U KAKVOJ MI ZABLUDI ZIVIMO. MISLIMO DA JE ROPSTVO UKINUTO ODAVNO. NAZALOST ONO JE I TE KAKO PRISUTNO U DANASNJOJ CIVILIZACIJI. NEGDE JE POTPUNO OGOLJENO, JAVNO, A U VECINI JE PRIKRIVENO. USTVARI SVI SMO ROBOVI I STO PRE TO SAMI SEBI PRIZNAMO PROCI CE JOS MNOGO VREMENA. SAMO ONAJ KO JE SHVATIO DA JE ROB POTROSACKOG DRUSTVA PRE SVEGA ON JE SRECAN-- ROB -ALI JE SRECAN JER TO PRIHVATA. NISMO ODMAKLI DALJE OD 'CICA TOMINE KOLIBE' U KOJOJ JE OPISAN PRVENSTVENI OBLIK ROPSTVA U KOME BELI LJUDI EKSPLATISU CRNE LJUDE. A DANAS BELI LJUDI EKSPLATISU BELE LJUDE I TO NA MNOGO GORE NACINE. ONO ROPSTVO PROZETO NASILJEM JE U ODNOSU NA OVO ROPSTVO MOZDA I HUMANIJE!
Robovi u Americi bili su podeljeni u dve grupe: one koji su služili u kućama i one koji su obrađivali zemlju.
Robovi zemljoradnici živeli su u velikom poniženju i krajnje nehumanim uslovima, dok su robovi kućne sluge sebe smatrali "višom" klasom robova, jer su imali povlasticu da jedu ostatke hrane iza svojih belih gospodara, da koriste njihovu staru odeću i da ne rade teške fizičke poslove.
Kada god bi se robovi zemljoradnici ujedinili s ciljem oslobođenja od ropstva, usprotivili bi im se robovi kućne sluge dojavljujući svojim belim gospodarima informacije o pripremama i pojedinostima pobuna. Tako bi robovi zemljoradnici bili žestoko kažnjavani i gubili nadu da će ostvariti svoj san o slobodi.
Robovi kućne sluge nisu odavali svoju braću s nekim posebnim ciljem ili smislom, već samo zato što su im ostaci hrane i pohabana odeća bili vredniji od slobode.
Najveći neprijatelj slobode nije car, ni robovlasnik, ni gonič robova. Najveći neprijatelj slobode je srećan rob.
Nama se upravo to dogadja. Siromasni i probudjeni ljudi koji shvataju sta se dogadja pobunili su se protiv ropstva od strane bogatih i uspavanih ljudi. Prvi su obrazovani, otvorenog uma , shvataju u kakvom svetu zivimo, ne prihvataju nepravdu i neopravdano tlacenje. Ovi drugi su neobrazovani,skucenog uma i dobivsi bogatstvom priliku da zive raskosno na racun robova koriste to vrlo obilato i bahato. I ma koliko god to bilo strasno oni su srecni iako su zapravo ioni robovi tog novca za kojim toliko zude. I sto bi se oni bunili protiv ovog sistema i ove vlasti. Njima je super. Nesposobni, neobrazovani imaju ono sto su postigli na vrlo nemoralan nacin. Obrazovani i sposobni sputani su najtezim lancima da promene ovaj nepravedni sistem. I ovde je na delu najveca borba dobra i zla u kojoj ljudski rod neprestano zivi. I sto je najstrasnije ovi neobrazovani misle da je dobro ono sto je u stvari zlo. I ne mogu da shvate da to zlo u kojem zive i u kojem su srecni zapravo svojim nemoralom umanjuje njihovo pravo da se uopste zovu ljudi. Obrazovani ljudi koji imaju tacne parametre sta je dobro,a sta zlo jako tesko dolaze do slobode . Pobediti zlo i doseci slobodu je dugacak i mukotrpan posao. Ali jedan budisticki svestenik je to ovako objasnio: Imate put, svoj cilj za kojim zudite i zelite da ga ostvarite. Nije sreca stici na taj cilj, jer onda nema dalje. Sreca je ici ispravnim putem ka tom cilju.Sto znaci da mozemo biti srecni i samim spoznajom da smo na pravom putu. Veliki je problem sto su ovi bogati, bahati mocnici koji su na vlasti kao zarazna bolest te to svoje zlo sire nad generacijama koje se tek formiraju. Propagirajuci prazan i povrsan svet oko nas kao nesto dobro i lagodno za zivot ,skrecu mlade sa pravog puta koji je svakako tezi nego ovaj jer u njemu postoje prave vrednosti koje nas cine ljudima. Ruseci moral, obrazovanje kulturu ,ruse sve ono sto je dobro i lepo. I ljudi sve manje bivaju ljudi nego postaju prazne ljusture. Sve vise ti nazovi ljudi zive oslobodjeni razmisljanja o onome sta cini sustinu zivota.
Нема коментара:
Постави коментар