четвртак, 13. октобар 2022.

ORGIJE

 LJUDI NA OPASNOST REAGUJU RAZLICITO. STO JE OPASNOST VECA TO SU REAKCIJE LUDJE. PRE NEGO STO PRONADJEM NEKE TAKVE REAKCIJE EVO JEDNE POTPUNO TAZE, DA ZAPISEM U BLOG JER JE ON NEKA VRSTA DNEVNIKA DA JE RAT IZMEDJU RUSIJE I UKRAJINE POCEO U FEBRUARI 2022-GODINE I TRAJE I DALJE. NE ULAZIM SADA U PRICU O TOME KO JE U PRAVU JER RAT I NE TREBA DA POSTOJI, NEGO VAM SADA PRICAM O LUDOJ REAKCIJI NA OPASNOST OD NUKLEARNOG RATA.

Dok zemlje širom Evrope preispituju svoje zalihe tableta za zračenje pod pretnjom nuklearnog napada Vladimira Putina, Ukrajinci su odlučili da odgovore sa humorom – i planiraju orgiju na brdu izvan Kijeva.

Više od 15.000 ljudi se prijavilo na Telegram grupu „Orgija na Šćekavici: Official“, koja je postavljena 26. septembra, a namera je da se tamo upute u slučaju nuklearnog napada – umesto da se odu u najbliži bunker.

U uvodnoj objavi rečeno je članovima da ukrase ruke prugama kako bi označili šta su njihovi interesi uoči posete brdu – tri trake simbolizuju analni seks, a četiri oralni seks. Zatim su objavili: „Kažu da su svi stanovi sa pogledom na Ščekavicu iz nekog razloga nestali sa sajtova za nekretnine.

Radio Slobodna Evropa je intervjuisao ženu iz kraja o grupi, koja je rekla: „To je suprotno od očaja. Čak i u najgorem slučaju, ljudi će tražiti nešto dobro. To je megaoptimizam Ukrajinaca.

Jedan čovek je rekao: „To je pokušaj da se pokaže da što više pokušavaju da nas uplaše, mi ćemo to više transformisati u nešto drugo”.

Grupa Telegram objavljuje novosti o ratu, u kojem su kontraofanzivni napori ukrajinske vojske u Hersonu nedavno opisani kao „BDSM zabave za Ruse“. Slika napredovanja ukrajinske vojske u grupi je nazvana „fotografija masturbacije“.Kada se oglasio vazdušni alarm 30. septembra, objavili su: „Da li je vreme?“ uz smajlije. Odazvalo se 582 osobe, takođe sa smajlijem.

Ukrajinska komičarka Verka Serdučka postavila je pre četiri dana objavu u znak podrške grupi. Kijev je takođe uložio napor da se zaštiti od moguće nuklearne eksplozije; apoteke su opskrbljene tabletama za zračenje, a podrumi su otvoreni da služe kao skloništa ako je potrebno.

Izvan granica Ukrajine, zemlje poput Poljske su takođe poslednjih nedelja popunile jodom apoteke širom zemlje, a u narednim danima će stići još više.

Ali čak i udaljenije zemlje počinju da brinu; lokalni mediji na Kipru javljaju da tablete joda nisu dostupne na ostrvu, te da su farmaceuti imali na raspolaganju samo dijetetske suplemente, koji ne pružaju zaštitu u slučaju nuklearnog događaja.

Tajms je u ponedeljak objavio da se veruje da je NATO upozorio svoje članice da bi Putin mogao da izvede nuklearnu probu na ukrajinskim granicama.

U međuvremenu, grupa za orgiju na Telegramu nastavlja da objavljuje i sada izgleda da postoje razdvojene grupe, od kojih je jedna proglasila orgiju u Deribasivskoj ulici u Odesi.

Ako ste pod stresom evo jedne lude pomoci,ali kazu da pomaze.

 

Oslanjajujući se na teoriju Roberta E. Tajera, psihologa koji se bavio biološkim objašnjenjem raspoloženja, Dilon tvrdi da je paralisanost sasvim prirodna ljudska reakcija na stres. Kada nam preti realna opasnost, to pomaže jer imamo vremena da odlučimo šta ćemo uraditi – boriti se ili pobeći.

Slična stvar se dešava i kada smo nervozni ili pod stresom, pa su sitni, nervozni pokreti kao što su lupkanje prstima, mrdanje noge ili puckanje folije načini da mišićna napetost popusti, čime se smanjuje i nivo stresa.

„To je kompulsivna stvar. Viđala sam sekretarice koje se svađaju zbog pucketave folije. Očigledno je adiktivna i svi je žele“, zaključila je Dilon.

Međutim, sada se otišlo korak dalje, pa je napravljeno specijalno odelo po uzoru na čuvenu foliju koje možete da puckate kad god poželite.

Odelu je nazvano "Bubble Wrap Suit" i ono će čitavo vaše telo prekriti balončićima vazduha koje možete da puckate u svakom trenutku.

Na odelu se nalazi na stotine balončića. Odelo dolazi sa dva različita dela - jaknom i pantalonama. Kad god osetite stres, samo ga navucite i ono će vam pomoći da se smirite.Licno iskustvo ne primerene reakcije na opasnost bilo je 1999-te godine kada je bilo bombardovanje  izazvano bog zna cim. Sa cetvoro dece izmedju 1 i 11 godina setala sam svaki dan usprkos stalnom zavijanju sirena. Nikada nismo otisli u skloniste. I nikada nismo menjali rutinu nasih zivota .

Jos jedna totalno neprimerena reakcija na opasnost je samoubistvo ili cak kolektivno samoubistvo,. Najstrasnije od svega kad od straha da necete preziveti u smrt povedete svoju decu.

Svet ima dva problema – nepoznati virus i poznati, već viđeni strah. I jedno i drugo može se objasniti, samo će za ovo prvo medicini trebati meseci, možda i godine. Ovo drugo je bolje poznato – panika niče tamo gde ljudi suočeni sa potencijalnom opasnošću hoće sve odgovore odmah, ali ih odmah ne mogu dobiti. Bili okidači društvenog straha realni ili ne, sam strah jeste sasvim realan.

Logika masovnih medija if it bleeds, it leads – figurativno, što krvavije, to bolje – uprizorila je virus kroz puste ulice Vuhana, medicinsko osoblje odeveno u zaštitna odela, vapaj porodica umrlih ili dirljivo horsko pevanje Bella Ciao sa balkona u Italiji. Armagedonske slike preplavile su medije i društvene mreže te potisnule sve ostale vesti i pre nego što su za to dobile opravdanje.


"Ono što vidimo se donekle graniči sa histerijom", rekao je Andreas Gasen, predsednik nemačkog Saveznog udruženja lekara. "U Berlinu stotinu ljudi stoji u redu jer misle da se moraju testirati. Suočavamo se sa masovnim talasom uznemirenih i zabrinutih ljudi koji podstiče medijska infekcija."


STRAH JE TU

"Ne možeš da ga vidiš, ne možeš da ga omirišeš", kaže Monika Šoh-Spana iz američkog Centra za zdravstvenu bezbednost "Džon Hopkins". "Tornado možeš da vidiš i šteta je maltene momentalna. Ali kada je u pitanju nevidljivi patogen, čije je otkrivanje i razumevanje rezervisano za profesionalno obučene specijaliste, ljudi se malo više uzbude.

Psiholozi Danijel Kaneman i Amos Tverski sedamdesetih godina su definisali heuristiku dostupnosti (availability heuristic). Po njihovim rečima, osoba može procenjivati "verovatnoću događaja ili frekventnost ponavljanja odmeravajući lakoću s kojom se može izvesti relevantna mentalna operacija prisećanja, konstrukcije ili asocijacije". Prosto rečeno, kada nam je nešto stalno pred očima, to nam deluje kao goruće, ponekad i kao jedino pitanje.

Američki psiholog Dejvid Majers, služeći se tom tezom, izračunao je da SAD od napada na Njujork i Vašington troše 500 miliona dolara po smrti u terorističkom napadu – na vojsku, službe, naoružanje – a 10.000 dolara po smrti od raka. "Najčešće se plašimo pogrešnih stvari", piše Majers. "Plašimo se onoga što spremno čeka u našoj memoriji. Žive, kognitivno dostupne slike – stravična avionska nesreća, masovni pokolj – remete našu procenu rizika."



SMRTNOST

Svetska zdravstvena organizacija je početkom marta izašla sa računicom da novi virus ubija 3,4 odsto zaraženih. Malo ko je čitao sitna slova gde se kaže da je ovo samo prva procena. Nadalje se ispostavilo da sve zavisi od zahvata – da li se testira šire ili se testiraju samo ljudi sa ozbiljnim simptomima, te oni iz rizičnih grupa. U ponedeljak (16. mart) Francuska i Nemačka imale su jednak broj otkrivenih slučajeva (oko 5.500), ali je naspram 127 smrtnih slučajeva u Francuskoj, u Nemačkoj bilo trinaest.

Nemački pulmolog i dugogodišnji poslanik Socijaldemokrata Volfgang Vodrag računa da razni korona virusi – koji u talasima sezonskog gripa učestvuju između 7-15 odsto – godišnje u Nemačkoj ubiju dve do tri hiljade ljudi. Prema Vodragu, novi korona virus ni po čemu za sada ne odskače i cela dževa se digla samo jer je nakon reakcije kineskih vlasti osmišljen test za ovu specifičnu vrstu virusa.



Dok je nemačka kancelarka na konferenciji za štampu govorila o prvim merama prošle sedmice, na televiziji N24 išla je telefonska anketa (50 centi po minutu sa fiksne mreže) sa pitanjem: da li Vlada preduzima dovoljno mera? Sedamdeset odsto ljudi se izjasnilo da Vlada ne preduzima dovoljno mera. Veliki je to broj dobrih građana koji misle da znaju šta je činiti i šta je "dovoljno". Država je onda uradila svašta, kao i druge države. Sme li jedna vlast uopšte da uradi manje nego što građani nalaze za shodno?

Hrana za opšti strah su i zbunjujuće poruke nadležnih, u čemu su oni u Srbiji nezvanično postali svetski šampioni. Između obraćanja u kojem je ženama savetovano da skoknu do Milana u šoping, a svima da drmnu rakijicu dnevno, i melodramatičnog uvođenja vanrednog stanja ("Srbija je u ratu") i nabijanja penzionera u karantin, kao da je režim Aleksandra Vučića smetnuo s uma da nije pametno izmotavati se dok je narod u strahu.

U Nemačkoj je prošlo bez loših pošalica nadležnih. Ali zbunjivanja je i ovde na pretek. "Korona – prosvetitelj nacije", tako je ugledni "Zidojče cajtung" odao priznanje šefu Instituta za virologiju berlinske klinike "Šarite" Kristijanu Drostenu, koji je javnim nastupima preko noći postao medijska zvezda. No, i Drosten je pre desetak dana rekao da nikako nema potrebe da se zatvaraju škole i bolnice, da taj potez mora da se čuva za leto ili jesen, a onda se valjda predomislio.



Sa svih strana stižu upozorenja da ne treba praviti zalihe, da ne preti nikakva nestašica. Ipak, prazni rafovi sa WC papirom, brašnom i testeninom odaju dašak distopije. U nemačkoj varoši Hilter (sic!) čovek se potukao sa kasirom koji nije hteo da mu proda pedeset kilograma brašna već samo dvadeset. Čovek je kazao da na regalu nema pisanog "befela" da je prodaja ograničena. Došla je policija, brašno je ostalo u prodavnici.

Slavoj Žižek je podsetio na anegdotu iz socijalističke Jugoslavije kada je kružila glasina da će nestati toalet papira. Vlast je rekla da to nije tačno i narod je, piše Žižek, verovao vlastima, ali su ljudi razmišljali ovako: Šta ako mnogi ipak poveruju glasinama pa pokupuju sav papir? Onda ga stvarno neće biti. Pa su i oni požurili da se obezbede.


Priziva se atmosfera gladijatorskog okršaja, borbe čoveka i virusa do istrebljenja. Ali, taj voz je davno otišao, možda baš sa železničke stanice u Vuhanu nedaleko od pijace sa koje je, kako se smatra, potekla zaraza. Kako tada nisu na vreme izolovani prvi zaraženi, više se ne može istrebiti ni virus.

Prema procenama stručnjaka, virus je tu da ostane, da kruži zajedno sa stotinom drugih koji svake godine napadaju većinu ljudi. Nemačke vlasti su prve saopštile šta kažu stručnjaci – tek kada se dve trećine stanovnika zarazi i stekne delimični imunitet, obolele osobe će u proseku moći da zaraze manje od jednog sugrađanina. Tada virus polako gubi bitku. To je imunitet krda i čitava akcija sada, kažu stručnjaci, ima za cilj da se prvi udar virusa uspori kako zdravstveni sistemi ne bi kolabirali.

Svako pri zdravoj pameti potpisao bi da "život nema cenu". Vodeći narativ kaže da, u sudaru sa smrtonosnim virusom, život mora da stane. Višak vremena za tastaturom ostavlja prostora da se na društvenim mrežama dele saveti kako se umesto maske preko nosa i usta može staviti i ženski higijenski uložak i kako je najbolje da se đonovi dezinfikuju varikinom. Provejava moralna nadmoć – ljude dovoljno voli samo onaj ko se bez greške pridržava svih, ponekad i protivrečnih, uputstava.

Izvesno je da bi, uz karantin i policijski čas, svake godine bilo manje mrtvih od "običnog" gripa, manje stradalih u saobraćaju i noćnim tučama. Teško prihvatljiva istina je da život u modernom društvu ipak ima cenu u vidu raznih rizika i da svi tu cenu plaćamo svakog dana. Možda su pustinjaci jedini sasvim moralmi.


TRAJANJE STRAHA

Osećaj vanrednog stanja i opšteg straha traje po pravilu četiri sedmice, kaže nemački psihijatar i stručnjak za strah Borvin Bandelov. Opisuje da osećaj straha opada čak i kada znamo da opasnost nije prošla – kao recimo posle nuklearne havarije u Fukušimi.

"Precenjuje se statistička opasnost da se strada od ovog virusa, kada pomislite da 9000 ljudi (u Nemačkoj) svake godine strada u nesrećama u svom domaćinstvu. Na to ne mislite kada ujutru sednete da ogulite krompir. Ljudi skijaju i svakog dana se voze auto-putem jer to drže za uračunljiv rizik, za razliku od virusa." 

Super da se podsetimo pocetaka korana histerije obzirom da smo vec dve i po godine u strahu od virusa koji nije nista strasniji od gripa.Neprimerena i luda reakcija ljudi na citavoj planeti. Ko je bio u pravu jos se pouzdano ne zna ali karantin 2020-te doneo je vece traume nego bombardovanje 1999-te jer smo tada imali slobodu kretanja uz ogroman rizik,ali po svojoj volji i izboru. OD 2020-te  slobodna volja nam je ukinuta.a obavezno ponasanje nametnuto.

Imam brda anegdota ia oba perioda sa toliko ludih reakcija da se nekad stvarno cudim zbog cega smo toliko ludo i potpuno suprotno razumu cinili stvari koje nisu bile u skladu sa prihvacenim ponasanjem. Zapravo ovde nije nikako rec o buntovnosti mladih, naprotiv. Najludji smo bili mi ,tada od 30 do 40 godina, a posle mi preko 60.

OVA PRICA ZASLUZUJE JOS MNOGO PRIMERA LUDOG I NEPRIMERENOG PONASANJA KOJE JE ZAHVATILO I PRINCA HARIJA POSLE SMRTI KRALJICE ELIZABETE DRUGE (IZAZVANO VEROVATNO VELIKIM STAHOM) ,A PONASANJEM  U FAZONU - MA OPUSTENO. PA NISTA ONDA. RAZMISLITE O OVOJ TEMI I O SVOJIM NACINIMA DA POBEDITE STRAH OD OPASNOSTI (REALNE NARAVNO) JER POTPUNO JE DRUGA PRICA O NEREALNOJ OPASNOSTI KOJA ZADIRE U NASU PSIHU. VIDECETE DA GORE POMENUTE IRGIJE NIKAKO NISU SAMO PITANJE NEMORALA I DRUGACIJIH SHVATANJA NEGO I ISKONSKOG STRAHA  I BORBE ZA PREZIVLJAVANJE. MOZDA IZRAZENO NA VRLO JAK  I NEOBICAN NACIN AL IPAK  POMISLITE SAMO NA NUKLEARNU PRETNJU. KAKO SE OSECATE POVODOM TOGA? ZAR NE BISTE IZ STRAHA OD TAKVE OPASNOSTI CINILI BAS SVASTA?

Нема коментара :

Постави коментар