PISALA SAM O TOME KAKO JE U OVOM VREMENU JAKO VAZNO POSEDOVATI INFORMACIJE, O SPIJUNIRANJUU KOJE JE DOVEDENO DO NESLUCENIH MOGUCNOSTI ILI JE CAK I PRESLO SVE GRANICE. KVANTNA KRIPTOGRAFIJA JE NAJNOVIJA MOGUCNOST SIJUNIRANJA U BORBI ZA INFORMACIJE. NE ZNAM TACNO KOJI JE TO MOMENAT KAD CEMO POSTATI MASINE JER I TAKO ODAVNO ZNAMO DA JE NASE TELO SAMO ODELO ZA DUSU, A MOZAK KORISTIMO SAMO MALI DEOMTE NIJE ZA CUDJENJE STO VECINU NASIH POSLOVA PREUZIMA VESTACKA INTELIGENCIJA. TAKO DA SAMO JE PITANJE DANA KADA CE ONO STO NAZIVAMO LJUDSKA VRSTA POSTATI SAMO NEKI UREDJAJ ILI SKUP UREDJAJA.
Kvantna kriptografija je nauka o eksploataciji kvantnih mehaničkih svojstava za obavljanje kriptografskih zadataka. Najpoznatiji primer kvantne kriptografije je kvantna distribucija ključeva koja nudi teoretski sigurno rešenje problema ključne razmene. Kvantna kriptografija ili kvantna distribucija ključa (QKD) koristi kvantnu mehaniku kako bi omogućila bezbednu komunikaciju. Ona omogućava dvema stranama da kreiraju zajednički nasumični bit string poznat samo njima, koji se može koristiti kao ključ za enkripciju i dekripciju poruka.[1]
Važno i jedinstveno svojstvo kvantne kriptografije jeste sposobnost dva korisnika koja komuniciraju da uoče prisustvo treće strane koja pokušava da otkrije informacije o ključu. Ovo potiče od osnovnih aspekata kvantne mehanike: proces merenja kvantnog sistema u suštini narušava sam sistem. Treća strana koja pokušava da prisluškuje ključ ga na neki način mora meriti i tako izaziva nepravilnosti koje se mogu primetiti. Koristeći kvantne superpozicije ili kvantne isprepletenosti i prenoseći informacije u kvantnim stanjima može se implementirati sistem komunikacije koji je sposoban da prepozna prisluškivanje. Ako je nivo prisluškivanja ispod određenog praga vrednosti, može se stvoriti ključ koji će sigurno biti bezbedan (tj. prisluškivač neće moći da dođe do informacija o njemu), u suprotnom nije moguće ostvariti bezbedan ključ i komunikacija se prekida.[2]
Bezbednost kvantne kriptografije se oslanja na osnove kvantne mehanike u poređenju sa tradicionalnom kriptografijom javnog ključa koja se oslanja na računsku težinu pojedinih matematičkih funkcija, i ne može da pruži indikacije o prisluškivanju ili garancije za sigurnost ključa.
Kvantna kriptografija se samo koristi za kreiranje i distribuciju ključa, ne i da prenese poruku sastavljenu od podataka. Ovaj ključ se može koristiti sa bilo kojim algoritmom za enkripciju po izboru, za enkripciju (i dekripciju) poruke koja se može prenositi preko standardnog kanala za komunikaciju. Algoritam koji se najčešće dovodi u vezu sa QKD-om je „one-time pad“ i njegova bezbednost je proverljiva kad se koristi sa tajnim, nasumičnim ključem.
Istraživači u Pekingu postavili su novi svetski redord kvantno šifrovane direktne komunikacije (QSDC) od 102,2 kilometara, oborivši time prethodni rekord od 18 kilometara, objavio je The Eurasian Times.
Brzine prenosa bile su izuzetno spore od svega 0,54 bita u sekundi, ali i dalje dovoljno dobre za šifrovanje tekstualnih poruka i telefonskih poziva na udaljenosti od 30 km, napisao je vođa istraživanja Long Gilu u Nature magazinu.Rad bi na kraju mogao dovesti do komunikacija koje su otporne na hakovanje, jer svaki pokušaj prisluškivanja na kvantnoj liniji može biti odmah otkriven.
Kvantna kriptografija ili kvantna distribucija ključa (QKD – Quantum Key Distribution) koristi fenomene kvantne mehanike za ostvarenje bezbedne komunikacije.
Ona omogućava kreiranje nasumičnog niza bitova (ključ za enkripciju i dekripciju poruka), poznatog samo stranama koje učestvuju u komunikaciji. Pritom, dva korisnika koja komuniciraju imaju mogućnost da otkriju prisustvo treće strane koja pokušava da “ukrade” informaciju o ključu, jer svojim delovanjem ona narušava sam kvantni sistem izazivajući nepravilnosti u njegovom radu.
Istraživači u Kini su prethodno obavili bezbedan kvantno osigurani video poziv putem satelita.
“Danas, gde se dešava sve više hakerskih napada na kanale komunikacije, ako zamenimo određene delove interneta kvantnim kanalima, ti delovi će imati dodatnu sposobnost da primete i spreče prisluškivanje, čineći komunikaciju još beznednijom”, zaključio je Long.
DA LI COVEK MOZE DA SE MERI SA KVANTNIM RACUNAROM BEZ OBZIRA STO JE TAJ RACUNAR NAPRAVIO COVEK?
avremene teorije u najrazličitijim varijantama smatraju da ljudska svest i ljudski um nastaju kao posledice aktivnosti mreže neurona u mozgu. Mnoge koje smo do nedavno smatrali neprikosnovenim istinama pokazuju se nekompletnim ili padaju u zaborav.ačin na koji mozak funkcioniše još je nerešena misterija. Tokom istorije on je upoređivann sa satom, mehaničkom, hidrauličkom ili mašinom za pletenje, fonografom, telegrafom, telefonom ili eletričnim kolom. Poslednjih pola veka popularno je poređenje, pa čak i izjednačavanje mozga za računarom, a od nedavno se javljaju i teorije o mozgu kao socijaloj mreži. Najrazličitije metafore do sada su se svodile uglavnom na dve: kibernetsku – ljudi su biološki roboti, i evolucionu – ljudi su životinje. Procesi u mozgu posmatraju se, uglavnom, kao deterministički, dakle uzročno-posledični, ponekad vođeni slučajnim i statističkim procesima. Početkom dvadesetog veka pojavljuje se teorija koja iz korena menja pogled na svet. Nova teorija, kvantna mehanika, na iznenađujući način objašnjava fundamentalne zakone materije i energije. Nova znanja donose i veliki tehnološki napredak. U decenijama koje slede, tehnologije kao što su elektronika i laseri dovode do pojave računara, interneta i mobilne telefonije vodeći nas pravo u informatičku civilizaciju. Ipak, kvantno mehanički procesi, matematički besprekorno opisani, u suštini ostaju neshvaćeni. Nobelovac fizičar Ričard Fajnman kaže: „Mislim da mirno mogu da kažem da niko ne razume kvantnu fiziku”. Većina jednostavno prihavata savet fizičara Dejvida Mermina: „Ćuti i računaj”. Problem nije samo u fizici. Eksperimenti kvantne mehanike otvaraju i pitanje da li je ljudska svest na neki tajanstveni način povezana s najdubljim zakonima prirode. Pionir kvantne mehanike, nobelovac Eugen Vigner tvrdi: „Nije bilo moguće formulisati zakone kvantne mehanike na dosledan način bez pozivanja na svest”. Bilo je samo pitanje vremena kada će nove terorije o funkcionisanju mozga i svesti početi da uključuju i kvantnu mehaniku. Konačno, od devedesetih počinju da se pojavljuju teorije koje se i formalno oslanjaju na ovu nauku. Jedna od najuspešnijih je teorija pod nazivom „orkestrirana objektivna redukcija”.Objekat u kvantnoj superpoziciji zaista se nalazi na dva mesta istovremeno, zakrivljujući prostor-vreme oko sebe u oba položaja (slika b sredina). U trenutku kada sistem nema više energije da održi superpoziciju spontano nastupa redukcija na samo jedno stanje
I DA. PRE NEGO STO POSTANEMO MASINE
Нема коментара:
Постави коментар