NEVEROVATNA JE POVEZANOST LJUDI I ZIVOTINJA. KAO STO JE I SVE POVEZANO U PRIRODI. COVEK IAKO SE POTPUNO ODVOJIO OD PRIRODE IPAK NE MOZE DA POBEGNE OD OVE POVEZANOSTI. VRLO MI JE ZANIMLJIVO KAKO COVEK U ZIVOTINJAMA I NJIHOVOM NACINU ZIVOTA TRAZI OBJASNJENJE ZA MNOGE POJAVE U SVOM ZIVOTU. NEKI DAN JE BIO SVETI LUKA - DAN KADA SE PREDVIDJA KAKVA CE BITI ZIMA, TU JE I PRICA O ZMIJAMA NA KEFALONIJI I MNOGI DRUGI PRIMERI.
Običaj je bio među srpskim domaćinima da na ovaj dan puste ovnove da nagnaju ovce. Ukoliko bi se ovca natezala bi il’ ne bi naši preci su verovali da će zima duga, oštra i teška. Ukoliko ne bi odbijale ovnove, verovalo se da zima neće biti duga i da će proleće doći ranije.
Neke životinje imaju instinkt za promenu vremena. Kada se rogata marva uznemiri i počne da muče, zelene žabe da krekeću a laste nisko da lete, loše vreme je izvesno. Pojava plavih daždevnjaka najavljivala je velike i trajne kiše.
Pojava mrava u kući, rovanje svinje ili krtice pod kućnim pragom, glasno zavijanje psa, predvečernje kukurikanje petla pod prozorom ili glas kukavice se smatrao zlokobnim.Dugotrajnim posmatranjem životinja, čovek je uočio izmenu u njihovom ponašanju pri svakoj promeni vremena. To iskustvo naučilo ga je da prema ponašanju životinja predviđa kakvo će vreme biti kroz nekoliko sati, dana ili meseci.
U mnogim našim krajevima bilo je prisutno i gatanje u plećku brava (koze, ovce, ovna ili jagnjeta). Verovalo se da se po izvesnim znacima na njoj može odrediti šta će se desiti u kući, polju ili oboru. Za gatanje se uzima desna plećka pečenog brava. Stavlja se na sto da se ohladi. Sa nje se skida meso ali se pazi da se kost ne ošteti. Zatim osoba koja gata, a to je uglavnom stariji čovek, uzima plećku i prema izvesnim i njemu poznatim znacima na njoj, predviđa šta će se događati u narednih godinu dana. Ova tehnika je danas vrlo retka.oš su stari Sloveni praktikovali gatanje kroz rituale. Takva praksa očuvana je i u srpskom narodu. Naš narod je pogađao sudbinu posmatranjem životinja i oblika njihovih unutrašnjih organa, posmatranjem prirodnih pojava, pomoću mehaničkih manipulacija.
Kao dječak posjedovao sam sposobnost predviđanja vremena jer sam jedino ja vidio dažd u kiši daždevnjak nosi kišu u svom imenu a jedino sam ja shvaćao da njegovo pravo ime nije daždevnjak nego kiša životinje se ne zovu onako kako ih ljudi nazivaju svemu su krivi odrasli koji su nadjenuli patvorena imena svim bićima da se mene pita djeca bi trebala imenovati životinje jer djeca mogu dodirima razgovarati sa životinjama djeca znaju da je daždevnjak besmislena riječ koja se na njemačkom kaže drugačije univerzalno ime daždevnjaka je zvuk koji kiša ostavlja na zemlji prava se imena životinja ne iskazuju riječima koje se mijenjaju od jezika do jezika već se iskazuju glazbom prirode to jest onomatopejom jednim univerzalnim šuštanjem ili režanjem životinjska imena naučio sam opipom dodirujući životinjske lubanje opipavajući te raskošne ljuske njihovih unutarnjih svjetova mogao sam pojmiti njihov instinkt a samim time sam mogao predvidjeti da će sutra u devet izjutra pasti tuča životinje i ja smo se sporazumjeli one su mi povjerile svoje slutnje vjeruju mi jer im se jedini obraćam njihovim pravim imenima kada želim reći pijavica ja imitiram zvuk srkanja krvi a kada želim reći pas proizvodim zvukove privrženosti psu je pravo ime privrženost a ribi dosada kada želim reći svraka proizvodim zvukove koje lopov stvara pri krađi dragulja i sve me životinje razumiju susjedi su uvijek govorili ovaj mali će postati meteorolog a ja bih počeo vrištati njištati kreketati jer ja nisam želio postati čovjek ja sam želio ostati životinja želio sam zauvijek imati instinkt za naslućivanje oluje zato sam u četvrtoj godini života prestao pričati shvativši da me jezik koji su osmislili odrasli udaljava od prirode oglašavao sam se samo u onomatopeji pobjegao sam od roditelja učitelja i birokracije živio sam u lisičjoj jazbini jeo sirovo meso i mrtve ptice naučio sam hodati četveronoške a svake sam noći promatrao kretnje lijenih daždevnjaka kako bih zaključio kojim će putem sutra krenuti kiša poznavao sam sve vrste oblaka i znao sam koji nose oluju a koji kijamet sa šapama na tlu upijao sam puls seizmografa tla osjećao sam otkucaje tla na dlanovima sve je mirisalo na ogorčenje krtica koje ponovno moraju izmiljeti na površinu jer je dolazak kiše za vikend neminovan no bića koja najbolje naslućuju oluju su ipak pijavice.
POTPUNO JE ISTINA DA DECA NAJBOLJE RAZUMEJU ZIVOTINJE. ODRASLI IZGUBE SVOJE PRIRODNE INSTIKTE DOK ODRASTAJU.
Nauka još uvek nije objasnila misteriozni fenomen koji se događa svakog 15. avgusta u seoskoj crkvi na Kefaloniji, međutim, to nije sprečilo maštovite lokalce da iskonstruišu brojne legende o tome zbog čega dolaze zmije.
Ostrvo Kefalonija je najveće ostrvo Jonskog mora, koje je pored svojih prelepih plaža posebno i po retkom fenomenu koji se bez izuzetka odvija svakog 15. avgusta u seoskoj crkvi Markopula.
Svake godine na praznik Velika Gospojina ili Uspenje Bogorodice, u crkvu Gospe Fiduse pristiže na stotine zmija. Prema tvrdnjama lokalnih meštana one obično ovde dolaze dan ili dva pred praznik i ostaju u njoj sve dok se ne odsluži liturgija. Sa završetkom liturgije ovi gmizavci odlaze svaka na svoju stranu, piše Nacionalna Geografija.
Legende o zmijama
Nije poznato kada su se zmije prvi put pojavile u crkvi, ali stanovnici ovog ostrva raspredaju priče koje sežu duboko u prošlost.
Prema njihovim tvrdnjama čak i kada su Grci prešli na novi kalendar, koji je pomeren za trinaest dana unapred - zmije su rešile da ispoštuju stari kalendar i pojavile se 15. avgusta.
Pored ove priče, postoji i lokalna legenda koja opisuje zbog čega je došlo do ovog fenomena. Legenda kaže da su pirati u 13. veku zauzeli ostrvo i pokušali da provale u manastir pun monahinja. Kako priča dalje govori, u tom trenutku su se pojavile zmije koje su isprepletale tela i formirale zid između pirata i manastira. Ubrzo potom, prestrašeni ovim prizorom, pirati su podigli svoja jedra i pobegli.
Jedna verzija čak navodi da su monahinje u strahu pred najezdom gusara i njihovih zločina zamolile Boga da ih pretvori u zmije. NJihove molitve su prema legendi uslišene i na taj način su spašene. Od tada one dolaze ovde da obeleže praznik po kom je crkva i dobila ime.
Staklene kutije
Prema rečima očevidaca i stanovnika ovog i okolnih mesta zmije su malih dimenzija - ne duže od jednog metra i sive su boje. Ono što ih karakteriše je da se ne plaše ljudi. Pojavljuju se svake godine u približno isto vreme i to najviše oko ikone Bogorodice.
U novije vreme, lokalci i sveštenstvo su za njih napravili staklene sanduke u koje ih sveštenici sklanjaju zbog bezbednosti. Po završetku liturgije, sveštenici vade zmije i vernici mogu da ih dodirnu, a ovaj čin se smatra vrstom blagoslova.
Zabeleženi su običaji kada ih ljudi stavljaju na glavu i dopuštaju im da puze po njihovom telu jer smatraju da će im one doneti sreću. Inače njihovo grčko ime je agiofide i u prevodu na srpski znači "sveta zmija".
Grci beleže da se zmije nisu pojavile samo dva puta, otkako prate ovaj fenomen. Prvi put - 1941. godine pre okupacije u Drugom svetskom ratu i drugi put - 1953. godine kada je Kefaloniju zadesio razoran zemljotres. Stoga, mnogi od njih smatraju da ako se zmije ne pojave - te godine mogu da očekuju neki nesrećan događaj. Ovaj fenomen je toliko popularan u Grčkoj da ga prate brojni mediji.
Da ne zaboravimo najpoznatijeg mrmota na svetu po imenu Fil koji svakog prvog februara predvidja hoce li se nastaviti zima.
Milenijumima su ljudi iz svih krajeva sveta primećivali da životinje postaju uznemirene pred prirodne katastrofe. Mogu li ti signali da se iskoriste kao upozorenje na predstojeće katastrofe?
Cunami kog je 2004. godine izazvao podvodni zemljotres jačine 9,1 Rihterove skale kod Indonezije desetkovao je obalska naselja širom Indijskog okeana, ubivši najmanje 225.000 ljudi u desetak zemalja.
Za ogroman broj stradalih delom je bila zaslužna činjenica da mnoge zajednice nisu bile upozorene.
Lokalni sistemi ranog upozoravanja koje je sačinio čovek, kao što su senzori za plime i zemljotrese, propustili su da podignu bilo kakvu nedvosmislenu uzbunu.
Mnogi senzori nisu radili zbog problema sa održavanjem, dok mnoge obalske oblasti nisu ni imale bilo kakav sistem upozorenja putem sirena na cunami.
Haotična komunikacija takođe nije uspela da iznedri upozorenja, a mnoge tekstualne poruke nisu stigle do mobilnih telefona u ugroženim oblastima ili su ostale nepročitane.
A opet, u minutima i satima pre nego što su se nadolazeći vodeni zidovi visoki i do devet metara stuštili na obale, neke životinje kao da su predosetile dolazeću opasnost i pokušale da pobegnu.
Prema svedočanstvima očevidaca, slonovi su pobegli na više terene, flamingosi su napustili niske oblasti za gneždenje, a psi su odbili da izađu napolje.
U obalskom selu Bang Kui na Tajlandu, meštani su tvrdili da je krdo bizona kraj obale najednom naćulilo uši, zagledalo se u more, a potom se dalo u stampedo do vrha obližnjeg brda svega nekoliko minuta pre nego što je udario cunami.
„Mnogi od onih koji su preživeli bežali su zajedno sa tim životinjama ili neposredno za njima."
ajmuni imaju sposobnost obavljanja računskih operacija, a golubovi odabiru fotografije koje ne pripadaju određenom nizu. No, to nije sve. Po najnovijim znanstvenim istraživanjima o životinjskim mentalnim sposobnostima, ljudi više nisu jedina vrsta koja je sposobna planirati budućnost. „Naše spoznaje se zasigurno neće dobro odraziti na ljudski ego, no činjenice su činjenice,“ kaže Edward A. Wasserman, profesor na Sveučilištu U Iowi. U istraživanjima koja je sproveo njegov tim na svjetlo dana su izašle do sada nepoznate sposobnosti različitih vrsta životinja. Neke od njih, kao golubovi i babuni, su se iskazali po izuzetnim receptivnim sposobnostima. Prilikom eksperimenata oni bi s nepogrešivom točnošću odabirali upravo one slike koje bi se po nečemu razlikovale od ostalih.
U zadnjih 20 godina desila se prava mala revolucija u ljudskom razumijevanju životinja. One ne samo što se mogu služiti različitima alatkama, nego također svjesno spremaju te alatke za buduću uporabu. Prof. Wasserman upozorava kako su do sada ljudi smatrali da samo oni kao vrsta mogu razlikovati razliku između prošlosti i budućnosti. To očigledno nije tako. Na primjer, gavrani redovito raspoređuju zalihe svoje hrane za nadolazeće dane i pri tome iskazuju veliku talentiranost pri osmišljavanju načina njezinog skrivanja kako ne bi bila ukradena. Znamo da je među ljudima uvriježena izreka kojom se neinteligentne ljude opisuje kao one koji imaju ptičji mozak. Prema onome što izlazi na vidjelo kroz istraživanja, riječ je o velikoj neistini. Gavranovi ne samo što svjesno upotrebljavaju različite alatke, nego paralelno imaju sposobnost i stvaranja novih od pronađenih komadića žice i grančica iz okoliša.
Očigledno je da postoji puno veća povezanost ljudi i životinja nego što se do sada mislilo. Različite sposobnosti su se, ovisno o njihovim mogućnostima, paralelno razvijale kod većeg broja primata. Jedna od novijih znanstvenih studija pokazala je tako veliku sličnost u razmišljanju o brojevima kod odraslih ljudi, djece, lemura i majmuna. Trenutno se provode daljnja istraživanja na tom planu koja bi trebala razjasniti imaju li majmuni mogućnost razumijevanja pojma koncepta broja nula. Znanstvenici su složni u tome kako nam iduće godine donose niz novih iznenađujućih otkrića o životinjama. Vrlo je vjerojatno da će one u skorijoj budućnosti zauzeti puno važniju ulogu u svakodnevnom ljudskom životu. Planira se njihovo uključivanje u različite rutinske aktivnosti koje su dostupne njihovim mentalnim sposobnostima.
Tu su i zivotinje koje predvidjaju sportske rezultate (malo i zanimljivosti) ,a ne samo price o opstanku.
Najslavnija među životinjskim sportskim prognozerima, koja je ujedno i pokrenula trend animalnih vizionara, jest hobotnica Paul koja je boravila u akvariju u njemačkom Oberhausenu. Prognozom rezultata nogometnih utakmica bavila se između 2008. i 2010. i ponosni je vlasnik rekorda točnih predviđanja - imala ih je 20 od 22. Svjetsku je slavu stekla za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoafričkoj Republici kad je uspio točno pogoditi osam mečeva, uključujući finale.Paul je predviđao rezultate uzimajući hranu iz jedne od dviju posuda, obilježenih zastavama protivničkih momčadi u utakmici koja slijedi. BBC ga je stavio na stoto mjesto liste ‘Najiritantniji ljudi 2010. godine’, a iste godine ga je iranski predsjednik spomenuo u jednom od svojih govora. Uginuo je krajem 2010. godine.
ZIVOTINJE TREBA VOLETI I RAZUMETI ONAKO KAKO TO DECA RADE- CISTOG SRCA. ZIVOTINJE MOGU MNOGO TOGA DA NAS NAUCE. IZGUBILI SMO NAJVAZNIJE INSTIKTE ZA PREZIVLJAVANJE I ULJULJKALI SE U SIGURNOST SVOJIH DOMOVA STO JE VELIKA ZABLUDA, VELIKA JE STETA STO SMO IZGUBILI BLISKOST SA PRIRODOM, STO NE RAZUMEMO PORUKE KOJE NAM SALJU ZIVOTINJE,STO SMO POSTALI TOLIKO POHLEPNI I BAHATI VERUJUCI DA CE NAS TEHNOLOGIJA SPASTI U BUDUCNOSTI. NAPROTIV!!!!!!
Нема коментара :
Постави коментар