уторак, 13. јул 2021.

PTICA STANARICA IL PTICA SELICA

DA VIDIMO STA KO MISLI O OVOJ TEMI. DA LI VISE VOLITE DA CEO ZIVOT PROVEDETE NA JEDNOM MESTU ILI VOLITE DA MENJATE STANOVE, NASELJA, GRADOVE PA I DRZAVE. PRITOM ZAISTA NE MISLIM NA PUTOVANJA JER TO JE NESTO SASVIM DRUGO NEGO BAS MISLIM NA TO KOLIKO SMO SPREMNI DA MENJAMO MESTO GDE ZIVIMO. 

Ako znamo da je kuca mesto gde zivimo, a dom je ono kako zivimo  pitanje menjanja mesta za zivot zaista dobija drugi smisao. Ako znamo da dom nosimo sa sobom kao puz svoju kucicu i mi mozemo da stvorimo dom u bilo kojoj kuci na svetu. A ako to ne umemo ni najlepsi dvorac nam nece biti dom.

Evo nekoliko saveta kako od kuce napraviti dom bilo  za kratak vremenski period bilo za generacije.

Iako su ljudi ono što čini dom, potrudite se da uskladite i ove faktore koji utiču da vaš stan bude zaista jedno toplo porodično gnezdo. Svi vole lep ambijent. Kada odete u restoran prvi utisak ostaviće vam lepo uređen enterijer. Isto važi i za vas dom. Ukoliko vaši zidovi odišu prijatnim bojama, prozori lepim zavesama, podovi čistoćom svi će voleti da provode vreme u vašem domu. Osvetlenje -ovo je zapravo i najvažnije. Uvek treba birati da dom bude što osvetljeniji, jer ono doprinosi boljem raspoloženju. U večernjim satima možete osvetliti određene delove sobe i tako doprineti što romantičnijem raspoloženju.Ukoliko stan u koji ste se uselili nije baš funkcionalan i nema puno svetla, vi na to ne možete da utičete. Ono na šta možete je svakako higijena. Iako zvuči kao lak posao – nije. Odvojite vreme na nedeljnoj osnovi kada ćete se posvetiti čišćenju kuće. Bićete mnogo srećniji i zadovoljniji.Kuvajte! Ako ne znate – naučite, ako niste nikada do sada – počnite! Dobro je za zdravlje, a prvenstveno podstičete porodična druženja. Svi će voleti da ručkaju kod vas i smatrati vašu kuću pravim domom.olite svoje ukućane, nemojte se svađati zbog sitnica. I zapamtite da je uvek najlepše vratiti se svome domu – bilo da je to onaj u kom ste odrasli ili koji ste sami stvorili. 

Neko je ostao  uroditeljskoj kuci ceo zivot, stvaraju u njoj i svoju sekundarnu porodicu kao sto su i njegovi roditelji. Moc doma tu je najjaca. Energija svih koji su u toj kuci ziveli ( bili clanovi porodice) obavezuje ivezuje da se u toj kuci i ostane. Tu nikome na pamet ne pada da ode i zivi na nekom drugom mestu. Preseljenje dece koja se osamostaljuju bilo sama bilo sa partnerima jos uvek ima energiju primarne porodice. Tek onda kada mladi par krene sa osnivanjem svoje porodice u svojoj kuci i napravi dom za sebe oslobadja se energije primarne porodice.  Sad neko je kao podstanar morao da prodje vise kuca i stanova,mladi parovi takodje, ali opet to je druga prica i nema veze sa ovom temom jer ovde je tema - necija zelja da zivi na istom mestu uvek ili zelja da se menja mesto stanovanja. Znaci da nije moranje. Nego bas zelja za promenama.

Ovde nisam kod kuće. Ali znam da više volim da ovde ne budem kod kuće, nego negde drugde . Sve zavisi od zadatog ili izabranog okruženja – od toga gde i kad i kako neko živi. Moramo precizno znati o čemu govorimo kada govorimo o našoj kući i o našem odsustvu od kuće. Jer, neko živi u socijalizmu, a neko u kapitalizmu. Nije to isto. Neko živi u pozorištu, a neko u bioskopu. Nije to isto. Neko živi u Nemačkoj 1520. godine, neko u Nemačkoj 1941. godine, a neko u Nemačkoj 2011. godine. Nije to isto. Neko živi u tridesetmilionskom Meksiko Sitiju, a neko na pustom ostrvu sa Petkom. Nije to isto. Neko živi na netu, a neko na čistom vazduhu, na proplancima pored gorskih jezera. Nije to isto. Neko živi u rudniku, a neko u iglou. Nije to isto.Neko živi u zdravlju, a neko u bolesti. Nije to isto. Neko živi u tenku, a neko u krevetu. Nije to isto. Neko živi u domu za nezbrinutu decu, a neko u vrtiću do popodne, kad ga roditelji vode kući. Nije to isto. Neko živi na naftnoj platformi usred okeana, a neko u metrou. Nije to isto. Neko živi u getu, a neko na Azurnoj obali. Nije to isto. Neko živi u državi, a neko u plemenu. Nije to isto. Neko živi u orbitalnoj stanici, u uslovima bestežinskog stanja, a neko svakog dana golim rukama okopava tvrdu zemlju, po žezi i po mrazu. Nije to isto. Neko živi u ljubavi, a neko u mržnji. Nije to isto. Neko živi u sebi, a neko van sebe. Nije to isto. Neko živi u krizi, a neko u nirvani. Nije to isto. Neko živi u hotelu, a neko pod mostom. Nije to isto. Neko živi u veri, a neko u praznoverju, a neko u sumnji, a neko ni u jednom od svega toga. Nije to isto. Neko živi na berzi, a neko na šaci pirinča dnevno. Nije to isto. Neko živi u političkoj partiji, a neko nikad nije glasao na izborima. Nije to isto. I tako u nedogled. A opet, sve su to inostranstva. Nije to isto, ali je slično: nigde kod kuće – svuda i uvek u inostranstvu.

Gde ti živiš? – upitaj bližnjeg, upitaj sebe, pre nego započneš razgovor o domu i odsustvu, o domovini i inostranstvu, o srodnosti i tuđosti, o odlasku i povratku. Imaj pritom na umu: jedan čovek – jedan svet. Te milijarde svetova samo se delimično, čak samo rubno preklapaju, prožimaju, sporazumevaju, deluju – samo delimično i rubno. Stepen konfluencije je mali, bez kritične nosivosti. Najbolje što možemo da dosegnemo je, izgleda, ta razlivenost u uže ili šire mreže bez opazivog težišta i usmerenja. Stoga je najpre važno utvrditi u čemu svako od nas živi. Tek kad to znamo i razumemo, sledi pitanje o neminovnoj nedovoljnosti, neispunjenosti, nesavršenosti i nestabilnosti habitata – tek tad sledi ispitivanje ambivalencije kuće i inostranstva, pripadnosti i otuđenosti, zavičaja i bezzavičajnosti.Najtacnije je reci da se u životu osećamo ne baš sasvim kao kod kuće. Život je inostranstvo. Zelela bih da  sa vama podelim tri price.Shvaticete zasto.

Prva prica

Posebnu vrstu teškoća u bestežinskom stanju imaju kosmonauti muslimanske veroispovesti. Pre nekoliko godina, kosmonauti muhamedanci žalili su se da tokom leta i kruženja na vasionskim orbitama ne mogu da odrede na kojoj je strani Meka, pošto su fizičke odrednice za praktikovanje verskih obreda gotovo neprimenjive. Klečanje je, na primer, nemoguće bez dejstva gravitacije. Zatim, kad smo na zemlji, obično znamo gde je nebo, ali kad smo duboko u nebeskim sferama, ponekad ne možemo znati gde je zemlja. Zbog toga je izrađen Priručnik Muslimanskih obaveza u međunarodnim svemirskim stanicama, Muslim Obligations in the International Space Station: Manual, koji je sastavio Savet Islamske Nacionalne Fatve, The Islamic National Fatwa Council. Objavljivanje Priručnika usledilo je nakon što je treći musliman lansiran u kosmos – sa velelepne rampe kazahstanskog kosmodroma u Bajkonuru – kosmonaut po imenu Sheikh Muszaphar Shukora iz Malezije, i to kao član ruske posade, ali prvi koji je u nebesima boravio tokom praznika Ramadana, kada se, osim redovnih verskih aktivnosti, vernici tokom dana uzdržavaju od hrane, pića i seksa. U Priručniku se, između ostalog, kosmonautima ovako savetuje: “Tokom ritualne molitve, ukoliko ne možeš da ustaneš, možeš da se pogneš. Ako ne možeš da stojiš, možeš da sediš. Ukoliko ne možeš da sedneš, treba da legneš.” Poznati kartograf Kemal Abdali, međutim, autoritet za pitanja teologije i strateške politike muhamedanstva, tvrdi da vernik treba da se koncentriše na molitvu,a ne na geografiju ili astronomiju. To što nema gravitacije ne znači da dužnosti i molitve upućene Alahu neće stići na odredište. Nije li, uostalom, i sam prodor u vasionu neka vrsta naše veličanstvene molitve upućene Svevišnjem? Četvrtom kosmonautu muhamedanske veroispovesti bilo je lakše tokom misije, zahvaljujući uputsvima iz Priručnika, kao i instrukcijama poput ovih uvaženog Kemala Abdalija. Ta je misija trajala rekordnih dvanaest meseci, sedam dana i jedanaest sati. Bestežinsko stanje je inostranstvo, svemir je otadžbina. Put u kosmos i usrdnost molitve pokazuju se kao vrhunske dimenzije ljudskosti, bez obzira na mesto gde se izvršavaju, bez obzira na neposredno socijalno-tehnološko okruženje, bez obzira na fizičko-biološke okolnosti pod kojima su zadani.

Druga prica

 Muža je izgubila pre dve godine. Njena je kasta nedodirljivih. Samohrana je majka, hrišćanka, radi u nadnici na njivi, danas kao i svakoga dana, sa komšijama i rođacima. Oko podne, kad sunce najjače bije, prijateljica je zamoli da odnese vode muškarcima na drugom kraju njive. Ona tako i učini, odlazi do obližnjeg bunara, zahvata vode u vedro. U jednoj ruci nosi vedro s vodom, u drugoj čašu od pečene gline. Prvi muškarac kome je prišla pije i zahvaljuje joj se. Drugi čovek odbije da pije iako je žedan, zato što je, kaže, voda prljava. Ona ga uverava da greši, da je donela svežu vodu sa bunara. On kaže da je voda prljava jer ju je ona dotakla, jer je nevernica, ne priznaje Muhameda. Na to, ona mu ponudi još jednom da se napije. Nemati kud. Nemati s kim. Nemati čemu. Nemati. Ona misli da žeđ i voda ne zavise od njenog ili njegovog Boga i Proroka, ali ćuti, to ne izgovara. On je pita da li ona to osporava sure iz svetog Kurana i moć Alaha. Ona kaže da joj to ne pada na pamet, da je samo htela da mu pomogne i napoji ga. On prosipa vodu i otera je. Sutradan, onaj čovek ovu ženu prijavljuje javnom tužiocu za bogohuljenje. Zakon o zaštiti protiv bogohuljenja na snazi je već trideset godina, ali se retko primenjuje. Kazne za prekršaje prema ovom zakonu su nemilosrdne. Ženu hapse i sude joj. Sud utvrđuje da je kriva i po zakonu joj se određuje najstroža kazna: smrt kamenovanjem. Dok je u zatvoru i čeka na izvršenje kazne, rođaci brinu o njeno sedmoro dece, sedam kćeri. U novinama pišu o njenom slučaju i sve to izaziva burne reakcije, kako u javnosti, tako i u svakoj porodici u zemlji. Pojedini intelektualci i političari zalažu se za njeno oslobođenje i za ukidanje zakona o zaštiti protiv bogohuljenja. Najuticajnija javna ličnost koja staje na čelo ove inicijative je guverner centralne i najmnogoljudnije pokrajine. Izvršenje kazne se pod pritiskom javnosti odlaže. Inicijativa za ukidanje zakona o zaštiti protiv bogohuljenja dobija na zamahu i pristalice su sve glasnije. Glasovi podrške stižu i iz inostranstva, sa mnogih strana. Guverner obilazi čitavu zemlju i drži govore, ne posustaje. Pri polasku na jedan miting šef njegovog obezbeđenja mu prilazi na parkingu i pred svima ispaljuje 32 metka u njega. Ubicu niko ni ne pomišlja da spreči. Potom se atentator mirno predaje policiji. Sutradan se na mestu događaja okuplja grupa od pedesetak ljudi, uglavnom žena, sa svećama i cvećem. Ali ispred zgrade policije u kojoj se nalazi atentator skupilo se pedeset hiljada ljudi koji mu kliču, za njih je on junak, svetac, mučenik. Ubica guvernera proviruje kroz prozor nasmejan i maše. Sahrana guvernera protiče bez incidenata, ali uz vrlo jake mere obezbeđenja i prisustvo svih domaćih medija, elektronskih i štampanih, ali i uz nezapamćen broj novinara iz inostranstva. Debata o zakonu o zaštiti protiv boguljenja postaje ključno političko pitanje u zemlji. Mišljenja su suprotstavljena do isključivosti. Datum odloženog izvršenja kazne ženi osuđenoj na smrt, samohranoj majci sa sedmoro dece, približava se. Prilikom premeštaja atentatora iz jednog zatvora u drugi, hiljade ljudi posipaju ga laticama ruža. Put kojim se sporo kreće vozilo posut je cvećem. Izvršenje kazne se približilo sasvim. Niko više ne spominje novo odlaganje. Zakon je inostranstvo, nedodirljivost je otadžbina.

Treca prica

 

Međunarodni mediji javljaju, pozivajući se na takozvane dobro obaveštene neimenovane izvore, da se bivši predsednik najveće svetske super-sile George W. Bush uplašio prošlog meseca i u zadnji čas odustao od putovanja u Švajcarsku na ekskluzivni samit svetske ekonomske i političke elite u Davosu, jer je postojao realan rizik da će biti uhapšen zbog optužbi za ratne zločine. Pominje se odgovornost za Irak i Avganistan, za mučenja zatvorenika u vojnoj bazi Guantanamo na Kubi i u brojnim drugim zatvorima na tajnim lokacijama širom sveta. Da je Bush Junior otišao u Švajcarsku i da je uhapšen i da mu je suđeno i da je proglašen krivim i da mu je izrečena kazna po zakonu, ta kazna ni u kom slučaju ne bi mogla da bude kamenovanje. Švajcarski zakoni nisu takvi. Uostalom, mnogo je tih uslova i preduslova i pred-preduslova, koji u slučaju Busha Juniora ne mogu biti ispunjeni. Pa tako nema primene nikakvog zakona, o tome se, izgleda, ne može ni misliti. Zakon je inostranstvo, nedodirljivost je otadžbina.

To su te tri priče, nabrzinu ispričane. Priče su istinite i veoma poucne. 

PA BILO DA STE PTICA STANARICA ILI PTICA SELICA JASNO VAM JE DA SE DOM NOSI U SRCU. LJUDI SA KOJIMA ZIVITE I NACIN VASEG ZIVOTA SU DOM. KUCA SU SAMO ZIDOVI NA BILO KOM MESTU NA PLANETI. A AKO ZELITE DA VAS DOM BUDE PODLOZAN PROMENAMA I DA CESTO MENJATE  KUCE U KOJIMA ZIVITE I TO VAM DOBRO IDE ONDA TAKO I ZIVITE. STA VAS BRIGA AKO  SE TO DRUGIM LJUDIMA CINI CUDNIM I TESKIM NACINOM ZIVOTA. ONI SU ONDA STANARICE I NE MOGU DA VAS SHVATE. SELICE MENJAJU  KUCE, GRADOVE, DRZAVE ,PLANETU AKO TREBA I SVUGDE SE OSECAJU DOBRO JER U SRCU NOSE DOM.  MALO IM ZAVIDIM  NA TOME JER NIKADA NISAM IMALA HRABROSTI DA TAKO ZIVIM A NIJE DA NISAM ZELELA.

недеља, 11. јул 2021.

SARAJEVO, JERUSALIM I ISTANBUL

POST O PODELAMA. ALI NE ONAKO POLITICKO VERSKIM MADA NA NJIMA POCIVA VEC VISE KAO SKUP ZANIMLJIVOSTI O TRI NAJZANIMLJIVIJA GRADA NA SVETU.NE MOGU DA KAZEM KAKAV JE JERUSALIM JER GA NISAM POSETILA, SARAJEVO JE IZUZETNO, A INSTABUL SAM SAMO 'OKRZNULA' POGLEDOM NA MOJU VELIKU ZALOST.

Sarajevo spada u one gradove čiji je postanak vezan za dolazak Osmanlija, i čiji je razvitak uslovljen vekovnom osmanlijskom upravom. Gledan sa visine, grad nam se obraća svojim građevinama, baštama i ulicama koje su ispisane i nacrtane na padinama strmih bregova kao na stranicama napola otvorene knjige.Reč Sarajevo potiče od turske složenice ,,saray ovasi“ što znači dvor i polje oko dvora

Kao glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći ekonomski, obrazovni i kulturni centar, Sarajevo predstavlja jedan od najzanimljivijih gradova u Evropi. Duh zapada i istoka. Čarobni grad u kojem ćete naučiti da malo zastanete, zaboravite na prebrzi tempo života, popijete i pojedete lagano, uživajući u kafi i sarajevskim ćevapima, pitama ispod sača, baklavama i drugim poslasticama koje život nudi. Hadži Šabanova kafana bila je prva sarajevska kafana otvorena pre skoro 500 godina. Bilo je to 1534. godine, što je čak 120 godina pre Londona i drugih evropskih gradova. BOSANSKA KAFA - narodu je poznatija kao turska bez obzira što tipični Bosanci piju mnogo više kafe nego Turci,  (popije se više kafe u Sarajevu, nego u Istanbulu). Kada gosti poruče “bosansku kafuznači da će dugo sedeti i razgovarati. BIH ima najvecu potrosnju kafe  po glavi stanovnika na svetu.

Ko bi rekao da će Sarajevo posle sukoba devedesetih biti jedini grad u Evropi koji će imati džamiju, crkvu, i to i katoličku i pravoslavnu, te sinagogu - sve na jednom mestu? Ove građevine se nalaze jedna do druge na svega desetak minuta udaljenosti.Sarajevska Begova džamija iz 16. veka poznata je iz mnogobrojnih razloga. Ona je jedna od najvećih, najvažnijih i jedna od najstarijih džamija. Ona se takođe može pohvaliti i time što je prva džamija u svetu koja je koristila struju. U ,,Zemaljskom muzeju“ u Sarajevu čuva se Hagada, jevrejski rukopisno-oslikani kodeks nastao u 14. veku na području severne Španije, koja je preživela inkviziciju i sve ratove. Posle rata 90-tih godina sarajevo nije vise ono isto jer je striktno podeljeno na muslimanski i nemuslimanski deo, kao sto je i cela bih podeljena na tri verske zajednice, pravoslavnu, katolicku i muslimansku. Velika steta naneta evropskom Jerusalimu kako drugacije nazivaju Sarajevo. Veoma sam tuzna zbog toga jer vera i politika ne smeju da uticu na delenje ljudi. Ljudi su svi isti ma oje vere bili. Takvim podelama najvecu stetu zapravo je podneo sam grad Sarajevo jer mu je uzeta njegova sirok multikulturalna dusa. Ne kazem i dalje je na Bas Carsiji, Ilidzi i na mostovima prelepe Miljacke najlepse na svetu. Sevdas niko nije mogao oteti ili unistitti. A sevdah je dusa.

 

 Jerusalim je glavni grad Izraela i sveto mesto tri glavne religije: hrišćanstva, judaizma i islama. U ovom gradu  je Isus mučen, razapet i vaskrsao i tu možete proći ulicom kojom je On vođen na pogubljenje.

U starom gradu su: Isusov stradalni put, Golgota, Crkva Hristovog Vaznesenja, Isusov grob, Zid plača i mnogo toga što se ne može opisati već se mora otputovati tamo i videti.

Tako se unutar Starog grada može pored ostalog videti još i Kupola na steni, džamija Al Aksa koja je jedna od najpoznatijih muslimanskih svetinja.Nezamislivo je šetati ulicama Jerusalima a ne prošetati se u Starom gradu ulicom Jaffo. Svaki korak u ovoj ulici, kao uostalom i u celom Jerusalimu, predstavlja hodanje kroz istoriju. Jaffa ulica je dosta široka a završava se na trgu preko kojeg prelazi novi most koji je delo španskog arhitekte Kalatrave.

U stari grad se ulazi kroz Lavlju kapiju prema čuvenoj ulici Via Dolores ili “Putu bola” u kojoj su označena mesta na kojima je Isus padao noseći krst.

Tih mesta ima ukupno četrnaest ali su poslednja četiri unutar Crkve Hristovog Vaskrsenja ili kako je još zovu Crkva Svetog Groba koja se nalazi na brdu Golgota gde je Isus razapet. Na Golgoti se može videti rupa u kamenu u kojoj je bio pričvršćen krst sa razapetim Isusovim telom.

 Stari grad je okružen impozantnim zidinama koje potiču iz osmanskog perioda, a kada se uđe u jevrejsku četvrt starog grada put vodi do jevrejske svetinje – Zida plača koji je zapravo zapadni zid Jerusalimskog hrama.

Zid plača je najposećenije mesto u Izraelu a na koje dolaze Jevreji iz celog sveta da se mole i da u pukotine zida na hartiji ostavljaju poruke.

Muslimanska porodica koja je spasila Jevreje od genocida, kasnije je bila spašena od strane države Izraela tokom rata u Bosni.

Ukoliko posjetite Izrael, nemojte se iznenaditi da vidite sladoled sa ukusom humusa.

Postoji posebna vrsta osjećanja koje neki ljudi dobiju pri posjeti Jerusalima, poznatija kao jerusalimski sindrom. Evo i primjera koji detaljnije objašnjava ovo stanje. Dakle, potpuno zdrav Njemac, zaputio se put Jerusalima radi proučavanja istorije i religije. Ubrzo po dolasku, počeo je da nosi togu, da na ulicama naglas citira djelove iz Biblije i da se predstavlja kao mesija. Svi ljekari koji su ga pregledali i koji su čuli za ovaj slučaj nisu imali utemeljeno objašnjenje za ovo stanje. Takođe od ovog sindroma oboli oko 40-ak ljudi svake godine od svih onih koji posjete ovaj grad.Ovo je jedina zemlja na svijetu gdje je vojni rok za žene obavezan. I ne samo to! On traje pune dvije godine.vake godine, više od 1000 pisama stigne u Jerusalim, adresiranih na “Boga“.

Prvi ikada napravljen antivirus za računar, napravili su Izraelci 1979. godine.U ovoj zemlji, napravljen je prvi USB.

Da li ste znali da, 85% pitke vode pripada Jevrejima, a preostalih 15% Palestincima? Na primjer, u Hebronu, 85% pitke vode dijeli se na 400 izraelskim doseljenika, a preostalih 15% se dijeli na 120.000 Palestinaca?

Regeneracija srčanog tkiva je moguća u Sjedinjenim Američkim Državama, zahvaljujući istraživanju o matičnim ćelijama, od strane izraelskih specijalista.

Tel Aviv je poznat kao gej grad istoka.

Da li ste znali da nejevreji ne mogu kupiti ili zakupiti zemlju u Izraelu? Jevreju iz bilo koje države u svijetu zagarantovano je izraelsko državljanstvo, dok su Palestinci, koji u toj regiji žive vijekovima, danas žive u izolaciji i okupaciji. Ova zemlja ima najviše prevedenih knjiga sa drugih jezika u svijetu. Ovo je isto tako i jedina zemlja na svijetu koja je oživjela mrtav jezik i koristi ga oficijelni sada.

Isto tako, svi Palestini dobijaju lične karte u boji, kako bih ih razlikovali od Jevreja.

Nezamislivo je otputovati u Jerusalimu a ne obići “Shuk” –tržnice koje vrve od ljudi. Ove tržnice su prepune šarenih štandova, ukusne hrane, voća, povrća robe i povrh svega dobre atmosfere.

U  okviru njih su mnogobrojni mali kafići i autentični restorani koji neodoljivo mame ukusnim specijalitetima. Eto poveznice sa Bas carsijom. Jos jedan dokaz tome da su svi ljudi na svetu isti, ali ih politika i vera stalno dele i uvlace u besmislene ratove.

Istanbul

Istanbul je bio glavni grad nekih od najjačih i najvećih carstava tokom svog vremena, od Rimskog carstva, Vizantijskog carstva i Otomanske imperije. Istanbul je stariji nego što mislite. Neolitski artefakti, koje su arheolozi otkrili poslednjih godina, ukazuju na to da je područje Istanbula naseljeno više od 8.000 godina. Kada je veliki rimski car Konstantin od Istanbula stvorio prestonicu Istočnog rimskog carstva (330. godine nove ere), odlučio je da ga, baš kao i Rim, izgradi na sedam brda. Grad je takođe dobio ime po caru – Konstantinopolj (Grad Konstantin). Grad je za vreme Osmanlija preimenovan u Istanbul, ali ga mnogi još uvek zovu Konstantinopolj ili Carigrad. Istanbul je stecište različitih kultura – a samim tim i nekoliko religija. Danas su zvanično 99% stanovništva grada muslimani, međutim, to nije bio slučaj u skorijoj prošlosti. U doba Otomanskog carstva u gradu je vladala velika raznolikost religije i etničke pripadnosti. Na primer, prema popisu iz 1914. godine, čak 35% stanovništva Istanbula bilo je religija koje nisu islam: to su uglavnom bili grčki i jermenski pravoslavni hrišćani i Jevreji.Kao i u svakoj islamskoj zemlji, pet puta dnevno možete širom grada čuti pozive za molitvu sa minareta i često možete posmatrati ljude kako se mole na ulicama ili na drugim javnim mestima.Kula Galata izgrađena je 1348. godine, a prvobitno ime ove gradjevine bilo je Hristova kula. Ona se koristila za smeštaj ratnih zarobljenika. Sada se sa nje pruža pogled na grad od 360°.  Tu je jedinstvena podela na kontinente - Istanbul je jedini grad na svetu koji se nalazi na dva kontinenta, grad koji spaja Aziju i Evropu. 

A sada da se vratimo na pricu o carsijama. U Istanbulu nalazi se Kapali carsija koja po svojoj velicini i bljestanju zlata nadilazi sve carsije na svetu. A opet ima onu dusu Bas carsije i onaj trgovinski duh sitnih zanatlija jerusalimske carsije.Na Kapali carsiji cenkanje je obavezno. Kako iskonsko, staro, predivno.Veza izmedju trgovca i  kupca  -  igra zivaca, nadmudrivanje - oci u oci! I niko se posle ne pokaje cak i ako je pogresio jer tu je bitna samo igra. Na bezdusnim berzama danas nadmudrivanje i igra zivaca bitne su samo da se ostvari sto veci profit, a svaki gubitak opasan je po zivot i to bukvalno.

TAJ  DUH CENKANJA, MIRNOG I SPOKOJNOG ZIVOTA KOJI JE NEKAD POSTOJAO MOZETE NACI SAMO U TIM CARSIJAMA BILO GDE NA SVETU. NAJVISE U OVE TRI POMENUTE. I NEMA VEZE KAKO SE ZOVU .PREPOZNACETE IH SIGURNO PO TOME STO CETE SE SAMO  TAMO OSETITI PRIJATNO I OPUSTENO,


петак, 9. јул 2021.

SUDBINA

 

SUDBINA  POSTOJI ILI NE POSTOJI? VEROVANJE  U SUDBINU MOZE BITI  DOBRO I LOSE.PREDSKAZANJA DAJU DOKAZ DA SUDBINA POSTOJI KAO NESTO STO SE NE MOZE IZBECI. ALI OPET  MI  PADA NAPAMET DA SU SVA PREDSKAZANJA ZAPRAVO DEZA VI JER ZIVIMO U NEKOLIKO  RAZLICITIH DIMENZIJA. TAKO DOLAZIM DO TOGA DA SUDBINA ZAPRAVO POSTOJI IDA SE NE MOZE IZBECI I DA SE ONA PONAVLJA  KROZ VREME I PROSTOR BESKONACNO.

Sudbina je, prema narodnom verovanju, sila koja određuje život svakog pojedinca i od koje se ne može umaći. Sudbina je ono što je nekom predodređeno, pogotovo najznačajniji događaji u životu, uključujući čas i način smrti. Događaji koje čoveka snalaze smatraju mu se dosuđenim, a ono željeno koje i pored uloženog truda ostaje neostvareno, smatra ce nesuđenim.U filozofskom smislu, sudbina je nužni red u svetu kojem je podvrgnuto svako biće. Sudbina nije slepa ili slučajna kao usud (lat. fatum), nego racionalna premda je nepoznata pojedincu koji u njoj ucestvuje. Tokom istorije, mnogi ljudi su bili nezadovoljni samo fizičkim objašnjenjima teških bolesti, raznih nesreća i prerane smrti, pa su pretpostavili natprirodni uzrok nevoljama koje dolaze bez obzira na zasluge. Verovanje u sudbinu čini život podnošljivijim time što čoveku omogućuje prihvatanje racionalnost univerzuma uprkos očiglednim nepravilnostima i nepravdama.Skloni smo da verujemo u sudbinu, ona je izgovor za sve što nam se dešava, za situacije za koje nemamo objašnjenja i probleme koje ne možemo ili ne umemo da rešimo. Tako je i Alber Kami smatrao da ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire. Psiholozi tvrde da je verovanje u sudbinu vrlo često i odbrambeni mehanizam nedovoljno jakih ljudi da se uhvate u koštac sa životnim problemima.

Filozofi bi rekli da ništa nije slučajno, astrolozi da nas zvezde pod kojima se rađamo potpuno određuju, pesnici da se od sudbine ne možemo sakriti, naučnici da je ona samo obmana, pokriće za momente kada gubimo kontrolu nad sopstvenim životom.

Da li je univerzum još pre nego što smo se rodili skovao plan, iskrojio sudbinu koju ćemo proživeti, ili smo mi, i samo mi, odgovorni za ono što se dešava, jer imamo slobodnu volju da odlučujemo i pravimo izbore?

Da li sudbina meša karte, ami samo igramo, kako je rekao Šopenhauer, pitanje je koje će zauvek biti otvoreno i oko njega će se i dalje sporiti filozofi, umetnici, naučnici...


Verovanje u sudbinu uglavnom je posledica načina na koji smo vaspitavani, jer preuzimamo obrasce ponašanja i verovanja od roditelja, koji su u najranijem uzrastu apsolutni uzori. Da li će se to verovanje nastaviti i u zrelom životnom dobu najviše zavisi od okruženja i iskustava koje proživljavamo. Uglavnom smo skloni da sudbini pripisujemo teške emotivne trenutke, događanja na čiji tok nismo u stanju da utičemo. Da, verovanje u sudbinu vrlo često je jedini način da naša psiha prevaziđe ono što se događa. To se posebno odnosi na emotivno potresne situacije, kada smo nemoćni da pomognemo sebi ili nekom drugom. Takođe, kada nam godinama nešto ne uspeva, kada i pored mnogo pokušaja ne možemo da realizujemo neki cilj, lako "skliznemo" u fatalizam, jer nam to postaje jedino "objašnjenje". Vrlo je teško prihvatiti neuspehe ili činjenicu da se nešto što želimo ne ostvaruje. U tim situacijama čovek gubi nadu i sigurnost u sebe, pa je mnogo lakše pripisati neke događaje "višim silama" nego nastaviti borbu. To je neka vrsta odbrambenog mehanizma, koji nam pomaže da prevaziđemo neprijatne emocije i trenutke. Ponekad je jako teško nastaviti borbu za neki životni cilj, pa je "bezbolnije" neuspeh pripisati sudbini. To se u psihologiji naziva "unutrušnji lokus (centar) kontorole", nasuprot "spoljašnjem". "Unutrašnji" znači da smo svesni da MI snosimo odgovornost za svoj život i da na većinu stvari koje nam se događaju možemo da utičemo. Kada sve ide kako treba, ubeđeni smo da smo prvenstveno sami za to zaslužni. Međutim, kada nije sve onako kako smo planirali, okrećemo se "spoljašnjem lokusu kontrole", odnosno verovanju da je neko drugi kriv za sve - ljudi oko nas, "viša sila", "sudbina"... Da, svako uverenje moguće je prevazići, ali je za to potrebna izuzetna energija i snaga. Kako ćemo se nositi sa problemima, sa životnim situacijama, zavisi od mnogo faktora, od karaktera, vaspitanja, okolnosti... Sposobnost da se nosimo sa osećanjima, da pronađemo objašnjenja za ono što se događa, da sagledamo svoj život i na osnovu toga nastavimo ka ciljevima koje smo zacrtali, stalna je borba. Prevazilaženje fatalizma može se desiti jedino ako uzmemo život u svoje ruke i shvatimo da smo u velikoj meri odgovorni za ono što se događa. Sloboda da biramo i donosimo samostalne odluke sa sobom nosi i veliku odgovornost. A, nažalost, mnogi nisu spremni da je prihvate.Da, ali samo ukoliko verujemo u pozitivne aspekte sudbine, odnosno ukoliko smatramo da nismo predodređeni samo za loša i neprijatna događanja. Pozitivne misli izuzetno su važne, jer podsvest reaguje na ono u šta verujemo. Kada smo ubeđeni da će nam "sudbina" biti lepa, ona to zaista može da postane.

Verovanje da svaki čovek ima svoju sudbinu, da je predodređen za nešto što ne može izbeći, da su volja i inteligencija nemoćne u određivanju životnog toka, uglavnom je posledica vaspitanja, načina na koji smo "oblikovani" kao deca i iskustava koja smo doživeli, potvrđuje i naša sagovornica.
Vrlo često se događa da mozak "ne može" da podnese informacije i dešavanja kojima ne može da da značenje, pa stvara odbrambeni mehanizam koji pomaže da se sve te činjenice "obrade". A, fatalizam je odličan način da sa sebe skinemo veliko breme odgovornosti, da sve prebacimo na "višu silu", tvrde stručnjaci. Zbog toga je ovo uverenje i odličan način manipulacije, upozoravaju antropolozi, a kao primer navode različite sekte i pokrete koji upravo fatalizmom kontrolišu svoje članove. pak, neki primeri toliko su upečatljivi da ni najveći skeptici ne mogu da kažu da je sve samo slučajnost. Naime, 13 godina pre nego što je potonuo Titanik, Morgan Robertson napisao je roman „Uzaludnost“, koji je ovu veliku katastrofu opisao do detalja. Roman je pričao o nepotopivom, prekookeanskom brodu koji je udario u ledenu santu odnevši u smrt većinu putnika. U mašti i stavrnosti poklopilo se previše pojedinosti, pa je roman brzo dobio reputaciju mističnog predskazanja, bio je dokaz da od sudbine ne možemo pobeći. Stručnjaci tvrde da je verovanje u sudbinu moćno onoliko koliko mi dozvolimo i ponekad može imati izuzetan psihološki efekat, a da mnoga predviđanja, moderni proroci i "čitači" sudbine koriste psihološke tehnike kako bi nam prorekli ono što nas čeka. Niz šablonskih tehnika, poznatih kao Barnumov efekat, ispitivao je psiholog Bertram Forer.

Utvrdio je da postoje određene rečenice i konstatacije koje, iako izgledaju jedinstvene, mogu da važe za svakoga. Recimo, ako vam neko kaže: „Vi ste optimista, ali ste ponekad skloni povlačenju u sebe“, poverovaćete da zna o čemu priča, jer je to karakteristika koja vas zaista određuje. Ali ne samo vas, već i sve ljude na svetu.Čak i ako verujete u sudbinu, možete mnogo učiniti da vaš život bude bolji, da svakodnevica bude lepša. Ljudski um je mnogo moćniji nego što verujemo. Ono što mislimo, uverenja i razmišljanja koja nas okupiraju, odražavaju se na materijalni svet oko nas i na ono što se događa. Jednostavnije rečeno, ono što mislimo materijalizuje se u svakodnevnom životu.

Procesi koji se dešavaju u ljudskoj psihi, uprkos brojnim istraživanjaima, još su nepoznanica. Naša podsvest aktivira ono što nam se događa, ali je glavni "problem" to što ljudi ne veruju da su sposobni da kontrolišu svoj život. Podsvest je veza sa svim "višim silama" i "sudbinama". Kada jednom uspostavimo kontakt sa podsvešću ne postoji problem koji se ne može rešiti, greška koja se ne može ispraviti.

Nemojte samo čekati da se nešto dogodi, aktivno učestvujete u svetu i onome što se događa oko vas. Iznenadićete se kako će vam život doneti nagrade, nova interesovanja i rešenja.
"Srećna zvezda" možda čeka da mi sami stanemo pod nju. Sigurno vam se dogodilo da pomislite na nekoga koga dugo niste videli ili čuli, a onda ga istog dana sretenete na ulici, da zovete nekog telefonom i ne možete da dobijete signal, jer vas ta osoba upravo zove! Neki ljudi su skloni da ovakve pojave nazivaju sudbinskim znacima, dok ih drugi jednostavno nazivaju slučajnostima. Karl Jung ovu pojavu nazvao je "sinhronost" (slučajnosti) i dao definiciju da se takve situacije događaju kada u psihi pojedinca nastane jaka potreba za nečim ili nekim.
Stručnjaci tvrde da postoje igre naše tema plus supsihe koje nazivamo inuticijom ili "šestim čulom", koje utiču na to da mnoge događaje pripisujemo sudbini. Kod nekih ljudi te sposobnosti prilično su jake, pa osećaju isto što i osoba udaljena kilometrima.
Egzaktna nauka tvrdi da se ništa ne može dogoditi ako tome ne prethodi uzrok. Od velikog praska koji se definiše kao početak trajanja univerzuma, počinje evolucija koja se sastoji u tome da se skup uzroka stalno uvećava posleditema plus sucama. To znači da za sve što se događa postoji razlog, a da događaji kasnije izazivaju uzroke za druge, nove događaje. Taj proces, ciklus koji prilično podseća na sudbinu, u univerzumu se odigrava vrlo sporo, ali se preneo i na život ljudi, pa stručnjaci tvrde da odatle potiče verovanje u sudbinu.
Matematičari su pokušavali da dokažu postojanje sudbine na relaciji uzrok i posledica, ali su zaključili da je nemoguće doći do potvrde te teze da postoje unapred definisanja dešavanja.Mnoštvo bizarnih fenomena kojima je čovečanstvo svedočilo navelo je mnoge na mišljenje da je čas smrti zapisan već prilikom rođenja i da se ne može izbeći ni po koju cenu. P isala sam vec  o tome (pogledajte moj blog) al da se podsetimo - misteriozan slučaj koji potvrđuje misterioznu predodređenost smrti je onaj o mačku Oskaru iz staračkog doma u američkom gradu Providens. Oskar, koji uopšte nije bio druželjubiv, mazio bi se samo s osobama koje bi umirale u roku od četiri sata nakon kontakta s njim.

SAD MOZDA NIJE LAGAN TEKST ZA OVOLIKE VRUCINE. NEKA, SAD IMATE VREMENA DOK STE NA ODMORU DA RAZMISLITE O SVOM ZIVOTU I SVOJOJ SUDBINI. NIJE NA ODMET NEKAD SE MALO I TIME POZABAVITI.  NE KAZEM DA JE LAKO BITI ISKREN PREMA SEBI. PA IPAK  PROBAJTE I NAPRAVITE UVID U SVOJ ZIVOT. BEZ OBZIRA STO VAM JE SUDBINA ODREDJENA ZIVOT IPAK TRAJE TOLIKO DA MOZETE MALO DA JE SKROJITE PREMA SEBI  I POSTANETE BAS SRECNI!


четвртак, 8. јул 2021.

REINKARNACIJA OPET

SVAKAKO NEISCRPNA TEMA. MEDJUTIM, MOZDA POSTOJE  I ZNACI DA STE IMALI PRETHODNE ZIVOTE. MALO BOLJE POGLEDAJTE STA VAM SE DESAVA  A CEMU VI NE PRIDAJETE NIKAKVU VAZNOST.  

Ideja da se ljudi iznova rađaju – da smo svi imali prošle živote – datira još od pre 3.000 godina. Diskusije o ovoj temi se mogu naći u drevnim tradicijama Indije, Grčke i keltskih druida, a reinkarnacija je uobičajena tema među filozofijama Novog doba.

Oni koji veruju u reinkarnaciju kažu da se tragovi naših prošlih života mogu naći u našim snovima, na naši telima, i u našim dušama.

Navedeni psihološki, emocionalni i fizički fenomeni možda sadrže nagoveštaje o tome ko smo bili nekada.

Deža vi

Većina nas je doživela iznenadni, iznenađujući osećaj da se događaj koji se trenutno odvija već dogodio ranije. Psiholog Artur Fankhauser sa Instituta C.G. Jang, razdvojio je ovaj fenomen u tri kategorije:

Deža veku – događaj koji ste već doživeli
Deža senti – poznati osećaj, možda izvan nekim glasom ili muzikom
Deža vizite – mesto koje je toliko poznato da imamo osećaj kao da smo već bili tu
Dok naučnici i psihijatri insistiraju na tome da postoje neurološka objašnjenja za ove fenomene, drugi veruju da bi ova čudna osećanja mogla biti maglovita sećanja na prošle živote.

Neobične uspomene

Devojčica ima “sećanja“ na događaje iz detinjstva za koje njeni roditelji znaju da se nikada nisu stvarno dogodili. Da li su ova sećanja dečija fantazija? Ili se ona seća nečega što joj se dogodilo pre nego što je rođena u ovom životu?

Ljudsko pamćenje je prepuno grešaka i nepoklapanja. Dakle, pitanje je: Da li je to pogrešno sećanje ili podsećanje na prošle živote?

Kada analizirate ova sećanja, potražite detalje poput adresa ili nekih orijentira koje možete istražiti u svojim satima budnosti. Takvi tragovi iz stvarnog života mogu dovest do osvetljenja prošlog života.

Snovi i noćne more

Vernici kažu da se sećanja na prošle živote takođe mogu manifestovati kao snovi i noćne more koji se ponavljaju.

Snovi o uobičajenim ili običnim životnim aktivnostima mogu ukazivati na određeno mesto na kom ste živeli tokom prethodnog života.

Isto tako, ljudi koji se redovno pojavljuju u vašim snovima su možda imali poseban odnos sa vama u drugom životu. Isto tako, noćne more mogu predstavljati traume iz prethodnog života koje su ostavile tragove na našoj duši i proganjaju nas u snovima.

Strahovi i fobije

Strah od stvari kao što su paukovi, zmije i visina izgleda kao da su usađeni u ljudsku psihu kao deo našeg evoluiranog instinkt preživljavanja. Međutim, mnogi ljudi pate od fobija koje su potpuno iracionalne. Strah od vode, ptica, brojeva, ogledala, biljaa, određenih boja… spisak je dugačak.

Za one koji veruju u prošle živote, ovi strahovi su možda preneti iz prethodnog života.

Na primer, strah od vode može ukazivati na traumu iz prethodnog života. Možda ste u tom drugom životu umrli tako što ste se udavili.

Afiniteti prema stranim kulturama

Verovatno poznajete osobu koja je rođena i odrasla u Srbiji, ali je vatreni anglofil, ili nekoga ko se oblači tako kao da učestvuje na nekom renesansnom sajmu.

Neka od ovih interesovanja jednostavno mogu biti istorijska. Ali ona takođe mogu da ukazuju na to da smo u prošlom životu živeli u nekoj dalekoj zemlji. Ova interesovanja se mogu dodatno istraživati kroz putovanja, jezik, književnost i naučna istraživanja.

Strasti

Kao i kod kulturalnih afiniteta, snažne strasti mogu biti dokaz prošlog života. Da razjasnimo, to nije jednostavno interesovanje na nivou hobija za baštovanstvo ili

fotografiju, na primer. Gotovo svi imaju takve vrste strasti.

Da bi se došlo do nivoa reinkarnacije, ova interesovanja moraju biti toliko snažna da su gotovo neodoljiva.

Razmislite o prerađivaču drveta koji svaodnevno provodi mnogo sati u radnji ili kolekcionara mapi koji ima nagon da pronađe svaku mapu jednog jedinog mesta. Ovakva vrsta ponašanja može biti dokaz prošlog života.

Nekontrolisane navike

Nekontrolisane navike i opsesije koje preuzimaju ljudske živote predstavljaju mračnu stranu strasti, i mogu čak i marginalizovati ljude u društvu.

U ovu kategoriju spadaju opsesivno-kompulsivni ljudi ili horderi – čovek koji mora da

isključi i uključi svetlo 10 puta pre nego što napusti prostoriju, žena koja skuplja novine u gomilama od po 2 metra po celoj svojoj kući jer ne može da podnese da ih se reši.

Mogu se naći psihološka objašnjenja za ove nekontrolisane navike, ali oni koji veruju u reinkarnaciju kažu da bi one mogle imati korene u prošlim životima.

Neobjašnjivi bolovi

Da li imate bolove koje lekari ne mogu sasvim precizno da odrede ili da ih objasne medicinski? Možda ćete biti označeni kao hipohondar. Ili te senzacije mogu biti manifestacije patnje koju ste pretrpeli u prethodnom životu.

Mladeži ili belezi

Mladeži ili belezi se često navode kao dokaz reinkarnacije. Često se navodi jedan slučaj koji je proučavan 1960-ih godina od stane psihijatra Iana Stivensona sa Univerziteta u Virdžiniji.

Dečak iz Indije je tvrdio da se seća života čoveka po imenu Maha Ram, koji je ubijen puškom iz blizine. Ovaj dečak je imao niz mladeža po grudima koji su podsećali na rupe od metaka. Stivenson je dokazao da je postojao čovek po imenu Maha Ram koji je ubijen puškom iz blizine.

Izveštaj autopsije je potvrdio da se rupe na čoveku poklapaju sa mestima na kojima dečak ima mladeže. Neki bi tvrdili da je to čista slučajnost, ali za vernike, ovo je dokaz reinkarnacije.

Da li vam se desilo da upoznate nekog sa kim se istog trenutka povežete ili osetite kao da ga već znate, iako se vidite po prvi put? Ako je vaš odgovor potvrdan, moguće je da ste upoznali osobu koju već znate iz nekog od prethodnih života..Odmah ste osetili povezanost ili odbačenost od strane te osobe.

Kada razmišljamo o osobama koje smo poznavali u prošlom životu, uglavnom nas misli vode do naše porodice, prijatelja ili ljubavnih partnera.

Uglavnom kada upoznate nekog sa kim ste imali neku vezu i u prošlom životu, osećate određenu dozu povezanosti sa njima. Međutim šta se dešava kada sretnemo osobu koja nam se u prošlom životu uopšte nije dopadala?

Prema njima ćemo gajiti negativne emocije, može se čak desiti i da istog trenutka osetimo odbačenost sa njihove strane. U oba slučaja, ovo je znak da se vaše duše znaju od ranije, piše “Lovesensa”.Čini vam se da gajite telepatsku povezanost sa drugom osobom.

Ovo ne znači da morate znati da koristite telepatske veštine i da jedni drugima umete slati mentalne poruke. Ipak, verovatno vam se desilo da u jednom trenutku pominjete tu osobu, a u sledećem vam upravo ona šalje poruku.

Takođe, nekada možete tačno znati šta osoba sa kojom imate tako duboku konekciju želi da kaže i pre nego što to izgovori. Vrlo je teško objasniti ovakve veze, ali ih je još teže prekinuti.

Da li ste se ikada zagledali u nečije oči i ostali zapanjeni? Da li vam se učinilo kao da ste u te iste oči gledali već dosta puta? Ako vam nečije oči izgledaju poznato, moguće je da je zbog toga što ste ih već videli u prošlom životu.

Mnogi tvrde da jedino oči ostaju iste kroz sve živote, omogućavajući nam da prepoznamo svoje duhovne prijatelje iz prethodnih života.

VASE PRAVO JE DA VERUJETE U REINKARNACIJU ILI NE? KAO I DA VERUJETE U VANZEMALJCE I PARALELNE SVETOVE. A NARAVNO DA SU REINKARNACIJA, VANZEMALJCI I PARALELNI SVETOVI USKO POVEZANI I DA POSTOJE!

 

среда, 7. јул 2021.

KOST

 PISALA SAM O KOZI KAO NAJVECEM LJUDSKOM ORGANU, O KRVI - TOJ NAJDRAGOCENIJOJ TECNOSTI, CAK I O DLAKAMA KOJE NAS POVEZUJU SA OSTALIM SISARIMA. IZOSTAVILA SAM NESTO JAKO VAZNO. PRICU O  KOSTI, SKELETU LJUDSKIH BICA. PRICA JE VRLO ZANIMLJIVA. PRAVA LETNJA.

Kada posmatramo skeletne kosti izvan tela, izgledaju suve i teške, ali one su u našem telu su žive, tj. sačinjene su od živog tkiva. Tokom života, one u našem telu stalno rastu i regenerišu se pomoću ćelija koštanog tkiva-osteoblasta. Ove ćelije stalno potpomažu novi rast kostiju tokom adolescencije, dok koštane ćelije zvane osteoklasti razlažu koštano tkivo. Ovaj konstantni ciklus stvaranja i razlaganja kostiju predstavlja, u stvari, proces njihovog remodeliranja.  Odrasli imaju 206 kostiju u telu, ali beba na rođenju ima 300 kostiju sa hrskavicom. Tokom rasta deteta, mekane i fleksibilne hrskavice se spajaju, i zajedno formiraju veće kosti kroz proces koji se zove okoštavanje. Time se smanjuje ukupan broj kostiju kod odraslih osoba. Do 25. godine života proces rasta kostiju je završen i one dostižu veličinu kolike će biti tokom čitavog života.Femur je duga kost koja se proteže od kuka do kolena. To je najjača kost u ljudskom telu i može se odupreti silama do 8 do 11 kilo njutna. Femur sadrži i crvenu i žutu koštanu srž celom dužinom.Slušna kost zvana uzengija, je najmanja kost u ljudskom telu i jedna od 3 kosti koje čine srednje uho, dimenzije 2-3 milimetra. Oblika slova „u“, ova najdublje pozicionirana kost prenosi zvučne vibracije kako bi ih mozak obradio.uke sadrže više od 27 kostiju, a zajedno nožnim kostima čine više od polovine kostiju u ljudskom telu. Kosti prstiju se sastoje od po tri kosti, zvane falange, izuzev palca koje ima samo dve falange. Pet metakarpalnih kostiju čine dlan. Zglobovi ruke su sastavljeni od osam karpalnih kostiju, koje su u obliku kugle raspoređene u nepravilnim redovima. Njih na zajedno na okupu drže ligamenti. Hiodna kost -ova kost oblika potkovice smeštena je između brade i tiroidne hrskavice. To je jedina kost u ljudskom telu koja nije povezana sa nekom drugom kosti. U funkciji je govornog aparata i zajedno sa jezikom pomaže u stvaranju govora. Kosti malog prsta su vrlo krhke i sklone prelomu. Većina ljudi povredi ovaj prst tokom života. Četiri prsta sadrže tri kosti ili falange, distalnu, srednju i proksimalnu, dok veliki prst sadrži samo dve, bez srednje falange.Osteoporoza je najčešća bolest kostiju koju karakteriše osipanje koštane mase i strukture kostiju. Osteoporoza se mogu dijagnostikovati jednostavnim testom mineralne gustine kostiju (DEXA) i tretirati promenom načina života. Kada kosti izgube esencijalne minerale, kao što je kalcijum, što dovodi da struktura u kostima u obliku mrežice postane tanka, krhka i lako dolazi do preloma.Svake sekunde, koštana srž proizvede 2 miliona crvenih krvnih zrnaca.U toku perioda od 7 godina, svaka kost u našem telu, polako se menja, dok ne bude potpuno zamenjena novom.osti odraslog čoveka čine 14% njegove ukupne težine.Ljudi i žirafe imaju jednak broj kostiju u vratnom delu organizma.Jačina kosti u pogledu izdržavanja težine je jednaka jačini granita. Kost veličine kutije šibica može da izdrži čak 9 tona tereta! Ovaj iznos čak je 4 puta veći od onog koji može da izdrži beton. Najjača kost u ljudskom organizmu je butna kost, koja je pri tom šuplja. Za odrzavanje kostiju pored kalcijuma neophodan je  imagnezijum kao i D vitamin!

 

Praistorijski ljudi čuvali su kosti svojih rođaka i prijatelja generacijama kao relikvije. I koristili ih.

Ljudi koji su u praistoriji, u bronzanom dobu, naseljavali Britaniju modificirali su ljudske kosti u svojim zajednicama i držali su te relikte pri ruci, često čuvajući dijelove kostura decenijama nakon smrti te osoba, kaže analiza artefakata s desetak praistorijskih nalazišta, objavljena u časopisu Antiquity od Cambridge University Press.

"Smrt nije kraj", početak je naslova ovog rada, a to je ovdje i bukvalno - neke ljudske kosti su obrađene da služe kao duvački instrumenti.

.Analiza bioloških tragova pomaže da napravimo razliku ne samo između tragova čoveka i životinje, već i da izdvojimo svaku jedinku pojedinačno. Forenzičari u Nacionalnom kriminalističko-tehničkom centru analiziraju samo biološke tragove ljudskog porekla – krv, pljuvačka, tkivo, zube, mokraću, dlake, spermu, kosti... Kada kriminalistički tehničar izađe na mesto gde se dogodio zločin, na osnovu onoga što vidi često može da zaključi gde bi se mogli nađi tragovi osumnjičenog. A pronalaze ih na najrazličitijim mestima: od opušaka cigareta, preko četkica za zube, do odeće, oružja, mobilnih telefona, čaša ili bilo kog drugog predmeta. Ponekad kriminalistički tehničar uzima uzorak na licu mesta, ali je često to nemoguće pa se onda razni predmeti na kojima ima tragova pakuju i šalju u DNK laboratoriju.Foreznicari mnogo toga mogu da otkriju bas iz kostiju. Od pola, preko godina starosti, bolesti , nacina ubistva do vremena ubistva. Zaista mocna stvar.

Novosadska forenzičarka Dragana Zgonjanin Bosić izabrana je za jednu od devet najboljih stručnjaka u ovoj oblasti na svetu.

Godišnje reši oko 130 slučajeva, neki imaju epiloge poput onih iz najboljih kriminalističkih serija. Kao kada je pronašla oca ženi (60) pomoću kosti vojnika zakopanog još u Drugom svetskom ratu. Ili poznati slučaj gaženja ljudi u Vojvodini kada je vozač tvrdio da je autom upravljao maloletni brat, dok je on bio na mestu suvozača.

Na kraju, DNK analiza je pokazala da je ipak stariji brat upravljao kolima, a analizom opušaka iz pepeljare saznalo se da su u kolima bili i roditelji.

“Kada se pre desetak godina autobus srušio u Tisu, tela smo nalazili i posle pet godina, potpuno degradirana, to su teški slučajevi. Najbliža familija u šoku, ne žele da veruju. U jednoj automobilskoj nesreći muško telo izgorelo je do neprepoznavanja, roditelji nisu želeli da preuzmu posmrtne ostatke tvrdeći da to nije njihov sin, da je i dalje živ. Humanom identifikacijom, nažalost, morali smo im dokazati da je to on”, dodala je Zgonjanin Bosić.

TO BI UKRATKO BILA PRICA O KOSTIMA KOJIH SE SETIMO KAD NAS ZABOLE ( REUMA) ILI KAD IH POLOMIMO. ZNACAJNE SU ZA OTKRIVANJE TRAGOVA U FOREZNICI. NAJVAZNIJA ULOGA NASEG SKELETA JE DA DRZI ZAJEDNO MISICNO TKIVO I KOZU UZ SEBE I TAKO  OMOGUCAVA FUMKCIONISANJE NASEG ORGANIZMA I SVA NASE POKRETE.

 

понедељак, 5. јул 2021.

JEDENJE GOVANA

 USTVARI JE POTPUNO ISTO ZAR NE? Pokušavam da budem fina, pa umesto “jedi govna”, ljudima kažem “ne jedi govna”.ALI OVDE JE REC O KREATIVNOM I PRODUKTIVNOM JEDENJU GOVANA.

Izgleda da su ljudi koji imaju sposobnost da jedu govna tokom razgovora inteligentniji, navodi se u novom istraživanju.

U jednom istraživanju objavljenom u naučnom žurnalu Evolutionary Psychology, istraživači navode da su otkrili da su ljudi koji su bolji u izmišljanju objašnjenja za različite koncepte obično inteligentniji od onih kojma je teško da smisle o čemu da jedu govna. Ovo bi napokon moglo objasniti zbog čega je onaj kolega sa faksa večito jeo govna na ispitima i dobijao bolje ocene od ostalih koji su zapravo učili. Ipak, ovo istraživanje takođe došlo je i do zaključka da vešti jedači govana nisu nužno ujedno i oni koji često jedu govna. straživači su iskoristili 1,017 ispitanika u okviru dva istraživanja koja su ispitivala korelacije između kognitivnih sposobnosti, volje za jedenjem govana i sposobnosti da se jedenje govana odradi kako treba.

Učesnicima u istraživanju prikazano je deset koncepata i traženo im je da ih na skali od jedan do pet ocene od “nikad čuo” do “dobro poznat, koncept koji razumem”. Šest od ovih deset koncepata, kao što su Teorija seksualne selekcije ili Generalni relativitet, bili su pravi, a četiri koncepta - Subjunktivno skaliranje, Genetička autonomija i Neuralno prihvatanje - bili su izmišljeni. Sposobnost za jedenje govana onda je merena na osnovu podataka dobijenih od onih koji su tvrdili da znaju nešto o ovim izmišljenim konceptima.

Kako bi odredili sposobnost za jedenje govana, grupi sačinjenoj od 534 ispitanika traženo je da stvore najubedljivije objašnjenje za svaki od ponuđenih koncepata. Rečeno im je da ne brinu o tome da li su ta objašnjenja zapravo istinita, već da budu kreativni i ubedljivi dok smišljaju svoja objašnjenja.

Onda je drugoj grupi ispitanika, koji su bili obeleženi kao “ocenjivači”, traženo da ocene koliko su tačne ili zadovoljavajuće odgovore dali ispitanici prve grupe, i to na skali od 1 do 5. Ova skala bila je naslovljena od “nimalo tačno” do “veoma tačno” da bi se ispitala tačnost, i “nimalo zadovoljavajuće” do “veoma zadovoljavajuće” kako bi se ispitalo koliko su dobro ova objašnjenja bila uokvirena. Od ovih ocenjivača je takođe traženoi da procene koliko su učesnici prethodne grupe inteligentni.

Istraživači su otkrili da je većina ispitanika koji su bili u stanju da izmisle zadovoljavajuće i naizgled tačne definicije lažnih koncepata ujedno dobijali i visoke ocene na testu poznavanja rečnika. Većina njih je takođe bez problema rešavala apstraktne testove rezonovanja i neverbalne testove fluidne inteligencije, što je merilo njihovu sposobnost da analiziraju i reše probleme.

“Saznali smo da su oni koji su se pokazali kao sposobniji za stvaranje zadovoljavajućih i naizgled tačnih izmišljenih definicija bili uspešniji na testovima kognitivnih sposobnosti, ali i da ih i drugi percipiraju kao inteligentnije”, zaključak je ovog istraživanja.

“Sve u svemu, sposobnost da se jedu govna može služiti i pomoći ljudima da se snađu u socijalnim sistemima, kako kao energetski efikasna strategija za impresioniranje drugih, tako i kao iskren znak inteligencije.”

Istraživači, s druge strane, upozoravaju da su ovi rezultati preliminarni, kao i da se mogu koristiti samo kao početni dokaz. “Buduća istraživanja trebalo bi da dublje istraže kauzalne relacije između inteligencije i sposobnosti jedenja govana, ukoliko takva relacija postoji”, navode autori istraživanja.

Interesantno, ovo istraživanje takođe je otkrilo i da oni koji su dobri u jedenju govana ne žele nužno da jedu govna više nego što moraju.

“Pametnije individue manje žele da jedu govna, uprkos tome što to rade bolje od drugih”, rekla je Mejn Kara-Jakubian za PsyPost. “Ovo se možda može objasniti njihovim većim kapacitetom da pripišu mentalna stanja drugima (npr. teorija uma), što im omogućava da budu svesniji situacija u kojima će jedenje govana funkcionisati, kao i onih kada neće.”

Zapravo, istraživači su pokazali da ljudi koji su spremniji da jedu govna takođe i spremnije slušaju jedenje govana. Ovo je u skladu sa drugim istraživanjem objavljenim u British Journal of Social Psychology, koje je pokazalo da ljudi koji su spremniji na to da jedu govna često lakše potpadnu pod uticaj pogrešnih informacija i lažnih vesti. 

Jos kreativnosti. 1. "Jedi govna" spašava kilograme živaca. Ma koliko bilo nekulturno. 2. Čak i ljudi za koje si bio spreman da daš bubreg mogu da odu - zato čuvaj bubrege. 3. Prijatelj je osoba koja neće dozvoliti da te neko pljuje u tvom odsustvu, ali će tebe pljunuti u lice ako si gad. A svi smo ponekad. 4. Rak se dešava svakome. Prepipavaj se. Vjeruj instinktu. Traži tri mišljenja. 5. Vjeruj želudcu. Srce i glava su skloni prevarama. 6. Znam da ti je važno šta misle drugi. I u redu je. Samo nemoj da oni budu glasniji od onog što ti misliš o sebi. Nekad u negativnim mišljenjima okoline ima istine. Odmjeri i vjeruj sebi i u sebe. 7. Suprotno današnjim filozofijama: Ne stavljaj samo sebe na prvo mjesto. Na prvom mjestu ima mjesta i za tebe i za sve one ljude koje voliš i koji te vole. Neka vas tu da se dopunjujete. Sama ćeš pošandrcati. 8. Ne krivi se. Probaj da u rekapitulacijama sebe, svog ponašanja, svojih djela ne tražiš nužno šta si pogriješila, šta ti je ružno, šta može bolje. Pohvali se. @samo_nezno_prema_sebi molim te. 9. Odjebi. Nauči da kažeś "stop". Ne želim da vas slušam. Ne želim da me dodirujeś. Ne želim da kuvam. Ne želim danas da budem majka. Ne želim danas da budem korisna. Neću prosto. Nauči da nećeš. 10. Imaj svojih 10 uvijek u glavi. Jer sve ono što ti bilo ko da kao savjet ne mora da znači da će biti korisno i tebi. Ko te zna bolje od tebe? 

Problem je ipak najvise u  tome sto je : jedi govna postalo uzrecica, kao brate, jebote  i slicno,  te je mnogo izgubilo na kvalitetu. Ej bre uzrecica, zarez  u recenici, steta  zaista.

I sad bas o kakici.

Astronauti su kod prvog posjeta mjesecu ostavili razne stvari, pa tako uz najpoznatiju, Američku zastavu na mjesecu su četiri vrećice njihovih govana. Koliko god smiješno zvučalo, stručnjake zanima kako se bakterije u govnima ponašaju u svemiru, ali zasada ne postoje planovi o daljnjim istraživanjima. Možda je i sve teorija zavjere pa su vrećice sa govnima ostavljene u nekom studiu.2014. lansirali su bus koji za gorivo koristi ljudski izmet i ostatke hrane kako bi proizveo plinove koji ga pogone. Jedno punjenje je dovoljno da prođe 186 milja (oko 300 km), a za to je dovoljno da se pet osoba pokaka i bus vozi bez problema. Ima 40 sjedala i prevozi putnike od Batha do Bristol zračne luke. Je li način plaćanja u ovom busu shit to travel?Postoji nešto što vas tjera na sranje kada uđete u knjižnicu, mirna atmosfera, miris tinte i papira – opisuje Mariko Aoki fenomen koji je nazvan po njoj. Ne postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju ovu suludu teoriju. ali postoji par teorija: osobe poistovječuju čitanje knjiga sa čitanjem na WC-u, a kada gledate knjige na donjim policama, vrlo ste blizu položaju za kakanje. Trebaju li knjižnice povećati broj sanitarnih čvorova.nogi ne znaju da je Mozart pisao nakaradne pjesme o govnima. Dok jedni to pripisuju poremećaju, drugi govore da je samo bio dijete iznutra. Prenosimo tekst pjesme pa zaključite sami.

Lick my ass nicely,
lick it nice and clean,
nice and clean, lick my ass.
That’s a greasy desire,
nicely buttered,
like the licking of roast meat, my daily activity.
Three will lick more than two,
come on, just try it,
and lick, lick, lick.
Everybody lick his own ass himself.Najstarije otkriveno ljudsko govno staro je 50.000 godina! Prema analizama, otkriveno je da su jeli pregršt mesa i povrća. Također, analize pokazuju da su jeli pregršt bobičastog voća i orašastih plodova. Praktički, jeli su što im je bilo dostupno. Nisu stajali u redu za pekaru da bi pojeli kroasan.

 KULT IZMETA JE NESTO STO POSTOJI. POSTOJI NAZALOST I KAPROFAGIJA - POREMECAJ  U ISHRANI KAD SE GOVNA BUKVALNO JEDU. IZMET  JE VAZAN I U DIJAGNOSTICI. NA OSNOVU NASE KAKICE DOKTORI ZNAJU KOJI JE NAS ZDRAVSTVENI PROBLEM. TAKO DA GOVNA CINE JAKO VAZAN SEGMENT NASEG ZIVOTA. NAROCITO KAO KARAKTERNA OSOBINA NEKIH LJUDI. 

JEDENJE GOVANA U CILJU KREATIVNOSTI JESTE POTPUNO DRUGACIJE. I JESTE VRLO BITNO I JESTE VRLO POTREBNO. I DA SIGURNO JE ODRAZ INTELIGENCIJE. PROBAJTE OVO FIGURATIVNO JEDENJE GOVANA. 

I CUVAJTE SVOJ PROBAVNI SISTEM OD BAKTERIJA I VIRUSA, A SVOJ NERVNI SISTEM ZASTITE OD "GOVANA".

 

субота, 3. јул 2021.

NEMOJ DA PITAS

 NEPISANO PRAVILO ZIVOTA ; NEMOJ DA RADIS DRUGOME ONO STO  NE ZELIS DA RADE TEBI. TAKO NEMOJ DA PITAS DRUGE ONO STO BI I TEBE POVREDILO. NAPISACU NEKE PRIMERE TAKVIH PITANJA, A IMA IH MNOGO VISE.

PA DA POCNEMO OD JEDNOG OD NAJGORIH PITANJA KOJE MOZETE UPUTITI PRIJATELJICI - ZASTO SI SE TOLIKO UGOJILA?

Jer možda nije opterećena fizičkim izgledom. Možda ne želi da sklanja hranu od usta. Možda je sa svojim viškom srećnija i zdravija nego ti, koja si gladna i upalog stomaka pripremila flašu vode kraj kreveta da varaš glad čim se javi. Jer za nedelju dana moraš uvući sebe u onu smol haljinu, jer samo tako ćeš ga očarati. A u sebi plačeš i tužna si i pojela bi brdo čokolade i picu i kolu i prase i sve bi dala da uspeš da zavoliš sebe, i nesavršenu i debelu.

Nemoj da je pitaš zbog čega je sebi dopustila da se tako ugoji, jer može biti i da su hormoni krivi, i neki ludi disbalans, ili usporena štitna žlezda što je od stresa proradila, i da se ona trudi, ali da su hormoni i svi ti lekovi koje pije za sada uporniji i jači.er može biti da je to njen način da polomi loše misli u glavi, da pobegne od lošeg dana ili sebe, bar na kratko. Možda ju je neko ostavio ili je ona nekog ostavila, pa sad traži način da zaboravi. Možda je u četrdesetim dobila dete, pa želi da mu bude zdrava i vitalna, da može da ga prati godinama u svemu. Možda voli da trči više od svega, a ti nikad nisi potrčala, osim onda kad si htela da skineš stomak, pa si brzo odustala, pa sad nju mršavu ne možeš da razumeš.

Da je pitaš koliko zarađuje.

 Jer velik novac ne mora da znači da je zadovoljna uslovima rada, i odnosom sa gazdom i kolegama. Možda joj je naporno i teško, možda mora da ostaje satima duže, možda je bole ruke ili kičma, možda ju je prošle godine povredila mašina, možda radi noću, a od deteta ne može da spava danju, možda trpi, možda često plače u toaletu, ali još uvek ne može da ode. I zato probaj da je ne pitaš koliko zarađuje, već da li je zadovoljna. Svakako njenim novcem nećeš plaćati svoje račune za struju, kupovati mleko i meso.

 

Da je pitaš zašto je sama.

Jer možda je odabrala da živi i umre sama, bez igde ikoga da je obiđe ili skuva supu kad je gripozna. I možda se to tebi čini jadno i tragično, ali možda je ona za sebe tako odlučila. A možda i čeka. Ne staje sa pred matičara sa prvim prolaznikom. Naći tu neku odgovarajuću polovinu kraj koje bi trebalo da se skrasi nije mala stvar. To je ogromna stvar. Često važnija i veća od bilo čega drugog. Ljudi ponekad prožive život, a ne nađu taj drugi deo za sebe. Ili ga nađu, ali vremenom shvate da su pogrešili, pa ostanu u braku radi dece, radi okoline, zbog novca ili krova nad glavom, pa umiru temeljnije od nje koja je odlučila da bude sama. Zato nemoj da je pitaš šta čeka i zašto je sama. Možda joj je već dovoljno teško, možda je u strahu da nikada ni neće naći svog muškarca. Možda joj hiljade sličnih pitanja bubnji u glavi i bez tebe. Oslobodi je dodatnog pritiska.

 

Da je pitaš zašto se razvela.

Jer ti ne znaš, i niko od nas ne zna, šta se dešava među tuđim zidovima. A zidovi ne govore, posebno ne pričaju onima koji među njima ne žive, tako da možeš samo da nagađaš, da osuđuješ, da žališ, da kudiš, da procenjuješ. Da kažeš „ostavila ga, odvela dete, a sve joj pružio“. Da kažeš „kurva“ ili „raspuštenica“. A nisi ti osoba kojoj bi ona trebalo da raskopava svoje srce i odgovara „zašto“, posebno što iza razvoda nikad ne stoji samo jedno zato, i samo jedna istina.

Da je pitaš zašto ne rađa.

Jer možda ne želi.

Možda bi želela, ali ne može. I možda je već telo boli od pokušaja, i analiza, i loših vesti, i strepnji, i strahova i nadanja.

A možda misli da nije još vreme, iako je dugo u vezi. Možda ne oseća da je spremna, da su spremni, možda se bezrazložno plaši da neće biti dovoljno dobra majka, možda je nešto loše čula pa se strahom paralisala, ili nekog izgubila, pa joj je potrebno vreme da se opusti i zaboravi.

Da je pitaš kad će drugo dete, jer „nije u redu da ovo ostane samo“.

Jer ona možda ne želi drugo dete, i pri tom ne misli da je sebična.

Možda je jedva i ovo prvo dobila. A možda je u međuvremenu imala operaciju i sve joj je izvađeno van, ali ti to ne znaš, jer ti to i ne treba da znaš. Jer učtivi ljudi ne trube o svojim bolestima i operacijama unaokolo, previše je tmurnih vesti i tuđih života izloženo javno, na izvolte.

Da je pitaš gde joj je muž, kada je noću ugledaš kako sa prijateljicama pleše na podijumu.

Jer brak nije lanac oko zgloba. Nije patološka ljubomora, i kavez. Nije posmatranje iz prikrajka. Špijuniranje. Ili laž. Nije odbacivanje svega onoga što je nekad volela da radi. Nije robija tokom koje samo može da sanja da pleše sa prijateljicama vikendom na podijumu za igru.

Brak je poverenje i razumevanje za želje partnera. Pa kao što ona ne voli da ide sa njim na pecanje, tako možda ni on ne želi da se znoji i gura u punoj diskoteci. Ali, nemoj da misliš da to znači da nisu jedno za drugo. Baš suprotno.

Brak bi trebalo da bude mirna i sigurna luka, sa čijim sklapanjem ne krepava ono što su bili pre i što ih je činilo živim. Ako je volela da pleše, nastaviće da plaše, ako je voleo da igra tenis vikendom, igraće tenis vikendom, ako je volela kafu sa prijateljicama, odlaziće na kafu sa prijateljicama, ako je voleo da trči sam kroz šumu, neka nastavi da trči sam. I to je dobar brak. I zato ne moraš da je svaki put pitaš: „A gde ti je muž?“ i da je gledaš s čuđenjem jer sama zanosno pleše u diskoteci. Mnogi brakovi su pukli, a da žena iz kuće nije ni provirila.

I posebno nemoj da je pitaš „što si sama?“ došla na bazen, na plažu, u bioskop, u kafić, na predstavu, u Tržni centar ili park.

Jer, znaš, postoje žene koje vole da su jedan deo dana same, makar to bilo i 40 minuta. Bez prijateljice, bez momka ili muža, bez mame, ili deteta, bez komšinice, bez koleginice, bez tebe. Same! Bez slušanja priče o braku, o kosi, o farbama, noktima, dupetu, sisama, gazdama, smenama, svekrvi, svekru, prljavim prozorima, muškarcima, dečijim guzama i stolicama, mmr vakcinama… Tada odmaraju od svih i uživaju sa sobom. I to uopšte ne znači da im je loše, naprotiv. Zato sledeći put probaj da izbaciš onaj tugaljivi ton kada je pitaš što je sama, jer biće da joj je baš tada vrlo dobro.

I znaj…

Sve dok sa njom ne deliš zidove, ne deliš troškove, sredinu hleba ili kreditne kartice, brigu o detetu ili roditeljima, dok njen stomak, veliko dupe, matericu i jajnike ne nosiš na svojim kostima, dok iz tvojih očiju ne teku njene suze, dok tvoje ruke ne trpe teret njenih ruku, ili tvoju glavu ne seku njene brige, nemoj da je pitaš ovakve stvari.

Jer, zaista, nije u redu.

Ista pitanja sa manjim ili vecim varijacijama pitaju vas pored prijatelja i rodbina. Tu je situacija jos teza jer od prijatelja i ako pobegnes od rodbine ne mozes. Sva ta porodicna okupljanja, svakodnevni telefonski razgovori postaju nocna mora.

Sigurni smo da su vam poznata pitanja radoznalih rođaka o vašem privatnom životu na koja nerado dajete odgovore.

„Kada ćeš da se udaš?“, „Zašto još nemaš dečka/devojku?“, „Koliko ti je još ispita ostalo?“… i ostale neugodne teme neizostavne su na porodičnim skupovima.

Istina je da mlade ovo jako nervira i da koliko god „zadovoljili“ njihova očekivanja uvek će se naći još nešto. Ukoliko završite fakultet pitaće vas kada ćete da se udate/oženite, a ako ste i to rešili kao tačka dnevnog reda doći će proširenje porodice. Ukoliko već imate dete pitaće vas kada će drugo i tako u nedogled.

U razgovoru sa psiholozima saznali smo da postoji rešenje da odgovorite pristojno, a da vas više nikada ne gnjave oko iste teme.

– Kada vam neko postavlja neprijatna pitanja odgovorite takođe sa pitanjem: „A zašto me to pitaš?“. Na takvo pitanje neće imati odgovor i osetiće istu onu nelagodnost kao i vi. Tako ćete ih staviti „u svoju kožu“ i dati im do znanja da su to teme intimne prirode i da niko osim vas ne bi trebalo da razmišlja o tome – savetuju psiholozi.

Ukoliko među rodbinom imate one uporne, pa se osmele da odgovore kako ih to zanima, nastavite sa istim pitanjima: „A zašto te zanima?“, „Zašto je to tebi važno?“… Takvim odgovorima sprečićete da u budućnosti dobijete isto pitanje. 

SHVATILI STE? DOBRO RAZMISLITE PRE NEGO NEKOGA PITATE NEKO OD OVIH ILI SLICNIH LICNIH PITANJA! POVREDICETE DRAGU OSOBU IAKO TO VEROVATNO NISTE ZELELI. NEKADA  TA NASA BRIGA IAKO JE OPRAVDANA NE TREBA BITI BAS TAKO JASNO ISKAZANA. PITAJTE TO STO VAS ZANIMA NEKAKO IZOKOLA KROZ KONSTRUKTIVAN RAZGOVOR. BICE DOBRO ZA SVE. PROBAJTE NIJE TESKO!



DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...