понедељак, 2. јун 2025.

BITI PREDSEDNIK

BITI PREDSEDNIK NE MOZE SVAKO JER PREDSEDNIKA TREBA DA KRASE MNOGE VRLINE. SVOJIM PRIMEROM TREBA DA POKAZE KAKO SE VOLI I VODI DRZAVA. NAS PREDSEDNIK JE SVE OBRNUO. KAO STO JE MANIPULACIJOM IZOKRENUO SVAKI NARATIV KOJI JE NASTAO U CILJU POKAZIVANJA NAVEDENIH STVARI ( VOLETI I VODITI DRZAVU) TAKO JE I ODSUSTVOM MA I JEDNE VRLINE POSTAO PRIMER ZA ISTORIJU PORED PINOCEA I MOGIH DRUGIH. VELIKA TUGA I NEPRAVDA ZA SRBIJU. 

EVO PRIMERA KOJI SU U NOVIJOJ ISTORIJI POKAZALI KAKO TREBA BITI PREDSEDNIK DRZAVE. PRVO COVEK KOGA SU ZVALI NAJSIROMASNIJI PREDSEDNIK NA SVETU!

 Hosea Muhiku i danas zovu "najsiromašniji predsednik na svetu" iako odavno nije na toj funkciji, a nije ni siromašan jer je svetu poklonio svoje mudre lekcije o životu.Umro je u 90-toj godini 13,maja 2025.god.

 Hoze Muhika, koji ima nadimak Pepe Muhika, decenijama živi sa suprugom na skromnoj farmi. Tokom svog predsedničkog mandata, mogao je da odluči da živi u predsedničkoj palati, ali je ostao veran svojim vrednostima. Prema Hozeu, ljudi su stvarno siromašni samo kada im je potrebno mnogo jer nikada nisu zadovoljni.

On je poklanjao 90% svoje predsedničke plate u humanitarne svrhe i vozio je stari svetloplavu Folksvagen Bubu iz 1978. i to samo vikendima.

Nekad davno jedan šeik mu je ponudio milion dolara za taj automobil, ali ga je Muhika odbio.Kada nešto kupite, ne kupujete to novcem, već satima svog života koje trošite da biste to mogli da kupite. Hose Muhika je jako dobro znao kako je kada ti sve bude oduzeto, čak i dnevno svetlo. Shvatio je da nas ne čini srećnim ono što posedujemo, već naša sposobnost da želimo nešto i što možemo da živimo.Hose Muhika uvek ističe da nije protiv trošenja novca, već protiv otpada. On uvek propoveda da je bolje kupiti i posedovati samo ono što vam je zaista potrebno. U svom jednostavnom rezonovanju, on kaže:

Obezbedite hranu za one koji su gladni.

Uverite se da ima dovoljno kuća za one koji žive na ulici.

Vodite računa o školama, za one kojima je potrebno obrazovanje.

Prema Hozeu Muhiki, ne možemo svi imati kuću od 400m2 i drugu kuću na moru. Neće biti dovoljno prostora za sve. Moraćemo da naučimo da delimo. Kada bi svi konzumirali kao bogata društva, trebale bi nam tri planete poput Zemlje. Ako ne naučimo da delimo, pojaviće se ogromne grupe ljudi osuđenih na propast, kaže on. Prema Hozeu, skromnost nije žrtva već dužnost.Punta del Este je San Trope Urugvaja. Hose Muhika nervira što se neke vile koriste ne više od 20 dana u godini, dok druge nemaju ni krov. Čak i kao predsednik, osećao se zarobljeno u sistemu koji to omogućava, ali shvatio je da ne može da nametne promene.

On veruje u davanje dobrog primera i veruje da svako ima slobodu da živi kako želi. On želi da živi kao većina ljudi. Kada bi svi to radili, svet bi za mnoge bio mnogo prijatniji za život.

Prema Hozeu, pojeine zemlje često žele da nametnu nešto drugim državama. To stvara sukobe. Moramo naučiti da se suočimo i prihvatimo razlike u religiji i ubeđenjima. Ponekad se čini da, zato što ste najjači, imate pravo i da namećete svoja uverenja. Za sve bi bilo dobro kada bi lideri ovih zemalja Promena je spor proces. Pobeda nikad nije iza ugla. Hoze Muhika veruje da kroz slobodu izražavanja možete preneti ideje na sadašnje i nove generacije. Prema njegovim rečima, za to je ponekad potrebno mnogo hrabrosti, ali je to jedan od najodrživijih načina promene.promenili pogled na svet.Hose Muhika je ateista, što je izvanredno za nekoga ko je rođen i odrastao u latinoameričkoj zemlji u kojoj je većina stanovništva katoličke veroispovesti. Takođe je legalizovao marihuanu, abortus i gej brakove. Na pitanje o susretu sa papom, rekao je da su on i papa imali humanost kao zajednički interes. Hose Muhika ne gleda razlike među ljudima, već pronalazi sličnosti.Trgovina drogom je veliki problem u većini zemalja Latinske Amerike. Kada je legalizovao marihuanu, Muhika je rekao da to nije uradio da bi sve otvorio. Samo je video da je 100 godina napora protiv zloupotrebe droga dovelo samo do više nasilja i više upotrebe droga. To znači da morate eksperimentisati da biste nešto učinili drugačije. Ako to ne uspe, možete ga ponovo promeniti i isprobati nešto novo. Vrlo često se dokazuje da se kršenjem pravila najbolje rešavaju problemi i dolazi do inovacija.

Hoze Muhika redovno ističe koliko je on lično protiv zloupotrebe droga i svakog oblika zavisnosti. Jedna od njegovih poznatih izjava je da je jedina dobra zavisnost – ona od ljubavi.Na pitanje da li je oprostio svojim čuvarima, Hose Muhika obično odgovara kratko, ali odlučno. Ne mora da im oprosti, ali ni ne mora ništa da rešava sa njima. On želi da živi, a to mu je mnogo važnije. Ono što mu je oduzeto nikada se ne može nadoknaditi. Kako kaže – to je i zakon života. Možete pasti ili biti oboreni hiljadu puta. Radi se o učenju da ponovo ustanete. Čak i posle hiljaditog puta, morate biti spremni da napravite novi početak i da želite da živite punim plućima.
Kako pljačkaš banke koji je uhapšen posle obračuna sa policijom može da postane predsednik? Iako se ponekad čini da izbegava takva pitanja, Hose Muhika veruje da je morao da opljačka banke jer su zloupotrebile moć, a pobunjeničkom pokertu Tupamarosima, kojima je pripadao, je bio potreban novac da promene sistem.

Da je oružane pljačke banke izvršio iz sopstvenog interesa, misli da bi to bila sasvim druga priča. On smatra da je iza toga stajala dobra namera i da je to bilo važnije od samog dela. Muhika kaže da se radilo o korumpiranim bankarima koji su represirali narod, a za koje se kasnije pokazalo da su korumpirani.

 

Kada se govori o političarima koji su ostavili neizbrisiv trag, ne samo zbog svojih političkih odluka, već i zbog ličnog integriteta, ime Hosea Muhike, kog su zvali Pepe, zauzima posebno mesto. Bivši predsednik Urugvaja, poznat kao "najskromniji predsednik na svetu", ostao je upamćen po svojoj autentičnosti, borbi za jednakost i neobičnom stilu života koji je prkosio svim stereotipima o državnicima.

Rođen je 20. maja 1935. godine u Montevideu, a odrastao je u skromnoj porodici italijanskog i baskijskog porekla. Već u mladosti je pokazivao sklonost ka društvenom angažmanu i borbi za pravdu. Tokom 1960-ih se pridružio levičarskom gerilskom pokretu Tupamaros, koji se zalagao za radikalne društvene promene u vreme autoritarne vlasti i velike društvene nejednakosti u Urugvaju.

 

Vest o smrti Hose Muhika objavio je sadašnji lider te južnoameričke zemlje Jamandu Orsi.

Blic preporučuje

Kada se govori o političarima koji su ostavili neizbrisiv trag, ne samo zbog svojih političkih odluka, već i zbog ličnog integriteta, ime Hosea Muhike, kog su zvali Pepe, zauzima posebno mesto. Bivši predsednik Urugvaja, poznat kao "najskromniji predsednik na svetu", ostao je upamćen po svojoj autentičnosti, borbi za jednakost i neobičnom stilu života koji je prkosio svim stereotipima o državnicima.

Biografija Hosea Muhike

Rođen je 20. maja 1935. godine u Montevideu, a odrastao je u skromnoj porodici italijanskog i baskijskog porekla. Već u mladosti je pokazivao sklonost ka društvenom angažmanu i borbi za pravdu. Tokom 1960-ih se pridružio levičarskom gerilskom pokretu Tupamaros, koji se zalagao za radikalne društvene promene u vreme autoritarne vlasti i velike društvene nejednakosti u Urugvaju.

Hoze Muhika

Kao pripadnik Tupamarosa, Muhika je više puta hapšen, a ukupno je proveo 14 godina u zatvoru, često u teškim uslovima, uključujući i samicu. Taj period će kasnije imati dubok uticaj na njegov pogled na život, politiku i ljudsku prirodu.

Ulazak u institucionalnu politiku

Nakon povratka demokratije u Urugvaj 1985. godine, Muhika napušta oružanu borbu i ulazi u politički sistem. Postaje jedan od osnivača partije Pokret za narodnu participaciju, dela šire koalicije levice - Široki front. Njegov politički uspon bio je postepen, ali konstantan. U periodu od 2005. do 2008. godine obavljao je funkciju ministra poljoprivrede, gde je radio na unapređenju položaja malih farmera i ruralne ekonomije. Njegov neposredan stil i bliskost s narodom dodatno su učvrstili njegovu popularnost.

Muhika je izabran za predsednika Urugvaja 2009. godine, a dužnost je obavljao od 2010. do 2015. godine. Tokom svog mandata, fokusirao se na socijalne reforme, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i ekonomsku stabilnost. Pod njegovim vođstvom Urugvaj je postao prva zemlja u svetu koja je legalizovala proizvodnju i prodaju kanabisa pod državnom kontrolom – potez koji je privukao veliku pažnju međunarodne zajednice.

Takođe, Urugvaj je u vreme njegovog mandata legalizovao istopolne brakove i abortus, čime je zemlja zauzela progresivnu poziciju u Južnoj Americi. Muhika je verovao da država mora da obezbedi slobodu i dostojanstvo svakom građaninu, bez obzira na društvene norme i pritiske. Njegove izjave o konzumerizmu, ekologiji i ljudskoj sreći često su citirane i korišćene kao inspiracija širom sveta.

Siromašan nije onaj koji ima malo, već onaj koji želi mnogo - jedna je od njegovih najpoznatijih maksima.

Nakon završetka mandata, Muhika se povukao iz aktivne politike, ali je i dalje učestvovao u javnim debatama kao moralna figura urugvajske i svetske levice. Njegova reč imala je težinu među mladima, aktivistima i političarima širom sveta.

Za mnoge, Hose Muhika predstavlja dokaz da su politika i etika i dalje spojivi - da čovek može da bude lider bez da izgubi dušu. Njegov životni put, od gerilca do skromnog predsednika, ostaje inspiracija za generacije koje veruju da politika može služiti ljudima, a ne interesima.

JESTE PRIVREMEN (A MOZDA I NE), JESTE MLAD (37 GODINA),ALI JE NEIZRECIVO MUDAR

NJEGOV GOVOR U UJEDINJENIM NACIJAMA LEKCIJA JE ZA MNOGE PREDSEDNIKE DRZAVA

На слици може бити: 1 особа, војна униформа и текст

Говор који је Ибрахим Траоре одржао у УН, а који се није свима допао.
„Поштовани делегати, шефови држава, вође нација, уважени представници великих и малих народа, не поздрављам вас као каријерни дипломата нити као човек васпитан за банкете и руковања. Не долазим да вам говорим увежбаним језиком углађене политике. Долазим вам као војник свог народа, као чувар рањене земље, као син континента који је носио крст света, али никада његову круну.“
Моје име је капетан Ибрахим Траоре, председник Буркине Фасо. Данас говорим не само у име 22 милиона душа у мојој земљи, већ и у име континента чије су приче искривљене, чији је бол игнорисан и чије је достојанство више пута продато на олтару страних интереса.
Африка није просјак. Африка није бојно поље. Африка није ваш заморчић, ваша марионета, ваше складиште сировина. Африка се не диже да клекне, већ да стане на ноге. И данас, пред овом великом скупштином народа, кажем: Африка неће клекнути.
1. О лажној великодушности глобалне политике
Деценијама си нам помагао једном руком, док си нам другом исисавао крв. Градите бунаре у нашим селима, док ваше корпорације исушују наше реке. Донирате вакцине, али патентирате лекове. Причате о климатским акцијама, а настављате да финансирате оне који пале наше шуме и исушују наша језера.
Каква је то великодушност? Она која јој храни уста, али јој гуши глас. Она која одржава особу у животу довољно дуго да остане зависна. Нисмо слепи за ово лицемерје. Будимо јасни – нисмо незахвални за искрену хуманитарну помоћ, али одбацујемо светски поредак који експлоатацију прикрива као партнерство. Одбацујемо финансијске институције које једном руком позајмљују, а другом преузимају суверенитет.
Африка више не жели милосрђе – желимо правду. Желимо контролу над сопственом судбином.
2. О колонијалним ланцима и њиховим модерним наследницима
Наше ране нису почеле од нас. Они су наслеђе империјалне лудости која нас није видела као људе, већ као јефтин терет, као радну снагу. Моје претке нису питали када су се у Берлину цртале карте лењирима и шестаром. Границе Буркине Фасо, као и многих афричких земаља, нису обликовали наши преци, већ људи који никада нису крочили на наше тло, који нису знали ништа о нашим језицима, племенима или духовима.
Данас, колонијализам има ново лице – носи одела, организује форуме, потписује уговоре у Женеви, Паризу и Вашингтону. Али он и даље узима без пристанка, и даље наређује уместо дијалога, и даље ћути уместо да слуша. Ако желите да разговарате о миру, почнимо тако што ћемо одбацити ароганцију идеје да само ви можете научити мир.

 

Говор који је Ибрахим Траоре одржао у УН, а који се није свима допао.
„Поштовани делегати, шефови држава, вође нација, уважени представници великих и малих народа, не поздрављам вас као каријерни дипломата нити као човек васпитан за банкете и руковања. Не долазим да вам говорим увежбаним језиком углађене политике. Долазим вам као војник свог народа, као чувар рањене земље, као син континента који је носио крст света, али никада његову круну.“
Моје име је капетан Ибрахим Траоре, председник Буркине Фасо. Данас говорим не само у име 22 милиона душа у мојој земљи, већ и у име континента чије су приче искривљене, чији је бол игнорисан и чије је достојанство више пута продато на олтару страних интереса.
Африка није просјак. Африка није бојно поље. Африка није ваш заморчић, ваша марионета, ваше складиште сировина. Африка се не диже да клекне, већ да стане на ноге. И данас, пред овом великом скупштином народа, кажем: Африка неће клекнути.
1. О лажној великодушности глобалне политике
Деценијама си нам помагао једном руком, док си нам другом исисавао крв. Градите бунаре у нашим селима, док ваше корпорације исушују наше реке. Донирате вакцине, али патентирате лекове. Причате о климатским акцијама, а настављате да финансирате оне који пале наше шуме и исушују наша језера.
Каква је то великодушност? Она која јој храни уста, али јој гуши глас. Она која одржава особу у животу довољно дуго да остане зависна. Нисмо слепи за ово лицемерје. Будимо јасни – нисмо незахвални за искрену хуманитарну помоћ, али одбацујемо светски поредак који експлоатацију прикрива као партнерство. Одбацујемо финансијске институције које једном руком позајмљују, а другом преузимају суверенитет.
Африка више не жели милосрђе – желимо правду. Желимо контролу над сопственом судбином.
2. О колонијалним ланцима и њиховим модерним наследницима
Наше ране нису почеле од нас. Они су наслеђе империјалне лудости која нас није видела као људе, већ као јефтин терет, као радну снагу. Моје претке нису питали када су се у Берлину цртале карте лењирима и шестаром. Границе Буркине Фасо, као и многих афричких земаља, нису обликовали наши преци, већ људи који никада нису крочили на наше тло, који нису знали ништа о нашим језицима, племенима или духовима.
Данас, колонијализам има ново лице – носи одела, организује форуме, потписује уговоре у Женеви, Паризу и Вашингтону. Али он и даље узима без пристанка, и даље наређује уместо дијалога, и даље ћути уместо да слуша. Ако желите да разговарате о миру, почнимо тако што ћемо одбацити ароганцију идеје да само ви можете научити мир.
3. О експлоатацији ресурса и миту о развоју
Називате нас „земљама у развоју“ – као да нас векови крађе нису вратили уназад, као да злато са наших земаља, дијаманти из наших река, нафта под нашим ногама, нису изградили небодере у којима сада седи ова скупштина.
Будимо јасни: Буркина Фасо је богата. Африка је богата – минералима, културом, мудрошћу и младошћу. Али сте нас научили да богатство меримо БДП-ом и извозом. То називате развојем када страна компанија поседује 90% рудника злата у нашој земљи. Зовете то напретком када ваше снаге безбедности чувају руднике кобалта, али не и школе за нашу децу. То није напредак – то је пиратерија са правним документима.
Од сада ћемо развој дефинисати сопственим речима – развој који ставља децу у учионице, а не минерале на бродове. Развој који поштује земљу, људе и душу нације.
4. О суверенитету и мешању
Зашто нас називате нестабилним када нека афричка земља доноси независне одлуке? Зашто када тражимо војну сарадњу ван колонијалне сфере, они то називају претњом?
Буркина Фасо је одлучила да крене путем суверенитета. Ово није претња миру – то је декларација зрелости. Више нисмо под твојим старатељством. Више нисмо млађи партнери у дипломатији. Ми смо слободан народ. Ако нација бира партнере који је поштују и не експлоатишу, то није побуна - то је мудрост. Нека буде јасно: ниједна страна сила неће диктирати савезе Буркине Фасо. Наши односи ће бити засновани на међусобном поштовању, а не на историјској кривици или савременим претњама.
NISAM SE VRACALA NA GANDIJA, NA MNOGE  MUDRE LJUDE IZ PROSLOSTI. OVO SU DVA PRIMERA IZ OVOG XXI VEKA  U KOME  BI DRUSTVO TREBALO DA BUDE NAPREDNO I HUMANO.
ZATO SE VALJDA STRANKA NASEG VODJE ZOVE NAPREDNA IAKO JE SVE SEM TO.
NI OVAJ POKRET ZA DRZAVU NE POSEDUJE NI JEDNU KARAKTERISTIKU KOJU TREBA DA POSEDUJE SVAKO- DA VOLI DRZAVU, NAROD I DA  TEZI SVEMU NAJBOLJEM ZA NJIH. 
PREDSEDNIK SLUZI DRZAVI INARODU. NAS JE TO SHVATIO KAO I SVE DRUGO. POTPUNO SUPROTNO!


Нема коментара:

Постави коментар

SVE JE POLITIKA

 NISTE ZNALI DA JE SVE OKO NAS POLITIKA? JESTE! I PORODICNI ODNOSI, VEROVALI ILI NE! PA HAJDE MALO DA PRICAMO O POLITICI. SVE DO 2000 I NEKO...