi doživljavaju tek u toku renesanse i modernog doba.
Dugo čuvana tajna seljaka dospela je do tadašnjih kraljeva i dvoreva.
Tokom početka 19. veka navodi se da su tartufi bili toliko skupi da su
se pojavljivali retko i isključivo na večernjim trpezama sveta noblesa.
Kako su postizali veliku cenu, prirodno je da su ljudi pokušali da ih proizvede međutim ti pokušaji su uvek propadali, barem do početka 19. veka. 1808. francuz Jozef Talon primetio je da se tartufi uvek nalaze u dnu određenog vrsta drveća, posebno hrastova. Vođen ovim saznanjem uspešno je "posadio" tartufe među
korenje hrasta i sledeće godine pronašao tartufe u sistemu korenja
mladih hrastova koji su rasli u okolini.
Tako je počela sve veća i veća proizvodnja tartufa u Francuskoj, čak su
zbog napada određenih parazita i farmeri drugih biljaka sadili hrastove i
uzgajali tartufe. Količina je prelazila i više hiljada toan godišnje.
Međutim, prvi svetski rat odneo je živote mnogo francuza muškaraca i
time i većinu novostečenog znanja o uzgajanju tartufa. Drugi svetski rat
je takođe doprineo smanjenju proizvodnje. Takođe, drveće "zaraženo"
micelijama tartufa posađeno krajem 19. i početkom 20. veka je u toku II
svetskog rata je prestalo sa proizvodnjom tartufa jer je vek
plodonošenja oko 30 godina. Početkom prošlog veka većina ljudi koristila je tartufe u ishrani da
bi se to nakon ratova brzo promenilo, a cena ove poslastice dramatično
skočila.
U poslednjih par decenija više se ulaže u proizvodnju tartufa, ne samo u
Francuskoj već šitom sveta, ali proizvodnja još uvek nije dosegla onu
sa početka 1900.
Danas, tartufi su rado viđeni u kuhinji svakog restorana.
Koriste se kao dodatak raznij jelima, slanim i slatkim.
Tartufi imaju izuzetno prepozatljiv oštar miris i ukus, cena im se kreće
i preko 1200 $ po kilogramu, a veći komadi prodaju se na specijalnim
aukcijama i dostižu daleko veće cene. S obzirom na cenu i sam ukus,
tartufi se koriste umereno i štedljivo. Najčešći vid uštede na tartufima
ogleda se u Ulju od tartufa - maslinovo ulje sa malom količinom tartufa
koji onda otpuštaju ukus. Dosta govori o ceni tartufa i to da je na
tržištu čak rasprostranjenije Ulje od tartufa koje uopšte ne sadrži
tartufe već samo veštački ukus.
U svetu se danas pretežno koriste tri vrste tartufa - beli, crni i
letnji.
Beli tartuf - krem je boje i kada se preseče, njegova
sredina je takođe daleko svetlija od drugih vrsta. Beli tartuf u proseku
raste do 12cm prečnika i do 500g i sabira se u toku jeseni. Njegova
cena kreće se oko 14 000 $ po kilogramu. U Ginisovoj knjizi rekorda
nalazi se beli tartuf koji je težio 1.31 kg i kojeg je u Hrvatskoj
pronašao Dankarlo Zigante uz pomoć svog psa Dijane, cena ovog primerka
dostigla je 330 000 $.
Crni tartuf - drugi po tržišnoj vrednosti, tamni tartuf
čija je unutrašnjost tamna i prošarana svetlim kanalima. Iskopava se
krajem jeseni i u toku zime.
Letnji tartuf - tamne i mrke boje, kada se preseku
otkriva se unutrašnjost koja je negde imzeđu belog i crnog tartufa,
moglo bi se reći boje lešnika. Ova vrsta je jeftinija od prve dve,
rasprostranjena je po Evropi, sabira se u toku leta, tačnije od maja do
avgusta. Letnji tartuf ima daleko manje intenzivan ukus od belog i crnog
tartufa. Cena dostiže do 1300 $ po kili. Može se čuvati i do nekoliko
nedelja u frižideru ali u vakumskoj posudi, da bi se zaštitio od vlage.
Tartufi se uglavnom koriste sirovi, najčešće rendani
preko soseva, pasta, raznih salata i pečenih jaja. Takođe, mogu ser
koristiti sečeni na tanke listiće koji se umeću u meso koje se peće ili
pod kožu samog pećenja. Koriste se kao sastojci raznih pašteta i nadeva.
Kako crni tartuf ima manje izražen ukus od belog tartufa, pogodan je za
pravljenje tartufske soli i meda.Kod nekih sireva se i tartufi koriste
kao jedan od sastojaka.
U Srbiji, često se koriste tartufi u kombinaciji sa neutralnim pečurkama
kakve su šampinjoni koje su odličan nosioc ukusa tartufa. Takođe, kod
nas, popularna je testenina sa neutralnim sirevima posutim tartufima.
Činjenicu da mnogi smatraju tartufe kao hranu bogatih i viših slojeva
društva pokazuju mnoge zamene koje se prodaju kao lažni tartufi na
tržištu, za daleko nižu cenu, naravno. A o veličini tartufa i njihovom
cenjenom ukusu svedoče i razne poslastice koje nose ime tartufa, a jedna
od najpoznatijih poslastica sa ovim imenom je čokoladni tartuf koji čak
i ne sadrži prave tartufe ali je odličnog ukusa i nešto više cene od
redovnih čokolada koje se mogu naći na rafovma prodavnica.
1.Visok nivo vitamina C
Ovi “crni brilijanti” su bogati vitaminom C koji nam pomaže da
ostanemo zdravi. Upravo zato tartufi doprinose dobrom zdravlju i pomažu
da zaobiđemo bilo kakve bolesti poput kašlja ili groznice.
2. Imunitet i crni tartufi
Visok sadržaj vitamina i minerala u crnim tartufima dobar je način za
jačanje imunog sistema. Ovo je posebno pogodno za one koji žele
prirodnim putem da steknu imunitet i otpornost na bolesti.
3. Bogati su proteinima
Još jedna od važnih hranljivih materija koja se nalazi u crnim
tartufima jesu proteini. Dakle, zdravstvene koristi ove namirnice
sadržane su u izvoru proteina, što će takođe doprineti boljem
funkcionisanju organizma. Unos proteina je takođe dobra podrška za
poboljšanje rada mozga.
4. Crni tartufi u borbi protiv dijabetesa
Budući da crni tartufi sadrže nizak nivo glukoze i nemaju šećera, ova
vrsta gljive je pogodna za one koje imaju dijabetes. Pored toga,
blagotvorno deluje na nivo šećera u krvi kako bi se efikasno izbegli simptome secerne bolesti.
. Poboljšava metabolizam
Vlakna koje crni tartuf sadrži čine ga pogodnim za poboljšanje rada
creva. Ova vrsta pečurki blagotvorno deluje na mikrofloru i crevnu
funkciju, što poboljšava probavni sistem i dovodi do lakšeg varenja.
6. Regeneracija kože
Vitamin B3 prisutan u sastavu crnih tartufa odgovoran je za normalnu
regeneraciju epidermisa. Crni tartufi se čak koriste za izradu
kozmetike, s obzirom na to da dovode do efekata kao što su podmlađivanje
kože i proizvodnja kolagena i elastina.
Najvažnije svojstvo crnog tartufa je njegov uticaj na reproduktivni
sistem čoveka. Veruje se da njegova upotreba u ishrani leči impotenciju
kod muškaraca i povećava šanse da žena zatrudni.
Mozda je bas kljuc uprici o impotenciji. Vijagra ima kobne nuss pojave, africka sljiva nije bas pokazala dobre efekte ,a tartufi ispadose najjaci afrodizijak jos od Starih Grka i Rimljana.
Svaki muskarac mora da se dokazuje, pa ako su tartufi to sto ce mu sigurno pomoci onda nijedna cena nije previsoka. Nalaziste Sremska Mitrovica je dokaz za to, gde su ubijeni "lovci na tartufe" zbog "kapitalca" koji je procenjen na 5000 evra , a za koga su u Istri drugom velikom nalazistu na Balkanu davali i150.000 dolara. Licno nikada nisam ni videla ni probala tartufe, a nemam ni zelju iako kazu da imaju fantastican ukus i miris, ali u ovoj prici o potenciji , sto da ne i o zeljenoj trudnoci ( danas su zene isto zestoke) svakako ima istine jer sto bi se toliko placalo za jednu gljivu, ili cak ubijalo zbog nje?
MENI VRLO ZANIMLJIV I POUCAN TEKST. PECURKE SAM JELA U SLOVENIJI U SUMAM OKO KDRICEVA ( PTUJ) I DANAS OSECAM NJIHOV PRELEP UKUS. JELA SAM I PECURKE IZ ARILJSKIH SUMA, SAMPINJONE I BUKOVACE IZ PRODAVNICE. I REALNO VOLIM IH!