MOZDA JE I POCELO TO DUGO OCEKIVANO RAZOTKRIVANJE ISTINE, MOZDA I NIJE.OTKUD TO SITNA BORANIJA DA ZNA.KOLIKO OVA CIVIZICACIJA MOZE DA PODNESE ISTINU I KOLIKO JE CELA PRICA O RAZOTKRIVANJU ZAPRAVO ONA ISKONSKA BORBA DOBRA IZLA. I ZASTO SE SADA TOLIKO PRICA O TOJ BORBI? JER ONA ZAISTA SAD USLA U NEKU APOKALIPTICKU FAZU?
Borba dobra i zla je zapravo borba naših vlastitih životnih iskustava – ona se događa iznutra, a projektovana je u spoljni svet kroz ratove, nepravdu i sve ostalo, što doživljavamo kao manifestaciju zla. Neka od glavnih oružja u toj unutrašnjoj borbi su identifikacija i interpretacija. Uzmimo primer deteta koje se identifikuje s agresivnim ocem koji je “zao”, ljut, autoritativan ili s druge strane, s majkom koja je večita žrtva – nežna, fina i dobra . Interpretacije mogu biti sledeće: da bih preživeo moram biti zao (jer dobri stalno pate, a to ne želim) ili da bih preživeo moram biti dobar (jer ću jedino tako, verujući u ideal dobrote, imati snage živeti).
Definicija zla nikada nije postojala…od živih bića na ovoj planeti jedino su ljudi postavljali moral i nivo vrednosti koja se s vremenom menjala… Za malo iskusnije mogli bi uvrstiti i arhetipove i Bogove koji su postavljali uslove kao što su prostor i vreme. Kada su u takvo moralno rasuđivanje umešani najviši autoriteti – Bog i Đavo – stvar postaje puno gora. Stalno se “u ime boga” događaju teroristički ispadi, vode se ratovi… Ljudi krive Đavola i opravdavaju se Bogom kako bi činili ono što je u skladu s njihovim svesnim ciljevima, nesvesnim idealima ili iskrivljenim slikama sveta.
Čuvena je izjava Napoleona pred jednu bitku u kojoj on kaže da je Bog na strani onog ko ima bolje topove. Koliko smo se puta našli u situaciji da budemo ljubomorni, zavidni, da krivimo drugog za naš lični neuspeh, da mislimo da smo u poziciji i situaciji za koju nismo zaslužni uopšte.U tim situacijama smo spremni da uradimo dosta stvari da to promenimo, da zadovoljimo naše potrebe, da zadovoljimo Id. U takvim situacijama dolazi do svesnog iskrivljenja poimanja dobra i zla. Tada da bi umirili savest se pozivamo na razne floskule, na makijavelizam samo da bismo umirili Super Ego, ali mi intimno znamo da nismo u pravu, da to nije u redu. A upravo takva razmišljanja i takvo zadovoljavaje Id-a, a ne Ega kako svi banalizuju, je proizvelo najveća zlodela u istoriji čovečanstva. Pripre-majući se za pisanje ovog teksta prošao sam kroz mnoge radove, mnoga iskustva i dela filozofa. Jedna tema u koju sam se udubio i koju sam više puta iščitao i analizirao, me je potpuno porazila. Ta tema je psihopatija. Porazilo me je iščitavanje osobina po kojima možemo prepoznati psihopate jer sam u tom iščitavanju prepoznao dosta ličnosti koje na ovaj ili onaj način utiču na naše živote. Za psihopate se kaže da su daltonisti za ljudska osećanja i društvene moralne vrednosti“. Karakteristično za njih je odsustvo savesti. Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim.
I kada uvidimo da mnogi ljudi a naročito iz poslovnog okruženja imaju jasnu dijagnozu psihopatije čak i meni kao laiku je jasno i možemo da zaključimo da čak i nema toliko zla koliki je potencijal trenutno u ljudima.
Pretpostavka da dobro nadvlada zlo je prvo u spoznavanju samog sebe. Kada pobedimo subjektivnost i objektivno sebe ocenimo, možemo da pređemo na druge individue i njima pomognemo i ubrzamo saznanje o svojim ograničenjima. Potrebno je konačno da se prevaziđu razne teorije zavere, rasne netrpeljivosti, šovinizam i da se prizna da je i dobro i zlo u jednom i da je pitanje intelekta, edukacije i mentalne snage šta će pobediti.
Moja premisa je bila da dobro i zlo postoje na nivou jedinke i da to nije metafizička kategorija. Zaključak je da će uvek postojati, da jedno bez drugog ne može da postoji jer samo u odrazu svoje suprotnosti može se sagledati veličina. Klesanje neobrađenog kamena je dugotrajan i mukotrpan proces . Na tom putu mnogi padaju i odustaju. Nagrada je nedostižna jer savršen uglačan kamen ne postoji. Zadovoljstvo i čast je biti na tom putu i u tom lancu
.Ceo život je borba između dobra i zla, samo je zlo vrlo često prikriveno i zamotano u ukrasni papir. Sada je samo došlo vreme gde će se sve razotkriti, jer je borba došla do završne faze. " Nema ništa tajno, što jednoga dana neće biti javno"
U STARIM filmovima, „pozitivac“ je uvek pobeđivao sile zla. Ali, realnost nikad nije tako jednostavna. U stvarnom životu, izgleda da veoma često preovladava zlo.
Svet ne pogađaju samo ti sporadični izlivi zla, već je tu još jedno užasno zlo koje pogađa svet — genocid. Procenjuje se da je u rasnim i političkim čistkama samo u ovom veku istrebljen jedan milion Jermenaca, šest miliona Jevreja i više od milion Kambodžanaca. Takozvano etničko čišćenje pogađa mnoge u bivšoj Jugoslaviji. Niko ne zna koliko je miliona nedužnih ljudi širom sveta izloženo brutalnoj torturi.
Tragedije nas primoravaju da se suočimo s uznemiravajućim pitanjem: Zašto ljudi tako postupaju? Ta zverstva ne možemo odbaciti kao proizvod nekoliko poremećenih umova. Sam obim zla počinjen u našem veku protivreči takvom objašnjenju.
Zao postupak definiše se kao postupak koji je moralno neispravan. To je čin koji izvršava neko ko može da izabere između činjenja dobra i činjenja zla. Njegovo moralno rasuđivanje na neki način postaje izopačeno i zlo trijumfuje. Ali, zašto i kako se to događa?
Religiozna objašnjenja za zlo često su nezadovoljavajuća. Katolički filozof Tomas Akvinas (Thomas Aquinas) tvrdio je da bi „mnoge dobre stvari bile uskraćene da Bog nije dozvolio da postoji nikakvo zlo“. Mnogi protestantski filozofi podržavaju slična gledišta. Na primer, kao što je navedeno u Britanskoj enciklopediji, Gotfrid Lajbnic (Gottfried Leibniz) smatrao je da je zlo „čisti ukras dobru u svetu, koje to zlo kontrastom povećava“. Drugim rečima, on je
verovao da nam je potrebno zlo da bismo mogli ceniti dobro. Takvo razmišljanje je kao da kažemo pacijentu koji ima rak da je njegova bolest upravo ono što je potrebno da bi neko drugi osećao da je istinski živ i zdrav.
Zle namere moraju odnekud doći. Da li treba indirektno kriviti Boga? Biblija odgovara: „Niko, kad se kuša, da ne govori: ’Bog me iskušava, jer se Bog nemože zlom iskušati, i on nikoga ne iskušava.“ Ako Bog nije odgovoran, ko jeste? Sledeći stihovi pružaju odgovor: „Svakoga iskušava njegova žudnja, kad ga ona vuče i mami. Tada, zatrudnevši, žudnja rađa greh“ (Jakov 1:13-15). Zato se zlo delo rađa kad se zla želja gaji umesto da se odbaci. Međutim, to nije sve.
Pisma objašnjavaju da zle želje nastaju zato što čovečanstvo ima osnovnu manu — nasleđenu nesavršenost. Apostol Pavle je pisao: „Kao što po jednom čoveku dođe na svet greh i po grehu smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagrešiše“ (Rimljanima 5:12). Zbog nasleđenog greha, može se dogoditi da u našem razmišljanju sebičnost nadvlada dobrotu, a okrutnost može prevladati nad saosećanjem.
Naravno, većina ljudi instinktivno zna da je određeno ponašanje neispravno.
Njihova savest — ili, kako je Pavle naziva, ’zakon zapisan u srcima njihovim‘ — odvraća ih od vršenja zlog dela (Rimljanima 2:15). Ipak, okrutna okolina može potisnuti takva osećanja, a savest može otupeti ako se stalno ignoriše.a (Uporedi 1. Timoteju 4:2.)
Može li samo ljudska nesavršenost objasniti ukupne efekte zla u našem vremenu? Istoričar Džefri Barton Rasel (Jeffrey Burton Russell) primetio je: „Tačno je da je zlo u svakom od nas, ali čak ni brojna individualna zla, sastavljena zajedno, ne objašnjavaju Aušvic... Čini se da je zlo u tom obimu različito i kvalitativno i kvantitativno.“ Niko drugi do sâm Isus Hrist tačno je odredio taj kvalitativno različit izvor zla.
Kratko pre svoje smrti, Isus je objasnio da ljudi koju su planirali da ga ubiju nisu postupali samo na temelju vlastite volje. Vodila ih je jedna nevidljiva sila. Isus im je rekao: „Vaš je otac đavo, i vi žudnje svoga oca hoćete da ispunite. On je krvnik od početka bio i ne stoji na istini“ (Jovan 8:44). Đavo, koga je Isus nazvao „knez ovoga sveta“, očigledno ima istaknutu ulogu u podsticanju na zlo (Jovan 16:11; 1. Jovanova 5:19).
Hiljadama godina su i ljudska nesavršenost i satanski uticaj uzimali svoj danak. A nema znaka da njihov stisak na čovečanstvo popušta. Da li će zlo večno trajati? Ili će sile dobra konačno iskoreniti zlo?Zlo često pobeđuje, ali privremeno, dok ne bude ogoljeno ili demaskirano kao zlo. Zato je zlo uvek sebe predstavljalo i predstavlja kao dobro. Mnoga zla počinjena su i čine se u ime dobra.
Svetski masovni auditorijum je kulturološki pripremljen na personifikovanu borbu dobra i zla: Luk Skajvoker protiv Darta Vejdera; Betmen protiv Džokera; Džon Maklejn protiv Hansa Grubera; Bog protiv đavola
IAKO JE PUT DO PAKLA POPOLOCAN DOBRIM NAMERAMA, IAKO DOBRO UVEK POBEDI ZLO IAKO JE BORBA DUGA I NERAVNOPRAVNA, OVIH DANA SE KAO STO REKOH TA BORBA JASNO VIDI. POGLEDAJTE TV, INTERNET, TELEFON ,SVE MOGUCE IZVORE INFORMACIJA. PRICAJTE SA LJUDIMA. OVIH DANA KAO DA SMO ODJEDNOM PROGLEDALI POSLE VISEDECENIJSKE UCMALOSTI. DOBRO, VECINA NAS JE ZAHVALJUJUCI TEORIJAMA ZAVERE I NEKIM VECIM MOGUCNOSTIMA PERCEPCIJE SVETA OD DRUGIH LJUDI SVE OVO I RANIJE ZNALA ILI BAR NASLUCIVALA. SADA MNOGO VISE LJUDI POCINJE DA SHVATA NAS ZIVOT U MATRIKSU .MORAMO SVI DA OGOLJUJEMO ISTINU SVAKI DAN, DA GULIMO SA ZLA SVAKI SARENI PAPIR U KOJE JE UMOTANO. ONDA CEMO GA POBEDITI NASOM DOBROTOM!