TAJKONAUTI SU INACE KINESKI ASTRONAUTI. DA LI REC TAJKUN IMA VEZE S TIM NE ZNAM,ALI DA BI SE PUTOVALO U SVEMIR MORAS BITI MNOGO BOGAT.
U geostacionarnoj orbiti, na 380
kilometara od površine Zemlje, od juče borave i tri kineska astronauta
koji se kreću uporedo sa Zemljom. Tajkonauti će provesti oko tri meseca u
modulu buduće kineske svemirske stanice „Tjangong“.
Kineski svemirski progam je prethodnih godina naveo
čitav svet da počne da koristi izraz tajkonaut prema kineskoj reči za
svemir. Trojac koji je letelicom „Šendžou 12“ stigao
na prvi od modula buduće kineske svemirske stanice, živeće stotinak
dana u prostoru oblika cilindra dugog 16,6 i širokog 4,2 metra.
„Ovaj događaj ima ogroman simbolični značaj za kineski kosmički
program i za njegovu percepciju u ostatku sveta. Ovo ne znači da Kina
preuzima vodeću poziciju u osvajanju svemira jer je pozicija Sjedinjenih
Država i njenih saveznika i dalje neprikosnovena u takozvanoj kosmičkoj
trci, a s druge strane i Ruske federacije“, napominje Slobodan
Bubnjević, novinar koji se bavi naukom i autor portala Nauka kroz priče.
Međutim,
ovo pokazuje da Kina ne samo da može da lansira modul buduće svemirske
stanice, već i da ga nastani. To govori da je njen kosmički program u
ovom trenutku „odrastao“, ističe gost Jutarnjeg programa.
U poslednjih šest meseci Kina je izvela još dva velika poduhvata u svemiru. Spustila je rover na Mars koji je poslao svoje sopstvene fotografije
i to bez propagandne pompe koja je pratila američki program. S druge
strane, uradili su nizgled jednostavnu, ali veoma zahtevnu operaciju,
slanja modula na površinu Meseca koji je doneo uzorke.
„Kao i svaka misija sa ljudskom posadom, ovo je dodatni pokazatelj
sposobnosti i fleksibilnosti kineskog kosmičkog programa i predstavlja
jednu vrstu zaokreta za budućnost istraživanja svemira“, napominje
Bubnjević.
Modul na koji su odleteli kineski astronauti biće
centralni deo buduće svemirske stanice i iz dosadašnjeg iskustva znamo
da i kada je građena Međunarodna svemirska stanica, takođe je građena
modularno. Različiti delovi, tokom niza godina, su slati, sklapani i
povezivani. Očigledno je da i Kinezi idu istim putem.
„Videli smo
kako je Kina u svim etapama svog kosmičkog programa, koji drži dosta
skrovito, u odnosu kako zapadni kosmički programi izgledaju, zapravo
išla korak po korak ostvarujući napredak u onim oblastima koje su na
neki način već postignute. Sada se i njihov kosmički program nalazi na
pragu nekog novog prostora i nepoznanice“, dodaje sagovornik Bojane
Marković.svemirske stanice „Tjangong“.
Kineski svemirski progam je prethodnih godina naveo
čitav svet da počne da koristi izraz tajkonaut prema kineskoj reči za
svemir. Trojac koji je letelicom „Šendžou 12“ stigao
na prvi od modula buduće kineske svemirske stanice, živeće stotinak
dana u prostoru oblika cilindra dugog 16,6 i širokog 4,2 metra.
„Ovaj događaj ima ogroman simbolični značaj za kineski
kosmički program i za njegovu percepciju u ostatku sveta. Ovo ne znači
da Kina preuzima vodeću poziciju u osvajanju svemira jer je pozicija
Sjedinjenih Država i njenih saveznika i dalje neprikosnovena u
takozvanoj kosmičkoj trci, a s druge strane i Ruske federacije“,
napominje Slobodan Bubnjević, novinar koji se bavi naukom i autor
portala Nauka kroz priče.
Međutim, ovo pokazuje da Kina
ne samo da može da lansira modul buduće svemirske stanice, već i da ga
nastani. To govori da je njen kosmički program u ovom trenutku
„odrastao“, ističe gost Jutarnjeg programa.
U poslednjih šest meseci Kina je izvela još dva velika poduhvata u svemiru. Spustila je rover na Mars koji je poslao svoje sopstvene fotografije
i to bez propagandne pompe koja je pratila američki program. S druge
strane, uradili su nizgled jednostavnu, ali veoma zahtevnu operaciju,
slanja modula na površinu Meseca koji je doneo uzorke.
„Kao i svaka misija sa ljudskom posadom, ovo je dodatni
pokazatelj sposobnosti i fleksibilnosti kineskog kosmičkog programa i
predstavlja jednu vrstu zaokreta za budućnost istraživanja svemira“,
napominje Bubnjević.
Modul na koji su odleteli kineski astronauti
biće centralni deo buduće svemirske stanice i iz dosadašnjeg iskustva
znamo da i kada je građena Međunarodna svemirska stanica, takođe je
građena modularno. Različiti delovi, tokom niza godina, su slati,
sklapani i povezivani. Očigledno je da i Kinezi idu istim putem.
„Videli
smo kako je Kina u svim etapama svog kosmičkog programa, koji drži
dosta skrovito, u odnosu kako zapadni kosmički programi izgledaju,
zapravo išla korak po korak ostvarujući napredak u onim oblastima koje
su na neki način već postignute. Sada se i njihov kosmički program
nalazi na pragu nekog novog prostora i nepoznanice“, dodaje sagovornik
Bojane Marković.
S obzirom na to da je životni vek Međunarodne
svemirske stanice oročen na još dve godine, nije isključeno da ćemo u
bliskoj budućnosti na 380 kilometara od površine Zemlje imati samo
kinesku kosmičku stanicu.
Centralni modul svemirske stanice Tjangong će biti namenjen
za život astronauta, imaće laboratoriju i teleskop poput Habla. Na njega
će se povezati još dve laboratorije, što upućuje na zaključak da Kinezi
potenciraju naučna istraživanja.
Zašto Kina nije bila deo mećunarodnih svemirskih misija
Međunarodna
svemirska stanica je zajednički poduhvat Nase, Roskosmosa i evropske,
japanske i kanadske svemirske agencije. Kina nije bila uključena u ovaj
projekat, a Andrea Rajšić, članica Nasinog tima koji istražuje Mars, u
uključenju u Jutarnji program, podseća da je 2011. godine odlukom
američkog Kongresa, Nasi bilo zabranjeno da ulazi u bilo kakve
bilateralne sporazume sa Kinom.
Andrea Rajšić kaže da kada je
Nasa zatražila od Kineza vreme sletanja njihovog rovera na Mars, nisu
dobili nikakve podatke i to su mogli da prate jedino preko objava na Tviteru.
Kada
se pogledaju godine starosti ove kineske posade, astronauti imaju 56,
54 i 45 godina, što očigledno govori da je u pitanju iskusan tim.
„Smatra
se da su srednje godine za astronaute 42 za žene i 44 za muškarce, što
znači da ova posada nije mnogo starija od ostalih. Jer kada pogledate,
astronaut mora da završi jako dug proces obrazovanja, a potom još osam
do 10 godina pripreme za boravak u svemiru, tako da ovaj podatak nije
iznenađujući“, naglašava Andrea Rajšić.
Budućnost kineskog svemirskog programa
Kina
očigledno u duhu svoje kulture i nauke koja je dosta drugačija od one
koja se u Evropi i na zapadu neguje, gde je sve jako otvoreno i
transparentno i gde se ljudi nadmeću u objavljivanju radova na tu temu,
Kina ima drugačiju tradiciju, pa je ponekad to teško razumeti.
„Nažalost,
postoji jedan manjak međunarodne saradnje, pre svega između Kine i
Sjedinjenih Država koji je potpuno političke prirode, i sigurno bi bilo
više benefita za obe strane, jer svemir je dovoljno veliki da bi svi
mogli da učestvuju i sarađuju i da se tu napravi jedan iskorak“, smatra
Bubnjević.
Prisustvo ljudi u svemiru dramatično menja sposobnosti
jednog kosmičkog programa, napominje Bubnjević. Nastanjivanje ljudi na
svemirskim stanicama se pokazalo centralnim za sva druga istraživanja,
jer u svemiru imate specifične okolnosti i mogu se sprovoditi testovi
koje je na Zemlji nemoguće izvesti.
Međunarodna svemirska stanica je nesumnjivo dokazala i da ovakve stanice omogućavaju da se pripreme druge misije.
„Centralna
želja Američke svemirske agencije je osvajanje Marsa i sletanje ljudske
posade na Mars. Da bismo dočekali do kraja ovog veka jednu misiju sa
ljudskom posadom na Marsu, pre toga je neophodno izgraditi jednu stanicu
u svemiru koja će omogućiti obilje konkretnih detalja u samim
projektima, pa i samo lansiranje će najverovatnije biti orbitalnog tipa,
zato što prosto ne možete podići dovoljno veliki svemirski bord koji bi
odneo ljude na Mars. Zato su ovakve stanice preduslov i pretkorak za
onu vrstu osvajanja kakvih do sada nije bilo“, zaključuje Slobodan
Bubnjević.
Drugi čas „Tijengung učionica“ održan je u sredu na kineskoj svemirskoj stanici.
Troje tajkonauta Džai Džigang, Vang Japing i Je Guangfu predstavili
su deci na Zemlji svemirske eksperimente i objasnili naučne principe.
Prikazali su i naučnu opremu na stanici i približili učenicima
svakodnevicu u svemirskoj stanici
A deca vole da budu astronauti. Nekada piloti. Danas uz ovoliku ekspanziju tehnologije realne zelje.
Jeste li ikada poželeli da budete astronaut? Ako jeste, postali ste
pripadnik brojne družine osoba oba pola jer kosmos predstavlja
neistraženo prostranstvo u kome ne postoje granice. A let u svemir
predstavlja vrhunac ljudskog iskustva i doživljaja.
Nije, zato, neobično što su mnogi od nas opsednuti neugaslom strašću
da se hrabro zapute u prostore u koje su pre nas doprli malobrojni
pioniri kosmosa.
Međutim, proces odabira budućih kosmonauta je strog i izuzetno
zahtevan – hiljade aplikanata svojim prijavama formalno opsedaju trening
centre, pa čak i ako vas prime u program obuke, daleko ste od prilike
da vam se uruči „povratna karta za orbitu“.
A za one koji se ipak „ubace“ na spisak za obuku, časopis „Nauka“ je
ponudio neku vrstu „Priručnika-vodiča za kosmonaute-početnike“:
-
Morate biti rođeni u „pravoj državi“: Entuzijazam
za putovanje u kosmos podjednako je prisutan u svim „ćoškovima naše
planete“. Države od Vijetnama do Azerbejdžana imaju sopstvene programe
za osvajanje kosmosa.
Ali samo nekoliko – Rusija, Sjedinjene Američke Države, zapadna
Evropa i Kina – imaju kredibilne programe za obuku posada svemirskih
letilica i primaju samo sopstvene državljane, a povremeno prihvate i
neko „gostovanje“ stranog kosmonauta kao znak „internacionalne dobre
volje“.
Ali, ne gubite nadu i entuzijazam ako ste se rodili u „pogrešnoj
zemlji“. U protekloj deceniji astronautima i kosmonautima su se
pridruživali takozvani „tajkonauti“, bogati ljudi koji su milionima
dolara plaćali kratak izlet u bestežinsko stanje.
Tako se vaše šanse poboljšavaju – iako je takođe istina da su neki
programi, kao što je Britanska svemirska agencija (UKSA), obustavili
regrutovanje.
Za sada, druge opcije su ograničene. Iako neke firme već tragaju za
članovima posada u očekivanju komercijalnih vasionskih letova, još uvek
su programi koje finansiraju ili podržavaju vlade najsigurnija prilika
da se vinete u svemir.
I nije iznenađenje da je Američka agencija za svemirska istraživanja
NASA postavila standard – u kosmos će uputiti više ljudi nego bilo koja
druga zemlja.
Tako da je priručnik-vodič zasnovan na onome što NASA smatra da je
neophodno savladati da bi se postalo kosmonaut, iako je činjenica da se i
drugi programi ne razlikuju mnogo od ovog.
-
Ovladajte potrebnim znanjima:Prvi kosmonauti su
više zapamćeni po njihovoj odvažnosti nego po znanju, a današnji
kosmonauti su dobro obučena grupa stručnjaka raznih profila.
Potencijalni astronaut u NASA najmanje mora imati fakultetsku
diplomu iz neke naučne oblasti – prvenstveno tehničkih nauka, biologije,
fizike ili matematike.
U stvari, tipičan današnji astronaut takođe ima i magistraturu dok dvojica od petorice koji se sada pripremaju imaju i doktorat.
Takođe je neophodno trogodišnje profesionalno iskustvo u nekoj od
stručnih oblasti. Ostavimo li po strani njihovo strogo naučno
obrazovanje, poneku posadu NASA činla je ipak šarolika družina. Među
nekadašnjim astronautima mogli su se naći vozač teških kamiona,
mađioničar, pas čak i – dizač tegova!
-
Morate biti u formi:Neophodno je da prođete kroz osnovne medicinske preglede da bi se smatrali astronautom.
NASA takođe traži da vam vid bude gotovo idealan, a krvni pritisak
ne sme da prelazi 140/90 i to dok sedite. I, konačno, morate biti visoki
izmedu 160 i 190 santimetara.
Ako zadovoljite sve ove standarde, morate položiti i gomilu fitnes
testova – iako je NASA prilično uzdržana kad javnost treba upoznati
precizno koje „dodatne“ standarde treba zadovoiljiti.
Ako ste zadovoljili ove testove, čestitamo! Možete se prijaviti za
obuku u nekom od centara NASA. Jedino morate da pobedite druge kandidate
i nađete se na listi programa obuke.
Ali budite oprezni, stvari će postati mnogo teže i komplikovanije
ako uđete u program obuke jer put u beskraj kosmosa u toku kojeg treba
obaviti mnogo posla, nije turizam niti je lišen različitih rizika…
Među nazivima kosmonaut i astronaut zapravo nema nikakve razlike u
značenju – svi su odvažni piloti koji su leteli u vasionu – pri čemu je
jedan naziv sovjetski, odnosno ruski, dok je drugi američki.
Ova razlika je tekovina zaostala u jeziku iz perioda Hladnog rata i
svemirske trke između SAD i SSSR – sukob dve sile, naime, nije se vodio
samo kroz lokalne ratove i revolucije, u svemiru i na ulicama Berlina,
nego i u jeziku. Naime, obe zemlje su tvrdoglavo uvodile sopstvene
pojmove, pre svega u nauci, od naziva hemijskih elemenata do putnika u
svemir, uz pretenziju da ih učine globalnim.
Kosmonaut se i danas koristi u Ruskoj federaciji i zemljama Istočne
Evrope, dok se naziv astronaut upotrebljava u SAD i u zapadnim zemljama.
U našem jeziku ovi pojmovi su sinonimi, mada se prvi u praksi, u
medijima i knjigama, ustaljeno koristi kad se govori o ruskim
istraživačima svemira, a drugi američkim. Naš izraz svemirac je opštiji
pojam i ne označava obavezno svemirskog mornara, već se češće pod njim
podrazumeva bilo kakvo biće iz svemira.
Oba pojma su nastala spajanjem reči grčkog porekla. Prvi naziv,
kosmonaut, na ruskom космонавт, doslovno znači svemirski mornar. Nastao
je spajanjem grčke reči naut (ναύτης), što znači mornar sa rečju kosmos
(кόσμος), koja izvorno označava poredak (sa dubljim značenjima u
filozofiji i hrišćanskoj tradiciji) i koristi kao naziv za Univerzum.
Američki astronaut doslovno znači zvezdani mornar i nastao je na sličan
način, spajanjem reči naut sa astro, što znači zvezda.
Smatra se da je pojam kosmonaut smislio sovjetski svemirski inženjer
Mihail Tihonravov, a pojam će ući u upotrebu nakon što je 1961. godine
heroj Sovjetskog Saveza, Jurij Gagarin, bio prvi čovek koji je uspešno
poleteo u vasionu.
Američka NASA će odlučiti da ne koristi pojam kosmonaut, nego naziv
koji se prvi put javio u ranoj naučno-fantastičnoj literaturi sa kraja
19. veka. Astronaut se, po svemu sudeći, prvi put pominje 1880. godine u
SF knjizi engleskog pisca Persija Grega i iskovan je po ugledu na tada
popularni pojam „aeronaut“ koji je označavao
vazduhoplovca, a koristio se kao naziv za pilota balona, odnosno balonistu.
Svemirska igra rečima koristila se i nakon Hladnog rata – kao
prijateljski odgovor na negativnu hladnoratovsku tradiciju, američki
astronaut Norman Tagard koji je 1995. prvi leteo ruskom letelicom
nazivan je prvim „američkim kosmonautom.
Po istoj logici, danas se kineski astronauti u zapadnim medijima
često nazivaju tajkonauti, što je hibridna reč nastala spajanjem grčkog
naut sa kineskim nazivom za svemir, tàikōng. U Kini se inače nazivaju
hángtiān yuán, čime se označavaju kineski pripadnici svemirskog programa
koji lete u otvoreni svemir (ali, samo unutar Sunčevog sistema).
SVEMIR JE SVAKAKO NASA BUUCNOST KAO STO JE BIO I PROSLOST. ODANDE SMO DOSLI TAMO CEMO SE I VRATITI. KAD CE SE MASOVNIJE ICI U SVEMIR NE ZNAM, AL PRIPREME SU VEC U TOKU I MISLIM DA TRAJU ODAVNO. LJUDIMA SE VESTI O TIM PRIPREMAMA ZA NASELJAVANJE SVEMIRA MALO GOVORI, A I TO STO SAZNAMO JE POTPUNO FASCINANTNO.