AKO ZELITE DA DOBIJETE NOBELOVU NAGRADU JEDITE COKOLADU! I DA LI STE SVESNI DA BELA COKOLADA NIJE COKOLADA? SLATKISI KOJI GODE ZDRAVLJU.
Autor istraživanja doktor Franc Meserli sa Kolumbija univerziteta u
Njujorku, kaže da postoji dokaz da flavanoidi iz zelenog čaja, crvenog
vina i čokolade zaista mogu pomoći da se uspori, pa čak i zaustavi
opadanje mentalnih funkcija povezano sa godinama. Zaključak sa kojim se
mnogi medicinski stručnjaci možda neće složiti, ali on je pronašao
zanimljive dokaze koji bi mogli da idu prilog ovoj tezi.Naime, dr Meserli je istražio da li konzumiranje čokolade po glavi
stanovnika jedne zemlje, može da se poveže sa brojem osvojenih
Nobelovih nagrada njenih građana (Nobelovu nagradu je uzeo kao mogući
pokazatelj „kognitivnih funkcija“ jedne nacije). Koristeći podatke
velikih proizvođača čokolade iz 23 države, on je otkrio „iznenađujuće
čvrstu povezanost ova dva faktora”.Švajcarska vodi i po količini pojedene čokolade i po broju Nobela.
Sjedinjene države su negde u sredini, zajedno sa Holandijom, Irskom,
Francuskom, Belgijom i Nemačkom. Na dnu liste su Kina, Japan i Brazil .Iz ovog sistema jedino iskače Švedska koja bi na osnovu kilograma
pojedene čokolade trebalo da ima 14 dobitnika Nobela, a zapravo ih ima
čak 32. Postoje dva objašnjenja za to, kaže, ne bez ironije, dr Meserli:
„Ili Nobelov komitet u Stokholmu favorizuje svoje zemljake, ili efekti
čokolade snažnije deluju na Šveđane“. Doktor Meserli priznajte da ova čudna korelacija ne dokazuje da
čokolada čini ljude pametnijima, već može da znači i da pametni ljudi,
koji imaju šansu da osvoje Nobelovu nagradu, razumeju benefite čokolade i
zato je češće konzumiraju. Maserli je takođe izračunao i „dozu“ čokolade koja je potrebna da bi
se „proizveli“ dobitnici Nobela – oko 400 grama po osobi godišnje! Svoja
istraživanja završio je napomenom, da on sa svoje strane čini sve što
može - svakoga dana jede čokoladu, uglavnom crnu. LJudi obozavaju cokoladu pa su i poslasticu bele boje prozvali BELA COKOLADA,a ona to nije svakako..
U zavisnosti od procenta sadržaja kakaoa, postoji više vrsta
čokolada, kao što su, recimo, crna i mlečna... Bela čokolada se obično
ne nalazi na ovoj listi, zato što ne sadrži dva glavna sastojka -
čokoladnu tečnost i kakao prah, odnosno ono što ovom slatkišu daje
prepoznatljiv ukus.
Bela čokolada treba u sebi da sadrži kakao maslac, koji je zapravo
žućkasta biljna mast, ali često se kao zamena koriste druga biljna ulja.
Od 2004. godine, zahvaljujući Agenciji za hranu i lekove (FDA) u
Americi je uveden standard da bela čokolada mora da sadrži najmanje 20
odsto kakao maslaca.
Da biste bili sigurni da je bela čokolada koju jedete napravljena od
kvalitetnih sastojaka, obratite pažnju na boju. Ako se proizvođač
pridržava propisanih standarda, čokolada treba da bude boje slonovače.
Ako je boja čokolade čisto bela, to znači da je njen glavni sastojak
biljno ulje. Ipak, veoma često se dešava da neki proizvođači dodaju
veštačke boje, kako bi zamaskirali sadržaj.
Prema ostalim standardima koje je pripisala Agencija za hranu i
lekove, bela čokolada mora da sadrži najmanje 14 odsto mleka u prahu,
3,5 odsto mlečne masti i najviše 55 procenata šećera ili drugih
zaslađivača. Pošto kakao maslac nema lep ukus, dozvoljeno je da se
dodaju lecitin i veštačka aroma.
Uprkos novim zahtevima za proizvodnju bele čokolade u Americi i
Evropskoj uniji, većina ljudi i dalje ne smatra da je bela čokolada
prava čokolada. Naime, u mnogim krajevima sveta, čokolada mora da sadrži
čokoladnu tečnost Igusta tečnost, proizvedenu procesom fermentacije,
osušena i pečena. Kroz isti proces treba da prođe i kakao prah. Bela
čokolada ne sadrži ništa od toga.
Istraživači sa ruskog ekonomskog univerziteta "Plehanov" (PRUE)
razvili su recepte za slatkiše koji pomažu u održavanju zdravlja,
produktivnosti i snage. Zdravi konditorski proizvodi uključuju čokoladu, kolače, vafle i medenjake sa povećanom hranljivom vrednošću, izvestila je univerzitetska pres služba.
Ovi konditorski proizvodi pomažu u zaštiti tela od agresivnih
slobodnih radikala i omogućavaju uravnotežavanje vitaminskog i
mikrohranjivog sastava hrane u skladu sa starosnim potrebama tela,
naveli su stručnjaci.
Od slatkiša je teško napraviti obogaćenu hranu, jer su oni
kalorični, međutim, istraživači su uspeli da povećaju hranljivu
vrednost dodavanjem biljnih i životinjskih proteina i biološki aktivnih
supstanci. Istovremeno, ovi slatkiši čuvaju tradicionalno atraktivan ukus.
"Modelirali smo recept od dve proteinske komponente koje su po
sadržaju esencijalnih aminokiselina najbliže 'idealnom' proteinu. Ove
komponente doprinose boljoj probavi, apsorpciji i asimilaciji proteina.
Konačni sadržaj hranljivih sastojaka u proizvodima odgovara preporučenim
dodacima u ishrani", rekla je Manana Tkešelašvili, zamenica direktora
Istraživačkog instituta za sigurnost hrane ruskog ekonomskog
univerziteta "Plehanov".
Slatkiši koje su razvili ruski naučnici mogu se praviti u bilo kom
proizvodnom pogonu. Svi novi sirovi sastojci mogu se nabaviti u Rusiji, a
uvezeni se mogu zameniti.
"Ovaj recept koristi netradicionalne biljne sirovine ruskih
proizvođača, visokoproteinski suncokret u prahu i biljne preparate za
vegane koji zamenjuju mleko", rekla je Manana Tkešelašvili.
Ona je istakla da se ovi sastojci ranije nikada nisu koristili u takvoj kombinaciji u proizvodnji čokolade i drugih slatkiša. Istovremeno, cena novih sastojaka je slična sa cenom šećera, što pozitivno utiče na konačni trošak ovih proizvoda.
Takođe, slatkiši su bogati dragocenim aminokiselinama i silimarinom sa
hepatoprotektivnim svojstvima, što pozitivno utiče na funkciju jetre i
tela.
"Dobijena čokolada ima povećanu hranljivu vrednost zbog sadržaja
proteina sa čitavim nizom esencijalnih aminokiselina i mikroelementa sa
hepatoprotektivnim svojstvima. Modelirani recept čini čokoladu otpornom
na proces 'pobeljivanja' i sprečava stvaranje belog premaza koji
obeshrabruje kupce", objasnila je Tkešelašvilijeva.
Istraživanje koje su sproveli naučnici Univerziteta u Aberdinu
pokazalo je da ljudi koji jedu čokoladu imaju za 11 odsto niži rizik da
obole od kardiovaskularnih bolesti nego što je to slučaj s onima koji su
isključili tu poslasticu iz svog jelovnika.
Dakle, iako je čokolada dugo izaziva rasprave među naučnicima, sad je
zvanično potvrđeno ono što smo priželjkivali: ako jedemo čokoladu,
živećemo duže.
Oni koji konzumiraju čokoladu su za devet odsto manje primani u
bolnicu zbog srčanih oboljenja, a 23 odsto su imali smanjeni rizik od
infarkta, čak i kad se uzmu u obzir ostali faktori.
NEMOJTE SE PLASITI DA JEDETE COKOLADU I TO PRAVU SA VISE KAKOA POGOTOVU SADA KADA KAZU DA JE KAKKAOVO DRVO OSUDJENO NA SMRT ZBOG PROMENE KLIME. JEDITE COKOLADU NE SAMO KAD STE TUZNI DA BI VAM PODIGLA 'HORMON SRECE' , JEDITE JE DA BI BOLJE PAMTILI, BILI SRECNIJI I ZDRAVIJI. ZABORAVITE SVE PRICE KAKO CE VAM POISPADATI ZUBI ZBOG PREVELIKE UPOTREBE COKOLADE. I KAKO CETE BITI DEBELI I TROMI.
Ljudi moji, bez panike, ruku na srce nema neke velike razlike, hirurgiji je sve ovo poznato već pola veka, svaštojedi smo, živimo u "krdima", poneka kuća je nalik na njihov obor, patrijahalni način našeg i njihovog života je jednak, razlike su u nijansama koje za nauku nisu bitne.
Vest iz Japana da se stvara embrion koji je kombinacija životinje i ljudskih organa užasnula je svet. U stvari, smatra Judit Hartl, možda tu i nema ničeg lošeg. Ali je nemoguće i zaista uzasno.
Šta je s tim satirima današnjeg doba? Tim mešancima životinje i čoveka kakve Japanac Hiromicu Nakauči sada sme da uzgaja? On time odlazi mnogo dalje nego što je i u Japanu to bilo dozvoljeno: on sada sme da dozvoli da zametak sazre i dođe na svet. To je novo. I to je jedina novina kod tog istraživanja. Jer već mnogo godina se u raznim zemljama eksperimentiše sa životinjama i ljudskim ćelijama.
Cilj je u početku nešto dobro: da se u životinjama stvore ljudski organi kako bi se imalo dovoljno organa za presađivanje. Jer njih nedostaje u čitavom svetu.
Uz pomoć tehnike tog Japanca to funkcioniše. Teoretski. Jer kod takvih embriona rastu ćelije oba bića potpuno razdvojeno jedne od drugih. Tako onda može da se dogodi da organi potiču od jednog bića, na primer od čoveka, a „pakovanje“ od drugog, na primer od svinje.
Ali to još tako ne funkcioniše. Da razmišljamo dalje: šta bi bilo kad bismo imali savršeno biće kao kombinaciju svinje i čoveka? Namerno ne spominjem majmune i šimpanze, jer to je užasavajuće već i zbog genetske sličnosti koja je negde oko 95 odsto.
Ostanimo kod svinje: svinje uzgajamo, svinje jedemo, svinje masovno proizvodimo. Dakle, ne bi trebalo da nam smeta da stvorimo svinju-čoveka. To bi i dalje bila svinja, roktala bi, valjala bi se u blatu i češala, kao i sve druge svinje. Ali njena jetra, bubrezi i srce bili bi ljudski.
Mogli bismo tako tog mešanca da koljemo i uzmemo organ koji nam je potreban. Ostalo bi, da tako kažemo, moglo da završi i u kobasicama. Isto važi i za ovce. Ili koze. Imate li problema s tim?
Iako ta tehnika još ne postoji i nema tog naučnika koji može da nam kaže da li će ikada postojati, logika sugeriše da, ako životinje masovno uzgajamo kako bismo ih jeli, onda bi mogli i da ih uzgajamo kako bismo spasili ljudske živote.
Idemo dalje u razmišljanju: šta ako nam zatrebaju nervne ćelije? Ljudski mozak u telu svinje? Da li bi svinja počela da razmišlja kao mi? Počela da govoriti? Koliki udeo čoveka bi onda bio u toj životinji koja služi samo za klanje i kao skladište organa? Naučnici nam kažu kako se to verovatno nikad neće dogoditi. Verovatno.
Belmonte i njegove kolege pripremali su ljudske matične ćelije od ćelija odraslih ljudi, a potom bi ih usadili u embrion praseta u ranoj fazi razvoja.
Ukupno su proizveli više od 2.000 hibrida koji su potom implantirani u surogat-krmače. Više od 150 embriona nastavilo je da se razvija u himere koje su većinom bile zameci svinja, ali je jedna u 10.000 ćelija bila ljudska.
Zametke su puštali da se razviju do 28. dana, što je kraj prve trećine trudnoće kod svinja, a potom su ih uklanjali.
- To je dovoljno vremena da shvatimo kako se ćelije svinja i ljudi međusobno mešaju, bez da podižemo etička pitanja o odraslim hibridnim životinjama, rekao je Belmonte.
Istraživanje je otvorilo brojna etička pitanja, jer kritičare zanima šta bi se dogodilo kada bi ljudske ćelije učestvovale u razvoju mozga svinje. Da li bi bilo moguće da mozak bude jedan od sasvim ljudskih organa u telu svinje?
Belmonte se nada kako će daljim istraživanjima razviti metodu koja bi programirala ljudske ćelije da ne učestvuju u razvoju mozga, ali u ovom istraživanju nije bilo potrebe za time, jer su embrioni izvađeni u ranom stadijumu razvoja.
- Mnoge životinje imaju neverovatnu sposobnost regeneracije. Ljudi je nemaju. Ovo područje istraživanja bi moglo omogućiti ljudskim ćelijama da povrate tu sposobnost, rekao je Belmonte.
Korak napred u oblasti transplantacije organa među različitim vrstama napravio je međunarodni tim stručnjaka na taj način što je stvorio genetski modifikovane svinje čiji su organi pogodni za presađivanje organa kod ljudi. Kako je objavljeno u američkom časopisu „Sajens”, ova novina mogla bi da donese znatan napredak u presađivanju organa. Genetski modifikovani organi svinja sa „ugrađenim” ljudskim genima, mogli bi se presađivati kod ljudi pošto se na organe potencijalnih ljudskih donora često čeka godinama. Nedostatak organa za transplantaciju je nešto sa čim se gotovo sve zemlje suočavaju, a samo u SAD dok čeka donora dnevno umre 22 ljudi. Do sada su problem u presađivanju životinjskih organa predstavljali virusi koji mogu biti zarazni, ali je u časopisu navedeno da su genetičari sa Harvarda, Džordž Larč i Luan Jang uspešno primenili metodu kloniranja kako bi otklonili gene odgovorne za postojanje virusa u svinjskom DNK pre nego što su pristupili stvaranju 37 svinjskih embriona. Njihovi organi bili bi potencijalno dobri za ksenotransplantaciju, odnosno presađivanje organa sa svinje na čoveka. To se posebno odnosi na presađivanje srca, bubrega, jetre.
– Veliki problem je i imunska reakcija primaoca organa od vrste koja je dosta udaljena od čoveka. Iako po funkciji i morfologiji svinjski organi u velikoj meri odgovaraju ljudskim ipak imunska reakcija na te organe je brza i burna. Ovaj problem se može delimično prevazići primenom savremenih imunosupresivnih lekova ili znatno komplikovanije primenom genetičkog inžinjeringa tako da se u genom svinje ubaci humani antigen ili pak zamenom humanih za svinjske antigene (editovanjem gena) .
Potrebno je obezbediti zadovoljavajući „kvalitet” organa i kontrolu prisustva infektivnih agenasa za svaki organ. Neophodno je da ovaj postupak bude jednako dostupan svima koji su kandidati za transplantaciju ali postoji problem komercijalizacije, kome će se davati ljudski organi a kome svinjski .
I sad neupuceni misle da je ovo tek u pripremi! Pa nije dragi moji , pre pedeset godina su mojoj babi dali svinjski zeludac! Tako da je ova prica pokrenuta bas iz razloga transplatacije jednog organa- mozga. Kakvo cipovanje, kakva 5G mreza, kakva kontrola uma preko TV-a i mobilnog. Vreme je za svinjski mozak!
UVOD JE OBJASNIO STA LJUDI MISLE O SVINJAMA I O NJIHOVOM RAZUMEVANJU SVETA OKO NAS. KAD BI ONE POSTALE LJUDI NISTA SE NE BI PROMENILO. SVET BI I DALJE ISTO FUNKCIONISAO STO DOVODI DO SLEDECE TVRDNJE DA KAD BI LJUDI POSTALI SVINJE OPET BI SVE BILO ISTO. BRINE LI VAS TO?