уторак, 17. јун 2025.

JOS PRICA O BEOGRADU

 RODJENA SAM BEOGRADJANKA I ODUVEK SAM BILA PONOSNA NA DUSU KOJU IMA MOJ RODNI GRAD. A ONDA SU DOSLI OVI ZLI LJUDI I IUNISTILI SVE ONO STO CINI DUSU JEDNOG GRADA. NE KUKAM STALNO,MEDJUTIM, OVO STO SE DOGADJA ZADNJIH MESECI JE I VISE NEGO STO MOGU DA PODNESEM, REC JE O BEOGRADU NA VODI KOJI TREBA DA SE SIRI DO TERAZIJA. DA POSTOJI TEHNOLOGIJA SAD BI CULI KAKO OVAJ POST VRISTI!!!!

 

 
Setnja uz Savu, završava  u "Beogradu na vodi" i tu  doživim napad panike.
Ne da ostanem bez vazduha, više duboki nemir i gubitak smisla pred onim što nas čeka.
Estetski to može nekome da se svidja, a najviše onima koji nemaju veze sa Beogradom, međutim, radi se o nečemu drugom.
Većina nas drugačije zamišlja Beograd, ne kao Dubai, ili Peking.
To nije Beograd sa puno parkova, kulture i istorije.
To nije Beograd našeg detinjstva, koji ima identitet.
Ovo je stvoreno na silu.
Kao preslikano iz neke budućnosti, i svega ima — i prodavnica, i apoteka, i kockarnica, i džinovskih nebodera — samo nema duše.
Niko ne gleda nikoga, kao u nekoj simulaciji, a ne stvarnosti.
Nema onog — šta ima, komšija?
Nema komšija, samo slučajni stranci koji su se našli tu.
Ne čovek kao društveno biće, nego kao socijalna mašina.
Kao da i oni što su to pravili, ne znaju ništa o nama.
Beton, staklo, klima uređaji, uz malo veštačke trave, da imitira život.
Hodao sam između zgrada, prepadnut ne onim što vidim, nego onim što dolazi.
A to je potpuno brisanje prošlosti, gde se ređaju zgrade, jedna na drugu, i sve je urbanizovano na način da se tu čovek ništa ne pita.
Tehnički sve doterano, a na polju duše sterilno do maksimuma.
Nigde se u Beogradu ne osećam otuđeno kao tamo, svuda je istorija, tamo je budućnost.
Nema grafita, nema murala, nema pobune, nema bakica koje prodaju cveće ili neko voće, nema siromašnih, nema Roma, nema tamburaša i boema, nema pasa lutalica, nema gubitnika.
Samo elita, koja je, pitaj Boga, kako to postala, niti ih je neko pitao odakle vam novac.
Samo daj, samo dođi, svi su dobrodošli koji imaju da plate, ostali - što dalje.
Beograd je bio istovremeno i ružan, i lep, ali naš. Ovo je samo prazno, na neki drugi način.
To nisu radničke zgrade, kao na Novom Beogradu, gde su besplatno deljeni stanovi.
To nije učiteljska kolonija, to nije umetničko naselje, ili nešto slično.
Nego novi svet, ono što nas sve čeka, pre ili kasnije.
Koji će da nas pregazi, kao kakav tehnički tiranosaurus.
To me je uplašilo, ne sterilne zgrade i beton, nego predosećaj budućnosti.
Skupi automobili i sve zaključano, uključujući i osećanja.
Nema ničeg starog, osim mene samog, iako sam po godinama relativno mlad.
To me je možda i najviše pregazilo.
Što nisam video sebe u takvoj budućnosti.
Osećao sam se kao neki čudak koji razgleda, a neka nevidljiva sila me terala odatle.
Osećao sam se pregaženo, iako me niko nije ni pogledao popreko.
Gde je sve megalomanski, samo su ljudi minijaturni.
Nema ničega što nije dizajnirano, što se našlo, eto, slučajno tu.
Sve izgleda kao da ne smeš da ga isprljaš.
Kao da se tu ne šeta, već se konzumira prostor.
Kao da je ceo kvart jedan veliki izlog.
Ima svetla, ali nema topline.
Ima ljudi, ali nema duše.
Svaka ulica liči na prethodnu, nema razlika, sve je jednolično.
Nema nikoga da ti kaže: “Tu sam živeo kao dete.”
Ili - "Tu sam je prvi put poljubio..."
Sve je savršeno, a ničega se ne sećaš, kao da si u tuđem svetu.
Beograd nikad nije bio u zgradama, nego u onome između njih.
Beograd nikad nije bio u visini, nego u susretima.
Sve izgleda kao katalog, ali u katalogu se ne živi.
Sve izgleda kao mesto koje čeka investitora, ne tebe.
Sve liči na mesto gde si višak ako si bez kartice, ili para.
Sve je napravljeno da se diviš, a ne da pripadaš.
Sve je napravljeno da kupiš, a ne da deliš.
Sve je napravljeno da misliš kako si srećan.
A zapravo, osećaš da si negde pogrešio.
I ako ima dosta mesta za sedenje, nigde ti se ne sedi, samo bi išao,
što dalje, i bilo gde,
samo ne tu.
Takve se budućnosti plašim, gde će sve biti savršeno,
osim ljudi, a samo me oni zanimaju.
Tamo gde nema mesta za ljudsko, neće biti ni mene.
Šta god da stvoriš, sve će biti zaboravljeno.
Važno je da automati rade, važno da je sve funkcionalno, udobno, po meri.
Pitam se samo — po čijoj?
Srećom, Beograd nije samo Beograd na vodi, ali kako su krenuli,
poplaviće nas sve — ne vodom, nego besmislom.
 
U  toku je rani javni uvid u izmene i dopune Prostornog plana područja posebne namene uređenja dela priobalja Grada Beograda – područje priobalja reke Save za projekat ‘Beograd na vodi’, čiji je cilj da se javnost upozna sa narednom fazom razvoja projekta – proširenjem na delove katastarskih opština Savski venac, Stari Grad, Novi Beograd i Čukarica“, piše u saopštenju kompanije Beograd na vodi (Belgrade Waterfront)  sprovodi taj projekat.ored već najavljene obnove Svetonikolskog parka kod nekadašnjeg hotela „Bristol“, biće uređeni delovi Parka Republike Srpske, parka kod Gazele i Topčiderskog parka i rekonstruisani Terazijska terasa i Park Luke Ćelovića.
Jutros u Mentalnom razgibavanju kazu ljudi povodom ovog nelegalnog zagradjivanja ljudi u bloku IV na Novom Beogradu, da kako su krenuli, srusice i Terazijsku cesmu i postojece hotele inabiti na sred Terazija neku groznu gradjevinu tipa Kula u sadasnjem Beogradu na vodi. 
Strasno. Svaki dan se brise istorija Beograda. Zarad skaradnih gradjevina koje se bukvalno grade gde god kome padne na pamet.  
TUZNA SUDBINA NAJLEPSEG GRADA NA SVETU. NEOPROSTIVO UBIJANJE DUSE I ISTORIJE JEDNOG PONOSITOG GRADA. MOZEMO LI DA GA NEKAKO SPASEMO. RUSENJE STAROG SAVSKOG MOSTA JE USPELO IAKO SU  GA LJUDI MESEC IMA BRANILI. SRUSEN JE I HOTEL 'JUGOSLAVIJA' A NA METI IM JE I GENERAL STAB, PA TERAZIJE- KALEMEGDANU SPREMI SE!!!!

субота, 14. јун 2025.

RASKRSNICA i PREKRETNICA

 ZNAM STA VAM JE ASOCIJACIJA OVIH DANA KADA SE KAZE RASKRSNICA. I MENI JE, BORBA UNIVERZITETA ZA OPSTANAK JE JEDNAKO VAZNA KAO BORBA ZA GOLI ZIVOT. ALI NECU SADA DA PISEM O RASKRSNICI U BEOGRADU U KNEZA MILOSA, NI O CACILENDU SEM DA SVAKAKO PODRZAVAM, STUDNETE ,PROSVETNE RADNIKE I ZNANJE.  IZA SVAKE RASKRSNICE STOJI PREKRETNICA. TAKODJE JAKO VAZNA REC  U NASIM ZIVOTIMA. 

O  kojoj je onda raskrsnici rec? O onoj pred kojom smo svi u zivotu.  Od kad se rodimo zapravo se nalazimo na raskrsnici koju resavamo izborima. Dakle, biramo gde cemo, kako cemo sta cemo.? S kim cemo s kim necemo i tako od vrtica.  Za mene je raskrsnica zapravo borba dobra i zla. Zapravo kako znamo uopste kojim putem poci? Sta god izaberemo i kojim god pravcem podjemo nekako se uvek kasnije pitamo da li smo napravili pravi izbor. Zato su raskrsnice u nasem zivotu zaista vazne. Anista manje su vazne i prekretnice. Prekretnica je ono posle raskrsnice (izbora) kad nismo zadovoljni izborom i kad hocemo da izaberemo drugi put koji nam se cini boljim. Prekretnica je mnogo teza od raskrsnice jer smo vec presli neki deo puta (zivota) na nacin koji smo prethodno izabrali. Sad se treba bukvalno vratiti na raskrsnicu (sam pocetak) i odabrati drugaciji put. A onda, ako nam se i onda ne svidi put koji smo izabrali opet rikverc do pocetka raskrsnice i opet na prekretnicu. I tako mozemo mnogo puta u zivotu.

 

 

 

U životu postoji najmanje 12 prekretnica, svaka sedma godina je presudna! Tako je. Lepo covek napisa na Fejsu da nama u Srbiji jedna godina treba da se racuna kao sedam godina u normalnoj drzavi.

Prva preretnica 

 

0-7 godina

Ovde je početak svega, stvaraju se temelji na kojima će se izgraditi naša struktura. Novorođenče u sebi već nosi potencijal inteligencije, kreativnosti i ličnosti. Tokom te rane faze najistaknutiji su instinkti gladi, potreba za ljubavlju, zaštitom i podrškom. Prva godina najvažnija je za razvoj moždanih ćelija, mozak deteta razvija se velikom brzinom. U prvom ciklusu prolazimo kroz proces učenja koji uključuje motoričke pokrete, govor, odnos prema sebi i našoj okolini. Usvajamo osnovna znanja o tome šta je korisno, zabavno ili štetno. U zavisnosti od toga koje odgovore dobijamo od drugih, usvajamo navike i reakcije koje se kasnije teško menjaju. Učimo govor i jezik. Potpuno smo zavisni od staratelja koji brinu za naše fizičke, emocionalne i društvene potrebe.

Veliki bes, strah, bol javljaju se ako staratelj zanemaruje ili napusti dete. Ako u ovom dobu izostane emocionalna podrška i briga, reč je o traumi koja se manifestuje u odraslom dobu, kada nas partner napušta ili se emocionalno distancira. Kod odojčadi i kod malog deteta postoji želja za bezuslovnom ljubavlju i potreba da uvek bude u blizini voljene osobe. Osnovna potreba je ona za povezanošću i bliskošću koja je prisutna i u odraslom dobu. Ako u ovoj fazi nastane trauma, kasnije možemo da osećamo snažnu i silovitu, pa i očajničku potrebu za voljenom osobom i silno se bojimo napuštanja. Mnoga osećanja straha, zavisnosti i nesigurnosti imaju koren u ovoj fazi životnog ciklusa.

 

7-14 godina

ete počinje da otkriva koncepte i povezanost ideja i emocija. Evidentne su i velike fizičke promene. Timus ili grudna žlezda se smanjuje, razvija se osećaj za ispravno i pogrešno, kao i društvena odgovornost. Znak fizičkog i psihološkog rasta je gubitak mlečnih zuba i rast trajnih. Reč je o ulasku u novu zrelost. Dete stvara svoj unutrašnji svet. To je svet junaka, opasnosti i žive mašte. Kad timus izbledi, a polni organi se razvijaju, ličnost prelazi u turbulentni svet puberteta i adolescencije. Otkrivaju se zanimanja i aktivnosti kojim će se dete baviti u odraslom dobu. Uče se da kontrolišu instinkti u korist grupne dinamike, uči da dele sa drugima, komuniciraju. Navike naučene u prvom ciklusu sada postaju deo karaktera deteta koje raste.

14 -21 godina

Postajemo svesniji sebe. Može se reći da razvijamo samosvest. Raspon emocionalnih interesa širi se u raznim smerovima, javlja se interes za muziku, umetnost, književnosti i ljude. Ustanovljeno je da se u pubertetu razvija sposobnost razlikovanja suptilnih tonova boja i zvuka. Ovo je i vreme buđenja nezavisnosti i separacije od roditelja. Suprotni pol i seks postaju sve važniji, rađa se novi spektar emocija. To je i vreme potrage za svrhom života, za nezavisnošću, realizacijom nekih izbora. Testiramo društvena i lična ograničenja. Rađa se i svest o seksualnosti. Budući da je to burno razdoblje života za većinu nas, verovatno će biti i vreme intenzivnih i nezaboravnih iskustava. Prisutne su velike promene, od fizičkih, emocionalnih, moralnih do kognitivnih. Često prolazimo i kroz iskustvo gubitka. Svet bezbrižnog detinjstva bledi, a iskustva donose i prve značajnije emocionalne rane. Emocionalni razvoj u ovom dobu popraćen je nesigurnošću i nespretnošću u intimnim i seksualnim kontaktima. Prisutna je želja za istraživanjem odnosa s drugima. Još uvek otkrivamo koje su naše granice i potrebe, a seksualni nagon je teško savladiv. Partnere biramo zbog zadovoljenja sopstvenih potreba, negujemo romantični pogled na svet i nismo uvek svesni ko je pored nas.

21-28 godina

Reč je o razdoblju u kojem mentalno i emocionalno ulazimo u odraslo doba. Počeli smo da gradimo temelje karijere i intimnih odnosa s nadom da će nam ostvarenja omogućiti poštovanje i ugled u svetu odraslih. Pojavljuju se sposobnosti uvida, intuicije, prosuđivanja i razumevanja stvarnosti. Iskre interesa koje su tinjale u prethodnim ciklusima počinju da se razvijaju. Ako smo u prethodna dva ciklusa imali zdrav emocionalni razvoj, sada možemo da razvijamo emocionalnu zrelost koja se manifestuje kao prepoznavanje partnerovih potreba, a da se pritom ne negiraju sopstvene.

Želimo da budemo nekome nešto, a emocionalna zrelost podrazumeva da se ulaskom u vezu ne gubi sopstvena volja i nezavisnost. Postajemo svesni problema koji se javljaju u odnosu s drugima. Potreba za slobodom s jedne strane i želja za vezanošću s druge, mogu da stvore unutrašnji konflikt. U ovom razdoblju počinjemo da se suočavamo sa problemima i bolom koji smo proživeli u najranijem detinjstvu, a to se najviše očitava u području intimnih odnosa, življenja partnerske uloge i načina na koji rešavamo probleme. Ako sada ne detektujemo neke svoje rane i unutrašnje konflikte, to suočavanje će biti mnogo direktnije u ciklusima koji slede.

28-35 godina

Kako godine prolaze, promene postaju sve suptilnije. U ovom ciklusu kreativni procesi uma su najaktivniji. Istraživači i izumitelji svoje najveće izume ostvaruju upravo u ovim godinama. Centri mozga su na vrhuncu svoje delotvornosti približno oko 35. godine života. Većina velikih verskih učitelja, umetnika kao što su Isus, Buda, Sveti Pavao, pesnik Dante Aligijeri došli su do velikih spoznaja i ostvarenja upravo tokom ovog ciklusa. Sada više proučavamo sebe i emocionalne uticaje koji su oblikovali našu ličnost. Počinjemo da otkrivamo ko smo mi, nezavisno od onoga što smo usvojili od porodice, vršnjaka ili društva.

35-42 godina

Rađa se želja da sa drugima podelimo sve ono što smo do sada stekli i naučili. Mnogi uspešni poslovni ljudi su u ovim godinama života dali svoj doprinos društvu, obrazovanju ili kulturi. Procenjujemo rezultate dosadašnjih ostvarenja. Naši odnosi, karijera, usvojene navike i način interakcije s drugima, sve je to podvrgnuto posmatranju, reviziji i promenama. Vreme je suočavanja s onim što nas ne zadovoljava. Postajemo svesni

novih nivoa kreativnosti i novih područja na kojima želimo da se ostvarimo

42-49 godina

U ovom ciklusu dolazi do velikih promena. Sažimamo dosadašnje životno iskustvo, stvaramo nove ideale i pokušavamo da pronađemo novi smer u životu. U ovom razdoblju često je prisutan jak nemir. Zanemareni aspekti života i ličnosti pozivaju nas na prepoznavanje. Prati nas osećaj da smo došli do sredine života, nakon čega sledi pad. Menjamo partnera, životne smernice, prioritete, doživljavamo i velike lične promene koje su započele u prethodnom ciklusu. Ako postoji određeni stepen emocionalne zrelosti, sada se može ostvariti i živeti bezuslovna ljubav. Ako se to ne pojavljuje, postoji nešto što je zaključano u ranijim godinama. Mnogi su čak i u ovom dobu još uvek na nivou emocionalne zrelosti deteta, osećaju strah od napuštanja, ljubomoru i posesivnost.

U ovom razdoblju česti su razvodi. Napuštamo stare i stereotipne uloge, utemeljujemo poverenje u sopstvenu individualnost. Više ugađamo sebi, a manje društvu. Stičemo istinsko razumevanje svoje jedinstvenosti i silno žurimo da izrazimo sebe pre nego što postane prekasno. Neminovno se suočavamo i s onim teškoćama koje nismo rešili u ranijem dobu. Ako to uporedimo s biljkama, možda smo porasli, ali iz nekog razloga nismo procvetali i dobili plodove. Osećamo kako nešto nedostaje i krećemo u potragu za sopstvenom celovitošću. To može da uključuje primanje i davanje ljubavi. Možda izrazimo sebe u nekoj grani umetnosti ili jednostavno razbijamo programe starih navika i obrazaca koji nam štete i onemogućuju da se u potpunosti razvijemo, procvetamo.

49-56 godina

U ovom ciklusu slede fizičke promene koje nas vode prema mentalnim ili duhovnim vrhuncima. Pad telesne snage i vitalnosti prisiljava nas na veću introspekciju. Svi nerešeni unutrašnji konflikti ili traume iz detinjstva nesumnjivo će se naći na listi naših zadataka, a problemi će biti najvidljiviji kroz izazove s kojima se susrećemo u profesionalnom ili ljubavnom životu. Sada moramo da naučimo da živimo sa sobom na novi način. Polako moramo da se prilagodimo procesu starenja tela. Pravimo inventuru svog života. Ovo je vreme duhovnog preispitivanja i revizije naše životne svrhe. Ako nismo shvatili ko smo do ove faze i ostvarili naše ciljeve, tada

će depresija, ćudljivost i unutrašnja previranja uticati na naš život i naše snove.

56-63 godina

Ovo je razdoblje unutrašnjeg mira i prihvatanja. U miru smo sa samim sobom i prihvatamo gde smo i šta smo postigli. Obično životna situacija počinje da se menja u ovoj fazi. Započeta je velika promena i prilagođavanje, kako u smislu spoljašnjih aktivnosti, tako i u načinu kako se osećamo u bliskim odnosima i ophodimo prema bližnjima. Deo problema sastoji se od toga da smo veći deo života živeli kao mlada osoba, a taj način nošenja sa životom je sada teško napustiti, ali i nužno jer nas telo usporava. Mogućnost eksperimentisanja sa životom i istraživanja novih mogućnosti prikladnih za starosno doba pomažu da ponovno procenimo sebe i pronađemo novi način povezivanja s drugima i zadovoljenja svojih potreba. Psihijatar Karl Jung razvio je čitavu teoriju o ovom razdoblju života koje je nazvao individuacija, što predstavlja integraciju otcepljenih aspekata ličnosti i ostvarenje psihološke celovitosti. Stvaramo nove sebe, ali neće svako uroniti tako duboko kako bi otkrio temelje svog bića i postojanja. Za spremne na delu je proces samoaktualizacije i potpune svesnosti o sebi i svom životu.

63-70 godina

Sada imamo dublje prihvatanje i razumevanje ljudi u našem životu. Uviđamo i prihvatamo razlike između nas i drugih. Na delu je proces razdvajanja i razlikovanja prave suštine života od onoga što smo naučili ili mislili da jeste ta suština. Svesnost i saradnja s tim procesom može dovesti do osećaja izgubljenosti ili neizvesnosti. Postajemo bolno svesni koliko su nam spoljašnje potrebe diktirale smer života nauštrb onih unutrašnjih i stvarnih potreba. Pomeramo pritisak spoljašnjih uticaja i shvatamo da nam se nude brojni izbori. Kao da stojimo na velikom raskršću. Kuda želimo da krenemo? Ako tokom svog života niste radili na rešavanju poteškoća, slabosti ili bola koji žive u vama, sada ovo razdoblje može da dovede do velike konfuzije i susreta s sopstvenim senkama s kojima se do sada niste suočili.

70-77 godina

Sve je manje spoljašnjih pritisaka i lakše se doseže nov nivo zrelosti. Ako se reše problemi koje ste susreli u

prethodnom ciklusu, javlja se nova svest o suptilnim stranama života i menja se odnos s onima koje volite. Možete bezuslovno da volite i prihvatate šta podrazumeva da ste svesni dubina i suptilnosti sopstvenog bića. Ako imate aktivan unutrašnji život, može da se dogodi da znanje i iskustvo koje posedujete kapitalizujete kroz rad s ljudima pomažući im da što uspešnije prođu kroz proces samoaktualizacije.

77-84 godina

Tokom tri prethodna razdoblja razvila se nova suština. Događa se sinteza proživljenog. Ako ste se razvijali kroz samospoznaju u stanju ste da vidite, osvestite kako je vaš sadašnji život kontinuum duge prošlosti u kojoj su sačuvana životna iskustva naših predaka, a koja su uticala i na naš život. Iz ovog novog „ja“, proširene percepcije života stiče se mudrost.

A SADA I JEDNA GODINA U KOJOJ SMO SVI DEFINITIVNO NA PREKRETNICI

 

Ispostavilo se da ključnu prekretnicu u životu predstavlja 35. rođendan, posle kojeg sve počinje drastično da se menja, i na polju ličnog života i na planu karijere.

Kad napunimo 35 godina, drugi nas više ne smatraju mladima, prelazimo u kategoriju “srednjih” godina, a tu negde počinjemo i da mrzimo svoj posao, ono čime se bavimo u životu.

Istraživanja sugerišu da se sredinom treće decenije povećava pritisak kojem smo izloženi – zbog zasnivanja porodice, odgajanja dece, povećane finansijske odgovornosti, što sve za posljedicu ima probleme i na poslu i kod kuće, prenosi BBC.

Tada nam postaje mnogo važnija i sigurnost radnog mesta, što i nije tako iznenađujuće kada uzmete u obzir da globalna statistika kaže da su u prvom kvartalu ove godine dva puta češće viškom bili proglašavani zaposleni iz starosne grupe od 35 do 49 godina, nego oni između 25 i 34 godine.

Istovremeno, ova “starija” grupa bila je manje zadovoljna poslom koji radi i svojom karijerom generalno, nego “mlađa” grupa. Stvar je u tome što oko 35.

godine sebi počinjemo da postavljamo suviše pitanja, počinjemo da odmeravamo ono što smo postigli u životu u odnosu na ono što smo želeli.

Žene koje žele decu, a još ih nemaju   oko 35. godine počeće da se plaše da li će moći da rode dete… Dilip Jeste, direktor Centra za zdravo starenje na Univerzitetu u Kaliforniji kaže da je stvar u tome što je vrlo rašireno potpuno pogrešno uverenje da su godine između 20. i 30. “najbolje u životu” i da posle toga sve “ide silaznom putanjom”. Ali, u stvarnom životu, te godine obeležene su stresom i strahovima, uznemirenošću zbog važnih odluka koje moramo da donesemo u tom životnom dobu.

7 životnih ciklusa: Nakon ove etape moramo da se pripremimo za smrt!

Ono što gubimo iz vida je da je u razvijenom svetu životni vek produžen, i da taj isti razvijeni svet pruža toliko mogućnosti izbora da je ljudima danas mnogo teže da se “srede” – da odaberu konkretno zanimanje, stalan po

sao, životnog partnera, pa čak i mesto boravka, nego što je to bilo ranijim generacijama.

- Ranije, ljudi su te životne izbore pravili u ranim dvadesetim godinama, ali nove generacije to odlažu.

- Ljudi se kasnije odlučuju da stupe u brak, kasnije zasnivaju porodicu, i svi ti stresovi koji su se pre dešavali u ranijim godinama, danas su pomereni za srednje tridesete godine. Ali, nije sve tako strašno kao što možda deluje na prvi pogled. Danas je izvesno da je starenje lakše i lepše nego što je bilo pre

par decenija. Nije naročito glamurozno, istina, ali poslije “krize” koja nastupa u srednjim tridesetim godinama, možete da očekujete da vam mentalno zdravlje bude bolje jer godine donose i iskustvo i mudrost.

Samo da “preživimo” tridesete, dakle….

TAKO DA  TREBA DOBRO DA RAZMISLIMO I DA BUDEMO SVESNI DA JE ZIVOT PUN RASKRSNICA I PREKRETNICA I DA MORAMO DA SE BORIMO I DA  BIRAMO PA MAKAR I POGRESILI! ISPRAVKE POSTOJE! 

 

среда, 11. јун 2025.

STA SU NAS NAUCILE

 RUZNE, BUCNE I VELIKE. SVI IH SE PLASE. I LJUDI I ZIVOTINJE. TAJ KLJUN I OPASAN IZGLED NAS DRZE PODALJE OD VRANA. MEDJUTIM, VRANE SU NAJPAMETNIJE PTICE NA SVETU. VEROVALI ILI NE ,ALI ONE SU NAS NAUCILE MNOGO TOGA.

 

1. Vrana je najpametnija i najlukavija ptica uopće!
Bog  ju je stvorio sposobnom za ovu zadaću jer ima najveći omjer veličine moždanih polutki u odnosu na veličinu tijela među svim poznatim pticama.
2. Vrane žive u zajednicama sličnim ljudskim, i imaju svoje sudove u kojima kažnjavaju prestupnike – to je urođena osobina kojom ih je Bog posebno obdario u odnosu na druge ptice.
3. Vrane zaista imaju svoje “sudove”, u kojima se sudi svakom pojedincu koji prekrši njihov sistem, prema urođenim zakonima pravde koje je Bog usadio u njih.
Za svaki prekršaj postoji odgovarajuća kazna:
• Kazna za krađu hrane namijenjene mladuncima je da grupa vrana počupa perje prestupniku dok ne postane nesposoban za letenje, baš kao mladunci prije nego im perje naraste.
• Kazna za uništavanje tuđeg gnijezda jeste da vrana-sud osudi prestupnika da izgradi novo gnijezdo za oštećenog.
• Kazna za napad na ženku druge vrane jeste smrt – vrane ga tuku svojim kljunovima dok ne umre.
Sud se obično održava na nekom polju ili prostranoj ledini. Članovi suda se okupe u zakazano vrijeme, a optužena vrana se dovodi pod strogim nadzorom. Okupljene vrane je opkole, a optuženi obara glavu, spušta krila i prestaje da grakće – kao znak priznanja krivnje.
Ako presuda bude smrtna, grupa vrana ga raskomada svojim oštrim kljunovima dok ne izdahne. Nakon toga, jedna od vrana ga ponese kljunom, iskopa mu grob odgovarajuće veličine, položi njegovo tijelo u rupu i zagrne ga zemljom – pokazujući poštovanje prema smrti.
4. Moderna nauka također potvrđuje da je vrana među svim pticama i životinjama jedina koja sahranjuje svoje mrtve.
 

One su jedine ptice koje mogu napraviti i koristiti oruđe kako bi nešto dohvatile. Oruđe u prirodi koriste kad traže gusjenice kojima se hrane, za što im najčešće služe oštre peteljke lišća, a taj način traženja hrane uvršten je među 1.000 čuda prirode.

Jedan od najpoznatijih primjera njihove inteligencije je način na koji vrane razbijaju orahe - bacaju ih pod točkove automobila koji ih zatim zdrobe, i to čine kad semafor pokazuje zeleno svijetlo.

Ako u blizini nema automobila, vrane će razbiti orah tako da ga bace s visine na tlo. Kako bi ih potom sigurno pokupile, čekaju da se na semaforu upali crveno svijetlo.

Neurobiolozi Lena Veit i prof. Andreas Nieder sa Univerziteta u Tübingenu otkrili su na koji način funkcionišu mozgovi vrana koje mnogi stručnjaci nazivaju pernatim primatima.

U svojoj studiji uvježbavali su vrane da rješavaju testove pamćenja na računaru. Prvo su im prikazivali slike koje moraju zapamtiti, a zatim su im istovremeno pokazali dvije slike od kojih su vrane morale odabrati jednu - prethodno pokazanu. Iako su mijenjali pravila, vrane su se uspješno prebacivale na nova pravila i ispunjavale zahtjeve.

Ova studija je dokazala da imaju visok nivo koncentracije i mentalne fleksibilnosti. Vrane uspješno rješavaju komplikovane testove, a mogu i memorisati i prepoznati ljude.

Ako im se neki čovjek zamjeri, one će to zapamtiti i prenijeti svoje iskustvo na potomke. Kad migriraju, znaju izbjeći čitavo mjesto ako je ijedna vrana tamo bila ubijena u prošlosti.

Kad jedna vrana ugine, druge se skupe i isprate je glasnim kreštanjem. Istraživanja su pokazala da se skupljaju oko mrtve vrane kako bi stekle iskustvo i pokušale ga u budućnosti izbjeći.

Iako spadaju u inteligentne životinje, puno ljudi ih ne voli zbog njihove crne boje i kreštanja. Postoje i mitovi koji kažu da vrane svojim kreštanjem najavljuju smrt. No mi znamo da je to samo mit i ako dobijete priliku upoznati neku pripitomljenu vranu, iskoristite je. Vjerujte nam, iznenadićete se što sve mogu i koliko su inteligentne.

Možda ste već upoznati da ove ptice koristi alate za rešavanje složenih problema, ali da li ste znali da vrane takođe imaju visoku emocionalnu i socijalnu inteligenciju?

Nedavne studije su dokazale da vrana može da pamti lica drugih ptica, pa čak i ljudi. Oni mogu razlikovati one koji su bili ljubazni prema njima i one koji su im izazvali stres. Vrane će čak preneti ove informacije drugim generacijama. A da li znate da vrane takođe mogu i da vam donesu novac?

Vrana vas zaista može prepoznati. Prepoznavanje lica je dokazano kroz nekoliko različitih studija. Neki jednostavno pokazuju kako vrane mogu protumačiti nečiju nameru na osnovu naših manira. Na primer, vrane se ne pomeraju sa puta ako ljudi hodaju blizu njih bez kontakta očima.

Međutim, oni će odleteti ako neko krene direktno prema njima sa očima usredsređenim na njih. Vrane su naučile kada ljudi hodaju gledajući svoja posla, obično nisu pretnja, dok ljudi koji pokazuju interesovanje da priđu pticama mogu potencijalno biti pretnja.

Urađene su i druge studije kako bi se dokazala sposobnost vrana da prepoznaju pojedinačne karakteristike lica. Jedna takva studija uključivala je dve grupe ljudi koji su nosili dva različita seta maski. Jedna grupa je poslata da uhvati grupu vrana, dok je druga hodala oko vrana ne pokušavajući uopšte da stupi u interakciju sa njima.

Pet godina kasnije, iste grupe su izašle u isti park. Grupa koja je ranije uhvatila vrane bila je opljačkana od strane ljutog jata, dok je grupa koja nije komunicirala sa pticama ostala sama.

Ova studija je dokazala da su ptice ne samo prepoznale i reagovale na grupu koja im je prethodno izazvala stres, već su ovu informaciju prenela na svoje mlade i na druge vrane koje žive u parku.

Na osnovu studija kao što je ispitivanje maske, smatra se da vrane mogu da pamte lica do pet godina. Ovo je, naravno, ako ptice ne viđaju pojedinca ili grupu redovno.

Pet godina je izuzetno dugo vreme da ptica može da se seti nečijeg lica. Posebno ako se ima u vidu da je životni vek prosečne divlje vrane 13 godina.

Da li se vrane ljute?

Možda i nije iznenađujuće, s obzirom na gore navedene informacije, ali vrane mogu da budu i ljute na nas. Važno je da uvek budete ljubazni prema drugim stvorenjima, ali svakako želite da pazite da ne završite na vraninoj „crnoj listi“.

Kao što se vidi u studiji o maskama, vrane će verovatno napasti ili delovati agresivno prema svakome ko im je izazvao veliki stres. Oni takođe mogu preneti ove informacije drugim vranama koje nisu bile uključene u prvi susret.

Visoka inteligencija vrane i sposobnost prepoznavanja lica je razlog zašto će mnogi ljudi koji ih proučavaju nositi različite maske na osnovu svojih zadataka. Ovo omogućava istoj osobi da jednog dana uhvati i veže vrane (zadatak koji obično izaziva stres kod ptica) i jednostavno ih posmatra u divljini sledećeg.

Da li vrane pamte dobrotu?

Ne plašite se, vrane se ne ljute samo na ljude koji su im naneli nepravdu ili su im naizgled učinili nepravdu. Ove neverovatne ptice takođe pamte ljubaznost. Vrane su izuzetno radoznala i društvena stvorenja.

Ako ste neko ko generalno uživa u posmatranju ovih ptica i njihovih zanimljivih ludorija, možete im poželeti dobrodošlicu u svoje dvorište. Vrane uživaju u raznovrsnoj ishrani beskičmenjaka, voća, semena i žitarica. Vrane se hrane i sa voćnih stabala i žbunja.

Obezbeđivanje hrane u kojoj vrana uživa, kao i bezbedan prostor oko vašeg doma učiniće da se ove ptice osećaju dobrodošlo. Vrane mogu čak prepoznati vašu ljubaznost i imati poverenja u vas, omogućavajući još bolji uvid u svoje lukave, inteligentne umove.

Verovatno izgleda čudno, ali vrane mogu da prenesu svoja osećanja prema ljudima drugim vranama. Iste studije koje su dokazale da vrane pamte lica takođe su pokazale da mogu da prenesu informacije drugima svoje vrste.

Ako vrana ima posebno stresno iskustvo sa pojedincem ili grupom ljudi, ona će reći drugim vranama o tim ljudima. I, ako se ti ljudi sretnu kasnije, vrane će verovatno jasno staviti do znanja da je prisustvo osobe (ili osoba) neželjeno.

Isto važi i za svakoga ko je pokazao izuzetnu ljubaznost prema vrani. Verovatno će zapamtiti vaše lice i možda će preneti ovu informaciju

One mogu da kontrolišu broj vokalizacija koje proizvode, "brojeći" do 4.

Sada su stručnjaci otkrili da vrane mogu čak i da broje naglas - na sličan način kao i mala deca.
Sposobnost glasnog brojanja, recitovanja 'jedan, dva tri...' zahteva razumevanje numeričkih veličina i svrsishodnu kontrolu glasa.

Vrane nisu samo pametne, one su zastrašujuće pametne.
Možda se ne čine najpametnijim stvorenjima na svijetu, ali neke vrane zapravo imaju mozak veći od vašeg. Proporcionalno ostatku njihovih tijela, naravno.
Novokaledonska vrana ima mozak koji čini gotovo 3% njene ukupne tjelesne mase. Omjer je sličan onom kod delfina i čovjekolikih majmuna. Mozak odraslog čovjeka teži samo oko 2% njegove tjelesne mase.
Istraživanja su također pokazala da su prednji mozgovi vrana prepuni neurona nego oni primata. Ovo područje mozga definira inteligenciju životinje. Dakle, više neurona znači bolje kognitivno rasuđivanje. Mogle bi čak biti najpametniji ne-ljudi na planeti i pametniji od petogodišnje ili čak sedmogodišnje djece!
Vrane žive na svim kontinentima osim na Antarktiku i Južnoj Americi. Vrane i njihovi bliski srodnici gavrani, svrake i šojke naučili su ne samo preživjeti među ljudima, već i iskoristiti to susjedstvo. Vrane koje žive u gradovima naučile su bacati tvrde orahe na ulice s gustim saobračajem i čekati da im vozila zdrobe orahe. Zatim, ptice čekaju da se upali zeleno svjetlo za pješake i sigurno pokupe poslastice sa zemlje.
Također mogu nekako znati predstavlja li im čovjek izravnu prijetnju ili samo gleda svoja posla. Vrane polijeću puno prije kada primijete osobu koja im se kreće putem i zuri u njih.
Većina ptica i drugih životinja radije bježi kad se ljudi približavaju, čak i kad samo prolaze. Vrane osjećaju kada je u redu ostati opušten, a kada moraju pobjeći od opasnosti.
Porodica vranama puno znači. Obično pronađu jednog partnera za cijeli život i žive u parovima ili malim porodičnim grupama. U hladnom zimskom periodu pridružuju se stotinama pa čak i hiljadama svojih vršnjaka kako bi preživjeli hladne noći u jedinici koja se zove sklonište. Tokom sezone gniježđenja mlade vrane pomažu svojim roditeljima u odbrani gnijezda od uljeza. Također mogu donijeti hranu svojim roditeljima ili izravno svojoj najmlađoj braći i sestrama. Neke ptice pomažu svojim roditeljima nekoliko godina.
Vrane također sklapaju prijateljstva za cijeli život i osnivaju ogromne bande kako bi se zaštitile od grabežljivaca. Upadaju kako bi uznemiravali sve neželjene agresivne goste i napadaju čak i veće ptice poput sova ili jastrebova ili drugih životinja pa i čovjeka. Ponekad se također okupljaju kako bi ukrali hranu od većih stvorenja. Neki članovi skupine odvlače pažnju grabežljivca, dok drugi rade tajne poslove.
Vama sve to zvuči kao “gau, gau”, ali vrane imaju čitav niz zvukova, a svaki od njih nešto znači drugima svoje vrste. Oni mogu upozoriti potencijalne uljeze da će ući na njihovu teritoriju ili javiti svojoj rodbini svoju lokaciju. Taj jezik nije univerzalan, razlikuje se od doline do doline, poput regionalnih dijalekata. Ako se vrana iz nekog razloga odluči pridružiti novom jatu, morat će naučiti graktati njihov jezik oponašajući zvukove drugih članova novog jata.
Naši heroji dana nikada ne bacaju hranu. Kad je imaju previše, sakriju je u spremišta za kasnije na neka skrovita mjesta ili u lišće i druge predmete. Kad ponovno osjete glad, tačno znaju gdje trebaju ići da nađu svoje zalihe. Ponekad dodaju i neke markere na vrh spremnika kako bi zapamtili gdje je spremljena hrana ili premještaju hranu s mjesta na mjesto kako bi je zaštitili od nekih drugih gladnih usta.
Također znaju koja se hrana prva pokvari i pojedu meso prije drugih vrsta obroka, poput orašastih plodova ili hljeba, koji duže ostaju dobri. Vrane također izrađuju i koriste vlastiti alat. Naučili su rezbariti tanke drvene trake u ražnjeve i savijati žice u kuke kako bi pokupili hranu koja im je izvan dohvata. Oni pamte dizajn i ponovno stvaraju istu vrstu alata.
Vrane također znaju kako kombinovati materijale koji ne bi funkcionisali odvojeno za izradu jednog složenog alata. Prije su samo ljudi i čovjekoliki majmuni mogli činiti tako nešto. Također izgleda kao da vrane uživaju u procesu izrade i korištenja alata.
Njihovo se ponašanje mijenja nakon uspješnog korištenja alata, baš kao što se mi, ljudi, osjećamo sretno nakon što završimo komplikovani radni zadatak.
I JOS NESTO. SADA JE VREME KADA VRANE DOBIJAJU MLADE. I ONE NAPADAJU LJUDE OVIH DANA NE ZATO STO SU ZLE NEGO BRANE SVOJE MLADUNCE KAD POMISLE DA SU U U OPASNOSTI.  NE MORAMO IH VOLETI ZAISTA ALI ZAISTA ZASLUZUJU NAS RESPEKT.
  •  

    недеља, 8. јун 2025.

    BED ROTTING

      PORED RECI ZA PROSLU  GODINU BREIN  ROT ( TRULJENJE MOZGA ) SADA IMAMO BED  ROTTING ) TRULJENJE U KREVETU ILI OSTAJANJE U KREVETU  DUZE NEGO STO JE POTREBNO. KOME SE ZAPRAVO OVIH DANA USTAJE? TOLIKO SMO POD STRESOM DA OSTAJANJE U KREVETU PRODUZENOM NA MAX SMATRAMO JEDINIM STO NAM JE POTREBNO. PA HAJDE DA VIDIMO NEKE CINJENICE U VEZI NASE POTREBE DA USTAJEMO ILI  DA OSTANEMO U KREVETU.

    Samo jos da pomenem da vec postoji igrica BREIN ROT  u kojoj su likovi da vam mozak istruli dok shvatite zasto postoji balerina kapucin a ( to je balerina koja je pila puno kapucina i kad je posla na posao udario je grom i postala je kapucina lik iz igrice)  Tu su i kombinacije voca i ljudi, povrca i zivotinja i slicno. Da ne poverujete zasto je to potrebno da se gleda, igra ili uopste zna nesto o tome.

    Medjutim, zadrzimo se na bed rottingu. 

     

    .

    Novi trend u procvatu koji je zahvatio TikTok uključuje dugotrajno ostajanje u krevetu - ne za spavanje, već za obavljanje pasivnih aktivnosti poput jedenja grickalica, gledanja televizije i listanje portala preko telefona. Trend je nazvan "truljenje u krevetu".

    Stručnjaci se slažu da je važno posvetiti se brizi o sebi kako biste kontrolisali stres i podigli energiju. Briga o sebi važna je za fizičko i mentalno zdravlje, ali je li izležavanje u krevetu cijeli dan najzdraviji način da si priuštite malo odmora?Ovaj je trend najpopularniji među pripadnicima generacije Z koji se mogu osjećati iscrpljenima od posla, škole, porodičnih zahtjeva ili društvenih angažmana, rekao je za "Health" doktor Džefri Garder, klinički psiholog i profesor na Fakultetu zdravstvenih nauka Univerziteta Touro. Na TikToku, "truljenje u krevetu" ima više od 130 miliona pregleda.Evo što su pružaoci zdravstvenih usluga imali za reći o ovom najnovijem trendu samonjege, uključujući njegove prednosti, nedostatke i najzdraviji način za to."Truljenje u krevetu" ima svoje prednosti, rekla je Kortni DeAngelis, psiholog s Njujork-Prezbaterijan/Kolumbija Univerziteta, u e-poruci za "Health". U malim dozama, rekla je, može smiriti tijelo i pomoći u ublažavanju stresa i iscrpljenosti, posebno za ljude koji dugo rade na fizički ili mentalno zahtjevnim poslovima.Ti pojedinci bi mogli koristiti ovu praksu kako bi sebi dali priliku da 'napune baterije', da tako kažem", rekao je DeAngelis.

    Trend "bed rotting" je postao popularan način za opuštanje i suočavanje sa stresom, a podrazumeva provođenje celog dana u krevetu, opuštajući se od svakodnevnih briga.

    Dok neki smatraju da je ovo samo još jedan oblik samopomoći, stručnjaci upozoravaju na moguće negativne posledice.

    Ovaj trend može izgledati kao savršena prilika za odmor, posebno u društvu gde je produktivnost često postavljena na prvo mesto.

    Ipak, stručnjaci, poput Laurencea Chana sa Kolumbijskog univerziteta, naglašavaju da "bed rotting" može biti signal za potrebu za pauzom.Kada se pretvori u svakodnevicu, može ukazivati na dublje mentalne probleme kao što su anksioznost ili depresija.

    Dok neki smatraju da je povremeno uživanje u "bed rotting" danu sasvim u redu, stručnjaci savetuju da se obratite pažnju na učestalost.

    Ako provodite više dana nedeljno u krevetu, to može biti znak da vam je potrebna dodatna pomoć. Bitno je primetiti kako to utiče na vaše svakodnevne obaveze i opšte zdravlje.

    Ako se odlučite za "bed rotting", postoje načini da to učinite na zdraviji način:

    1. Ustanite i protegnite se: Pravite pauze svakih nekoliko sati kako biste se protegnuli i pokrenuli cirkulaciju.

    2. Izborite se za mesto: Razmislite o provođenju vremena na kauču ili u udobnoj stolici umesto u krevetu, kako biste izbegli mešanje prostora za odmor i aktivnost.

    3. Povežite se sa prijateljima: Umesto da stalno gledate u ekran, pozovite prijatelja na razgovor ili planirajte zajedničko "bed rotting" vreme.

    4. Postavite granice: Ograničite svoje "bed rotting" na jedan ili dva dana, uz uvođenje fizičke aktivnosti u dan.

    5. Pratite svoje društvene mreže: Imajte na umu kako korišćenje društvenih mreža utiče na vaše mentalno zdravlje. U nekim situacijama, bolje je izbegavati ih, piše Time.

    Generacija Z osmislila je novi trend koji je u posljednjih nekoliko mjeseci preplavio TikTok, a u kojem hvale prednosti i užitke provođenja cijelog dana u krevetu, piše Daily Mail. 

    Videi s hashtagom #bedrotting, odnosno “truljenje u krevetu” preplavile su TikTok i pregledane su više od 125 miliona puta.

    Brojni tiktokeri u viralnim snimkama pokazuju kako provode dan u krevetu i bave se aktivnostima koje ih opuštaju, poput igranja igrica, skrolanja na mobitelu, čitanja knjige ili gledanja filmova. Generacija Z tvrdi da im provođenje cijelog dana u krevetu nakon stresnog dana (ili sedmice) nudi potpuni oporavak, ali i poboljšava mentalni fokus i želju za produktivnošću. 

    TREND ZABRINJAVA PSIHOLOGE 

    Međutim, ovaj novi trend zabrinjava psihologe, koji se slažu da bi osobe s predispozicijom za depresiju mogle doživjeti pogoršanje simptoma nakon dana provedenog u krevetu. Laurel Roberts-Meese, licencirana bračna i porodična terapeutkinja, smatra da bi ovaj trend mogao prikriti simptome kliničke depresije te dovesti do ideje da je savršeno normalno provoditi dane u krevetu i ne potražiti pomoć za svoj mentalni problem. 

    “Izbjegavanje je gorivo za tjeskobu i depresiju, a ako provodite dan u krevetu kako biste izbjegli svoje misli, osjećaje ili probleme, vi doista hranite te osjećaje i simptome. Nadalje, time propuštamo priliku da se aktivno uključimo u život koji će biti bolji za naše mentalno i fizičko zdravlje”, objasnila je psihologinja, dr. Katrina Ostmeyer. 

    Psiholozi također upozoravaju kako se takozvani “dan deke” često pretvara u priliku za beskrajno skrolanje na društvenim mrežama, što, prema brojnim istraživanjima, može povećati rizik od razvoja anksioznih poremećaja, kao i poremećaja prehrane. 

    POTREBAN JE OPREZ 

    Međutim, iako ne podržavaju u potpunosti ovaj koncept, neki psiholozi tvrde kako nisu iznenađeni njegovom popularnošću. 

    Jedan od njih je i dr. Gordon Flett sa Univerziteta York u Torontu. 

    “Pritisak potrebe da se ispune današnja nemoguća očekivanja može biti neumoljiv. Tako da nije previše teško zamisliti izgorjelog i iscrpljenog perfekcionista koji pada u ovakvo stanje”, objasnio je. 

    Ipak, većina psihologa smatra kako koncept “truljenja u krevetu” šalje podmuklu poruku koja demonizira odmor te upozoravaju kako bi se na taj način depresivno ponašanje moglo maskirati kao umor, pošto je riječ o sličnim stanjima. 

    Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

    Generacija Z osmislila je novi trend koji je u posljednjih nekoliko mjeseci preplavio TikTok, a u kojem hvale prednosti i užitke provođenja cijelog dana u krevetu, piše Daily Mail. 

    Videi s hashtagom #bedrotting, odnosno “truljenje u krevetu” preplavile su TikTok i pregledane su više od 125 miliona puta.

     

     

    Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

    Brojni tiktokeri u viralnim snimkama pokazuju kako provode dan u krevetu i bave se aktivnostima koje ih opuštaju, poput igranja igrica, skrolanja na mobitelu, čitanja knjige ili gledanja filmova. Generacija Z tvrdi da im provođenje cijelog dana u krevetu nakon stresnog dana (ili sedmice) nudi potpuni oporavak, ali i poboljšava mentalni fokus i želju za produktivnošću. 

    TREND ZABRINJAVA PSIHOLOGE 

    Međutim, ovaj novi trend zabrinjava psihologe, koji se slažu da bi osobe s predispozicijom za depresiju mogle doživjeti pogoršanje simptoma nakon dana provedenog u krevetu. Laurel Roberts-Meese, licencirana bračna i porodična terapeutkinja, smatra da bi ovaj trend mogao prikriti simptome kliničke depresije te dovesti do ideje da je savršeno normalno provoditi dane u krevetu i ne potražiti pomoć za svoj mentalni problem. 

     

     

    “Izbjegavanje je gorivo za tjeskobu i depresiju, a ako provodite dan u krevetu kako biste izbjegli svoje misli, osjećaje ili probleme, vi doista hranite te osjećaje i simptome. Nadalje, time propuštamo priliku da se aktivno uključimo u život koji će biti bolji za naše mentalno i fizičko zdravlje”, objasnila je psihologinja, dr. Katrina Ostmeyer. 

    Psiholozi također upozoravaju kako se takozvani “dan deke” često pretvara u priliku za beskrajno skrolanje na društvenim mrežama, što, prema brojnim istraživanjima, može povećati rizik od razvoja anksioznih poremećaja, kao i poremećaja prehrane. 

    POTREBAN JE OPREZ 

    Međutim, iako ne podržavaju u potpunosti ovaj koncept, neki psiholozi tvrde kako nisu iznenađeni njegovom popularnošću. 

    Jedan od njih je i dr. Gordon Flett sa Univerziteta York u Torontu. 

     

     

    “Pritisak potrebe da se ispune današnja nemoguća očekivanja može biti neumoljiv. Tako da nije previše teško zamisliti izgorjelog i iscrpljenog perfekcionista koji pada u ovakvo stanje”, objasnio je. 

    Ipak, većina psihologa smatra kako koncept “truljenja u krevetu” šalje podmuklu poruku koja demonizira odmor te upozoravaju kako bi se na taj način depresivno ponašanje moglo maskirati kao umor, pošto je riječ o sličnim stanjima. 

     

     

    “Nema ništa loše u ležanju u krevetu s vremena na vrijeme kako biste napunili baterije, ali ako to radite često, što je tri puta sedmično ili više, znak je da se vaš živčani ssistem aktivno isključuje kako bi vas zaštitio od dodatnog stresa”, objasnila je Liz Tenuto, koja podučava ljude vježbanju ublažavanja stresa. Naposljetku, stručnjaci zaključuju da je umjerenost ključna. Dakle, jedan dan u krevetu na sedmičnoj bazi je sasvim OK.

     

     Koliko često vaš tinejdžer izlazi iz sobe i kreveta? Samo kad ogladni? Možda je dio sve prisutnijeg bed rotting trenda među mladima, odnosno stanju u kojem se osoba izolira od svih i najviše vremena provodi u svojoj sobi, odnosno u krevetu. Iako se čini bezazlenim, dugotrajno truljenje u krevetu može ukazivati na tjeskobu ili depresiju. Stručnjaci ističu važnost razlikovanja odmora od navike te preporučuje podršku roditelja i, ako je potrebno, stručnu pomoć

    NA SNAZI JE DUH VREMENA. TREBA DA NAM  JE SVIMA JASNO DA SVAKA MLADA , NOVA GENERACIJA IMA NESTO SVOJE. OVA NASA Z GENERECIJA IMA 'TRULJENJE '.NAMA TOTALNO NEJASNO, NEPOTREBNO  I BEZ VEZE. Z GENERACIJI TO JE JASNO, POTREBNO I NESTO STO KORISTE IZ SVOJIH RAZLOGA SA PUNO RAZUMEVANJA. DUH VREMENA NEMINOVNO PROLAZI IZ GENERACIJE U GENERACIJU I SAMO NAM PREOSTAJE ILI DA POKUSAMO DA BUDEMO UZ NJIH I PRIHVATIMO NJIHOVO 'TRULJENJE' ILI MOZEMO DA SE IZDVOJIMO I DA IM SE CUDIMO ,DA IH NE PRIHVATAMO. IZBOR JE UVEK NA NAMA. SAD DRUGO JE PITANJE KOLIKO NAM JE IZBOR DOBAR I KAKO CE SE ODRAZITI NA NAS ZIVOT U NOVOM VREMENU.


    четвртак, 5. јун 2025.

    PRVOBITNA ZAJEDNICA ILI KOMUNIZAM

     POKUSACU DA OBJASNIM ZA ONE KOJI NE PRATE MOJE BLOGOVE I KOJI JOS NISU OTVORILI UM KAKO BI SHVATILI NEKE STVARI. DAKLE PROSTOR I VREME SU BESKONACNI. I DA POSTOJE PARALELNI UNIVERZUMI. I DA MI SMO IGRICA U NEBESKOM KOMPJUTERU. ZATO U ISTO VREME POSTOJE PRVOBITNA ZAJEDNICA  U KOJOJ LJUDI ZIVE POTPUNO RAVNOPRAVNO JER NEMAJU NISTA ZBOG CEGA BI BILI POHLEPNI I MRZELI DRUGE, I KOMUNIZAM KOJI POSTOJI U NAJMNOGOLJUDNIJOM ZEMLJI NA SVETU KINI. IZMEDJU PRVOBITNE ZAJEDNICE I KOMUNIZMA POSTOJE OSTALA DRUSTVENA UREDJENJA ZAVISNO OD ZEMLJE DO ZEMLJE. I SAD VAMA SE CINI DA JE OVO NEMOGUCE.NAPROTIV OVO JE ISTINA, ALI MI JE NE VIDIMO JER NAM JE PREDSTAVLJENA JEDNA SLIKA U VIDU KAPITALIZMA I DEMOKRATIJE I NJENIH VARIJACIJA, A TO JE SAMO DEO SIRE SLIKE KOJU SAM POMINJALA. TAKO DA VRLO MALO LJUDI NA SVETU ZNA STA SE DOGADJA I STA CE SE DOGODITI.

    DA BI OD PRVOBITNE ZAJEDNICE OPET DOSLI DO KOMUNIZMA I OBRNUTO ( JER ONE SU JEDINI OBLIK DRUSTVA U KOME SU LJUDI JEDNAKI) NASTAJE RAT KOJI ISTREBLJUJE NAJVECI BROJ LJUDI I KOJA OSTAVLJA ONE KOJI CE DRUSTVO POCETI OD POCETKA DAKLE OD PRVOBITNE ZAJEDNICE ILI KOMUNIZMA. TAKO DA NAM U NAREDNIM GODINA,A SLEDI VELIKA DEPOPULACIJA I VELIKA GLOBALNA PROMENA SVETA. MNOGI NECE DOCEKATI TAJ BOLJI SVET, ALI TAKVA SU PRAVILA IGRE. 

    PA EVO STA NAS CEKA POSLE TOG RATE I ISTREBLJENJA. 

    UKLANJAJTE GRANICE U SVOM UMU
    Mnogi od nas željno očekuju novi svijet koji ćemo imati nakon što se ovaj veliki rat okonča. No, vrlo malo ljudi zna kako će taj svijet izgledati, šta ćemo sve izgubiti, a šta dobiti. U svojim razmišljanjima, obično se fokusiramo na svoju državu, razmišljamo “lokalno” i nikako da se pomjerimo na ono “globalno”.
    PRVA GLOBALNA SLIKA
    Kad se tiče prve globalne slike, imajte na umu nekoliko novina: geopolitička podjela svijeta neće više postojati, a to u prevodu znači: države će imati granice, ali one više uopšte neće biti bitne. Prelazit će se s osnovnim dokumentima iz države u državu. Raspadom Evropske unije prestat će tzv. Šengenski režim i druge dosad nametane zabrane kretanja, a slično će biti sa dosadašnjim ograničenjima i u ostalim regijama svijeta. Cijeli svijet će biti podijeljen na samo 3 zone, jedna će obuhvatati obe Amerike, Australiju i još neke zemlje, druga će obuhvatati Aziju i Afriku, a treća Evropu zajedno sa Rusijom. Te tri zone će imati svoje „glavnokomandujuće“ koji će imati zadatak da koordiniraju odvijanje života na tim teritorijama u svim njegovim segmentima. U tom smislu, sve dosadašnje hegemonističke težnje pojedinih država iz bilo kog dijela svijeta, za proširenjem njihovih teritorija past će u vodu. Stari snovi o velikoj ovoj ili onoj državi bit će surovo prekinuti za one koji ih još uvijek sanjaju. Nema više nadmoći jednih nad drugima! Nema više velikih gospodara kojima ćemo se morati podčiniti i biti u potlačenom položaju modernih robova.
    Svijet definitivno ide ka ujedinjenju, a ne rasparčavanju. Zato, stare osvajačke težnje, stari nacionalistički stavovi organizacija i ljudi iz bilo koje države će neminovno otići u prošlost. Takvi ljudi morat će se pomiriti s novim, drugačijim svijetom ili jednostavno – otići!
    DRUGA GLOBALNA SLIKA
    Sada svoj pogled na novi svijet proširite još više i pogledajte Zemlju iz kosmosa. Ona je jedna planeta sa jednom vrstom – ljudskom, znači ne afrička, indijska, slovenska, američka, malezijska, evropska, nego jedna planeta sa svojim cjelokupnim čovječanstvom koja će imati svoje predstavnike u široj zajednici civilizacija koje zovemo Galaktičkom federacijom svjetova.
    Da bismo bili primljeni u ovu galaktičku asocijaciju, (proces je već u toku) moramo biti jedinstveni tu,na Zemlji. Razvijene civilizacije u kosmosu su već odavno nadišle ova ograničenja koja mi još uvijek imamo u glavama, pa potom i na geografskim kartama drage nam planete. Da bi se ovaj prijem u GFS dogodio, mi kao čovječanstvo trebamo odraditi sljedeće:
    - završiti ovaj globalni rat protiv naših viševjekovnih vladara, Kabala/Duboke države/Iluminata – kako god ih zvali,
    - ujediniti se na geopolitičkom planu, (opisano u globalnoj slici 1),
    - dokončati stara, lokalna neprijateljstva između država-susjeda kao i svaka druga stara neprijateljstva (ovo posebno važi za Balkan)
    - pobjediti siromaštvo i glad (očekivana Gesara)
    - ojačati saradnju i veze između ljudi iz svih dijelova svijeta, na kulturnom, ekonomskom i svakom drugom planu
    - i što je najvažnije, napredovati u nivou Svjesnosti kao cjeline.
    Naravno da je sve opisano proces koji će trajati godinama. Koliko dugo, nitko u ovom trenutku ne može reći. No, jedno je sigurno – kad se ovaj rat dokonča, mnogi od nas bit će iznenađeni političkim, ekonomskim i društvenim promjenama koje će uslijediti. Oni koji su napredovali u podizanju vlastitog nivoa Svjesnosti, bit će obradovani ovim promjenama, oni koji su ostali u mentalnom sklopu 3D poimanja svijeta, bit će šokirani i duboko razočarani.
    Zato, dragi ljudi, počnite proširivati vlastite poglede na svijet i krenite brisati granice u vlastitom umu da vam iznenađenje ne bude preveliko i da spremni dočekate taj vrli, novi svijet. Ono što je najvažnije u novoj globalnoj slici je da će zavladati dugo željeni mir, ekonomski i finansijski procvat namijenjen svakoj osobi, a ne samo malobrojnoj eliti koja više neće postojati.
    Da biste spremni dočekali ove promjene, počnite već sada svakog čovjeka na planeti smatrati svojim daljnim rođakom, ako već ne bratom ili sestrom, umaknite predrasude o određenim grupacijama ljudi, proširite svoje poglede, ali najvažnije – proširite svoje srce da u njega mogne stati čitav svijet.
    I TAKO. SVE SAM VAM OBJASNILA. A VI RAZMISLITE. 

    понедељак, 2. јун 2025.

    BITI PREDSEDNIK

    BITI PREDSEDNIK NE MOZE SVAKO JER PREDSEDNIKA TREBA DA KRASE MNOGE VRLINE. SVOJIM PRIMEROM TREBA DA POKAZE KAKO SE VOLI I VODI DRZAVA. NAS PREDSEDNIK JE SVE OBRNUO. KAO STO JE MANIPULACIJOM IZOKRENUO SVAKI NARATIV KOJI JE NASTAO U CILJU POKAZIVANJA NAVEDENIH STVARI ( VOLETI I VODITI DRZAVU) TAKO JE I ODSUSTVOM MA I JEDNE VRLINE POSTAO PRIMER ZA ISTORIJU PORED PINOCEA I MOGIH DRUGIH. VELIKA TUGA I NEPRAVDA ZA SRBIJU. 

    EVO PRIMERA KOJI SU U NOVIJOJ ISTORIJI POKAZALI KAKO TREBA BITI PREDSEDNIK DRZAVE. PRVO COVEK KOGA SU ZVALI NAJSIROMASNIJI PREDSEDNIK NA SVETU!

     Hosea Muhiku i danas zovu "najsiromašniji predsednik na svetu" iako odavno nije na toj funkciji, a nije ni siromašan jer je svetu poklonio svoje mudre lekcije o životu.Umro je u 90-toj godini 13,maja 2025.god.

     Hoze Muhika, koji ima nadimak Pepe Muhika, decenijama živi sa suprugom na skromnoj farmi. Tokom svog predsedničkog mandata, mogao je da odluči da živi u predsedničkoj palati, ali je ostao veran svojim vrednostima. Prema Hozeu, ljudi su stvarno siromašni samo kada im je potrebno mnogo jer nikada nisu zadovoljni.

    On je poklanjao 90% svoje predsedničke plate u humanitarne svrhe i vozio je stari svetloplavu Folksvagen Bubu iz 1978. i to samo vikendima.

    Nekad davno jedan šeik mu je ponudio milion dolara za taj automobil, ali ga je Muhika odbio.Kada nešto kupite, ne kupujete to novcem, već satima svog života koje trošite da biste to mogli da kupite. Hose Muhika je jako dobro znao kako je kada ti sve bude oduzeto, čak i dnevno svetlo. Shvatio je da nas ne čini srećnim ono što posedujemo, već naša sposobnost da želimo nešto i što možemo da živimo.Hose Muhika uvek ističe da nije protiv trošenja novca, već protiv otpada. On uvek propoveda da je bolje kupiti i posedovati samo ono što vam je zaista potrebno. U svom jednostavnom rezonovanju, on kaže:

    Obezbedite hranu za one koji su gladni.

    Uverite se da ima dovoljno kuća za one koji žive na ulici.

    Vodite računa o školama, za one kojima je potrebno obrazovanje.

    Prema Hozeu Muhiki, ne možemo svi imati kuću od 400m2 i drugu kuću na moru. Neće biti dovoljno prostora za sve. Moraćemo da naučimo da delimo. Kada bi svi konzumirali kao bogata društva, trebale bi nam tri planete poput Zemlje. Ako ne naučimo da delimo, pojaviće se ogromne grupe ljudi osuđenih na propast, kaže on. Prema Hozeu, skromnost nije žrtva već dužnost.Punta del Este je San Trope Urugvaja. Hose Muhika nervira što se neke vile koriste ne više od 20 dana u godini, dok druge nemaju ni krov. Čak i kao predsednik, osećao se zarobljeno u sistemu koji to omogućava, ali shvatio je da ne može da nametne promene.

    On veruje u davanje dobrog primera i veruje da svako ima slobodu da živi kako želi. On želi da živi kao većina ljudi. Kada bi svi to radili, svet bi za mnoge bio mnogo prijatniji za život.

    Prema Hozeu, pojeine zemlje često žele da nametnu nešto drugim državama. To stvara sukobe. Moramo naučiti da se suočimo i prihvatimo razlike u religiji i ubeđenjima. Ponekad se čini da, zato što ste najjači, imate pravo i da namećete svoja uverenja. Za sve bi bilo dobro kada bi lideri ovih zemalja Promena je spor proces. Pobeda nikad nije iza ugla. Hoze Muhika veruje da kroz slobodu izražavanja možete preneti ideje na sadašnje i nove generacije. Prema njegovim rečima, za to je ponekad potrebno mnogo hrabrosti, ali je to jedan od najodrživijih načina promene.promenili pogled na svet.Hose Muhika je ateista, što je izvanredno za nekoga ko je rođen i odrastao u latinoameričkoj zemlji u kojoj je većina stanovništva katoličke veroispovesti. Takođe je legalizovao marihuanu, abortus i gej brakove. Na pitanje o susretu sa papom, rekao je da su on i papa imali humanost kao zajednički interes. Hose Muhika ne gleda razlike među ljudima, već pronalazi sličnosti.Trgovina drogom je veliki problem u većini zemalja Latinske Amerike. Kada je legalizovao marihuanu, Muhika je rekao da to nije uradio da bi sve otvorio. Samo je video da je 100 godina napora protiv zloupotrebe droga dovelo samo do više nasilja i više upotrebe droga. To znači da morate eksperimentisati da biste nešto učinili drugačije. Ako to ne uspe, možete ga ponovo promeniti i isprobati nešto novo. Vrlo često se dokazuje da se kršenjem pravila najbolje rešavaju problemi i dolazi do inovacija.

    Hoze Muhika redovno ističe koliko je on lično protiv zloupotrebe droga i svakog oblika zavisnosti. Jedna od njegovih poznatih izjava je da je jedina dobra zavisnost – ona od ljubavi.Na pitanje da li je oprostio svojim čuvarima, Hose Muhika obično odgovara kratko, ali odlučno. Ne mora da im oprosti, ali ni ne mora ništa da rešava sa njima. On želi da živi, a to mu je mnogo važnije. Ono što mu je oduzeto nikada se ne može nadoknaditi. Kako kaže – to je i zakon života. Možete pasti ili biti oboreni hiljadu puta. Radi se o učenju da ponovo ustanete. Čak i posle hiljaditog puta, morate biti spremni da napravite novi početak i da želite da živite punim plućima.
    Kako pljačkaš banke koji je uhapšen posle obračuna sa policijom može da postane predsednik? Iako se ponekad čini da izbegava takva pitanja, Hose Muhika veruje da je morao da opljačka banke jer su zloupotrebile moć, a pobunjeničkom pokertu Tupamarosima, kojima je pripadao, je bio potreban novac da promene sistem.

    Da je oružane pljačke banke izvršio iz sopstvenog interesa, misli da bi to bila sasvim druga priča. On smatra da je iza toga stajala dobra namera i da je to bilo važnije od samog dela. Muhika kaže da se radilo o korumpiranim bankarima koji su represirali narod, a za koje se kasnije pokazalo da su korumpirani.

     

    Kada se govori o političarima koji su ostavili neizbrisiv trag, ne samo zbog svojih političkih odluka, već i zbog ličnog integriteta, ime Hosea Muhike, kog su zvali Pepe, zauzima posebno mesto. Bivši predsednik Urugvaja, poznat kao "najskromniji predsednik na svetu", ostao je upamćen po svojoj autentičnosti, borbi za jednakost i neobičnom stilu života koji je prkosio svim stereotipima o državnicima.

    Rođen je 20. maja 1935. godine u Montevideu, a odrastao je u skromnoj porodici italijanskog i baskijskog porekla. Već u mladosti je pokazivao sklonost ka društvenom angažmanu i borbi za pravdu. Tokom 1960-ih se pridružio levičarskom gerilskom pokretu Tupamaros, koji se zalagao za radikalne društvene promene u vreme autoritarne vlasti i velike društvene nejednakosti u Urugvaju.

     

    Vest o smrti Hose Muhika objavio je sadašnji lider te južnoameričke zemlje Jamandu Orsi.

    Blic preporučuje

    Kada se govori o političarima koji su ostavili neizbrisiv trag, ne samo zbog svojih političkih odluka, već i zbog ličnog integriteta, ime Hosea Muhike, kog su zvali Pepe, zauzima posebno mesto. Bivši predsednik Urugvaja, poznat kao "najskromniji predsednik na svetu", ostao je upamćen po svojoj autentičnosti, borbi za jednakost i neobičnom stilu života koji je prkosio svim stereotipima o državnicima.

    Biografija Hosea Muhike

    Rođen je 20. maja 1935. godine u Montevideu, a odrastao je u skromnoj porodici italijanskog i baskijskog porekla. Već u mladosti je pokazivao sklonost ka društvenom angažmanu i borbi za pravdu. Tokom 1960-ih se pridružio levičarskom gerilskom pokretu Tupamaros, koji se zalagao za radikalne društvene promene u vreme autoritarne vlasti i velike društvene nejednakosti u Urugvaju.

    Hoze Muhika

    Kao pripadnik Tupamarosa, Muhika je više puta hapšen, a ukupno je proveo 14 godina u zatvoru, često u teškim uslovima, uključujući i samicu. Taj period će kasnije imati dubok uticaj na njegov pogled na život, politiku i ljudsku prirodu.

    Ulazak u institucionalnu politiku

    Nakon povratka demokratije u Urugvaj 1985. godine, Muhika napušta oružanu borbu i ulazi u politički sistem. Postaje jedan od osnivača partije Pokret za narodnu participaciju, dela šire koalicije levice - Široki front. Njegov politički uspon bio je postepen, ali konstantan. U periodu od 2005. do 2008. godine obavljao je funkciju ministra poljoprivrede, gde je radio na unapređenju položaja malih farmera i ruralne ekonomije. Njegov neposredan stil i bliskost s narodom dodatno su učvrstili njegovu popularnost.

    Muhika je izabran za predsednika Urugvaja 2009. godine, a dužnost je obavljao od 2010. do 2015. godine. Tokom svog mandata, fokusirao se na socijalne reforme, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i ekonomsku stabilnost. Pod njegovim vođstvom Urugvaj je postao prva zemlja u svetu koja je legalizovala proizvodnju i prodaju kanabisa pod državnom kontrolom – potez koji je privukao veliku pažnju međunarodne zajednice.

    Takođe, Urugvaj je u vreme njegovog mandata legalizovao istopolne brakove i abortus, čime je zemlja zauzela progresivnu poziciju u Južnoj Americi. Muhika je verovao da država mora da obezbedi slobodu i dostojanstvo svakom građaninu, bez obzira na društvene norme i pritiske. Njegove izjave o konzumerizmu, ekologiji i ljudskoj sreći često su citirane i korišćene kao inspiracija širom sveta.

    Siromašan nije onaj koji ima malo, već onaj koji želi mnogo - jedna je od njegovih najpoznatijih maksima.

    Nakon završetka mandata, Muhika se povukao iz aktivne politike, ali je i dalje učestvovao u javnim debatama kao moralna figura urugvajske i svetske levice. Njegova reč imala je težinu među mladima, aktivistima i političarima širom sveta.

    Za mnoge, Hose Muhika predstavlja dokaz da su politika i etika i dalje spojivi - da čovek može da bude lider bez da izgubi dušu. Njegov životni put, od gerilca do skromnog predsednika, ostaje inspiracija za generacije koje veruju da politika može služiti ljudima, a ne interesima.

    JESTE PRIVREMEN (A MOZDA I NE), JESTE MLAD (37 GODINA),ALI JE NEIZRECIVO MUDAR

    NJEGOV GOVOR U UJEDINJENIM NACIJAMA LEKCIJA JE ZA MNOGE PREDSEDNIKE DRZAVA

    На слици може бити: 1 особа, војна униформа и текст

    Говор који је Ибрахим Траоре одржао у УН, а који се није свима допао.
    „Поштовани делегати, шефови држава, вође нација, уважени представници великих и малих народа, не поздрављам вас као каријерни дипломата нити као човек васпитан за банкете и руковања. Не долазим да вам говорим увежбаним језиком углађене политике. Долазим вам као војник свог народа, као чувар рањене земље, као син континента који је носио крст света, али никада његову круну.“
    Моје име је капетан Ибрахим Траоре, председник Буркине Фасо. Данас говорим не само у име 22 милиона душа у мојој земљи, већ и у име континента чије су приче искривљене, чији је бол игнорисан и чије је достојанство више пута продато на олтару страних интереса.
    Африка није просјак. Африка није бојно поље. Африка није ваш заморчић, ваша марионета, ваше складиште сировина. Африка се не диже да клекне, већ да стане на ноге. И данас, пред овом великом скупштином народа, кажем: Африка неће клекнути.
    1. О лажној великодушности глобалне политике
    Деценијама си нам помагао једном руком, док си нам другом исисавао крв. Градите бунаре у нашим селима, док ваше корпорације исушују наше реке. Донирате вакцине, али патентирате лекове. Причате о климатским акцијама, а настављате да финансирате оне који пале наше шуме и исушују наша језера.
    Каква је то великодушност? Она која јој храни уста, али јој гуши глас. Она која одржава особу у животу довољно дуго да остане зависна. Нисмо слепи за ово лицемерје. Будимо јасни – нисмо незахвални за искрену хуманитарну помоћ, али одбацујемо светски поредак који експлоатацију прикрива као партнерство. Одбацујемо финансијске институције које једном руком позајмљују, а другом преузимају суверенитет.
    Африка више не жели милосрђе – желимо правду. Желимо контролу над сопственом судбином.
    2. О колонијалним ланцима и њиховим модерним наследницима
    Наше ране нису почеле од нас. Они су наслеђе империјалне лудости која нас није видела као људе, већ као јефтин терет, као радну снагу. Моје претке нису питали када су се у Берлину цртале карте лењирима и шестаром. Границе Буркине Фасо, као и многих афричких земаља, нису обликовали наши преци, већ људи који никада нису крочили на наше тло, који нису знали ништа о нашим језицима, племенима или духовима.
    Данас, колонијализам има ново лице – носи одела, организује форуме, потписује уговоре у Женеви, Паризу и Вашингтону. Али он и даље узима без пристанка, и даље наређује уместо дијалога, и даље ћути уместо да слуша. Ако желите да разговарате о миру, почнимо тако што ћемо одбацити ароганцију идеје да само ви можете научити мир.

     

    Говор који је Ибрахим Траоре одржао у УН, а који се није свима допао.
    „Поштовани делегати, шефови држава, вође нација, уважени представници великих и малих народа, не поздрављам вас као каријерни дипломата нити као човек васпитан за банкете и руковања. Не долазим да вам говорим увежбаним језиком углађене политике. Долазим вам као војник свог народа, као чувар рањене земље, као син континента који је носио крст света, али никада његову круну.“
    Моје име је капетан Ибрахим Траоре, председник Буркине Фасо. Данас говорим не само у име 22 милиона душа у мојој земљи, већ и у име континента чије су приче искривљене, чији је бол игнорисан и чије је достојанство више пута продато на олтару страних интереса.
    Африка није просјак. Африка није бојно поље. Африка није ваш заморчић, ваша марионета, ваше складиште сировина. Африка се не диже да клекне, већ да стане на ноге. И данас, пред овом великом скупштином народа, кажем: Африка неће клекнути.
    1. О лажној великодушности глобалне политике
    Деценијама си нам помагао једном руком, док си нам другом исисавао крв. Градите бунаре у нашим селима, док ваше корпорације исушују наше реке. Донирате вакцине, али патентирате лекове. Причате о климатским акцијама, а настављате да финансирате оне који пале наше шуме и исушују наша језера.
    Каква је то великодушност? Она која јој храни уста, али јој гуши глас. Она која одржава особу у животу довољно дуго да остане зависна. Нисмо слепи за ово лицемерје. Будимо јасни – нисмо незахвални за искрену хуманитарну помоћ, али одбацујемо светски поредак који експлоатацију прикрива као партнерство. Одбацујемо финансијске институције које једном руком позајмљују, а другом преузимају суверенитет.
    Африка више не жели милосрђе – желимо правду. Желимо контролу над сопственом судбином.
    2. О колонијалним ланцима и њиховим модерним наследницима
    Наше ране нису почеле од нас. Они су наслеђе империјалне лудости која нас није видела као људе, већ као јефтин терет, као радну снагу. Моје претке нису питали када су се у Берлину цртале карте лењирима и шестаром. Границе Буркине Фасо, као и многих афричких земаља, нису обликовали наши преци, већ људи који никада нису крочили на наше тло, који нису знали ништа о нашим језицима, племенима или духовима.
    Данас, колонијализам има ново лице – носи одела, организује форуме, потписује уговоре у Женеви, Паризу и Вашингтону. Али он и даље узима без пристанка, и даље наређује уместо дијалога, и даље ћути уместо да слуша. Ако желите да разговарате о миру, почнимо тако што ћемо одбацити ароганцију идеје да само ви можете научити мир.
    3. О експлоатацији ресурса и миту о развоју
    Називате нас „земљама у развоју“ – као да нас векови крађе нису вратили уназад, као да злато са наших земаља, дијаманти из наших река, нафта под нашим ногама, нису изградили небодере у којима сада седи ова скупштина.
    Будимо јасни: Буркина Фасо је богата. Африка је богата – минералима, културом, мудрошћу и младошћу. Али сте нас научили да богатство меримо БДП-ом и извозом. То називате развојем када страна компанија поседује 90% рудника злата у нашој земљи. Зовете то напретком када ваше снаге безбедности чувају руднике кобалта, али не и школе за нашу децу. То није напредак – то је пиратерија са правним документима.
    Од сада ћемо развој дефинисати сопственим речима – развој који ставља децу у учионице, а не минерале на бродове. Развој који поштује земљу, људе и душу нације.
    4. О суверенитету и мешању
    Зашто нас називате нестабилним када нека афричка земља доноси независне одлуке? Зашто када тражимо војну сарадњу ван колонијалне сфере, они то називају претњом?
    Буркина Фасо је одлучила да крене путем суверенитета. Ово није претња миру – то је декларација зрелости. Више нисмо под твојим старатељством. Више нисмо млађи партнери у дипломатији. Ми смо слободан народ. Ако нација бира партнере који је поштују и не експлоатишу, то није побуна - то је мудрост. Нека буде јасно: ниједна страна сила неће диктирати савезе Буркине Фасо. Наши односи ће бити засновани на међусобном поштовању, а не на историјској кривици или савременим претњама.
    NISAM SE VRACALA NA GANDIJA, NA MNOGE  MUDRE LJUDE IZ PROSLOSTI. OVO SU DVA PRIMERA IZ OVOG XXI VEKA  U KOME  BI DRUSTVO TREBALO DA BUDE NAPREDNO I HUMANO.
    ZATO SE VALJDA STRANKA NASEG VODJE ZOVE NAPREDNA IAKO JE SVE SEM TO.
    NI OVAJ POKRET ZA DRZAVU NE POSEDUJE NI JEDNU KARAKTERISTIKU KOJU TREBA DA POSEDUJE SVAKO- DA VOLI DRZAVU, NAROD I DA  TEZI SVEMU NAJBOLJEM ZA NJIH. 
    PREDSEDNIK SLUZI DRZAVI INARODU. NAS JE TO SHVATIO KAO I SVE DRUGO. POTPUNO SUPROTNO!


    DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

    SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...