IMA MNOGO RAZLOGA ZA MUZEJ UPRAVO OVOM REPRODUKTIVNOM ORGANU ZENE. I ONAJ DAN 'GOLIH' GRUDI KADA ZENE NE NOSE BRUSHALTER U CAST GRUDI KOJE HRANE BEBE (ALI NA ZALOST SKRECU PAZNJU I NA PREVENTIVNE PREGLEDE ZBOG UCESTALOSTI RAKA DOJKE). IAKO POSTOJI MUZEJ PENISA U REJKJAVIKU OVOG PUTA SVU PAZNJU USMERIMO NA ZENE
.U Londonskom Kamdemu otvoren je muzej vagina - u njemu su predstavljene vagine žena sa fokusom na
kulturološkom kontekstu. Edukacija je sastavni deo Muzeja, i to po
pitanjima kao što su FGM (rezanje određenih delova ženskih genitalija) i
fizionomija, ali i isticanje činjenice da je vagina jednostavno super
stvar.
Kako je Muzej crowdfunding projekat, u
njemu se za sada nalaze informacioni posteri i skulpture, kao i mala
prodavnica. Međutim, osnivač i direktorica Florens Šeter izjavila je za The New York Times da planira proširenje muzejske postavke, za šta je naravno potrebno vreme i resursi.Putem angažovanja ljudi o onome što već znaju, na teme menstruacije,
čistoće, seksualne aktivnosti i kontracepcije, ekipa Muzeja želi da
pruži dodatno obrazovanje. Upravo se izložba "Mitovi o vagini i kako se
boriti protiv" time bavi.
Reakcije
ljudi su mahom bile pozitivne, iako je bilo onih koji su se našli
uvređenim. Uprava Muzeja se suočava sa izazovima, najviše na internetu,
gde je njihov sadržaj često cenzurisan zbog kršenja pravila ove
zajednice, odnosno fejsbukovog algoritma. Usled toga nisu u mogućnosti
da prave sponzorisane objave, pa se oslanjaju mahom na organski domet.
Ipak, sve ovo ih nije zaustavilo u radu, te se
božićna euforija rasplinula. Tamponi natopljeni crvenim šljokicama predstavljaju muzejsku dekoraciju.Ovde se mogu kupiti i pinovi sa natpisima poput: I came here first (Došao/Svršio sam prvi), kao i pletene minđuše u obliku vagine i božićne čestitke.
Mitovi
o trudnoći, anatomiji, higijeni i polnom zdravlju imaju „puno stvarnih
posledica“, rekla je Šehter novinarima uoči otvaranja muzeja u subotu.
Gusta zavesa deli privremenu zgradu muzeja na prostor za recepciju i
knjižaru i izložbeni prostor, gde u oči odmah upadaju ogromna boca Koka
kole i model krvavog tampona.
Paneli i plakati na zidovima promovišu poruke muzeja i razotkrivaju mitove o vaginama.
Jedan eksponat objašnjava da se vagine same čiste i da su
higijenskije kada ih štite stidne dlačice. Drugi se bavi mitom da bi
ispiranje Koka kolom nakon polnog odnosa moglo sprečiti trudnoću, što je
bilo popularno mišljenje u SAD-u 1950-ih i 1960-ih.
Internet Muzej vagine u Austriji osnovan je 2014, ali ovaj u Londonu
ističe da je „prvi stvarni muzej u svetu posvećen matericama, vaginama i
ginekološkoj anatomiji“.
Šehter je kazala da je želela da otvori muzej nakon što je otkrila 50
„velikih mitova“ o vaginama u svetu i osetila da postoji potreba za
„sigurnim i inkluzivnim prostorima za takve razgovore“.
Šehter je osnovala muzej kao dobrotvornu organizaciju prikupivši putem skupnog financiranja na internetu početnih 50.000 funti.
„Očekujemo da ćemo ostvariti zaradu putem naše radnje i internet
prodaje, putem organizovanih događanja i donacija“, rekla je
kustoskinjaa Sara Krid.
Destigmatizacija vagine
Planirani događaji kreću se od „edukativnih diskusija, književnih
klubova i informacija od dobrotvornih večeri do večeri binga i pub
kvizova“, rekla je, ističući da je suština u tome da su svi edukativni.
Muzej je dobio i dozvolu za točenje alkohola iako su neki susedi bili zabrinuti da bi to moglo da dovedo do bučnih zabava.
„Ni u kom slučaju se ne reklamiramo kao lokacija za zabave“, rekla je
Krid, dodajući da zahteve za rezervaciju prostora razmatraju od slučaja
do slučaja.
Moguće su grupne posete za škole, a muzej je već organizovao i radionicu za muškarce pod nazivom „Kako biti muški saveznik“.
Krid ističe da je važno da se svako jednako edukuje o toj temi,
napominjući da su im neki posetioci kazali da za neke stvari kojima se
bavi muzej nikada nisu čuli.
Muzej će zahvaljujući svojoj lokaciji verovatno privući i strane turiste.
Glumica Džilijan Anderson i voditeljka Džamila Džamil neke su od
slavnih osoba koje su podržale muzej na društvenim medijima, gde se
susreo s cenzurom prilikom pokušaja prodaje.
„Imali smo problema, na primjer, s Fejsbukom jer je njima vagina opscena reč. Veliki deo našeg pokreta odnosi se upravo na destigmatizaciju te reči“, kazala je
Osnivačica muzeja ga opisuje kao „prvi muzej od cigle i maltera posvećen ginekološkoj anatomiji".
Posetioci muzeja mogu da obiđu izložbe, učestvuju u radionicama i nastupima stend ap komedije gde će centralna tema biti vagina.
Direktorka
Florens Šehter je rešila da otvori muzej nakon što je 2017. godine
otkrila da islandski Falološki muzej, koji sadrži najveću svetsku
postavku penisa, nema deo za vulve i vagine.Kaže da je cilj muzeja da „ukloni stigme koje okružuju ginekološku
anatomiju", bez obzira na nečiji pol, rasu ili seksualno opredeljenje.
Organizacija za istraživanje raka grlića materice Jo's Trustotkrila je da je više od četvrtine Britanki između 25 i 29 godina „previše sramota" da odu na pregled.
Šehter
kaže da će se u muzeju, koji je u osnovi kulturni centar, organizovati i
programi prilagođeni za decu, za škole i porodice.
Takođe će imati i program koji će pomoći deci da se oslobode i govore o ženskim genitalijama od ranog detinjstva.
„Kada
ih je sramota sopstvenog tela, teško im je da pričaju o nekim
stvarima", rekla je. „Zato treba da destigmatizujemo ovaj deo tela i
budemo iskreni o tome kako funkcioniše".
„Ovo
je deo tela koji treba slaviti. Muzej je fantastičan način da se
proširi poruka da ne postoji ništa sramotno i uvredljivo po pitanju
vagine i vulve."
Muzej
vagine je takođe ostvario saradnju sa Kraljevskim koledžom za
ginekologiju i akušerstvo, kako bi ohrabrio žene da razgovaraju o
tabuima koji postoje o ženskom zdravlju.
U
muzejski program su takođe uključena predavanja o bezbednom seksu,
različite edukacije o vezama, a planirana je i saradnja sa doktorima i
medicinskim stručnjacima koji pružaju pomoć trans i interseks osobama.
„Reakcije
su dosad bile jako dobre i pozitivne. Oduševljeni smo koliko ljudi nam
kaže kako je ovo dobra ideja", izjavila je za BBC Zoe Vilijams, šefica
za marketing i razvoj.
„Stvarno želimo da razbijemo mitove i verujemo u inkluziju i prihvatanje svih."
Šehter
je dodala da se ulaz u muzej neće naplaćivati, kao i da su svi
dobrodošli jer „nije svako ko ima vaginu žena, ali nema ni svaka žena
vaginu".
Muzej često učestvuje u javnim diskusijama i neretko ispravlja i dodatno
edukuje javne zvaničnike kada je žensko zdravlje u pitanju. Skorašnji
primer toga je bio nedavno kada je na Tviteru Ministar zdravlja Velike
Britanije pogrešno preneo vest o tome da će žene same sebi pregledati
grlić materice sa kućnim testovima. Na ovaj tvit reagovao je upravo
Muzej vagina objašnjavajući da ljudksa anatomija nikako ne dozvoljava da žena sama sebi pregleda grlić materice.
Objašnjavajući dalje iz Muzeja su pojasnili da je reč o kućnim
testovima za uzimanje uzorka sekreta kako bi se utvrdilo postojanje HPV
virusa.
Muzej posvećen isključivo čudu koje je vagina? Ne
možemo vjerovati da je svijetu trebalo toliko dugo da to provede u
djelo. Muzej vagine, prvi te vrste, otvoren je u Londonu 2019. S
turističkim mjestom na Camden Marketu, prostor za
slavlje ubrzo je postao odredište. No, u rujnu prošle godine muzej je
zbog problema sa zakupom neobjašnjivo ostao bez krova nad glavom.
Izjava na službenom Twitter profilu muzeja glasila je: “Camden Market
neće obnoviti naš zakup. Umjesto toga, odlučili su prostor Muzeja
vagine pretvoriti u trgovinu odjećom. Pitali smo o alternativnim
zgradama na tržištu, a oni nisu ponudili ništa prikladno za svrhu.”
Sada, šest mjeseci kasnije, Muzej vagine službeno ponovno radi. Revolucionarni prostor će se otvoriti na potpuno novoj
lokaciji u londonskom Bethnal Greenu. I u onome što se čini kao pobjeda za tvrtku, ovaj novi stan znatno je veći od starog mjesta, prenosi Bustle.
Reproduktivni organi su veoma vazni i zeni i muskarcu. Ali ja sam odabrala ovu pricu o zeni jer ona ima zaista ogromnu ulogu u stvaranju potomstva. Zdrava zena radja zdravo potomstvo i cini ovaj svet boljim. Nigde ne treba vaginu smatrati samo elementom u seksualnim odnosima, ona je mnogo mnogo vise.
NEKADA JE U SREDNJIM SKOLAMA POSTOJALO ZDRAVSTVENO VASPITANJE U KOME JE BILO I DOSTA PRICE O SEKSUALNIM ODNOSIMA I ZDRAVLJU VAGINE I PENISA. ZASTO JE TO UKINUTO NE ZNAM. DANAS NA INTERNETU MOZES NACI SVE STO TE ZANIMA U VEZI OVE TEME, A OPET NIKAD VISE ABORTUSA, NIKAD VISE BOLESNIH ZENA I BEBA???? MOZDA JE LJUDIMA POTREBNA PRAVA PRICA A NE INTERNET? PREDMET ZDRAVSTVO DA SE VRATI U SKOLE, CAK I U OSNOVNE, A NE MORA MUZEJ DOVOLJNO SU ORGANIZOVANA PREDAVANJA O OVOJ KOMPLEKSNOJ TEMI STO CESCE I NA VISE MESTA.
TOLIKO SAM PISALA O SATANIZMU I UVEK MISLIM DA NISAM DOVOLJNO REKLA. OVOG PUTA POVOD JE OTVARANJE SATANISTICKE CRKVE U EVROPI I TO BOLONJIU KOJOJ JE OTVOREN I PRVI UNIVERZITET. SATANISTICKU CRKVU U OVOM POSTU PRIKAZUJU KAO NESTO STO JE U REDU I NEMA NIKAKVIH NEGATIVNIH PRICA. ZA MENE JE TO CUDNO JER SATANIZAM GLEDAM NA DRUGACIJI NACIN. AOPET ISTINAUVEK IMA DVE STRANE. OVIM CLANKOM OTKRIVAMO TO DRUGO LICE ALI JA GAI DALJE VIDIM KAO NESTO VEOMA ZLO I CRNO. MADA OPET SVAKO IMA SVOJE MISLJENJE.
Satanistička crkva ne podržava hrišćanska i islamska
verovanja o Satani. Veliki sveštenik Peter H. Žilmor opisuje svoje
članove kao "skeptične ateiste", prihvatajući jevrejski koren reči "Satana"
kao "protivnika". Crkva smatra Satanu kao pozitivnim arhetipom koji
predstavlja ponos, individualizam i prosvetljenje, i kao simbol
protivljenja avramskim verovima koje je Levej kritikovao za ono što je
vidio kao suzbijanje prirodnih instinkta čovečanstva.
Satanistička crkva opisuje svoju strukturnu osnovu kao kabal koji
je podzemni ćelijski sistem pojedinaca koji dele osnovu naše
"filozofije". Članstvo u crkvi Satana dostupno je na dva nivoa:
registrovano članstvo i aktivno članstvo. Registrovani članovi su oni
koji odluče da se afirmišu na formalnom nivou tako što će podneti
tražene informacije i slati jednokratnu taksu za registraciju. Aktivno
članstvo je dostupno onima koji žele da preuzmu aktivniju ulogu u
organizaciji i podležu ispunjenju sveobuhvatne aplikacije. Crkva pruža
članovima venčanje, sahranu i krštenje. Ovakve ceremonije obavlja član
crkvenog sveštenstva.
Crkva održava koncept pristupa satanizmu, što je izložio Levej,
odbacujući legitimitet bilo koje druge organizacije koje tvrde da su
satanisti. Naučnici se slažu da ne postoji pouzdano dokumentovani slučaj
sataničkog kontinuiteta pre osnivanja crkve Satane. To je bila prva
organizovana crkva u savremenom dobu koja je posvećena figuri Satane, a
prema Faksneldu i Petersenu, crkva je predstavljala "prvu javnu,
vidljivu i dugotrajnu organizaciju koja je predstavljala pravi satanistički diskurz."
Crkva
ne podržava verovanje u Satanu kao entitet koji bukvalno postoji, ni
Levej čak nije podsticao obožavanje Satane kao božanstva. U intervjuu Davidu Šankbonea,
visoki sveštenik Peter H. Žilmor je izjavio: "Moj pravi osećaj je da
svako ko veruje u natprirodne entitete na nekom nivou je lud. Ako veruju
u Đavola ili u Boga, oni odbijaju razlog". Gilmore definiše reč
"Satana" kao "model ili oblik ponašanja", napominjući da na hebrejskom
znači reč "protivnik" ili "suparnik", što se može smatrati "onim ko se
bavi pitanjima". Gilmore opisuje satanizam kao početak ateizma i
smatrajući da je univerzum ravnodušan: "Nema Boga, nema Đavola, a to
skoro da nikog i ne zanima!" Levej je pokušao da utvrdi svoj sistem
verovanja u okviru sekularističkog svetskog pogleda koji je izveden iz
prirodnih nauka, na taj način pružajući mu ateističku osnovu za kritiku
hrišćanstva i drugih supernaturalističkih verovanja. On je legitimizovao
svoju religiju ističući ono što je tvrdio da je njegova racionalna
priroda, suprotstavljajući to sa onim što je video kao
supernaturalističku iracionalnost ustaljenih religija.
Članci crkve takođe mogu učestvovati u sistemu magije koju je Levej definisao kao veću i manju magiju. Veća magija
je oblik ritualne prakse i podrazumeva se psihodramatska opterećenja i
da osoba fokusira svoju emocionalnu energiju za određenu svrhu; manja
magija je praksa manipulacije pomoću primenjene psihologije i glamura
kako bi se pojedinac ili situacija savijala prema nečiji volji. Iako su
mnoge Levejove ideje oblikovane oko sekularnog i naučnog pogleda na
svet, druge izražavaju uverenje da postoje razne magijske snage u
postojanju; umesto da ih karakterišu kao natprirodne, Levej je izrazio
mišljenje da su oni bili deo prirodnog sveta koji do sada nije otkrila
nauka. Verovao je da je uspešna upotreba magije uključivala magičara
koji manipuliše ovim prirodnim snagama koristeći snagu sopstvene volje,
osobine religije koja je upoređena sa hrišćanskom naukom i
sitanologijom. Naznačeno u Satanističkoj bibliji, Levej je definisao
magiju kao "promenu situacija ili događaja u skladu sa sopstvenom
voljom, koja bi, primenom normalno prihvaćenih metoda, biti
nepromenljiva".
Termin "ateistički catanizam"
je opisan kao "oksimoronska" od strane crkve i njenog sveštenstva.
Satanistička crkva odbacuje legitimitet bilo koje druge organizacije
koja tvrdi da su satanisti, ateistička ili na neki drugi način,
presnimavanje obrnutih hrišćana, pseudo-satanista ili obožavatelja
Đavola. Istaknuti lider Crkve Blanš Barton opisao je satanizam kao
"poravnanje i način života". Levej i Crkva su se zalagali za stav da su
"satanisti rođeni, a ne napravljeni" i da su oni po prirodi takvi, žive
onako kako ih smatraju mnogi, koji se sami realizuju u religiji koja
apeluje da su satanistu sasvim prirodni, vodeći ih da shvate da su
satanisti kroz pronalaženje sistema verovanja koji je u skladu sa
njihovom sopstvenom perspektivom i načinom života. Pripadnici filozofije
opisali su Satanizam ne kao duhovnu religiju već kao Prvu svetsku prvu
mašnu religiju". "Centralna uverenja" Crkve su formulisane u devetoj
sataničkoj izjavi, jedanaest satanističkih pravila Zemlje, devet
satanističkih greha i pentagonalnog revizionizma, koji se redovno
reprodukuju unutar crkvenog pisanog materijala Satane. Početkom šezdesetih godina Levej je formirao grupu pod nazivom
"Orden trapezoida", koji je kasnije postao upravno telo crkve Satane.
1956. godine, Levej je kupio kuću na Viktoriji u San Francisku,
koja je bila skroz crno obojena. Tokom kasnih 1950-ih, Levej je održao
predavanja u petak uveče o okultnim subjektima u svojoj kući. Proces
pisanja njegovih predavanja dovodi ga da destiluje svoju filozofiju
zasnovanu na ranijim istraživanjima o temama koje se smatraju bizarnim,
kao i iskustvima kao psihičkog istraživača i hipnotizera, kao i rad na
karnevalima. Postepeno je prikupljao redovne posetioce koji su postali
poznati kao "Magic Circle".
Tokom ovog perioda Levej je održao i "radionice za veštice", časove
kojima se ženama upućuju na umetnost zavođenja i manipulacije glamurnim i
ženstvenim vikama. Prema rečima sociologa i podružnice rane grupe
Randal Alfreda, ove "radionice" uključivale su "različite aspekte
Satanizma" i stalno su se predavale u petak uveče. Iako su stvarni
brojevi nepoznati, predloženo je da se grupa sastojala od oko dvadeset
ljudi. Računi sugerišu da je "krug" uključivao autore, umetnike,
doktore, policajce i akademika kao i druge profesije.
Sredinom 60-ih, pre objavljivanja Satanijske biblije, pisci
Levejea su se distribuirali među njegovim krugom u obliku serije radova
poznatih pod nazivom "Rainbow Sheets", asortiman eseja koji opisuju filozofiju, predstavljen kao "uvod u Satanizam". Ovi eseji su kasnije predstavljeni u knjizi Lucifer. Pored toga, rad je opisao magiju i sadrži uputstva za praksu ili ritual.
Boston će krajem aprila biti domaćin najvećeg skupa "satanista u istoriji", saopštila je grupa Satanski hram.
Doduše, učesnici SatanCon-a 2023. će morati da nose zaštitne maske i da pokažu sertifikat o vakcinaciji protiv kovida.
Grupa je imala nekolicinu zahteva, a jedan od najbizarnijih je za podizanje zastave na gradskoj većnici Bostona u julu 2021.
Time su hteli da proslavile „Sotonu nedelju“, ali su gradski
zvaničnici u oktobru 2021. objavili da više ne prihvataju zahteve za
podizanje zastava na zgradi.
Na temu skupa satanista, gosti jutarnjeg programa su prof. dr Miloš Laban, politički analitičar i Zoran Luković, religiolog, član evropske federacije fekris.
Luković je prvo obrazložio o kakvoj se grupi radi.
- U Americi to postoji od 1966. godine, nakon prve satanističke
organizacije koja je nosila ime "Satanina crkva". Danas imamo više od 10
satanističkih organizacija. Razvojem tih događaja i opredeljenja, 2013.
godine smo dobili prvi satanistički hram, koji je osnovao Lucijen
Grivs. Glavna ideja je bila da se satanističke vrednosti implementiraju u
svaki sistem društva. Hteo je da se satanističke vrednosti javno
manifestuju - rekao je Luković.
Nakon toga, rekao je novosti ovih skupova u odnosu na pređašnje, kao i to koju glavnu promenu oni promovišu. Novo je to što se njihov skup ubacuje u sistem nastave. Svaki
predsednik u Americi tokom inauguracije, zaklinje se nad Biblijom, a ovi
skupovi promovišu budućnost Amerike gde će nestati prefiks amerika kao
hrišćanske države.
Takođe, jedan od zahteva satanista je bio organizovanje školskog satanističkog kluba, uvođenje svega u nastavu, a roditelji su to razumeli kao provokaciju, pa je Laban komentarisao ovaj potez.
- To nije provokacija, to je nasilje. Žele nasilno da nametnu svoj
kult koji nije prihvaćen u hrišćanskom svetu. Hteo bih da napomenem da
se satanizam ispoljeva i na skrivene načine, a ne samo otvoreno. Verujem
da bi čovečanstvo trebalo da stvara progrese i da napreduje. Ludving
van Betoven je svojom Odom radosti imao specifičnu poentu, a to je sada
himna EU, a to su reči da će svi ljudi postati braća. To je budućnost
čovečanstva, a satanizam propagira nešto drugačije
Nakon toga, Luković je pričao o ideologiji satanizma.
- Kada govorimo o satanizmu, moramo da razlikujemo pristup, u jednom
otkrivamo doktrinu, a u drugom strukturu. Što se doktrine tiče, tu imamo
religijske i ateističke sataniste. Religijski su oni koji se
komfortiraju sa zvaničnim religijama, a takođe postoje i oni spiritualni
satanisti koji mimo doktrine unose kult i magiju. Što se tiče
ateističkih satanista, njihov najpoznatiji predstavnik je Levej, to je i
crkva satane koja je osnovana 1966. godine,a oni propagiraju telesnost,
čulnost, superiornost ovozemaljskog u odnosu na spasenski plan crkve -
pričao je Luković, pa je nastavio svoje izlaganje o strukturi satanista: Postoji religijski institucioni satanizam, koji se manifestuje kroz
organizacije. Imamo transgeneracije sataniste, tamo se prenosi satanizam
sa kolena na koleno, a postoje i one neformalne grupe koje pojedinačno
promovišu satanizam. Neformalno se ne smatra bezopasnim, one su pogotovo
danas opasne, kada se mladi povežu preko interneta i tako formiraju
grupe. Internet nije toliko vidljiv niti može biti ispraćen, a sa druge
strane, kod institucionog satanizma, tu se može ispratiti sve. U Srbiji
sa jedne strane imamo sreću, jer nemamo institucioni satanizam, ali imamo grupe ljudi koji promovišu takav sistem vrednosti.
У Болоњи ће се 10. марта, отворити прва италијанска сатанистичка црква.
Основана је у ЕУ која гарантује слободу вероисповести у свим земљама
чланицама. Заменик Алваро Порфидо, који је дуго радио на пројекту
сатанистичке цркве, објашњава: “Данас је направљен важан корак унапред
за слободу вероисповести и избор сваке од њих. У складу са законом,
свака религија може се и мора практиковати слободно. У Италији има чак
20 хиљада признатих сатаниста који ће од данас имати место где могу да
обављају своје ритуале. Данас смо направили велико демократско
достигнуће на које треба да се поносимо “.
U američkoj saveznoj državi Arkanzas održan je miting u čast Prvog amandmana na kojem je predstavljena statua Bafometa veličine 2,5 metra. Spomenik Satani podigao je Satanistički hram, mala verska zajednica satanista koja legalno deluje u SAD. Međutim, za sada nije poznato da li će statua ostati na tom mestu, zbog protivljenja odrađenog broja stanovnika.
Skup je održan ispred vladine zgrade. Na jednoj strani bili su satanisti, dok je, na drugoj strani, bila manja grupa kontrprotestanata
koji su nosili hrišćanske simbole i izrazili svoje protivljenje
podizanju statue. Oni su dodatno isprovocirani činjenicom da je pored
đavola na statui predstavljeno i dvoje dece koja sa divljenjem
posmatraju zver. Za sada spomenik đavolu ostaje na privremenom pijedestalu, dok vlasti ne donesu konačnu odluku.
Brojne hrišćanske grupe su se usprotivile podizanju spomenika Satani, dok se u isto vreme, širom SAD nastavlja aktivna debata o rušenju spomenika vojnicima Konfederacije, strane koja je poražena u američkom građanskom ratu.
Santanički hram sebe smatra "religijskom grupom" ali i političkim aktivistima i zagovara rad na promociji egalitarizma, socijalnu pravdu i odvajanje crkve i države.
Grupa kaže da ne veruju u Satanu, već koriste taj termin kako bi predstavili "večnog pobunjenika" koji je izvan autoriteta i društvenih pravila i predstavlja racionalnost.
Grupa ima odbore širom sveta, od kojih je najveća u Detroitu.
U maju 2014. godine, odbor Santaničkog hrama na Univerzitetu Harvard održao je crnu misu, odnosno bogosluženje đavolu. Ipak, zbogprotesta katolikasatanistička služba nije mogla biti održana u studentskom kampusu, nego su morali da iskoriste drugu lokaciju.
Grupa je vodila kampanju protiv zabrane abortusa, pozdravila dolazak izbeglica i čak držala predavanja o Satani u školama.
I TAKO U AMERICI SPOMENIK DJAVOLU, SATANISTICKE CRKVE PO CELOM SVETU ,SADA I U EVROPI, U SRBIJI ODAVNO POSTOJI 'CRNA RUZA" (PISALA SAM O TOME). PISALA SAM I O KABALI I UOPSTE SMATRAM SATANIZAM NECIM VRLO LOSIM. BEZ OBZIRA NA BROJ SLEDBENIKA KOJI U DJAVOLU NE VIDE NISTA LOSE.
OVO NEMA VEZE SA TEMOM ( NE ZELIM DA MISLIM DA IMA). U SRBIJI IGOR JURIC OTAC NESTELE DEVOJCICE KOJA JE UBIJENA ZELI DA I KOD NAS ZAZIVI PROGRAM AMBER ALERT U KOME SE CELO DRUSTVO VRLO BRZO UKLJUCUJE U POTRAGU ZA DETETOM. A ONDA KAZU DA TU FONDACIJU FINANSIRAJU KLINTON, PODESTA I SVI ONI KABALISTI IZ MOJIH POSTOVA KOJI SU AKO JE ISTINA PRAVI DJAVOLI KAD SU U PITANJU DECA ( PIJU NJIHOVU KRV DA SE PODMLADE I OSTALI UZASNI RITUALI SA DECOM). KOME VEROVATI?
DJAVO I BOG SU MENI PREDSTAVLJENI KAO CRNO I BELO , KAO ZLO I DOBRO, SATANISTIMA JE ISTO TAKO SAMO OBRNUTO. I TAKO.....
POSTOJE USTANOVE KOJE 'ZATVARAJU' LJUDE SA PSIHICKIM PROBLEMIMA. VECINA NJIH PREVAZIDJE PROBLEM I VRATI SE NORMALNOM ZIVOTU. POSTOJE I MESTA NA KOME SU ZATVORENI TESKI PACIJENTI SA OGROMNIM PSIHICKIM POTESKOCAMA -RIJALITI SOU PROGRAMI NA TV-U. ODATLE NIKO DOBROVOLJNO NE IZLAZI!TRUDE SE DA STO DUZE OSTANU. PODVLACIM NE ZELIM NIKAKO DA IM PODIZEM MEDIJSKU PAZNJU JER SVI MOGUCI MEDIJI TO RADE SAMO HOCU DA ZABELEZIM JEDNU UZASNU POJAVU. I JEDNU UZASNU ZENU KOJA NAZALOST 'ODRZAVA' GLEDANOST?! NE VERUJEM!
Nisam sigurna koliko cu biti objektivna,ali stidim se i u njeno ime i ime njene porodice, u ime ucesnika koji joj pomazu u ludilu ,a ogledaocima i da ne pricam. Ukusi jesu razliciti, ali valjda postoji i zdrav razum koji nam kaze da ponasanje jedne ucesnice nije normalno. Sav njen nemoral, sva njena ponasanja, razmisljanja ne bi smela da postoje kod normalne osobe. A rijaliti joj dopusta godinama da nas truje. Mislim na one koji prate ovaj rijaliti. Probacu da docaram lik ove zene od skorasnjih dogadjanja ,a mozda nadjem i neka prethodna i opet da kazem stidim se sto sam zena kad vidim ponasanje jedne zene u rijalitiju i paznju koju privlaci - cime?
Miljana Kulic već je poznata po svojim ispadima u rijalitiju. Nije prošla nijedna
sezona "Zadruge", a ona je u svakoj učesnik, da nije napravila neki
eksces.
Poslednji u nizu je zbog Ivana Marinkovića, jer nije znao kog datuma je rođen njihov sin. Miljana je tada u pušionici doživela nervni napad,
počela je da plače i da se ponašao kao da je doživela pomračenje uma.
Dok je jecala, lupala je glavom o zid, a Zorica Marković je pokušala da
je smiri.Ovakve stvari radila je i ranije, a često je znala da se obruši i na druge. Jednom je čak fizički napala i svoju majku Mariju Kulić.
Tokom svađe u drugoj sezoni sa Mirkom Gavrićem, Marija je stala na
stranu producenta, a njena ćerka je skočila na nju i udarila joj šamar,
nakon čega je htela da napusti rijaliti.Njena meta bio je i njen dečko Lazar Čolić Zola, koji je od svih najgore prošao. Ona je njemu u naletu ljubomore raskrvarila glavu kada ga je izudarala cipelom dok je on spavao. Tada je diskvalifikovana iz "Zadruge".Marka Đedovića je svojevremeno udarila bubicom po glavi,
kada je on završio sa povredom. Tada je kažnjena mesečnim honorarom
zbog agresivnog ponašanja. Kasnije su se pomirili, a Marko je Miljani
pružio podršku i svu pomoć njenoj porodici dok se ona prošlog leta
borila za život.Kristijana Golubovića je gađala staklenom šoljom, nakon sto ju je on ispolivao vodom tokom jedne rasprave u okviru emisije "Pitanja novinara". O tome sto jedan Kristijan Golubovic ucestvuje u ovom rijalitiju kao i ubica Zoran Marijanovic koji je trenutno u zatvoru tek nemam komentar.Udarila je i bivšeg voditelja "Zadruge" Milana Miloševića. Ona je tada
besna uletela u kuću jer je čula šta Zola priča o njoj, što joj se nije
svidelo, i bacila kamen koji je pogodio Milana u leđa.I njen bivši dečko Nenad Macanović Bebica se nije dobro proveo s njom, jer je i njega išamarala iz samo njoj znanih razloga.Kulićka se u ovoj sezoni žestoko sukobila sa Anitom Stanojlović i to zbog Zole. Ona je prvo bacila Anitinu hranu, pa je fizički nasrnula na nju i na kraju je uletela u garderober kako bi joj uništila stvari, ali je uspela da je u tome spreči.
Zadrugari u pabu su pričali o ljubavnim odnosima svih sezona "Zadruge", a dotakli su se i Nenada Macanovića Bebice, koji je opsesivno zaljubljen u Miljanu.
Maja Kovačević ne razume ovu vrstu ljubavi i smatra da su u to uključene neke više sile.
Marija Kulic dalje ne prihvata vezu njene ćerke Miljane Kulić s Lazarom Čolićem Zolom, a neće ni da čuje da njih dvoje posle rijalitija vode njenog unuka u Bosnu.
Ona je to i javno rekla u emisiji "Amidži šou".
- Dok ne vidim čime se bave, gde će da žive, a ako bude sve u redu,
što da ne. Bosa Željku nije baka, nego sam ja - rekla je Kulićka, a
njena ćerka se nadovezala.
- Kad se Željko uspava možemo da imamo s***ualne odnose, da odemo da
popijemo. Paziće ga teta Bosa - provocirala je Miljana majku.
Ognjena je tada zanimalo da li će Ivan Marinković detetu dati svoje
prezime, iako se s tim nikako ne slaže baka Marija. Ona je više puta
istakla da će dete uvek biti Kulić.
Ekskluziva koju je Miljana otkrila uživo na Pink televiziji je da od
sledeće godine postaje nova voditeljka emisije "Zvezde Granda". Uzgred rešila je da sredi svoj izgled po završetku "Zadruge". Ona se poverila Zorici Marković šta sve želi da odradi kod plastičnog hirurga.
Tada je Miljana otkrila šta sve planira da sredi na sebi kada izađe iz rijalitija.
- Zoko, kada se završi ovo moram da se rešim viška kože sa stomaka,
da podignem grudi, da ne vise i iz usana da izvadim silikon - rekla je
Miljana.
- Ma šta ćeš opet pod anesteziju? Ne seci se! Dobro usta, ali se ne
seci. Šta će ti više anestezija? Ništa ti ne treba, kao lutka si. Batali
to, da nećeš možda i himen da ti stave, da budeš opet nevina? - upitala
je Zorica.
- Zola kaže da moram da podignem grudi, da mi vise. Zoko, jesu velike, ali su prirodne.
- A mogla bih da odem da je malo poprave, da budem opet nevina i
izgubim nevinost u rijalitiju - dodala je Miljana i nasmejala sve.
- Evo i ja ću, ali ja ću da izgubim nevinost na haubi - nnadovezala se Zorica kroz šalu. Koliko to košta da se stavi?
- Tri hiljade evra. Možda i dve.
- Lele, i za tri hiljade evra opet budeš nevina? Ja bih i kapke
radila. Vidiš kako mi prekrivaju oči, to mi je kao tebi, Zoko, genetika
.
Previse materijala. Previse bizarnih ( ne znam da li je to prava rec) reci i postupaka. Tesko je i procitati nesto o tome ,a kamoli gledati. Cime je pomenuta zena zasluzila medijsku paznju ne znam i ne razumem ali ako je istina da je gledanost zaista toliko velika onda jos gore po nas.
VELIKA JE RAZLIKA IZMEDJU PSIHIJATRIJSKIH PACIJENATA KOJI SU BOLESNI NE SVOJOM KRIVICOM I OVIH 'ZVEZDA' RIJALITIJA KOJE SU NAMERNO BOLESNE ( MADA MORAO JE DA POSTOJI I NEKI STVARNI PSIHICKI PROBLEM) KOJE MOGU DA POMOGNU SAMO U JEDNOJ STVARI - KAD VIDIMO KAKO JE NJIMA NAROCITO OVOJ ZENI SRECNI SMO U SVOJIM MALIM NORMALNIM ZIVOTIMA.
NE ZNAM KAKO DO SAD NISAM PISALA O OVOJ SPIJUNSKOJ ORGANIZACIJI BEZ KOJE NEMA NI DOBROG FILMA NI DOBRE TEORIJE ZAVERE. EVO MALO PRICA O TOJ VLADINOJ ORGANIZACIJI SAD!
18.09. 1947. godine osnovana je Centralna obaveštajna agencija (CIA), a sedište joj se nalazi u Lengliju u Virdžiniji.
Mnoge stvari u vezi s tom američkom agencijom obavijene su
velom tajne, i često su za nju vezane razne teorije zavere. CIA je česta
tema i u holivudskim filmovima, zbog čega su mnoge stvari u vezi s njom
pogrešno predstavljene. Razbijamo neke od najčešćih mitova o CIA.
Nisu svi zaposleni u CIA špijuni
CIA ima mnogo radnika, operativaca, analitičara, bibliotekara, osoba
zaduženih za komunikaciju... i oni nisu agenti. Špijuni su oni koje CIA
regrutuje da rade za agenciju.
Većina sme da kaže gde radi
Postoje službenici koji žive tajno, tako da ne smeju da odaju
informacije o poslu, ali većina ne živi tako. Najveći broj radnika ima
uobičajen posao od 9 do 17.
Službenici CIA ne nose oružje
Javnost često meša agente FBI-ja i službenike CIA, ali CIA nema
funkciju sprovođenja zakona. Njeni službenici prikupljaju i analiziraju
podatke i nikoga ne hapse.
Akcije se ne završavaju pucnjavom i haosom
Zapravo je potpuno suprotno. Ako se sprovodi neka operacija, niko verovatno neće ni znati da je CIA prisutna.
CIA ne čuva sve vladine tajne
To što neko radi u CIA ne znači da ima neograničen pristup vladinim
tajnama. Svaki službenik ima pristup informacijama značajnim konkretan
posao koji obavlja.
CIA ne kreira spoljnu politiku
Agencija je nezavisan izvor informacija i obaveštajnih podataka za one koji vode politiku, a ne njen kreator.
NE BIH SE SLOZILA SA OVIM OPISOM CIA. SNOUDEN I ASANZ ZNAJU NAJVISE O CIA I VERUJEM DA SE NI NJIMA OVAJ OPIS NE SVIDJA.
Познато је да у рату прво страда истина. Ништа ново, небројено пута
поновљено, али подсећам на ту истину зато што права истина страда и у
мирнодопским околностима. Истина се вољом моћних избацује из „своје
куће” и у тај простор „избацивач” усељава дезинформације. Некадашњи
директор ЦИА Вилијам Кејси крајем осамдесетих година прошлог века
изјавио је: „Знаћемо да је наш програм дезинформисања завршен када лаж
буде једино у шта јавност верује”. Кејси је на томе предано радио,
створио огроман тим и дезинформисање претворио у врсту науке. Сурово,
али је тако. Медији су део те игре и САД на томе не штеде. Циљ је да се
гледаоцима, слушаоцима и читаоцима „утуви” у главу „информација” која је
у ствари дезинформација, а пласира се као једина истина.Амерички антиглобалиста, филозоф, професор, новинар Ноам Чомски недавно
је рекао: „Било који диктатор би се дивио једнообразности америчких
медија”. Додао је да су амерички медији у „ужасном стању” и да бисте, на
пример, могли да чујете мишљење шефа руске дипломатије о актуелном
сукобу у Украјини, морали бисте да погледате неки други, неамерички ТВ
канал, или да читате новине које не припадају „колективном Западу”.
Грађани Србије, током агресије НАТО-а 1999, први су осетили како се у
пракси развија пројекат ЦИА, који је петнаестак година раније најавио
тадашњи директор Централне обавештајне агенције Вилијам Кејси. Пажљиво
„упаковане” дезинформације стизале су из Вашингтона, Лондона, Берлина и
штаба НАТО-а у Бриселу, са земље, из ваздуха, с мора. Глобалне
телевизије мреже у САД и на Западу биле су носиоци тог програма.
Паралелно су уништавани и преносне мреже и системи радија и телевизије:
хтело се да да Србија „оглуви и ослепи”. То је кулминирало бомбардовањем
РТС-а и убиством шеснаесторо запослених у овој ТВ кући. Колективни
Запад, предвођен Америком, први пут је бомбардовао телевизијску станицу,
цивилни објекат, што је кажњиво по међународним конвенцијама. Али ко се
на њих осврће кад проради моћ у то време једине суперсиле и светског
жандарма.
Присетимо се лажи о возу у Грделичкој клисури који се кретао
„пребрзо”, па налетео на пројектиле НАТО-а. И то двапут. Крив је, дакле,
воз који се кретао железничким шинама и у којем су били цивили. Бомбе
је лансирао немачки пилот. Усмртио десетине цивила, путника у
'преподневном возу. Та дезинформациона намера ишла је дотле да су пред
новинарима убрзали снимак како би доказали да је воз налетео на два
разорна пројектила. Ништа није вредело што су ухваћени у лажи и признали
је. Ни дан-данас се не зна колико је цивила спржено у Грделичкој
клисури.
И рату који се води у Украјини примењује се дезинформациони пројекат
ЦИА, али доста „приземно”: забрањује се рад два руска медија. То су та
слобода говора, слобода изражавања, демократија којиh су пуна уста ЕУ,
САД и колективног Запада. Опет је реаговао Ноам Чомски. Рекао je да
стање медија у Америци никад није било горе – прeвазишло je и земље с
аутократским режимима. Додао је: „Најбољи начин да се људи контролишу је
да се уплаше.” Занимљива је и његова констатација: „Кад би се
примењивали нирнбершки закони, тада би сваки амерички председник био
обешен.” О каквом „малигном утицају” Русије и руских медија говоре на
Западу кад су угушили Спутњик и РТ. Они на тој „демократској” западној
територији не могу да се чују, могу само медији западне идеолошке и
сваке друге матрице. Прете Србији, захтевају да „угуши” Спутњи и РТ, који, по њиховом мишљењу, загађују информативну сферу, шире
дезинформације... А они са Запада су сви обојени у зелено, носе чист
кисеоник, доносе опуштање? У Србији може све да се чује и гледа, почев
од „чистунаца” Си-Ен-Ена, преко Би-Би-Сија, Дојче велеа, Слободне
Европе... Како могу та два руска медија да покрију количину вести које
стижу са глобалних и мање глобалних западних телевизијских и радио
мрежа?Кад је реч о истини која прва страда у рату, на примеру Украјине, с
резервом примам и украјинске и руске информације. Али, никако не верујем
у оно што лансирају британски медији, јер је све у једној функцији и с
једним циљем – ширити дезинформације. Зар Лондон нема најбољег спин
доктора – Алистера Кембела – чије услуге користе и Вашингтон, Берлин,
Брисел? Зато се чувајмо и боримо се да залагање директора ЦИА Вилијама
Кејсија о „дезинформационом програму” не буде превлађујуће.
To je možda najneobičniji - i najekskluzivniji - muzej na svetu, ispunjen artefaktima koji su oblikovali istoriju.
Ali njegova vrata strogo su zatvorena za javnost.
To
je jedino mesto na kom posetilac može da vidi pištolj pronađen kod
Osame Bin Ladena u vreme kad je ubijen, a koji stoji pored kožne jakne
Sadama Huseina.
Dobro došli u CIA tajni interni muzej.
Lociran
unutar sedišta američke obaveštajne agencije u Lengliju, u saveznoj
državi Virdžinija, zbirka je upravo obnovljena za obeležavanje 75.
godišnjice agencije.
Mala
grupa novinara, među kojima i mi iz BBC-ja, dobila je dozvolu za
ekskluzivni pristup, mada nas obezbeđenje nikad nije ispuštalo iz vida.
Među
600 izloženih artefakata su i ona vrsta špijunskih hladnoratovskih
naprava kakve biste mogli da očekujete na ovakvom mestu - „pacov kao
tajno poštansko sanduče" u kom možete da sakrijete poruke, skrivena
kamera u kutiji cigareta, golub sa vlastitom špijunskom kamerom, pa čak i
čaša martinija koja eksplodira.
Ali ima detalja i o nekim od slavnijih i skorijih CIA operacija.
Izložena je i proporcionalna maketa kompleksa u kom je Osama Bin Laden otkriven u Pakistanu.
Predsedniku Obami predstavljena je ova maketa pre nego što je odobrio upad u kom je ubijen lider Al Kaide 2011.
„Mogućnost
da vide sve u tri dimenzije zapravo je pomogla donosiocima odluka… kao i
našim operatorima da bolje isplaniraju misiju", objašnjava Robert Z.
Bajer, direktor muzeja koji nas je poveo u obilazak.
Tridesetog jula ove godine američki projektil pogodio je još jedan kompleks, ovaj put u avganistanskoj prestonici Kabulu.
Meta je bio novi lider Al Kaide Ajman Al Zavahiri.
I
najskoriji eksponat, sa kog je uprava skinuta oznaka strogo poverljivo,
jeste upravo maketa kompleksa korišćena za brifing sa predsednikom
Bajdenom 1. jula 2022. u predloženoj misiji.
Zavahiri
je pogođen dok je stajao na balkonu pošto je američka obaveštajna
zajednica provela mesece proučavajući njegovo kretanje.„To je svedočanstvo kako agenti za kontra-terorizam traže obrasce u životu mete", objašnjava Bajer.
Prva
polovina muzeja organizovana je hronološki, od osnivanja CIA 1947. pa
kroz čitav Hladni rat, sa napadima od 11. septembra 2001. kao ključnom
prekretnicom za prelazak naglaska na kontra-terorizam - izložene
eksponate donirali su neki od onih čija je rodbina stradala u napadima.
Publika muzeja je CIA osoblje, baš kao i zvanični posetioci. I on se ne bavi samo uspesima agencije.
Postoji
čitav odeljak posvećen fijasku u Zalivu svinja kad je misija za
svrgavanje Fidela Kastra sa vlasti na Kubi pošlo katastrofalno po zlu, a
ima referenci i na neuspeh da se pronađe oružje masovnog uništenja U
Iraku.
„Muzej
nije tu samo istorije radi. On je operativni muzej. Mi vodimo agente
CIA kroz njega, istražujemo vlastitu istoriju, i dobru i lošu", kaže
Bajer.
„Staramo
se da naši službenici poznaju i razumeju vlastitu istoriju, kako bi
mogli bolje da obavljaju svoj posao u budućnosti. Moramo da učimo na
osnovu naših uspeha i naših neuspeha da bismo bili bolji u budućnosti."
Neki
od najkontroverznijih aspekata CIA-inog rada su, međutim, manje
vidljivi - na primer, njena zajednička operacija sa MI6 iz 1953. za
svrgavanje demokratski izabrane vlade u Iranu i skorije učešće u mučenju
osumnjičenih za terorizam posle 2001.
Druga polovina muzeja bavi se detaljno nekim konkretnim operacijama.
Izraz
„ne možemo ni da potvrdimo ni da poreknemo" slavan je za sve one koji
izveštavaju o obaveštajnim službama, a njegovo poreklo krije se u priči
detaljno predstavljenoj u muzeju uz pomoć do sada nikad viđenih
eksponata.
Krajem šezdesetih, naime, jedna sovjetska podmornica se izgubila negde na morskom dnu.
Nakon
što su je SAD locirale, CIA je sarađivala sa milijarderom Hauardom
Hjuzom na pokušajima da izvuče olupinu - i tehnologiju koja se krije u
njoj.
Smišljen je paravan da se Hjuz sprema da izvlači rude sa dna okeana uz pomoć broda po imenu Glomar eksplorer.
Muzej
sadrži maketu sovjetske podmornice, baš kao i odeću, pepeljare i torbe
za poštu napravljene da bi paravan Glomara bio što uverljiviji.
Izložena je čak i perika koju je nosio zamenik direktora CIA da bi se maskirao tokom poseta brodu.
Misija
je bila samo delimično uspešna, zato što se podmornica raspala dok su
čelične klješta Glomara pokušavala da je podignu, mada su neki delovi
spašeni.
„Većina onoga što su pronašli u unutrašnjosti podmornice nosi oznaku strogo poverljivo sve do današnjeg dana", kaže Bajer.
Kad
je Projekt Azorijan dospeo u vesti pre nego što je mogao da bude
izvučen ostatak podmornice, zvaničnicima je rečeno da govore kako „ne
mogu ni da potvrde ni da poreknu" šta se tačno desilo - što je izraz
koji je postao poznat kao „Glomarov odgovor" i još uvek se naširoko
koristi.
Tu su i artikli korišćeni za građenje paravana za lažni film po imenu Argo.
On
je trebalo da pomogne u spasavanju diplomata držanih u Iranu posle
revolucije iz 1979. godine, što je priča koja je kasnije pretočena u
holivudski film.
Izložene su konceptualne skice za lažni film koji se spasilački tim pravio da snima.
Crteži su namerno pravljeni tako da ih je teško rastumačiti i razumeti.
A kad je u pitanju dešifrovanje, tavanica novog muzeja takođe sadrži skrivene poruke u različitim šiframa.
Zamisao
je, kažu zvaničnici CIA-e, da se slike podele sa javnošću na društvenim
mrežama i da se vidi da li ona može da ih rastumači.
Neki od eksponata moći će da se razgledaju i onlajn.
Ali za sada, to je najbliže što obični ljudi mogu da priđu muzeju.
Istina je tamo negde. Možda. Američka obaveštajna agencija CIA
otvorila je svoje tajne dosijee o neidentifikovanim letećim objektima i
svi zainteresovani lovci na vanzemaljce sada mogu da provere svoje
teorije.
Dosijei su dostupni na sajtu Black Vault, onlajn arhivi državnih
dokumenata sa kojih je skinuta oznaka „poverljivo“, nakon što je osnivač
sajta Džon Grinvald kupio CD rom sa dokumentima o NLO koji su u posedu
CIA. Oko 2700 strana dokumenata dostupno je na sajtu, a CIA tvrdi da je
to sve što imaju o neidentifikovanim letećim objektima. „Nemoguće je
utvrditi da li je to tako“, kaže Grinvald.
Među dokumentima su i podaci o misterioznoj eksploziji u ruskom gradu
i svedočenje iz prve ruke o čudnim objektima koji su primećeni u
blizini Bakua, glavnog grada Azerbejdžana. Svi oni su, piše Gardijan,
štivo kakvo će se pre naći u nekom naučnofantastičnom romanu neko u
zvaničnim dokumentima.
Neka dokumenta su gotovo nečitljiva i njihova svrha nije jasna.
Grinvald je rekao Vajsu da je CIA namerno sva svoja dosijea spakovala u
„zastareli“ format kako bi otežala pristup kolekciji.
„CIA je neverovatno otežala pristup njihovim podacima. Ovaj zastareli
format otežava ljudima da vide dokumenta i koriste ih u svojim
istraživanjima“, rekao je on.
Dokumenta su objavljena u trenutku kada su NLO, odnosno
neidentifikovani nebeski fenomeni kako iz zove američka vlada
zainteresovali kongresmene. Krajem decembra Kongres je naložio direktoru
nacionalne obaveštajne službe i ministru odbrane da objave izveštaj o
svim viđenim NLO u poslednjih šest meseci.
Čuvena i zlokobna američka obavještajna agencija
CIA, morala je da po zakonima o dostupnosti informacija da objavi čak 13
miliona stranica, među kojima su podaci o nekim veoma neobičnim
projektima.
Među trinaest miliona stranica deklasifikovanih kao tajnih, nalaze se
i oni podaci koji se odnose na obaranje tuđih vlada, ali i oni o tajnom projektu (zlo)upotrebe telepatije – Star gejt (Star Gate – Zvjezdana kapija).
Dijapazon
dokumenata, poznat kao "CREST database " (CIA Records Search Tool)
pokriva materijale vezane za Vijetnamski rat, Korejski rat, Hladni rat…
Tu su i podaci o čuvenim špijunskim poduhvatima, recimo Berlinskom tunelu (za prisluškivanje sovjetske komunikacije) iz pedesetih godina prošlog vijeka, prenosi Raša tudej.
Sve u svemu, više od 12 miliona dokumenata, koja pokrivaju aktivnosti
CIA od osnivanja četrdesetih godina 20 veka, sve do 1990-tih, za koje
CIA obavještajci tvrde da su prava istina, bez ičega uklonjenog.
"Ništa tu nije probrano. To je cijela istorija, i ono dobro i ono loše",
rekao je portparol CIA Heder Fric za CNN, dodajući da su "rađene samo
male redakcije da se zaštite živi ljudi i nacionalna bezbjednost".
Pored političkih, tu ima "sajens fikšn" stvari, poput zloglasnog MK-Ultra projekta, odnosno CIA programa kontrole uma, koji se zasnivao na nelegalnim eksperimentima sa drogama, radi lakšeg ispitivanja i utvrđivanja pravih procedura za torture.
Tu su zapisi o testiranju vidovnjaka Urija Gelera iz 1973., koji je mogao da djelimično reprodukuje zapise nacrtane u drugoj sobi.
Ne nedostaju tu ni dokumenta o "najvećoj zavjeri od svih" – bilješke o viđanjima NLO.
Dokumenta su, doduše i do sada bila "na dohvat" – od kada je
predsjednik Bil Klinton 1995., potpisao akt o objavljivanju. Ali, mogli
su da se pročitaju samo na kompjuterskim terminalima u Nacionalnoj
arhivi u Koledž parku u Merilendu. Sada stižu onlajn.
U protekloj deceniji 1,1 milion stranica su objavili istoričari i novinari, ali je CIA zabranila objavu originalnog i skorijeg materijala.
Ta
igra "možete da gledate ali ne možete da koristite po nahođenju"
razbjesnjela je mnoge, a najbolje je na izazov CIA odgovorila neprofitna
novinarska organizacija Makrok (MuckRock), koja je zatražila pristup na
osnovu Zakona o slobodi informacija.
CIA je rekla da hoće, ali joj "treba šest godina da sve obavi
". Onda su iz Makroka pokrenuli Kikstarter inicijativu i od donatora
onlajn prikupili 15.000 evra da dokumenta bar dio dokumenata postave na
internet.
Da bi prvi dokumenti izašli na svijetlo dana, tj. ekrana PC-ja, bilo je potrebno dvije godine natezanja sa CIA, a cio posao trebalo bi da bude gotov do kraja 2022-ge godine
Obaveštajni komitet Senata, koji je i napisao direktivu, naveo je da
obaveštajne i odbrambene agencije treba da obrate pažnju na „strane
vlade“ i to da li „postoji pretnja po vojna sredstva i instalacije“ SAD,
što je navelo mnoge da pomisle da možda neprijatelji SAD stoje iza
čudnih pojavljivanja NLO.
Na snimcima koji su procureli u javnost prošle godine vide se
neidentifikovani objekti u vazduhu koje su snimili piloti tokom
treninga. Čuju se piloti kako komentarišu brzinu i oblik tih NLO.
Bivši američki senator Hari Rid, koji je ranije zagovarao da se
istražuju neidentifikovani leteći objekti, tvitovao je snimak navevši da
SAD mora na „ozbiljan, naučan način da se pozabavi ovim i utvrdi
postoje li neke potencijalne opasnosti po američku bezbednost“.
ZA CIA KAZU DA JE KAO MI 6 ILI MOSAD. PA DA VIDIMO.
Agenti MI6 su svoj život opisali kao bondovski uzbudljiv i
glamurozan, ali svrha tajnog agenta nije da uživa već da brani svoju
zemlju iza neprijateljskih linija. Saznajte ko je u ovoj igri najbolji
na svetu.
Bezbednost jedne države zavisi u najvećoj meri od informacija o planovima koje prave njeni neprijatelji, a pouzdanost tih informacija od kvaliteta njenih obaveštajnih službi.
Ne
treba posebno naglašavati ni važnost tzv. špijunskih agencija, niti
glamur, pustolovnost i misterioznost koji prate tajne agente. Džejms Bond možda jeste izmišljeni lik, ali je baziran na stvarnom čoveku, na Srbinu Dušku Popovu, a njegova brojna duhovna deca danas operišu po celom svetu.
Neki su Rusi, neki su Kinezi, neki Amerikanci, a neki, oni najbolji, su...
Pročitajte našu top-listu sedam najboljih obaveštajnih službi na svetu!
7. 国家安全部 odnosno Ministarstvo državne bezbednosti
Zemlja: Kina
Skraćenica: Nema
Najveća kineska bezbednosna agencija,
koja se pre svega bavi spoljnom sigurnošću, ali je delimično
involvirana i u pitanja unutrašnje. Zadatak joj je da skuplja
obaveštajne podatke o drugim zemljama, ali i da se efikasnim merama bori
protiv neprijateljskih agenata, špijuna i kontra-revolucionara kojima
je cilj da zbace kineski "socijalistički" sistem.
Mnogi agenti MDB-a operišu u tzv. regiji Velike Kine, u Hong Kongu, Makau i Tajvanu, i snažno su se penetrirali u kineske zajednice u inostranstvu.
U jednom trenutku je čak 120 agenata koji su operisali u Americi,
Kanadi, zapadnoj i severnoj Evropi i Japanu pozvano natrag. Do tada su
bili obični biznismeni, bankari, učitelji i novinari, potpuno utopljeni u
milje u kome su živeli i radili.
Najveći poznati uspeh joj je penetracija u CIA putem prevodioca Larija Vu-Taj Ćina
kojeg su regrutovali 1944. godine, a otkriven je tek osamdesetih. 2003.
godine Katrina Leung, koja je skupljalja novac za republikance,
otkrivena je kao dvostruki agent, i za FBI i za Kineze.
6. Direction Générale de la Sécurité Extérieure odnosno Generalni direktorat spoljne bezbednosti
Zemlja: Francuska Republika
Skraćenica: DGSE
Pod pokroviteljstom francuskog
ministarstva odbrane, ova agencija radi zajedno sa Centralnim
unutrašnjim obaveštajnim direktoratom na dobavljanju informacija koje se
tiču nacionalne bezbednosti, tako što obavlja paravojne i kontraobaveštajne operacije u inostranstvu. Kao u slučaju drugih sličnih agencija na svetu, njene aktivnosti nisu javno dostupne.
Podeljena
je na pet direktorata koji se bave administracijom, strategijom,
političkom i bezbednosnom špijunažom, elektronskim prisluškivanjem i
operacijama. Zgrada u kojoj se nalazi kolokvijalno se naziva "Bazen".
Ima oko pet hiljada zvaničnih agenata i nepoznat broj spoljnih
saradnika.
Neki od najvećih uspeha su to što su pre CIA znali da će Sovjeti
izvršiti invaziju na Avganistan, zatim izvođenje državnog udara '79. u
Centralnoafričkoj republici, razbijanje najveće sovjetske mreže za
industrijsku špijunažu na Zapadu, ali i brojne operacija oslobađanja talaca u Iraku.
Među
najveće neuspehe se ubraja činjenica da je od samog početka, kako tvrdi
jedan od njenih ključnih bivših obaveštajaca Filip Tiro de Vosoli, bila snažno infiltrirana od strane KGB, to što je javnost saznala da su prisluškivali američke biznismene u Francuskoj, ali i da je potopila brod Grinpisa i ubila holandskog člana posade, a sve po naređenju tadašnjeg predsednika Miterana.
5. Bundesnachrichtendienst odnosno Savezna obaveštajna služba
Zemlja: SR Nemačka
Skraćenica: BND
Moćna špijunska agencija obnovljene Nemačke,
sa preko 300 lokacija u zemlji i inostranstvu, i sa preko šest hiljada
ljudi pod svojom komandom. Zadatak joj je da na vreme upozorava vladu u
Berlinu o svim pretnjama po nemačke interese koji dolaze spolja. Skuplja
informacije koje se tiču terorizma, oružja za masovno uništavanje i
nezakonitog transfera oružja, organizovanog kriminala, pranja novca,
ilegalne imigracije i informatičkog rata.
Za vreme Hladnog rata znali su svaki segment života u Istočnoj Nemačkoj:
noseći kapacitet svakog mosta, broj ležajeva svake bolnice, dužinu
svake aerodromske piste, širinu i stepen održavanja svakog puta kojim bi
Sovjeti morali da prođu u slučaju napada na Zapad. Infiltrirali su se u
najviše političke i vojne nivoe DDR.
Interesantna je jedna
anegdota iz tog perioda. Kada je jedan istočno-nemački vojni
obaveštajac, ujedno i agent BND, postao osumnjičen od strane Rusa, BND
je preko svojih ljudi na Istoku podmetnuo lažne izveštaje koji su
sumnjičili zapravo istražitelja KGB. On je uhapšen i poslat u Moskvu, a
njihov čovek je bezbedno prebačen na Zapad.
Ipak, u tim ranim danima situacija je bila i obrnuta, pa je i Štazi znao sve to isto o Zapadnoj Nemačkoj. Pored toga, veruje se da su šezdesetih godina čak 90 odsto nižih službenika BND bili zapravo dvostruki agenti.
BND
je tačno u sat znao kada će Izrael započeti Šestodnevni rat 1967.
godine i tačno kada će Sovjeti početi invaziju na Čehoslovačku naredne godine. Tokom '90-ih godina obučavali su OVK, a veruje se i da su odigrali ključnu ulogu u razbijanju Jugoslavije. Među najveće neuspehe se ubraja to što nisu bili upoznati sa planom palestinske grupe Crni septembar a u vezi sa otmicom izraelskih sportista tokom Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine.
4. Главное разведывательное управление odnosno Glavna obaveštajna uprava
Zemlja: Ruska Federacija
Skraćenica: GRU
Rusija ima dve obaveštajne agencije koje operišu u inostranstvu, a razlog zbog koga predstavljamo vojnu a ne civilnu je zbog toga što ova poseduje šest puta više agenata van zemlje nego SVR
(Spoljna obaveštajna služba) koja je direktni naslednik Direktorata za
spoljne operacije KGB. Premda, mora se naglasiti da ove dve agencije
rade u kooperaciji jedna sa drugom.
Tokom sovjetske ere razvila je veliko suparništvo sa KGB,
a čuvene su njene mere obezbeđenja: čak je i generalni sekretar
Komunističke partije SSSR morao da prolazi kroz sigurnosnu proveru pre
nego što bi ušao u njihov glavni štab. Pod svojom kontrolom drže
Specnaz.
Po rečima jednog prebega, američka vojska je duboko infiltrirana od strane GRU
koja skuplja podatke o liderima SAD sa ciljem njihove likvidacije od
strane Specnaza u slučaju rata. U tu svrhu postoje, navodno, brojne
aktntašne sakrivene širom Sjedinjenih Država, koje u sebi sadrže oružje
za eliminisanje. Te priče, iako se šire još od '80-ih, nikada nisu
potvrđene.
Reč dve i o SVR: Aldrič Hejzen Ejms, Harold Džejms
Nikolson, Erl Edvin Pits i Robert Filip Hansen samo su neki agenti CIA i
FBI koje je ova služba regrutovala nakon raspada Sovjetskog Saveza a
koji su otkriveni od strane američkih vlasti. Broj onih koji nisu
otkriveni nikada nećemo saznati.
Atentati koje je sprovodila za
vreme dok je bila u sastavu KGB su se, veruje se, nastavili. Aleksandar
Litvinenko, koji je ubijen 2006. godine, navodno je bio agent ove službe
ali je SVR demantovala da sa njegovim ubistvom ima ikakve veze. Agent GRU koji je u Kataru 2004. godine ubio Zelimkana Jandarbijeva, bivšeg islamističkog predsednika otcepljenje Čečenije, izjavio je da je uhapšen jer su ih SVR agenti izneverili time što ih nisu evakuisali na vreme.
3. Central Intelligence Agency odnosno Centralna obaveštajna agencija
Zemlja: Sjedinjene Američke Države
Skraćenica: CIA
U pitanju je glavna služba u američkoj obaveštajnoj strukturi, a sedište joj je u Lengliju u Virdžiniji, svega nekoliko kilometara daleko od Vašingtona.
Jedina
je nezavisna obaveštajna agencija u SAD. Bavi se skupljanjem podataka o
stranim vladama, korporacijama i pojedincima, analiziranjem tih
podataka ali i onih koje su skupile ostale američke obaveštajne
agencije. Poslednji spisak zvaničnih ciljeva joj je
borba protiv terorizma, razvijanja nuklearnog i drugog oružja za masovno
uništavanje, upozoravanje vašingtonske administracije o bitnim
događajima napolju, kontraobaveštajna borba i sajber-špijunaža. Po zahtevu predsednika, CIA takođe sprovodi tajne aktivnosti i taktičke operacije u inostranstvu.
Uspeha je bilo mnogo.
Od prvog državnog udara u Iranu 1953. godine preko svih sličnih
aktivnosti u Srednjoj i Južnoj Americi i svih onih aktivnosti za koje
nikada nećemo saznati a koje su Americi donele status jedine svetske
supersile, pa konačno do atentata nad Osamom Bin Ladenom, koji je izvršen zahvaljujući njihovim informacijama i pripremi i kojim se rukovodilo iz njihove baze u Avganistanu.
Neuspeha je bilo jednako mnogo: za početak, Fidel Kastro je, i pored brojnih pokušaja CIA da nad njim izvrši atentat, i dalje živ
i po svoj prilici umreće prirodnom smrću. Tu su, svakako, i afera
Votergejt, ali je bez premca najveća sramota to što nisu znali ništa o
planiranju napada na SAD 11. septembra.
2. Secret Intelligence Service odnosno Tajna obaveštajna služba
Zemlja: Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanija i Severne Irske
Skraćenica: MI6
U pitanju je jedna od najmoćnijih, najpoznatijih i najtajnijih tajnih službi na svetu, dom Džejmsa Bonda,
kolokvijalno zvana MI6 od "Military Inteligence, Section 6" (Vojna
obaveštajna služba, odsek 6), a čak ni njeno golo postojanje nije bilo
priznato od strane britanske vlade do 1994. godine. Korene vuče iz 1909.
godine, i za 104 godine svog postojanja izrasla je od minorne
organizacije do najvažnijeg stuba odbrane Ujedinjenog Kraljevstva.
Uspeha ove službe je bilo na pretek. Svrgavanje Mohameda Mosadeka u Iranu
1953. godine, zajedno sa CIA, bio je samo jedan u nizu. SIS je tokom
Hladnog rata ubacio visokopozicionirane krtice u obaveštajne strukture
mnogih istočnoevropskih zemalja, uključujući i SSSR, navodno učestvovao u
hapšenjima i likvidacijama brojnih neprijatelja vlade u Londonu,
odigrao ključnu ulogu u svrgavanju sa vlasti libijskog lidera Gadafija,
sprečavanje čitavog niza bombaških napada IRA i islamista.
Međutim, najveća dostignuća - kao i kod drugih službi - nikada nećemo saznati.
Dejvid Keli, naučnik i stručnjak za biološko ratovanje koji je radio za britansko ministarstvo odbrane, izneo je 2003. godine javnosti svoje uverenje da Iračani ne poseduju oružje za masovno uništenje,
što nije išlo na ruku MI6 koja je medije punile suprotnim podacima kako
bi opravdala invaziju na Irak. Pozvan je na svedočenje u parlament. Dva dana kasnije je pronađen mrtav. Njegova smrt nikada nije do kraja razjašnjena.
Neuspeha MI6 je takođe bilo puno.
1918. godine nisu svrgli boljševike sa vlasti u Rusiji, 1939. nemački
su kontraobaveštajci oteli njihove agente u Holandiji, Sovjeti su im
1940. ubacili krticu Kima Filbija, koji se uzdigao visoko u hijerarhiji,
hranio Ruse tajnama i nije bio otkriven sve dok 1963. nije pobegao u
SSSR. Operacija "Albansko svrgavanje" krajem 1949. godine je propala zbog njega i koštala života oko 300 Albanaca obučenih od strane MI6.
Dva aktivna agenta ove službe su 2006. godine, uz dozvolu nadređenih, dala intervju medijima po prvi put. Zamaskiranih glasova, oni su pokušali da uporede svoj život sa Bondovim: premda su negirali da su ikada imali "dozvolu da ubiju", potvrdili su da postojiQ (Kju) koji vodi tehnološko odeljenje kao i da postoji direktorkogazovuC (Si) (slično M u filmu). Svoj život su opisali kao glamurozan i raznolik, sa mnoštvom putovanja i pustolovina, a posao primarno kao skupljanje informacija i razvijanje odnosa sa mogućim izvorima.
1. Mossad odnosno Institut za obaveštajne i specijalne operacije
Zemlja: Država Izrael
Skraćenica: Nema
Špijunaža je igra u kojoj uvek pobeđuje Mosad!
To je jedino što može da se zaključi na osnovu nekoliko decenija
postojanja ove institucije, čije ime na hebrejskom doslovno znači "institut".
Glavne dužnosti ove službe su skupljanje obaveštajnih podataka, tajne
operacije i borba protiv terorizma, ali i dovođenje u Izrael Jevreja iz
onih zemalja koje zabranjuju imigraciju u ovu državu.
Uz krilaticu "putem mudrog usmeravanja možeš voditi svoj rat", Mosad je jevrejskojdržavi svojom špijunažom omogućio da opstane i pobedi u svakom ratu koji je vodila:
kao primer ćemo navesti samo činjenicu da su njihove informacije i
krtice u egipatskim, jordanskim i sirijskim strukturama omogućile
kompletan uvid u njihove vojske i ciljeve 1967. godine, zbog čega ih je
Izrael do nogu potukao za samo šest dana.
Neki od drugih krupnih uspeha su otkrivanje, kidnapovanje i dovođenje u Izrael iz Argentine naciste Adolfa Ajhmana 1960. godine, atentat na letonskog nacistu Herbertsa Cukursa 1965. godine, otkrivanje Hezbolahovog agenta u Sjedinjenim Državama, evakuacija Jevreja iz Bosne tokom rata i iz drugih zemalja, i upozorenje
upućeno CIA avgusta 2001. godine da će Al Kaida izvršiti veliki
teroristički napad na Ameriku (mesec dana kasnije desio se 11.
septembar).
Brojni su atentati na naučnike i inženjere koji su radili za Irak, Iran i druge zemlje neprijateljske prema Izraelu,
a Masud Alimohamadi, Ardešir Hoseinpur, Madžid Šahriari, Dariuš
Rezainedžad, Mostafa Ahmadi-Rošan samo su neki od njih. Mosad je navodno
odgovoran i za železničku nesreću u Severnoj Koreji u kojoj je stradao
fisilni materijal i zajedno sa njim sirijski naučnici koji su radili na
iranskom nuklearnom programu.
Mosad je takođe odgovoran i za osvetnička ubistva svih Palestinaca koji su bili umešani u gorepomenuti Minhenski masakr 1972. godine, kada su stradali izraelski sportisti. Operacija se zvala "Bes Božiji", a Stiven Spilberg
je o njoj snimio igrali film "Minhen". Međutim, to je bila samo jedna
osvetnička operacija ove službe. Spisak ljudi koje je Mosad navodno ubio
kao odmazdu za ubistva Jevreja je predugačak za ovaj članak.
SVE U SVEMU SPIJUNIRANJE IMA DVA LICA ISTINE KAO ISVE DRUGO NA SVETU. IMA DOBRE I LOSE STRANE, IMA ISTINU I ISTINU ILI LAZ I LAZ KOJI IZGLEDAJU KAO ISTINA I TAKO. KOLIKO GOD SE OTKRIVAJU SPIJUNSKE ORGANIZACIJE I TEORIJE ZAVERE OBICNI LJUDI NIKAD NECE SAZNATI ISTINU - JER ONAMOZDA I NE POSTOJI!
DOSLA JE I 2023-CA GODINA. NOVE TEHNOLOGIJE, NOVI POSLOVI I PRODUBLJIVANJE VEC ZAPOCETIH ISTRAZIVANJA
Prethodnu godinu poslovni svet je zatvorio raspravljajući na teme o .veštačkoj inteligenciji (AI), inflaciji, otkazima i zaposlenima koji bitno menjaju pravila poslovanja. Bila je to postkovid godina i sa sobom je ponela teret pandemije, izolacije, rapidno rastuće onlinekupovine i strahova starije generacije. Oni mlađi su izronili slobodniji u svakom mislu, pa i u razumevanju poslovnih obaveza i odnosa.
I ova 2023. će nastaviti u sličnom maniru sudeći po
pretpostavkama iskusnijih analitičara. AI će ulaziti u sve pore
poslovnog funkcionisanja, polako i sigurno, a proizvodnja i potrošnja energije
biće jedna od vodećih briga ljudske vrste 2023. Čime će se još svet
podrobnije baviti ove godine i na koje trendove treba da se spremite?
Bez pogovora će ova godina biti u znaku čiste energije i održivosti. Osnovni zadatak biće proizvesti solarnu, energiju vetra i hidroenergiju
i osmišljavati načine da se ona skladišti. Kompanije će morati da se
usredsrede na brigu o životnoj sredini i da svoje poslovanje sve više
usmeravaju na zaštitu okoline. Preduzeća će se tako fokusirati na
održivost tako što će koristiti proizvode koji su ekološki
prihvatljiviji, biorazgradivi i koji se mogu reciklirati. Standardni
pojmovi u industriji biće upravljanje, sociološko i ekološko i korporativno, kako to možete pročitati u zvaničnim dokumentima, koje služi održivom razvoju.
I ovde će se, na tehnološkom frontu, uplesti AI. Google je, na
primer, počeo upravljanje potrošnjom energije u svojim centrima uz pomoć
AI.
Sve se to, naravno, očekuje ukoliko svet planira da opstane sa ljudskom vrstom kao domaćinom.
Svemir je tema od kada je sveta i veka. S tim da
ljudi više ne istražuju ovo bezgranično prostranstvo samo posmatranjem
sa zemljane pozicije, već je razvitak superiornih tehnologija dozvolio
da se čovek ’odlepi’ od zemlje i konačno otputuje u taj svemir, večitu
inspiraciju. Ove godine se očekuje veliki skok u usavršavanju raketnihtehnologija.
Kao i do sada, SAD i Kina će voditi glavnu borbu, između sebe kao i sa
svemirom. SpaceX je već razvio sledeću generaciju raketne tehnologije
koja se može reciklirati čime će se smanjiti troškovi lansiranja
satelita. I Indija je razvila ponudu usluga lansiranja raketa smanjenih
troškova i već sada pružaju usluge lansiranja za manje od 5 miliona
dolara po lansiranju.
Rad na razvijanju satelita očekuje veće angažovanje i
napredak sa idejom da internet baziran na satelitima postane široko
dostupan. SpaceX-ov Starlink lansirao je više od 3.5 hiljade satelita
(od planiranih 12.000) i tako formirao najveće sazvežđe. Ovo je
satelitski širokopojasni internet dostupan u više od 40 zemalja sveta sa
više od 50 miliona pretplatnika.
One Web, Viasat, Telesat, Amazonov Kuiper i sateliti Evropske unije
takođe napreduju u sektoru razvoja interneta zasnovanog na satelitima. I
Kinezi ne sede skrštenih ruku. Razvili su svemirsku stanicu i planiraju
da izgrade 13 hiljada satelita poput Starlink-a.
U ovoj godini svi treba da se spreme na veliku potražnju za ’kompjuterskom snagom’
– od kvantnih obrada podataka, do simulacije obrade velikih podataka i
novih AI čipova. Industrija se sve više oslanja na podatke, pa će moć
simulacije velikih mašina biti kritična tačka. Tačnije, razvoj hardvera i softvera za kvantnu obradu podataka biće glavni fokus.
Kvantni startapi Xanadu, Zapata, ColdQuanta, Q-Ctrl, QC Ware, 1QBit
zajedno sa javnim kompanijama IBM, Google, Microsoft, D-Wave Systems
igraće sve veću ulogu. Voleli to ili ne.
Tako će kvantni računari, miliona puta brži od superkompjutera, biti
od velike pomoći u rešavanju problema u različitim industrijama.
Analitičari očekuju velike promene, pa verovatno i napredak, u analizi
DNK, istraživanju bolesti, svemira, nuklearnog sveta. Vodeće hardverski
orijentisane korporacije za AI Alphabet, Apple, Intel, Nvidia, Baidu,
AMD sigurno će ove godine dobiti pratnju u novim startapima.
„Verujem da će razvoj kvantnog računarstva i AI uspeti da zadovolji rastuću globalnu potražnju u 2023.“, za Inc.com rekao je Anis Uzaman analitičar i direktor Pegasus Tech Ventures.
Posle iskustva sa pandemijom jasno je da će tehnologija proizvodnje RNK
vakcina postati ’mejnstrim’. Isto važi i za DNK analize i za genomiku.
Čak se najavljuje i vakcina protiv raka do 2030, kako tvrdi Uzaman, koja
je takođe RNK vakcina. Dakle, zdravstvena zaštita i farmacija neće
posustati ni ove godine.
Nema sumnje da će ova godina biti godina razvoja Web3 interneta.
Dugo se već radi na tome da se korisnici interneta sačuvaju na neki
način i da im AI pomogne u presonalizaciji sadržaja. Ideja Web3 je da,
primenjujući blokčejn tehnologije, podaci o svakom korisniku budu deo
blokčejn mreže i kao takvi neotuđivi od korisnika. Sve to sa idejom da
se sačuva privatnost o kojoj se toliko priča poslednjih godina.
Lanci snabdevanja za većnu kompanija su mala noćna
mora. Iskustvo Covid pandemije donelo je i novu povezanost i zavisnost
od Kine. Mnoge razvijene zemlje pokušavaju da lance snabdevanja vrate u
svoje zemlje. Pojavio se i nedostatak radne snage i sve to zajedno
donosi dosta problema industrijama. Automatizacija lanca snabdevanja tako postaje jedino rešenje, pa i gorući problem koji će se rešavati.
Ovo je još jedan upliv AI u industrijskom procesu.
„IBM Research je objavio da će se upotreba AI u komercijalnoj
proizvodnji povećati za 40-80% u naredne 3 godine. Lideri u ovoj oblasti
– ABB, Yokogawa Electric , Siemens. Mitsubishi Electric, Schneider
Electric kao i ozbiljni startapi (Mujin, Dexterity, Nimble) pomoći će da
se omogući automatizacija i očekujem velika pomeranja u ovoj oblasti“, dodao je Anis Uzaman.
Robotika igra glavnu ulogu u ovom procesu. Sve će se više tražiti
modeli koji su prilagodljivi proizvodnji ili koji će se menjati shodno
prethodnim iskustvima. Dakle, od problema donošenja odluka patiće i roboti.Proizvodnja hrane je velika i obavezna tema. Primena AI
i robotike doživeće veliki napredak ove godine. Očekuje se kontrolisna
proizvodnja u staklenicima i u urbanim uslovima uz pomoć i pratnju AI i
robotike kod setve, đubrenja, zaštite od korova, žetve. Tu su i dronovi
koji će se koristiti za praćenje, primenu insekticida, đubrenje.
Sprema se nov način na koji će se povezivati korisnici interneta –
blokčejn, kriptovalute kao podloga, baza podataka, platni sistem.’Veliki rat’ za poluprovodnike ne staje i neće stati ni ove godine.
Rivalstvo Amerika – Kina će se nastaviti, primenjivaće se novi napredni
materijali. Analize kažu da će dominirati TSMC, Samsung i Intel, ali
Kinezi intenzivno rade na novom čipu za zahtevnije vojne i naučne
projekte.ema predviđanjima Uzamana, superaplikacije će ove
godine početi da zamenjuju dosadašnje, pojedinačne. One su zapravo spoj
više aplikacija (recimo, jednom aplikacijom ćete slati poruke, plaćati,
poručivati hranu) i po rečima analitičara do 2027. godine polovina
stanovništva koristiće bar jednu superaplikaciju.
Po mišljenju analitičara sa stažom, ovo su veoma korisne smernice i
pomoć kompanijama i vlasnicima biznisa. Izuzetno je važno da znate šta
su novi trendovi, da ih razumete. Bez obzira na industriju kojom se
bavite, koristite dostupne inovacije i razvijajte biznis jer samo jedno
je sigurno – stajanja nema.
Istraživanje je pokazalo da su veštine koje doprinose razvijanju:
Veštačke inteligencije i ’mašinskog’ učenja
Cloud computing-a (računarstvo u oblaku)
Produkt menadžmenta
Medija, društvenih mreža
najtraženije i najplaćenije. One zapravo prave disbalans na tržištu
rada i nude najveće mogućnosti za sve koji traže dobro zaposlenje.
„Voleli vi to ili ne, ovakve veštine će se kad-tad integrisati u posao koji obavljate“,
rekao je Sigelman. U poslednjih pet godina prosečno zanimanje je
promenilo čak 37% veština koje su potrebne za obavljanje posla. Razlozi
su, pre svih, automatizacija i nova tehnologija.
Šta god da mislite o godini iza nas, ona je nesumnjivo bila
fenomenalna kada je reč o hrani, a mi vam predstavljamo top pet gastro
trendova koji bi trebalo da se nađu na vašoj novogodišnjoj listi ukoliko
već niste imali priliku da neki od njih isprobate.Gastronomski trendovi za 2023. godinu uklapaju se u globalna kretanja i
vrte oko zdrave ishrane – stavljajući veći akcenat na vegansko kuvanje.
Jedan od glavnih trendova održivosti je nula otpada. To znači
ukidanje plastike i korišćenje celih namirnica, na primer – povrće sada
možete da koristite od korena do listova.
Poslednjih meseci, svest o problemima u vezi sa rasipanjem hrane i
klimatskom krizom nastavila je da raste. Inovativni koncepti u ishrani
šalju pravu poruku, posebno obraćajući se mladoj, ekološki svesnoj
ciljnoj grupi – koristite cele namirnice. I ovaj trend takođe ima
ekonomske koristi, jer korišćenje proizvoda u celini, takođe umanjuje i
vaše troškove.Sledeći trend je takođe u velikoj meri vođen klimatskim promenama, sa
promenama vremenskih uslova koji guraju razvoj poljoprivrede u novim
pravcima. Posebno upečatljiv primer može se naći na Siciliji, gde
porast prosečnih temperatura omogućava nekim poljoprivrednicima da
uzgajaju tropsko voće poput avokada, manga i marakuje. Lokalna
kultivacija uopšte postaje sve važnija tema i u Nemačkoj, kako raste
potražnja za održivijom proizvodnjom hrane. A zahvaljujući tehnikama
kao što su akvaponika i poljoprivreda u zatvorenom prostoru, čak i neko
tropsko voće sada se može uzgajati ovde na našem pragu, čime se
izbegavaju dugi transportni putevi.Veganski pokret usko je povezan sa dva prethodna trenda. Za ekološki
svesnije društvo, jela na bazi biljaka sve češće se nalaze u
restoranima, menzama, keteringu. I ne raste samo udeo vegana i
vegetarijanaca, sve veći broj ljudi aktivno pokušava da smanji unos
mesa. Veganstvo je zapravo filozofija i način života koji u svemu, ne
samo ishrani, isključuje proizvode životinjskog porekla.Prema jednom istraživanju 30 od 60 odsto stanovništva Istočne Evrope ima
manjak vitamina D, a riba je jedna od glavnih namirnica bogatih ovim
vitaminom. Iznenađujuće, ali konzervisana riba je odlična i jako zdrava
hrana. Idealna je konzervisana riba poput tune u salamuri, znači reč je o
konzerviranoj ribi u vodi. Ta opcija je savršena jer je takva riba
bogata proteinima a niskokalorična je. Nije loša ni konzervisana riba u
ulju, samo je bitno u kojem ulju, ona jedino ima malo više kalorija, ali
ima sve benefite kao i ona u vodi.Prema jednom istraživanju 30 od 60 odsto stanovništva Istočne Evrope ima
manjak vitamina D, a riba je jedna od glavnih namirnica bogatih ovim
vitaminom. Iznenađujuće, ali konzervisana riba je odlična i jako zdrava
hrana. Idealna je konzervisana riba poput tune u salamuri, znači reč je o
konzerviranoj ribi u vodi. Ta opcija je savršena jer je takva riba
bogata proteinima a niskokalorična je. Nije loša ni konzervisana riba u
ulju, samo je bitno u kojem ulju, ona jedino ima malo više kalorija, ali
ima sve benefite kao i ona u vodi.
Još jedan trend u gastro svetu dolazi sa TikToka, a poznat je kao
“Butter Board”, odnosno daska s puterom koju možete napraviti na bezbroj
načina. Ove bogato ukrašene daske preplavile su društvene mreže, a
napraviti jednu zahteva manje truda i vremena nego što to možda
očekujete. Dasku prekrijte debelim premazom putera, a zatim posolite, pa
naređajte dodatke kao što su džemovi, med, smokve, luk, čili, orašasti
plodovi, masline, razno začinsko bilje… i tako u nedogled.
O modnim trendovima i da ne pricam. Muskarci ce nositi suklnje sve vise , a oba pola izlazice na ulicu i donjem vesu i carapama.
ZIVIMO U LUDOM VREMENU. MNOGO JE TESKO SNACI SE. KOLIKO GOD MI PRIJAJU NEKE TEHNOLOGIJE (KOMPJUTER ZBOG BLOGOVA), MOBILNI (DA VIDIM DECU) OPET VEOMA TESKO SHVATAM I PRIHVATAM OVOLIKE PROMENE SVETA OKO NAS. A ONE SU OGROMNE.
DECA SU NASE NAJVECE BLAGO. VOLIMO IH BEZUSLOVNO I BESKRAJNO, A ONDA SHVATIMO DA NAS ODNOS NA RELACIJI DETE -RODITELJ NE FUNKCIONISE BAS NAJBOLJE. NA ZALOST VRLO CESTO DODJE I DO POTPUNOG PRESTANKA KOMUNIKACIJE. VELIKO JE PITANJE ZASTO? MOZDA ZATO STO JE TO VEOMA KOMPLIKOVAN I KOMPLEKSAN POSAO. PROBACU OPET MALO SAVETA NA TU TEMU IAKO JOJ SE KAO RODITELJ CESTO VRACAM, PRESLISAVAJUCI SE GDE SAM POGRESILA.
Gaslighting je u poslednje vreme vrlo često korišćen termin,
kolokvijalizam, koji se definiše kao manipulisanje nekim kako bi se on
naveo da posumnja u sopstvenu realnost, u svoje vrednosti i sebe kao
osobu. Prisutan je u različitim vrstama odnosa. Partnerskim,
prijateljskim, poslovnim, pa i u odnosima na relaciji roditelj-dete.
I premda je sam termin nov, samo ponašanje nije. Oduvek su postojali
ljudi koji su se koristili metodama manipulacije kako bi druge oko sebe
na neki način sebi podredili. Ovo ponašanje toksično je u svakom odnosu,
ali se posebno mora istaći problem kad je reč o relaciji roditelj-dete.
Deca su razvojno nezrela, dok su mala bezuslovno veruju roditeljima.
Krhkog su samopouzdanja i uglavnom ih je mnogo lakše povrediti i
naterati da sumnjaju u sopstvenu vrednost nego odraslu osobu.
Kako izgleda “geslajting” u roditeljstvu?
Ukratko, manifestuje se kroz negativne “šaljive” komentare, česte
kritike, minimiziranje značaja dečjih osećanja (“nije to ništa”) i
obezvređivanje onoga što deca misle i osećaju. Sva ova ponašanja
roditelja stvaraju plodno tlo za razvoj anksioznosti, depresije,
različitih oblika zavisnosti i poremećaja ličnosti kod deteta.
Psiholog Jeffrey Bernstein radio je sa velikim
brojem pacijenata koji su upravo pretrpeli neke od ovih oblika
manipulacije. Najčešći odgovori koje su oni dobijali od svojih roditelja
kada bi pokušali da ih suoče sa svojim detinjstvom bili su:
O čemu pričaš? To se nikad nije dešavalo.
Zar ne misliš da malo preteruješ s tim da si se osećao poniženo ili napušteno?
Očigledno je da ti ne možeš da prihvatiš to što ja nisam savršen roditelj. A da li nekad pomisliš na sve što sam za tebe uradio?
Oduvek si bio tako okrenut sebi i svojim osećanjima.
Znam da je i tvoj brat pretrpeo dosta zbog toga što si ti toliko slep za tuđe potrebe.
Sve sam radio za tebe, da ti bude lakše. Ali ti si sad nezahvalan.
Ali ovi komentari samo su deo čitave slagalice i nisu karakteristični za svaki gaslajting odnos. Bernstein navodi i dva očigledna primera iz svoje prakse kroz koje detaljnije prikazuje ovu vrstu toksičnog odnosa u porodici.
Postaviti
granice sopstvenim roditeljima može biti veliki izazov, ali i važan
korak u procesu uspostavljanja zdrave komunikacije i odnosa u kom ne
manjka ni ljubavi ni poštovanja. Evo nekoliko saveta koji vam mogu
pomoći da to postignete:
Jasno komunicirajte svoje granice: Važno je da
budete direktni i konkretni. Ali, isto tako, kad svojim roditeljima
želite da postavite granice, to bi trebalo da radite uz poštovanje i ton
koji vas neće uvesti u svađu i sukobe. Primera radi, ako vam smeta
način na koji se vaša majka meša u vaš odnos sa decom, to bi trebalo da
joj kažete sasvim jasno: “Mama, razumem da misliš da radim pogrešno i da
bi tvoj način bio bolji. Ali te molim da poštuješ moje odluke i to što
ja biram da radim drugačije, da bismo nas dve sačuvale dobar odnos.”
Budite svesni svojih granica: Važno je da sa sobom
raščistite šta za vas jeste, a šta nije u redu u odnosu s roditeljima.
To će vam pomoći da pronađete one granice koje su realne i da ih se
držite. Recimo, možete zamoliti svog oca da politika ne bude tema vaših
razgovora jer vas vodi u sukobe, a to sigurno nikom ne prija.
Ne plašite se da kažete “Ne”: Ono što je na Balkanu
često teško prihvatljivo je reći roditelju NE. Ipak, svako dete,
odraslo ili maloletno, trebalo bi da ima to pravo. Ako osećate da su
zahtevi vaših roditelja preterani ili nerealni, da ne poštuju granice
koje im postavljate, imate obavezu prema sebi da im kažete – Žao mi je,
ali ne.
Potražite podršku: Ako vam postavljanje granica ne
ide dobro, nemojte se plašiti da potražite pomoć terapeuta ili čak
prijatelja koji vas može saslušati bez osude i dati koristan savet.
Vežbajte da brinete o sebi: Pobrinite se za to da
brinete o sebi i da se ne plašite da stavite svoje potrebe na prvo
mesto. Ovo vam može pomoći da steknete više samopouzdanja i postavljanju
granica drugim ljudima.
Napravite pauzu: Ako su konflikti sa roditeljima
česti, ako ne prihvataju vaše granice i veruju da ste i dalje dete koje
treba da prati samo njihove savete, najzdravije za odnos bi bilo
napraviti pauzu. Smanjite kontakt na onaj neophodan i pokušajte da se
fokusirate na sticanje samopouzdanja. Većina roditelja uvek će reći da
je radila najbolje što je znala. Ali to nije uvek tako. Čak i da jeste,
postoje roditelji čije “najbolje što umeju” jednostavno nije ni
približno dovoljno dobro. Čije nabolje što umeju deci nanosi duboke
emocionalne rane.
Zavirite u sebe, pretresite svoje odnose sa roditeljima i, ako vas ti
odnosi guše, a pozivi izazivaju nervozu u stomaku, dajte sve od sebe da
promenite stvari. Budite jasni, konkretni i dosledni. Jer roditelji
jesu važan deo života svih nas, a veza s njima je nosilac našeg
emocionalnog zdravlja kroz čitav život.
Vesdrana Rudan je veoma kontraverzna ali ova prica je sasvim u redu.
Moja djeca su uz pomoć
kuhača jako rano izgubila “karakter”. I kći i sin su u komunikaciji sa
mnom i danas imaju dvoje beskarakterne djece.
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema.
Tako
je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po
kuhinjskim pločicama, mahao rukama i nogama: “Krava, krava, kravaa,
učiteljica je kravaaaaaaa.” Moram vam se pohvaliti, dijete ima deset
godina, a broj noge četrdeset i jedan. Za rođendan je dobio mobitel.
Čudovište košta sedam tisuća kuna.
Rekla sam ocu moga unuka: “Idiote, sin ti ima sve trojke i dvojku iz
matematike, a ti mu kupuješ mobitel.” “Mama!” Htio mi je nešto reći, pa
se zaustavio. Ima četrdeset i četiri godine i dva metra što ne znači da
mu ja nisam mama. Krešini roditelji sina ne doživljavaju kao neviđenog
divljaka, oni misle da “mali ima karakter”.
Danas sva djeca imaju
“karakter”. Zato jebu mater i oca učiteljima, zato su učiteljice
“krave”, zato mamu i tatu šalju “u kurac” kad im oni, rijetko, ali ipak,
otmu mob iz ruke. Krešina cura, zove se Amijanda i naš mali skupa su
dva tjedna i tri dana. Jučer su to proslavili u piceriji “Hapanjamaama”.
Komad
nosi na noktima samo crni lak, u kosi zeleni pramen u šiškama,
ružičasti joj seže do pola leđa. Amijanda je, to mi je rekla njena mama,
također “dijete sa karakterom”. Ima sve trojke, matematiku ima jedan
jer je “velika tremašica”, a učiteljica je “u klimakteriju”. “Već”,
rekla sam, “njihova učiteljica nema ni trideset godina?” “Gospođo, danas
se svijet brže okreće”, reče mi Amijandina mama.
Kad je mali kod
nas ne baca se po podu, ne bulji u mobitel, piše zadaću, sam sebi
priprema doručak. Jednom sam ga, kad je kao dvogodišnjak dobio napadaj
“karaktera”, polila ledenom vodom pa smo to riješili.
Mrzovoljan otac koji ne zna da kontroliše svoje emocije ima negativan
uticaj na kognitivni i emocionalni razvoj dece. Iako je ovo ponašanje
uobičajenije kod muškaraca, majčinska ljutnja ne nanosi ništa manje
štete. A ako su oba roditelja sklona besu – šteta se višestruko
povećava.
Suprotnost tome su velika popustljivost i velika ambicija. Ili verovanje roditelja da mu je dete najpametnije, najsposobnije, da zasluzuje mnogo vise od ostale dece. Te tako nicu privatne jaslice 9dvojezicne), privatni vrtic( DVOJEZICNI), privatna osnovna skola naravno dvojezicna. STA RECI? Usistemu propalih vrednosti gde se popularnost stice na TIK TOKU I JUTJUBU, ovakvo je obrazovanje neophodno. Ne kazem da nema talentovane dece koja zaista treba da uce po posebnom programu, ali ta deca nikad nece biti tako "uspesna" kao ona malopre pomenuta.
Vaspitanje dece je pretezak posao posebno u ovom vremenu. Ali i "obuzdavanje" roditelja takodje mora da postoji.
NADAM SE DA JE OVAJ TEKST BIO MAKAR MALO OD KORIST!
CESTO SE PITATE DA LI STE U NECEMU ZAKASNILI ILI PORANILI.NAROCITO DANAS KAD VAM JE DOSTUPNO TOLIKO INFORMACIJA. EVO OBJASNJENJA KOJE JE DOBRO DOSLO I KOJE JE ZAISTA POTPUNO TACNO.
Neko završi fakultet sa 22 godine, a onda tri godine traži posao.
Jedan je postao uspešan direktor sa dvadeset pet, a umro u pedesetoj.
Drugi je postao direktor u pedesetoj, a poživeo devedeset.
Neko je još uvek sam, a drugi već imaju porodicu i decu.
Makron je postao predsednik sa 39, a Robert Mugabe tek sa 63.
Šumaher je postao šampion sa 25 godina, Nino Farino je u prvoj trci pobedio tek sa 44.
Voren Bafet je postao milijarder sa 56, a Cukerberg već sa 23.
Kajli Džener je postala najmlađa milijarderka u 21 godini života, ostavivši daleko za sobom sve mlade muške milijardere.
Čuveni irski pivar Artur Ginis imao je sa 56 godina 21 dete, a Džordž Kluni je sa 55 godina prvi put postao otac.
Svako na ovom svetu vodi svoju trku i ide sopstvenim putem, u svoje vreme.
Vreme je za svakoga različito.
Kad malo bolje razmislite, sve se na svetu odvija u svojoj vremenskoj zoni.
Vaši prijatelji mogu da budu ispred vas, a neki će možda ostati iza.
Sve je to prirodno.
Svako živi u svojoj vremenskoj zoni.
Ne treba zavideti i porediti se s drugima, jer oni su u svojoj vremenskoj zoni, a vi u svojoj.
Život je trenutak, iščekivanje prave prilike da se ostvarite.
I zato se opustite i uživajte.
Niste zakasnili.
Niste ni poranili.
Stižete u pravo vreme.
Ili sto je moja baka govorila; Sve u svoje vreme!Vreme je jedina stvar koju ne
možemo kontrolistati, ne možemo je zaustaviti niti promeniti. Ono teče
svojim tokom i prolazi bez obzira na sve. Gledajući na njega objektivno –
vreme je merljiva veličina, možemo na njega gledati kao na prošlo,
sadašnje i buduće, a njegov tempo prolaženja je uvek isti. Međutim,
gledajući na vreme subjektivno, ono prolazi uvek drugačije – u
zavisnosti od toga šta radimo, gde smo, sa kim…Narocito to nase vreme ! VREME KADA SMO NAJUSPESNIJI U ZIVOTU ,KADA SMO SRECNI,ZADOVOLJNI ZIVOTOM KOJI VODIMO,JEDNOSTAVNO KAD SMO OSTVARILI ONO STO SMO ZELELI.Stvarno je jasno da je najvredniji resurs koji svako od nas poseduje u stvari vreme. – Stiv Džobs Ljudi uvek stižu u tačno vreme na mesta na kojima ih neko čeka. – Paulo KoeljoIzabrati pravo vreme znači uštedeti vreme.
Bekon Ono što može da bude urađeno u bilo koje vreme, ne bude nikada urađeno.
Engleska poslovica
DOBILI SMO NA POKLON JOS 365(DO SLEDECE NOVE GODINE) I SADA JE PRED NAMA VELIKI POSAO. I SAMO MI SAMI MOZEMO DA UCINIMO DA TI DANI BUDU DOBRI ILI LOSI. I KAO STO LATINSKA IZREKA KAZE KARPE DIEM ( ISKORISTI DAN ILI BOLJI PREVOD UHVATI DAN) SVAKI DAN MOZE POSTATI ONO NASE VREME. MORAM I OVO DA NAPISEM . 24 SATA IMAMO SVI . SVAKO LJUDSKO BICE NA PLANETI, KOLIKO GOD GODINA KO IMAO. A TOLIKO SU IMALI I TESLA. I DA VINCI I KOELJO I STIV DZOBS I MNOGI DRUGI USPESNI LJUDI. TACNO TOLIKO,. STO SAMO POTVRDJUJE OVU PRICU O NASEM VREMENU ZA USPEH. 'SVAKO DBOJE SVOJIH 5 MINUTA ILI SANSU ZA USPEH. I SVAKI DAN MOZE DA BUDE BAS ONAJ PRAVI, NE GUBITE VREME, NE GUBITE NADU SVE CE DOCI U SVOJE VREME TO JEST ONDA KAD BUDE VASE VREME!