недеља, 31. август 2025.

PISMO SINU

 EVO MALO PRIVATIZACIJE BLOGA. JEDNOSTAVNO OSECAM POTREBU.

Sine,
tvoj rođendan, drugog septembra, zauvek mi je obeležio život. Dok su deca kretala u školu, ja sam krenula u svoje najveće učenje – majčinstvo. Bio si moj prvi sin, moj prvi ispit i moja prva radost. U tebi je bilo sve novo i nepoznato, a opet prirodno kao disanje.

Sećam se tvog prvog rođendana. Nismo imali mnogo, ali smo imali tebe. To je bilo bogatstvo koje se ne meri poklonima ni kolačima. Tvoj smeh bio je pesma koja je preglasila svaku nemastinu.

Ti nisi bio samo sin. Ti si bio stub kuće.
Dok su tvoj brat i sestre rasli bezbrižnije, ti si nosio teret ozbiljnosti. Često si bio otac, iako nisi trebao da budeš. Branio si ih, učio, grdio kad je trebalo, a sve vreme si ćutao i odricao se onoga što pripada detetu – igre, slobode, nestašluka.

Znam da je bilo dana kada si osećao da je sve previše. Ali znam i da nisi odustajao. U tvojim očima uvek je bila odgovornost, u tvojim rukama snaga. Ponekad mi se činilo da si stariji od mene, koliko si bio zreo i tih.

Možda ti nisam dovoljno puta rekla hvala.
Možda sam mislila da se podrazumeva da majka vidi i zna. Ali sada želim jasno da napišem: sine, hvala ti.
Hvala ti što si bio i ono što nisi morao da budeš.
Hvala ti što si meni bio oslonac, a njima brat i otac.
Hvala ti što si svojom mladošću držao zidove naše kuće da se ne sruše.

Bez tebe ne bismo opstali tako kako jesmo. Ti si bio tiha snaga, nevidljivi temelj naše porodice.

Septembar je mesec kad sam ga rodila. Starijeg sina. I možda baš zato kroz svaki septembar hodam kao kroz hodnik u kojem na svakom zidu stoji po jedno sećanje, po jedno pitanje i po jedna nemoć. U nekim septembrima sam pokušavala da budem pametna, u nekima jaka, u nekima pravedna. Ali u svakom sam bila – majka.

Danas imaš svoj život. Živiš sa ženom koja ti je izbor, i to poštujem. Ali znam da taj izbor nije svima lako pao, da su nastali razdori, da su se odnosi među vama promenili. Vidim da ti je odlazak iz naše kuće doneo i slobodu i daljinu.

Možda si poželeo da bar jednom budeš samo svoj, da ne budeš stalno taj koji nosi i podnosi. Možda je tako moralo da bude. Iako boli, razumem te.

Ali želim da znaš jedno: ova kuća je još uvek tvoja kuća.

Ali želim da znaš: tvoja porodica te nije prestala voleti. Ni brat, ni sestre, ni ja. Možemo se razlikovati, možemo se povući, ali krv i ljubav ne nestaju.

Ako se nekada osetiš udaljeno, seti se da ovde i dalje stojiš na temeljima koje si i sam gradio. Vrata kuće iz koje si otišao ostala su otvorena. Ne da bi te vezala, nego da bi uvek imala gde da se vratiš – ako poželiš.

Za mene ćeš uvek biti moj prvi septembar, moj prvi sin, moje prvo veliko učenje. I ništa, ni vreme, ni ljudi, ni okolnosti, ne mogu to da izbrišu.

Vrata koja si jednom zatvorio ostala su odškrinuta, ne da bi te vezala, nego da bi uvek imao gde da se vratiš. Ljubav majke i braće i sestara ne može da se izbriše ni razdorima ni tišinom.

Za mene ćeš uvek biti moj prvi septembar – moj prvi sin, moja prva lekcija, moj prvi oslonac. Ništa to ne može da promeni.

Ako nekada pomisliš da nisi dovoljno cenjen, znaj da jesi. Ako nekada osetiš da si daleko, znaj da nisi zaboravljen. Ako ti ikada zatreba toplina doma, znaj da vrata stoje otvorena.

Tvoja mama

NEKADA STAVLJAMO PREVELIKI IZAZOV NA PRVORODJENU DECU U PORODICI. KAO STARIJI ONI POCINJU PRVO OD DAVANJA IGRACAKA MLADJOJ DECI, PA ONDA DAJU SVOJE SLOBODNO VREME KOJE BI MOZDA PROVODILI SA VRSNJACIMA JER MORAJU DA CUVAJU MLADJU DECU DA BI NA KRAJU JER PRVI POCINJU DA RADE SVOJ NOVAC DAVALI ZAPOTREBE BRACE I SESTARA. VELIKI POSAO, VRLO TEZAK POSAO. I NIJE U REDU DA RODITELJ TO UCINI SVOM DETETU,ALI AKO ISTA MOZE DA ME OPRAVDA TO JE ZELJA DA NAS SVE ODRZIM NA OKUPU. BEZ VAS DECO MOJA NE MOGU DA DISEM .SADA NA KRAJU ZIVOTA ZELIM DA SE DRZITE ZAJEDNO JER VAS CETVORO MOZETE SVE. JEDAN SAM NIKADA NE MOZE PODNETI SVU TEZINU ZIVOTA. VOLITE SE ,CUVAJTE SE, NE SVADJAJTE SE. 

четвртак, 28. август 2025.

SVI SMO JEDNAKI MADA SU NEKI JEDNAKIJI

 POLITICARI SU KAO PRESLIKANI IZ ORVELOVE  ? ZIVOTINJSKE FARME" ,A I NAROD NIJE DALJE ODMAKAO. NEKAKO JE POTPUNO I LOGICNO DA JE ISTINA, KAKAV NAROD TAKVI I POLITICARI. A OPET SU ZAISTA UZASNI KAD DODJU NA VLAST. RETKO KOJI POLITICAR JE OSTAO VERAN VREDNOSTIMA KAO STO SU MORAL I PRAVDA. EVO NEKO MOJE VIDJENJE OVE KNJIGE I KAKO SE MOZE PRIMENITI DANAS U POTPUNOSTI.

 

  

Orvel je pisao „Životinjsku farmu“ kao upozorenje, a mi u Srbiji živimo njen nastavak, u realnom vremenu. Razlika je samo u dekoru: kod njega svinje, kod nas političari u odelima i limuzinama. Suština ista.

Na početku – parole. „Svi smo jednaki.“ „Za narod.“ „Za budućnost.“ I dok narod veruje u bajku, pravila se polako brišu i pišu nova. Uvek na štetu običnih ljudi, uvek u korist vlasti. Tako svinje postaju gospodarice, a narod statisti u sopstvenoj propasti.

Svinje – to su današnji političari. Beže od realnosti, skrivaju se iza kamera, zidova, tjelohranitelja i lažnih obećanja. Njihova „jednakost“ meri se kvadratima luksuznih stanova, privatnim avionima i zakonima skrojenim da im večno traju privilegije.
Bokser – to smo svi mi, građani. Vučemo, ćutimo, radimo, ponavljamo: „biće bolje, još ću jače“. Ali, kao i u knjizi, kada se iscrpimo i više nemamo šta da damo, sistem nas hladno pošalje „na klanicu“ – na penziju od koje se ne živi, na bolnicu bez lekova, na tržište rada gde te zameni jeftiniji Bokser.
Ovce – to su botovi i mediji. Bleje parole, guše svaki glas razuma, zatrpavaju javni prostor besmislenim hvalospevima. Oni ne misle, samo ponavljaju ono što im je naređeno.
Psi – policija, institucije, službe. Umesto da štite narod, oni štite svinje. U Orvelovoj farmi psi su dresirani da ujedaju svaku pobunu. I kod nas je isto: sistem kažnjava hrabrost, nagrađuje poslušnost.

Na kraju, razlika između svinja i ljudi nestaje. Tako je i ovde: političari su istovremeno i vlast i biznis i estradna scena. Više se ne zna ko je ko – jer svi su deo iste elite, koja jede iz istog korita.

Orvel je napisao da „sve životinje jesu jednake, ali su neke jednakije od drugih“. Kod nas je to pravilo svakodnevnog života. Elita postaje „jednakija“, narod ostaje potrošna roba. Farma traje, samo što su svinje postale još veštije, a Bokseri još umorniji.

I zato je danas Srbija – Orvelova farma, samo bez happy enda.

 

Orvelova priča se često čita kao satira staljinizma, ali njena trajnost leži u njenoj univerzalnosti. Mehanizmi koje opisuje (kako se moć konsoliduje, kako se ideali kompromituju, kako se jezik manipuliše) mogu se naći u savremenim parlamentima, salama za sastanke, građanskim pokretima i onlajn platformama. „Sve životinje su jednake“ zvuči kao predizborni slogan, sve dok se ne pojave sitna slova: „…ali neke životinje su jednakije od drugih.“ Ta fraza je postala sinonim za licemerje i dvostruke standarde u današnje vreme.

U 2025. godini, „Životinjska farma“ se može čitati kao artefakt Hladnog rata, ali je ona takođe i oštar, uznemirujući prikaz kako moć mutira, kako propaganda premazuje laži „moralnim lakom“ i kako se kolektivno pamćenje briše jednom po jednom malom revizijom istorije. U nastavku teksta vam donosimo deset istina o politici i društvu kojima nas ova knjiga uči, a vi kažite: koliko su ih dobro prostudirali i koliko ih uspešno primenjuju današnji moćnici?

 Životinje svrgavaju svog ljudskog gospodara, farmera, gospodina Džonsa, kako bi stvorile ravnopravno društvo, ali svinje koje su predvodile pobunu postepeno usvajaju sve ljudske poroke. Spavaju u krevetima, piju alkohol, hodaju na dve noge… sve do poslednje scene gde susedni farmeri, gledajući kroz prozor, ne mogu da razlikuju svinje od ljudi na večeri.

 Nakon revolucije, svinje opravdavaju čuvanje kravljeg mleka i jabuka kao neophodne „hrane za mozak“ za vođstvo. Ova prva mala nejednakost postavlja presedan koji korak po korak eskalira do masovnih pogubljenja i svinje Napoleona koji postaje apsolutni diktator.

 

Portparol svinja, Skviler, tajno menja pisane zapovesti farme noću… „Nijedna životinja ne sme piti alkohol“ postaje „Nijedna životinja ne sme piti alkohol u prekomernim količinama“. Ovo na kraju kulminira apsurdnom kontradikcijom „Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih“.

Napoleon, svinja, u izolaciji odgaja štence kako bi postali njegovi zlobni psi čuvari. Pritom namerno drži druge životinje nepismenima, kako ne bi mogle da pročitaju izmenjene zapovesti.

 Snežna grudva, svinja koja je herojski predvodila životinje u bici i projektovala vetrenjaču, kasnije je od strane Napoleona prikazana kao izdajnik „u savezu sa farmerom Džonsom od početka“. Revolucionarna himna „Zveri Engleske“ je takođe zabranjena i zamenjena pesmama koje hvale Napoleona.

 Svinja Skviler stalno preti da će se „Džons vratiti“ ako životinje ne poslušaju. U isto vreme, predstavlja lažnu statistiku koja pokazuje povećanu proizvodnju hrane čak i dok životinje gladuju. One veruju da njihova patnja služi većem dobru

 Kada se vetrenjača sruši u oluji, Napoleon krivi prognanu svinju Snoubola za sabotažu. Nakon toga,za  sve, od nestalih jaja do polomljenog alata, kriv je Snoubol, čime se odvraća pažnja od Napoleonovih neuspeha.

 Napoleon koristi svoje dresirane pse za napad da natera životinje da lažno priznaju zaveru sa prognanim Snoubolom. Zatim ih javno pogubi, stvarajući takav pritisak, strah i teror da čak i preispitivanje naređenja postaje nezamislivo.

 Ovce su dresirane da neumorno, bez razmišljanja i udubljivanja, skandiraju slogane i uguše svako neslaganje blejanjem minutama. Lako prelaze sa „Četiri noge dobre, dve noge loše“ na „Četiri noge dobre, dve noge bolje“ kada svinje počnu da hodaju uspravno.

 Bokser, vredni tegljački konj čiji su motoi „Radiću više“ i „Napoleon je uvek u pravu“, srušio se od prekomernog rada. Umesto da ga pošalje u zasluženu penziju, Napoleon ga prodaje fabrici lepka za novac kojim će kupiti viski dok životinjama govori da je Bokser umro u bolnici.

OD KADA JE PRVI MAJMUN POTEGAO DATINU NA DRUGOG MAJMUNA(AKO SE DRZIMO DARVINOVE TEORIJE) PA DO DANAS SVET FUNKCINISE TAKO STO SU NEKI JEDNAKIJI OD DRUGIH I SAMIM TIM MOCNIJI NA SVE NACINE! 




понедељак, 25. август 2025.

SRBIJA DANAS

 SVE VISE OVO STANJE U SRBIJI UTICE NA SVE NAS. NA MENE NAROCITO KADA SU U PITANJU MOJI BLOGOVI. 10 GODINA I VISE BEZIM OD POLITIKE, A ONA SE OBRUSILA NA SVE NAS SVOM SNAGOM. DANAS SEDIM I RAZMISLJAM. EVO GA KRAJ AVGUSTA. ZA NEKOLIKO DANA BICE 10 MESECI OD PADA NASTRESNICE. SITUACIJA U SRBIJI JE TOLIKO TESKA DA NAS NI EKONOMSKA SITUACIJA NE POGADJA KAO POLITICKA. STRASNO1

 

Danas u Srbiji osećam napetost kao nikada ranije. Zemlja je na ivici — tenzije rastu, protesti traju već devet meseci, a mir je samo ružna uspomena.

Počelo je u novembru prošle godine, kada se u Novom Sadu obrušio krov na železničkoj stanici i poginulo 16 ljudi. Ta tragedija razotkrila je korupciju u infrastrukturnim radovima i podstakla talas protesta — studentima i običnim ljudima više nije bilo dovoljno da cute

Dani prošlih protesta bili su mirni — blokade fakulteta, tihovi pred setom i studentski štrajk. Ali sada, u avgustu, demonstracije su eskalirale. U Novom Sadu su demolirani uredi predsedavajuće stranke SNS, dok su u Beogradu, Valjevu i drugim gradovima izbili žestoki sukobi — baklje, suzavac, paljevine… Policija odgovara silom, često preterano

Predsednik Vučić sada govori o “terorizmu” i navodnim inostranim zaverenama, čak i kad poziva na “dijalog” — ali studentima i opoziciji to nije dovoljno — neće da sarađuju dok se ne raspišu vanredni izbori

Da situacija bude još složenija, suša i ekstremna vrućina dodatno izazivaju strah. Poljoprivreda trpi, paštete u evrotolu sve manje kaplju — životinje stradaju, usevi propadaju, a narod se pita kad će stići normalan dan

A sa strane globalne scene, zbacivanje Vučića sa vlasti deluje kao start prelaza s Rusije i Kine ka EU. EU traži reforme u medijima, izborima, borbi protiv korupcije — ali realna promena još ne viri iza ugla 

Danas u Srbiji sve gori, ali niko ne gasi. Vlast priča o dijalogu, a narod je na ulici. Nije to više obična šetnja, nego bes, dim i suzavac. Studenti, ljudi od dvadeset godina, guraju se s policijom koja ima štitove i palice. Oni traže pravdu, a dobijaju batine.

Svi znamo kako je počelo – tragedijom koja je otkrila korupciju. Šesnaest mrtvih ispod krova železničke stanice. I sada svi kažu: „Nismo znali.“ A znali su. Zna se ko zida od kartona i ko uzima pare. Zna se, samo se ne sme reći naglas.

Vučić priča o terorizmu i stranim plaćenicima. Obavezna priča kad ponestane argumenata. Samo što ovaj narod više ne guta iste rečenice. Ljudi su gladni, umorni, izmučeni. Poljoprivrednik gleda u prazno njivo, majka broji lekove, mladi beže preko granice. A oni na vlasti nas ubeđuju da živimo u zlatnom dobu.

Da li je ovo zemlja u kojoj možeš normalno da živiš? Ne. Ovo je zemlja u kojoj se stalno pitaš da li da ostaneš ili da bežiš. Zemlja u kojoj su pošteni na ivici gladi, a lopovi na naslovnim stranama.

Ali ima i nešto drugo. Uprkos svemu, ljudi se okupljaju, pričaju, pevaju pesme na ulici. To znači da Srbija još diše, da nije umrla. Još ima inata. Još ima snage.

I zato kažem – danas Srbija liči na pacijenta na intenzivnoj nezi. Aparati pište, lekari slegnu ramenima, ali srce još kuca.

Danas u Srbiji – ništa novo. Samo još malo dima, još malo suzavca, još malo priče o zlatnom dobu dok ljudi kopaju po akcijama da nađu paštetu od 99 dinara.

Deca na ulici viču, pevaju, nose transparente, a policija im pokazuje kako izgleda država kad se plaši svoje omladine. Vučić, naravno, ima objašnjenje: svi su teroristi, svi su plaćenici, svi rade za strane službe. Jedino on radi za narod. I to već deceniju i kusur, a narod – sve tanji, sve manji, sve bledji.

Ja gledam i pitam se – da li mi živimo u zemlji ili u lošem rijalitiju? Samo što ovde nema ispadanja iz kuće, ovde svi ostajemo unutra, bez vazduha. A oni gore menjaju scenarije i prodaju nam reprize.

Ima dana kad poželim da se probudim u zemlji gde se priča o knjigama, filmovima, cveću. A ne o krovu što se srušio jer je neko uzeo pola para. Ne o deci što biju policajci. Ne o predsedniku koji stalno vidi zavere, a nikad ne vidi gladnog čoveka.

Ipak… Srbija još diše. Na ulici se čuje pesma, inat se vidi u očima. Ljudi stisnu pesnicu i pevaju „Gotov je“ kao da su devedesete juče bile. I to mi kaže da nismo mrtvi. Još nismo.

Srbija je danas – kao pacijent što mu lekari već pišu otpusnu listu. A srce mu, eto, kuca i neće da stane.

 

Danas u Srbiji – isti cirkus, samo su klovnovi nervozniji. Narod na ulici, policija sa štitovima, a vlast priča o terorizmu. Teroristi smo valjda svi mi što plaćamo račune i kupujemo hleb na kom piše „akcija“.

Kažu da živimo u zlatnom dobu. Verujem, samo nikako da mi jave gde je to zlato zakopano. Ja ga u frižideru nisam našla, a ni komšija – on je kopao po kontejneru i tvrdi da nema ni srebra.

Naši političari vole metafore – Srbija cveta, Srbija gradi, Srbija trči. A u stvarnosti – cveta korov, gradi se od stiropora, trči se za autobusom.

Ponekad mi dođe da pitam: ako smo u EU za dve godine, da li mogu da rezervišem kartu odmah, pa da ne čekam do poslednje epizode? Jer ovo je rijaliti koji se vuče predugo.

I dok jedni lupaju u šerpe, drugi lupaju u narod. A narod, uporan kao korov, nikako da iščupa sam sebe i ode. Inat mu ne da.

Srbija je danas – pacijent na intenzivnoj. Lekari se raspravljaju ko je kriv, sestre piju kafu, a pacijent se diže i kaže: „Izvinite, jel ima neko cigaretu?“

SVI ZNAMO SVE OVO. ZNAMO I NISTA. A JUTROS OPET IZAZIVANJE OD STRANE VLASTI. SVAKA IM JE RECENICA NOVI IZAZOV, NOVA UVREDA.  NA HILJADE  LAZI , KOBOJAGI OBECANJA U BOLJI ZIVOT , ISTE GLUPOSTI KOJE VISE NISU NI SAMO GLUPOSTI NEGO IMAJU ODRAZ NA NAS  SVE  TEZI ZIVOT. E MOJA SRBIJO MEDJU SLJIVAMA KOJA OVE GODINE NEMAS NI SLJIVE ZA RAKIJU!



петак, 22. август 2025.

NA DNU TEGLE

 KAKAV JE ZIVOT NA DNU TEGLE? I ZASTO NE ZNAMO DA SMO NA DNU TEGLE? ZAISTA MZRZIM OVO POTROSACKO DRUSTVO,ALI APSURD JE OCIT SVIMA KOJI ZELE DA VIDE. MOZEMO LI DA ZIVIMO DA NISMO POTROSACI, SVEGA OKO NAS? DA POCNEMO OD MISA U TEGLI .

 

Koliko vas trenutno živi na dnu tegle? Šta jedete? Ono što su vam dali da KUPITE u prodavnici. Gde radite i zašto, gde živite... Slobodno malo razmislite i nastavite niz...
U eksperimentu, miš je stavljen na bocu punu pirinča.
Životinja je bila toliko srećna što je pronašla hranu oko sebe i više nije morala da traži.
Sada konačno može da živi svoj život bez problema i borbe.
Nakon nekoliko dana uživanja, kada pojede svu hranu, naći će se na dnu TEGLE.
Tada shvata da je zarobljena i da ne može da izađe.
Opstanak zavisi samo od toga da li će  mu  neko staviti hranu u teglu.
Sada nema drugog izbora nego da jede ono što dobije, ako uopšte i dobije.
Tako se „rađa“ rob. Rob koji je pristao na sve.
lekcija:
1. Kratkotrajna zadovoljstva mogu dovesti do dugoročnih zamki.
2. Ako su stvari lake i živite udobno, onda ste zarobljeni u zavisnosti.
3. Kada ne koristite svoje veštine, gubite sve . Nema izbora, nema slobodne volje.
4. Slobodu nije lako steći, ali se lako može izgubiti.
Koliko blogova na temu robova, slobode, zavisnosti, potrosackog drustva i nisam nasla neko resenje, neki odgovor sem onog iz naslova da sv izivimo na  DNU TEGLE. Potrosacko drustvo je nastalo mnogo pre ovog vremena u kome zivimo, ali je sada dobilo neuporedivo vece razmere. Nikada ismo bili vise zarobljeni. Bukvalno od kad otvorimo oci ujutru dok ih ne sklopimo uvece mi trosimo. Nesto sto vec imamo, nesto sto cemo tek da kupimo i nesto na kredit. Ili u prevodu trosimo proslost, sadasnjost i buducnost iskazano u materijalnom smislu. Mi ne mozemo preziveti dan bez osnovnih potreba koje imamo zato sto su nam nametnute. Potreba kojima smo zarobljeni i koje moramo da kupimo da bi ih zadovoljili. Strasno. I sto vise imamo vise smo zarobljeni. Jer sto vise imamo sve su nam veci prohtevi. Najslobodniji su oni sto zive skromno negde u nekom ruralnom podrucju bez prodavnica, struje ,medija jednom recju civilizacije.
 
Kratkorocna zadovoljstva dovode do zavisnosti. Sto vise trosimo ,sve vise upadamo u krug iz kog je kao i iz  tegle   nemoguce izaci. Koliko god da imamo novca pojavice se reklama za nesto sto ce nas privuci da i na nju potrosimo zbog zadovoljstva. Pa bila to hrana, higijena, koncert ili putovanje . Svejedno. A krajnji ishod svih tih trosenja novca sem novcanika ostavljaju i praznu dusu. Mislite da su bogatasi srecni sto mogu da kupe, vile, jahte ili sta god?  Srecni nisu jer potrosnja ne moze da zadovolji osnovnu ljudsku potrebu, a to je da vidi svrhu svih tih trosenja. Prazninu ne moze da ispuni "Prada" jer vec sutra moze da se pojavi nesto drugo sto ce vam privuci paznju ,pa cete uciniti sve da do toga dodjete. I kazem ne zna se kome je gore. Dal onima sto mogu da priuste sve ( ili skoro sve) ili onima sto ne mogu da kupe nista, pa ni ono osnovno za prezivljavanje. E tu je sad ona zamka. Bogati upadaju  u zamku dosade i zivota bez uzivanja, a siromasni u depresiju jer ne mogu da prezive bez novca.  A svi bi bili srecniji da zivimo kao oni na obali mora sto samo jedu ribu ili plodove sa palmi.  
Zavisnost od struje, tehnologije, mobilnih telefona, interneta isvih dobrobiti razvijenog drustva je zapravo zavisnost od kupovine i prodaje. Sve se mora kupovati. Jer kako bi savremeni covek preziveo bez ovih civilizacijskih dobrobiti? Verovarno bi nam bilo bolje, ali sad ne moze nazad. Tu smo gde smo.
Izgubili smo sve vestine jer nas je tehnologija oslobodila bilo koje vrste rada. I to je strasno. Kad nestane struje potpuno upadamo u horor jer nam onda nista ne funkcionise, a mi nemamo nacin da prezivimo bez struje. Sada vec ne znam da li bi preziveli i bez interneta. Sta reci ? Toliko smo se oslonili na tehnologiju i na to da samo sledimo sve sto je neko drugi osmislio za nas. Zar niko ne shvata da nas zivot ne bi izgledao ovako da nam neko nije nametnuo da moramo da radimo da bi zaradili novac koji nam treba da prezivimo. Ta povezanost novca sa nasim opstankom je uzasna. A covek ne mora da zivi tako. Samo kad bi mogli kao onaj "kaludjer" iz Sarmine knjige da prodamo Ferari i odemo kod Tibetanaca po malo mudrosti, sta je lep, srecan i ispunjen zivot bez materijalnih dobara. Ali ne mozemo. Iz ovog se kruga ne mozemo izvuci kao ni mis iz tegle. 
 
Gradite im supermarkete. Mamite ih da troše novac, da kupuju i kupuju i kupuju i troše i posuđuju i uzimaju kredite, kupuju, troše...
Tjerajte i njihove žene na rad što više, uvjerite ih da je to dio emancipacije. Muževe tjerajte na rad najmanje 6 dana u tjednu, i to po 10 i 12 sati. Neka im život bez posla postane prazan i nepoznat.
Neka što manje vremena provode s djecom.
Neka im obitelj nikad ne bude na okupu, tako da im dom ne može biti nikakvo utočište od naporna rada i mjesto za opuštanje i radost.
Toliko im okupirajte misli da dječje želje uopće ne stignu ni čuti.
Potpuno im zaposjednite sva osjetila. Poduprite ih da svaki put kad uđu u automobil upale radio ili CD i napajaju mozak koječime.
Neka su im u kući stalno uključeni TV, CD, osobno računalo ili bilo koje drugo tehnološko sredstvo.
Treba im potpuno zakrčiti mozak...
Punite im glavu kojekakvim vijestima 24 sata dnevno.
Neka se u svakom kutu grada i duž cesta nalaze reklamni panoi, tako da im misli ni jednog trenutka ne odlutaju...
Napunite im poštanske sandučiće reklamama, potrošačkim katalozima i svim mogućim oglasima s uslugama i lažnom nadom. To isto činite i na društvenim mrežama.
Zasipajte ih napirlitanim, plastičnim "ljepoticama", tako da potaknete njihovo konstantno nezadovoljstvo vlastitim ženama. Neka u mislima stalno traže izmišljene ljepotice iz filmova i društvenih mreža.
Posvuda istaknite fotošopirane ljepotice tako da žene neprekidno budu nezadovoljne vlastitim izgledom i da unedogled troše svoje vrijeme i novac na nepotrebno "uljepšavanje".
Održavajte njihove žene umornima i nesposobnima za bilo kakvu emociju i ljubav s muževima.
Uvjerite ih u svakodnevnu glavobolju, preopterećenost, rastresenost. I pomozite im da žive fejk život.
I kada se rekreiraju, neka u tome pretjeruju. Neka beskonačno napuhavaju i zatežu svoje mišiće i postanu stupidno opsjednuti svojim izgledom.
Neka se iz teretana i džoginga vraćaju potpuno iscrpljeni.
Neka svaku večer izlaze.
Neka što više prate sport. Neka se više dive sportašima nego profesorima, znanstvenicima, liječnicima ili obrtnicima, poljoprivrednicima...
Neka nikada ne stignu otići u prirodu, uživati u ljepotama prirode, družiti se sa životinjama, diviti se biljkama, gledati u nebo i ni slučajno se ne smiju početi diviti Božjoj kreaciji.
Neka im djeca na ušima stalno nose slušalice i neka ne upoznaju stvarnost izvan iPoda.
Neka im djeca voze električne romobile, role i skutere i neka sve manje trče, skaču, kreću se.
Neka se dive automobilima, motorima, jahtama, avionima, kućama...
Ni jednog trenutka im ne dopustite da budu opušteni, da počnu suosjećati s prirodom, da se razumiju s biljkama i životinjama i svime što je Bog stvorio, da se međusobno pomažu...
Učinite sve da se čovjek što više udalji od sebe.
 
 
I NA KRAJU SVI TREBA DA SHVATIMO, DA UOPSTE NISMO SLOBODNI AKO IMAMO TAKVU ILUZIJU DA MI DONOSIMO ODLUKE O SOPSTVENOM ZIVOTU. SVE JE TO VEC SKROJENO, ODREDJENO, ODOBRENO I SERVIRANO. MI SMO TU SAMO DA KONZUMIRAMO I CUTIMO. TO JE TO! 

уторак, 19. август 2025.

KAD JE VREME POCELO DA BEZI

TAKVU SLIKU SVETA OKO NAS.

Kažu da se 21. decembra 2012. svet završio. Nije se raspao, nije progutao sam sebe, nije nas zapljusnuo vatrom ni vodom. Samo je, tiho i neprimetno, promenio brzinu.
Majanski kalendar je te noći zatvorio jedan ciklus dug pet hiljada sto dvadeset pet godina. Oni su taj trenutak zvali prelazom u novu epohu. Mi smo rekli: “Pa ništa se nije desilo.”

Ali desilo se.

Od tada, dani su kraći — ne na satu, nego u duši. Nedelje promiču kao dani, godine kao godišnja doba. Pamtimo sve manje, živimo sve brže. Nekad je postojala dosada, ona stara dobra dosada kad sediš na klupi, gledaš u nebo i čekaš da se dogodi nešto. Sada nema dosade — a bez nje, nema ni vremena.

Naučnici kažu: to je samo percepcija. Što si stariji, to ti vreme brže prolazi, jer se meri u odnosu na godine koje si već proživeo. Teoretičari zavere kažu: ubrzala se Schumannova rezonanca, Zemljin puls sada lupa kao od kafe. Mistici kažu: 2012. smo zakoračili u spiralno vreme — svaki krug brži od prethodnog.

Ja kažem: možda su svi u pravu. Možda niko nije.

Jer, ko zna šta se te noći desilo iza kulisa? Možda je neko, negde, povukao polugu i svet prebacio na drugi tok vremena — kao što ponekad voz preusmere na drugi kolosek. Možda smo se preselili u dimenziju gde satovi idu isto, ali vreme curi brže kroz naše ruke. Možda smo iz starog sveta poneli samo sećanja, a sve ostalo je novo, skriveno i malo ubrzano.

I od tada, mi jurimo. Jurimo da stignemo mejlove, poruke, obaveze, strahove, uspomene. Jurimo da uhvatimo svoje najmilije pre nego što i oni prolete pored nas. Jurimo čak i u snu.

I dok jurimo, primećujem nešto još gore — ubrzano vreme nas je naučilo da živimo samo u sopstvenom mehuru. Svako nosi svoj mali privatni svet i ne izlazi iz njega. Tvoj ritam je tvoj, moj je moj. Naši dani se retko preklapaju, i kad se sretnemo, deluje kao da se dva paralelna sveta na tren dodirnu, pa opet razlete.
Ljudi više ne gledaju iste vesti, ne slušaju iste priče, ne dele iste trenutke. Svako meri vreme sopstvenim satom, u svojoj percepciji, kao da smo raspršeni po različitim orbitama. Nema zajedničkog “sada” — postoji samo moje vreme i tvoje vreme.

A možda, samo možda, postoji način da se vratimo na staru brzinu. Ne magijom, nego tihovanjem. Kad bi neko ugasio internet na tri dana. Kad bi televizori prestali da govore. Kad bi telefoni zaboravili da zvone. Kad bismo opet mogli da gledamo oblake i da nam to bude događaj dana. Možda bismo tada opet živeli u istom svetu.


Moj kraj sveta

Kažu da se svet završio 2012. godine.
Za mene nije bio kraj sveta, ali jeste kraj jednog sveta. Ne zato što su se zvezde poravnale ili kalendari završili, nego zato što je sve posle toga počelo da ide brže nego što mogu da pratim.

Pre 2012. imala sam vreme. Vreme da sedim za stolom i pijem kafu dok se hladi. Vreme da se posvađam, pa pomirim, pa opet naljutim — a da sve to stane u jedan dan. Vreme da se nasmejem bez žurbe i da isplačem sve što moram.

Posle 2012, dani su počeli da klize kao pesak kroz prste. I dok sam se okrenula, iz ruku mi je ispalo i ono što nisam mislila da ću ikada izgubiti. Ljudi su odlazili, godine su gutale događaje, a ja sam sve ređe imala priliku da zastanem i shvatim šta se uopšte desilo.

Kažu naučnici da je to samo percepcija — što si stariji, vreme ti brže prolazi. Ali ja znam da je više od toga. Kao da se moj život prebacio na drugi kolosek, onaj gde voz ne staje ni na jednoj stanici.

Od tada jurim. Jurim da stignem ono što ne može da se stigne. Jurim da zadržim ono što se ne može zadržati. Jurim da uhvatim trenutke sa onima koji mi znače, pre nego što ih vreme odvuče dalje.

A kad me pitaju šta bih volela da mi neko pokloni, ja kažem: ne sreću, ne novac, ne zdravlje — nego jedan običan dan iz onog starog sveta. Dan koji traje dovoljno dugo da se kava ohladi, da pogledam u nebo, i da oblaci stignu da mi ispričaju celu priču pre nego što nestanu.


A možda, kad bismo jednom uspeli da se nađemo svi u istom danu, istom trenutku i istom dahu — vreme bi nas prepoznalo i odlučilo da, makar na kratko, stane.Dijete od 10 godina danas ne zna fokus zadržati 10 minuta. Ali može provesti 3 sata gledajući TikTok bez da trepne. To nije "nova generacija". To je planska digitalna reprogramacija. Aplikacije su dizajnirane kao kockarnice. Svaki swipe – nova šansa da "dobiješ" dopamin. Bez truda. Bez napora. Bez razmišljanja. Pa knjiga postane mučenje. A razmišljanje – napad na "nervozni sistem". Nekad si s knjigom morao graditi slike u glavi. Sad algoritam sve servira – dok ti pasivno buljiš. Mozak više ne stvara slike. Samo prima naredbe. Ovo nije evolucija. Ovo je degeneracija pažnje. Fokus opada. Tolerancija na kompleksnost pada. Duboko razmišljanje nestaje. Djeca više ne znaju kako izgleda tišina bez stimulacije. Naučna istraživanja potvrđuju: Pažnja današnje djece je kraća nego kod zlatne ribice. Mozak se oblikuje prema tehnologiji koju koristi. Multitasking smanjuje IQ – privremeno i trajno. Zašto je to opasno? Jer dijete koje ne zna razmišljati neće postavljati pitanja. Neće prepoznati manipulaciju. Samo će slušati. I tu dolazimo do istine: Sistem ne želi da tvoja djeca misle. Želi da skroluju. Da se "zabavljaju". Da ćute. Zato knjige nestaju, dok algoritmi vladaju. U svijetu distrakcije, fokus je supermoć.

RAZMISLIMO MALO. OVO JE VEOMA VELIKA TEMA, VEOMA BITNO PITANJE U NASIM ZIVOTIMA. SAD NEKO I NE MISLI TAKO BAS ZBOG ONE PERCEPCIJE SVETA O KOJOJ JA STALNO PRICAM. A MI KOJI VISE VIDIMO SVET OKO NAS RAZMISLIMO PRE NEGO STO SE POTPUNO PREDAMO ALGORITMIMA. 


субота, 16. август 2025.

ANANASOVACA

 USRBIJI COVEK PRAVI RAKIJU OD ANANASA! NE VERUJETE? COVEKU SE VISE ISPLATI ANANAS OD KAJSIJA I SLJIVA KOJIH JE SVE MANJE U SRBIJI KOJOJ OSKARA DAVICO PEVA "OJ SRBIJO  MEDJU SLJIVAMA" TOLIKO JE USRBIJI POLJOPRIVREDA OTISLA DO DJAVOLA ,DA SE SVO VOCE I POVRCE UVOZI. PA VALJDA OTUDA I ANANAS UMESTO SLJIVA.

 Rakija od ananasa, često nazvana i Ananasovača, je jedinstveno piće koje se proizvodi slično kao i tradicionalne srpske rakije, ali od ananasa. Proizvodnja podrazumeva mlevenje očišćenog ananasa u kašu, dodavanje kvasca i enzima, fermentaciju, destilaciju, i odležavanje u inoks sudovima

 

Akademska rakija od čistog voća ananasa je jednostavno piće koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Akademski Ananas je rakija koja je pravljena istim postupkom kao i tradicionalne srpske rakije, ali sa osvežavajućim twistom ananasa. U proizvodnji koristimo isključivo blendirani ananas, pažljivo uklanjajući spoljašnju opnu i krunicu kako bismo dobili najčistiju voćnu kašu.

Pravljena je na potpuno isti način kao i sve srpske rakije, pa je možemo nazvati i Ananasovača.

Malo smo eksprerimentisali, probali i na kraju uspeli!

Predstavljamo vam Akademski Ananas. Prvi delikates Akademske Rakije.

Karakterističan je po osvežavajućem mirisu citrusa i ukusom koji Vas može zavarati da ima manje alkohola nego što zaista ima. Iz tog razloga omiljena je rakija nežnijem polu.

U proizvodnji ovog pića koristimo isključivo ananas koji blendiramo i pravimo čistu voćnu kašu. Pažljivo uklanjamo sve delove voća koje i inače ne koristimo u redovnoj ljudskoj ishrani, a to su spoljašnja opna i „krunica“.

Akademski Ananas odležava isključivo u internim sudovima. To nam je od krucijalne važnosti, jer primarni mirisini i aromatični sastojci nisu kompatabilni sa sastojcima hrastovog bureta.

A ostatak, pa ostatak je magija koju vam nećemo otkrivati...

Naša Rakija od Ananasa je pravi delikates među rakijama, kreirana za sve one koji traže nešto novo i egzotično. Njene arome citrusa i osvežavajući voćni miris čine je savršenim izborom za ljubitelje ekskluzivnih pića. Kao i kod ostalih naših rakija, proces proizvodnje je pažljivo kontrolisan, a ananas odležava u internim sudovima kako bi se zadržale sve prirodne arome i ukusi.

Za razliku od tradicionalnih rakija koje odležavaju u hrastovim buradima, Rakija od Ananasa se čuva u internim sudovima kako bi se očuvala autentičnost voćnih nota. To joj omogućava da zadrži svoje osvežavajuće i prepoznatljive arome.

Sve što treba da znate o Rakiji od Ananasa

Rakija od Ananasa donosi jedinstveno iskustvo, spajajući egzotične voćne arome sa tradicionalnim procesom proizvodnje rakije. Ovo piće je idealno za one koji žele da probaju nešto novo i nesvakidašnje, ali i za ljubitelje klasične rakije koji traže osvežavajući preokret.

Zašto izabrati Rakiju od Ananasa?

Rakija od Ananasa je specifična po svom voćnom, osvežavajućem ukusu i citrusnom mirisu. Zahvaljujući specifičnom procesu proizvodnje i odležavanju u internim sudovima, ova vrsta rakije zadržava svoju svežinu i originalnost, što je čini jedinstvenom na tržištu. Iako ima 40% alkohola, njen lagan ukus može zavarati, čineći je omiljenom među ljubiteljima delikatnijih ukusa.

Ekskluzivna rakija sa tropskim dodirom

Ako tražite ekskluzivnu rakiju, Rakija od Ananasa je pravi izbor. Njen jedinstveni proces odležavanja i pažljivo birani sastojci osiguravaju da svaka boca ovog pića bude vrhunskog kvaliteta. Ova rakija nije samo osvežavajuća, već je i pravi delikates koji možete poslužiti kao specijalan aperitiv.

Proces proizvodnje

Rakija od Ananasa se pravi na isti način kao tradicionalne srpske rakije, ali sa modernim preokretom. Koristimo samo najkvalitetnije plodove ananasa, koje blendiramo u čistu voćnu kašu. Uklanjanjem opne i krunice osiguravamo da u finalni proizvod uđe samo najkvalitetniji deo ploda, što rezultira bogatstvom ukusa i mirisa. Odležava u internim sudovima, jer hrastova burad nisu kompatibilna sa voćnim notama ananasa, što dodatno osigurava autentičnost ukusa.

CENA OVE RAKIJE JE PRAVA SITNICA'  

ZAPREMINA 0,7L 3.600,OO DINARA 

UOBICAJENE RAKIJE U SRBIJI  SE PRAVE OD:

SLJIVA, LOZA,KAJSIJA,BRESKVA, KRUSKA, JABUKA, DUD,DUNJA,SMOKVA,MALINA, VISNJA, TRESNJA, SA MESANIM VOCEM, OD RUZA,  SA LEKOVITIM TRAVAMA, SA KLEKOM, SA ORASIMA ,SA MEDOM ,SA ANISOM. 

NEOBICNE RAKIJE

 

Rakija je možda najpopularnije žestoko alkoholno piće, koje povremeno pije dve trećine punoletnih žitelja Srbije, dok istraživanja pokazuju da je svakodnevno konzumira oko pet odsto građana. Ovaj podatak nije nikakva novost, jer naše nacionalno piće pruža široku paletu različitih ukusa, aroma i mirisa. Inače, Srbija je i treća u svetu po proizvodnji šljive i zato je rakija od šljive brend broj jedan u svetu ili mi tako volimo da mislimo. Međutim, šljivova rakija već odavno nije jedina rakija po kojoj smo poznati, ali i prepoznati u svetu. Srpska rakija proizvodi se i od kajsije, kruške i dunje, a u kazanima se kuvaju i komine breskve, maline, grožđe, kupine ili ribizle.

Mešane rakije

Pojedini destiluju rakiju mešajući u kazanu nekoliko različitih vrsta voća, s tim da eksperti smatraju da takozvane mešane voćne rakije i nisu preterano reprezentativne, bar ne u svetu. Naravno, rakija, najčešće od šljive se meša i sa lekovitim biljem, medom ili orašastim plodovima, a zahvaljujući tehnološkim postupcima nastaju prefinjeni likeri poput orahovače, medovače i travarice. Ono što je posebno zahvalno kod njene proizvodnje jeste i odležavanje, odnosno starenje u hrastovim ili barik buradima, kada rakija poprima sasvim drugu dimenziju. Mnogi se slažu da odležala šljiva stara 8 ili 12 godina može da parira najfinijim brendiranim konjacima. Sve su to razlozi što se srpska rakija polako, ali sigurno penje ka svetskom vrhu popularnih spirita.

Rakije egzotičnih ukusa

Tradicionalni pristupi u kreiranju rakije, uz pomoć moderne tehnologije, doveli su do toga da je Srbija za strance postala veoma zanimljiva i egzotična turistička destinacija, jer istini za volju u podrumima širom zemlje prozvode se odlične kraft rakije, koje su same po sebi vrlo autentične i ne liče jedne na druge. Mnoge nose etiketu premium proizvoda, jer se proizvode u limitiranim serijama i zato je sasvim izvesno da one kao takve mogu da podignu rakijsku scenu na još viši nivo. Ovim potezom su proizvođači dokazali da žele da na što bolji način daju svoj doprinos pri brendiranju tradicije. Međutim, poslednjih nekoliko godina primetno je da su pojedini destileri otišli korak dalje te pored standardnih ukusa prave i one egzotične, koji nisu svojstveni za naše područje.

Rakija od mandarine

Zato se na domaćoj rakijskoj sceni potrošačima nude rakije od šargarepe, banana, kivija, ananasa, ali i od kupusa, aronije, mušmula, grejpa i nane. Jedan od pionira u proizvodnji egzotičnih rakija jeste destilerija Deda Vasina rakija, koja se nalazi u Leskovcu, a pored standardnih u ponudi imaju i nekoliko vrsta rakija od južnog voća odnosno od mandarina, grejpfruta, pomorandži i limuna. Konzumentima su ponudili i rakiju od suve smokve. Interesantan je i podatak da sve one odležavaju u barik buradima i zato sem autentičnog ukusa južnog voća poprimaju i fine arome drveta u kojem su starile. Brend Deda Vasine rakije su odavno sebi raskrčile put ka tržištu Evropske unije. Valjalo bi napomenuti da je ova destilerija i jedina u Srbiji koja proizvodi mastiku ili uzo i to po originalnoj grčkoj recepturi. Osim Leskovčana, egzotiku preferira i gazdinstvo Zorana Gačića iz Bogatića pod čijim je okriljem seosko turističko domaćinstvo Gačića magaza. Svoj brend su izgradili na standardnim ukusima, a sada su u svetu vrlo poznati i po rakijama od aronije, trnjine, ali i domaćeg kivija koji uspeva u Sremskoj Mitrovici. Svi njihovi destilati satkani su od prefinjenih voćnih nota, koje se prepliću sa punom bogatom aromom i dugom završnicom.

Rakija od mušmule sve traženija

Pošto su očito u egzotičnim rakijama videli dobit, na tržištu se još jedan proizvođač odvažio da ponudi nešto nesvakidašnje. Reč je o Poljoprivrednom gazdinstvu Milenković, koje već dugi niz godina proizvodi egzotične rakije i likere. Ljubitelji etno i rakijskih festivala često kod njih kupuju neobične, a opet domaće rakije, koje su i pobrale brojne nagrade. Njihova proizvodnja se takođe bazira na tradiciji, a prilikom destilacije koriste veoma savremenu tehnologiju. Prepoznatljivi su po rakiji od mušmula koja je specifična po svom zanosnom mirisu i ukusu. Rakija od mušmule inače spada u limitirane serije ove destilerije, jer se godišnje proizvede tek nekoliko litara. Interesantno je da nakon prepeka ova rakija stari u hrastovim buradima, gde dobija specifičnu braon boju, koja upravo podseća na mušmulu.

Svako ima svoj pristup kreiranju rakija

Istu vrstu, ali po svojoj tehnologiji proizvodi i destilerija Minićeva kuća rakije iz Gornje Trepče, a u ponudi sem rakije od mušmule imaju i destilate od vinogradske šeptelije, kao i od dinje, drenjine, trnjine, divlje kruške, banane, brusnice, oraha i šumske jagode. Proizvode i delikatesnu rakiju od kupusa, koja je već našla put do srca kako domaćih, tako i stranih konzumenata. Mnogi su čuli za destileriju Akademska rakija, koja se nalazi u Futogu, pokraj Novog Sada. Oni su vrlo ponosni na svoju  egzotičnu rakiju od ananasa, koja je po svom procesu proizvodnje jedinstvena na domaćem tržištu.

Kinezi luduju za rakijom od šargarepe

Karakteristična po osvežavajućem mirisu citrusa, ali često svojim ukusom može da zavara da sadrži manje alkohola nego što zapravo ima. I ako ste mislili da je to kraj –  nije, jer se u destileriji Akov, koja je na rakijskoj sceni od 2008. godine u kazanima krčka rakija od šargarepe, za kojom su poludeli Kinezi, ali oni iz Kine. Nju karakteriše kristalno bistra boja, dok se u ukusu i mirisu oseti blaga aroma mlade šargarepe. Nakon ove detaljne analize, slobodno može da se kaže kako domaće destilerije postaju svesne činjenice da je rakija jedan od retkih autentičnih proizvoda koji ima prizvuk nacionalnog brenda. I možda su baš zato ove nesvakidašnje i egzotične kombinacija ukusa rakije prava prilika da se s njima izađe na svetsko tržište.

 

Prva asocijacija na srpsku rakiju za većinu turista i naših domaćina je šljiva. Međutim, Živorad Jelenković Žika iz Lapova svojim eksperimentima pokazao je da "dobra vruća" može da se pravi od kupusa, paradajza, banana, mandarina, pa čak i piva...

Žikin brat Borivoje objašnjava da je reč o izuzetno vrednom čoveku, koji je patentirao i nekoliko različitih mašina.

"Imamo ježa za skupljanje šljivams eckalicu za voće, presu za sokove,a o d svih njegovih proizvoda mislim da je najbolji domaći viski od piva koji izuzetno podseća na škotski viski", rekao je Borivoje.

Žika proizvodi 17 različitih vrsta rakije, sve voćke i povrćke rastu u njegovim voćnjacima i baštama.

"Sve je domaće, nema da se dodaje hemija neka", naglašava on.

ZESTOKA PICA OD ZITARICA I OSTALOG

 

Viski

Viski je žestoko alkoholno piće koja se destiluje iz žitarica metodom mirovanja ili patentiranog mirovanja. Zrno koje se koristi može biti ječam, kukuruz, raž, pšenica ili mješavina žitarica u različitim omjerima, prema regulacijama koje nadgledaju zrno i njegove proporcije u raznim procesima pravljenja viskija. Destilovano se piće onda ostavi da stoji u drvenim bačvama, posebno onim napravljenim od hrasta. Vrste viskija: škotski, malt, žitni i miješani viski. 

Brendi

Brendi je žestoko piće destilovano od grožđa. Žestoka alkoholna pića koja se destiliraju iz bilo kojeg drugog voća osim grožđa su voćne rakije i moraju biti nazvane po voću u kombinaciji s riječju “Brandy” poput Cherry brandy, Peach brandy, itd. 

Džin 

Džin je piće destilovano iz žitarica i aromatiziran bobicama kleke i sjemenkama korijandera. Vodeće države koje prave džin su Engleska, Holandija, Kanada i SAD. Džin se prvi put pojavio prije 3 stoljeća u Holandiji kada je profesor medicine, Franciscus de la Boe, pomiješao bobice kleke i alkohol radi liječenja bubrežnih tegoba. Vrste džinova: holandski džin/jenever i londonski suhi džin.

Rum

Rum se dobiva destilacijom fermentiranih nusproizvoda šećerne trske kao što su sok od šećerne trske, sirup od šećerne trske i melasa. Najčešće se koristi melasa. Rum se prvi put pravio u karipskim državama u 17. stoljeću. Britanska mornarica koristila je rum da zagrije svoje mornare i spriječi skorbut. Jedan je od najvažnijih pića na policama barova. Koristi se i za pravljenje mnogih egzotičnih koktela. Vrste ruma: bijeli, zlatni, tamni, kraken rum, armoatizirani, premium, itd. 

Vodka 

Vodka se pravi od zrna, krompira, grožđa, melase i repe. Obično se nakon destilovanja filtrira kroz aktivni ugalj ili fini kvarcni pijesak da bi bila u potpunosti čista. Prije se pravila samo od krompira, ali se danas pravi i od drugih namirnica, zrna (najčešće pšenica, raž i kukuruz). Vrste vodke: neutralna vodka, gold i aromatizirana vodka.

Tekila 


 je alkoholno piće koje se proizvodi okolini Tekile, grada u Meksičkoj saveznoj državi Halisko. Pravi se od biljke plave agave i sadrži 35—55% alkohola. Piće je u Tekili prvi put proizvedeno u 16. veku. No već su Asteci, prije dolaska konkistadora 1521, pravili fermentirano piće od agave koje su zvali oktli (octli), a koje je kasnije dobilo popularnije ime - pulke (pulque). Kad su Španci iscrpili zalihe brendija, počeli su destilisati astečko piće.

 



NEOBICNA ZESTOKA PICA  U SVETU

 

Vino mladunca miša

Poreklo: Kina i Koreja

Ako ste neraspoloženi i uopšteno se loše osećate, ovo piće će vas, prema mišljenju stručnjaka za tradicionalnu istočnjačku medicinu, sigurno okrepiti. Osim toga, vino s novorođenim miševima korisno je i za lečenje respiratornih infekcija i poremećaja rada jetre.

Tek rođeni miševi ubacuju se u pirinčano vino i ostavljaju da fermentišu barem godinu dana.

Zmijsko vino

Poreklo: Kina, Vijetnam i širom jugoistočne Azije

Veruje se da otrov smrtonosnih zmija poput kobri i zvečarki može da bude razložen dugotrajnim stajanjem u alkoholu i da ono što ostane u flaši ljudima daje snagu i vitalnost.

Ovaj “lek” pravi se tako što se neka od otrovnih zmija ubaci u flašu pirinčanog vina i ostavi da odleži nekoliko meseci.

Postoji i takozvana “mešana” verzija koja podrazumeva ispuštanje zmijske krvi u alkohol.

Piće od tri penisa

Poreklo: Kina

Mnogo pre vijagre, Kinezi su za potenciju koristili piće od tri penisa koje se sastoji od pirinčanog vina u kom su stajali penisi foke, jelena i psa.

Kumis/Arkhi

Poreklo: Centralna Azija

Alkoholna pića na bazi mleka nisu nešto što možete probati baš na svakom mestu. Međutim, konjanici iz centralne Azije žive od ovog neobičnog pića. Reč je o fermentisanom kobiljem mleku koje sadrži male količine alkohola. Neki ga porede sa retkim, pitkim jogurtom, a kada se destiluje dobija se arkhi, piće sa istim sadržajem alkohola kao vino.

Koktel “kiseli prst”

Poreklo: Kanada

Jedan hotel u Doson Sitiju služi koktel “kiseli prst” – viski u kom se nalazi pravi mumificirani ljudski nožni prst. Kako bi doživljaj ispijanja ovog, u najmanju ruku bizarnog pića, bio potpun, barmeni predlažu da dozvolite da vam prst dotakne usne, kad otpijete gutljaj. Pritom morate voditi računa da vam ovaj čudni sastojak ne sklizne u grlo, kao što se to desilo jednom konzumentu.Čovek koji je progutao prst iz pića 2013. morao je da plati kaznu od 500 dolara. Ipak, bar ima nekoliko rezervnih mumificiranih prstića.

NAJSKUPLJA PICA NA SVETU

 



10. Viski “Dalmore 62” – 215.000 USD

Ovo piće je pomalo misterija, jer niko zapravo ne zna odakle mu ime, niti postupak pravljenja ovog viskija koji ga čini toliko skupim.

Poznato je da je napravljeno samo 12 boca ovog pića, što igra veliku ulogu u ceni. Zanimljivo je da je poslednja poznata boca koja je primećena u javnosti zapravo kupljena na aerodromu u Singapuru. Kako je dospeo tamo, niko ne zna.


9. Šampanjac “Armand de Brignac Midas” – 265.000 USD


Neka pića su skupa zbog kvaliteta, neka zbog rariteta, neka zbog veličine flaše. Ovaj šampanjac spaja ta tri u jedno. Pakuje se u pozlaćeni bokal od čak 30 litara.

Šampanjac Armand de Brignac Midas, koji proslavili reperi i sportske zvezde, najskuplji je šampanjac na svetu ikada!


8. Vino Romanee-Conti iz 1945. godine – 558.000 USD

Romanee-Conti postao je kralj kolekcionarskih vina, a 1945. se smatra njegovom najcenjenijom berbom.

Proizvedeno je samo 600 boca 1945. godine, što je takođe značajno jer je ovo bila poslednja godina pre nego što su zamenili svoje loze.

Za ovu cifru vino je prodato na Sotbijevoj aukciji, a opisali su ga kao „koncentrisano i egzotično, sa naizgled večitom snagom – vino u miru sa sobom“.


7. Viski Macallan 63 godina u Lalique-u – 625.000 USD

Na sedmom mestu nalazi se najskuplji viski na svetu, koji je i napravljen da obara rekorde, pa ne čudi što ima veoma visoku cenu.

Macallan je poznat po proizvodnji visokokvalitetnog viskija, što u kombinaciji sa impresivnom bocom čini ovo piće toliko skupim.

Svaka bočica napravljena je od čistog, ručno rezanog kristala i teška je 25 kilograma, bez pića.


6. Brendi Mendis Coconut Brandy VS – milion USD

Kokos uvek dobro ide uz pića, ali Mendis je stvorio brendi napravljen u potpunosti od kokosovog oraha.

Svaka bočica je numerisana i potpisana od strane osnivača Kuće Mendis W.M Mendis.

Ali uprkos svojoj jedinstvenosti i ograničenom broju, milion dolara za bocu alkohola je u najmanju ruku apsolutno apsurdno!


5. Diva vodka – milion USD

Ako tražite nešto sasvim drugačije, a stvarno vas nije briga za ukus ili novac, onda je Diva vodka možda pravi izbor za vas.

Trostruki proces filtracije daje ovoj vodki ekstremno visoku cenu. Prvo se filtrira kroz led, zatim kroz ugalj nordijske breze, i na kraju kroz pesak i drago kamenje. Osim toga, šuplja centralna cev u boci je ispunjena Svarovski kristalima koje možete izvaditi i koristiti kako želite.

Osim toga, plaćate milion dolara za bocu votke, koja će najverovatnije imati isti ukus kao i bilo koja druga vodka solidnog kvaliteta.


4. Vodka Russo-Baltique – 1,35 miliona USD


Sledeće najskuplje alkoholno piće na listi je Russo-Baltique Vodka.

Boce ove vodke su napravljene tako da izgledaju poput starih automobila, a svaki vrh boce napravljen je od 100% čistog zlata sa umetnutim dijamantima.


3. Konjak Henri IV Dudognon Heritage Cognac Grande Champagne – 2 miliona USD

Ovaj konjak, stario je skoro čitav jedan vek, što mu daje astronomsku cenu. Naravno, to nije jedini razlog. Ovo piće skupoceno je zahvaljujući razmetljivoj flaši u kojoj se nalazi – obložena je platinom i zlatom i ukrašena sa 6.500 dijamanata.



2. Tequila Ley .925 – 3,5 miliona USD

Ova tekila pravi se od čistih sokova plave agave, fermentiše i stari šest godina. Nalazi se u boci koja podseća na školjku, a ukrašena je belim zlatom, platinom i dijamantima. Poslednje izdanje prodato je po ovoj rekordnoj ceni 2006. godine.



1. Billionaire Vodka – 3,7 miliona USD


Najskuplje piće na svetu je Billionaire vodka sa motom „Dobro je biti kralj“. U potpunosti je ručno proizvedena i proizvodi se na zahtev. Svaka boca koristi dobro čuvan ruski recept i pravi se u malim mikro-serijama kako bi se osigurala ekskluzivnost.

Ogromna boca od pet litara prekrivena je sa približno 3.000 dijamanata i kristala Svarovski, a dizajnirao ju je Leon Verre.

DASKOVACA

 Rakija izrazito lošeg kvaliteta. Toliko je loša da se ujutru osećate kao da vas je neko udario daskom u glavu.

GOVNOVACA 

  Rakija govnovača (neki je jednostavnije zovu govnara, a neki i drekovača), je kao i sve druge moguće rakije s naših prostora, ime dobila po sastojku iz kojeg je fermentiraju. Smanjite doživljaj, i molim vas, odložite povraćanje za neke druge prilike (evo sad će Božić, Nova Godina, povoda za roljanje koliko hoćeš), ipak se tu ne radi o svakakvim govnima. Sirovina za govnovaču je uglavnom izmet domaćih nam životinja - krava, konja, ovaca, pa čak i svinja (svinjsko govno se izbjegava - one jedu sve, baš kao i ljudi, pa naša i njihova govna podjednako užasno smrde - čast izuzecima). Nemojte sad paničariti, i kad vam drugi put djed, tamo negdje u slavonskoj ravnici, nalije rakije, odmah provjeravati gdje on baca svu onu balegu i klikeraste brabonjke, i da li je iza svinjca napravljen regularan odvod do obližnjeg potoka. Govnovača je specijalitet naših Dinarida, i njihovim zametenih i od boga zaboravljenih vrleti.

Zimi, gore negdje na Treskavici, ljudi nemaju šljiva, krušaka, lješnjaka, krumpira, ni za čalabrcnuti, a kamoli za rakiju peći, pa su se, snalažljivi kao što jesu, dosjetili da probaju dobiti "vatrenu vodu" iz onog što im je lako dostupno - prerađenih biljnih vlakana, crne ili tamno zelene boje, savršeno očuvanih u dubokom snijegu, koje u drugim prilikama, ne bi ni "štapom dirali" (ali sigurno bi vilama). Neki pecari više vole odstajalo, sasušeno "prirodno gnojivo", dok drugi preferiraju svježe, masnije varijante, a krave sa proljevom zimi nikako nisu poželjne, pa ih u napadu srdžbe gazde mogu upotrijebiti i kao mašine za pravljene Milke (hmm, kad bolje razmislim, ona čokolada za kuhanje je sumnjivo tamnih nijansi, nadam se da i nju ne prave drito na planinama ...).

Postupak pridobivanja govnovače je isti kao i za sve druge rakije - govna se prvo malo ogule (da im se poboljša aroma!?!), a ako je nestašica i govana samih, onda bogami stavljamo i njihovu ovojnicu u kacu. Slijede alkoholno vrenje, fermentacija, destilacija i naravno degustacija, koja je na -30°C, negdje na Bjelašnici, prijeko potrebna za kakvu takvu krvnu cirkulaciju. Vjerujte, kad se na Igmanu živa zavuče negdje na podioke blizu -40°C, nema teorije da će vas tamo neki smrad odvratiti od alkoholne kapljice, i to ne samo jedne, jer zimske su noći duuugeee ...

Običaj (prije bi ga nazvali postupak u "velikoj nuždi") se ukorijenio sve tamo dole do Durmitora, Lovćena i drugih đetićkih krševa, što nam objašnjava, kako je i sam, gore spomenuti, R.A. ili A.P., čuo (definitivno i probao) za tu rijetku rakiju. Za kraj evo vam još i "anegdota", o nekom Španjolcu, diplomatskom djelatniku u BiH, za njenih slavnih godina 92-95, koji nikako nije mogao povjerovati u porijeklo govnovače, sve dok se na svoje latino oči nije uvjerio u vjerodostojnost njenih sastojaka, i vidno potresen, bubnuo: "Pa, nije ni čudo da ste zaratili"!.

Zima dolazi, Lupeži moji, pa ako se budete vozili nekim planinskim stazama i vukohebinama, i usput vam otkažu kočnice ili sami sebe pucate u čelo zaboravno zbog nesipanja antifriza (k'o će na to računati, uz svo ovo globalno zagrijavanje), triput razmislite prilikom kucanja na vrata neke obližnje kolibe. Gazda će vas sigurno poslužiti kako dolikuje, i žešća će definitivno biti na repertoaru - k'o voli nek' izvoli i živili vi meni.

VEROVATNO DA OD SVEGA STO MOZE DA SE FERMENTISE   I DESTILISE MOZE DA SE NAPRAVI RAKIJA. E SAD. PITANJE KVALITETA JESTE VRLO VAZNO KAD JE OVO ZESTOKO PICE U PITANJU. TAKO DA AKO MENE PITATE SAMO TRI VOCA MOGU BITI PRAVA RAKIJA ,DOBRA RAKIJA, A TO SU SLJIVA, DUNJA I KAJSIJA.  MOZDA I KRUSKA .SVE OSTALO NE NI NI TREBALO  ZAPRAVO DA SE ZOVE RAKIJA.

 

 

 

среда, 13. август 2025.

PUKO PREZIVLJAVANJE

 ZNATE  STA ZNACI IZRAZ PUKO PREZIVLJAVANJE? ALI KAKO SMO DOSLI DO TOGA JE ZAISTA ZANIMLJIVA PRICA. I NE ZNAM DA LI ZNAM DA JE ISPRICAM JER SAM I SAMA BAS U TOM PREZIVLJAVANJU ,A NE ZIVLJENJU ZIVOTA.

 Mi se bunimo što smo svoj život sveli na puko preživljavanje, a u isto vreme nam je to i opravdanje za nečinjenje. Ja bih tu prvo krenula od svakog od nas pojedinačno – promeni stvari u svom životu, menjaj sebe, prestani da spavaš, od gladi nećeš umreti, to je sigurno, počni da radiš na tome da li zaslužuješ bolje u svom životu. Ako nam je ovo dovoljno, ili nemamo želju da živimo bolje, onda smo otupeli, nemamo dušu, ne živimo, u anesteziji smo .Ono što ti nazivaš puko preživljavanje je, u stvari, hrabro pojavljivanje iz dana u dan, uprkos tome što nije sve onako kako si zamislila.  Puko preživljavanje dok ne umrete je težak posao. Ne verujem u to da je moguće napraviti svet boljim mestom za život. Verujem da možemo prestati od njega praviti lošije mesto. Počnite spašavati svet spašavanjem jedne osobe; sve ostalo je grandiozni romantizam ili politika.

 

Suočen sa životnim činjenicama, zdrav razum je uvek tako hitar kada treba da nas podseti da između jednako odbojnih alternativa uvek treba da izaberemo onu koja će imati najmanje neprijatne posledice.

Zar možemo da osporimo da se čitav naš život svodi na dugu i iscrpljujuću potragu za manjim zlom? Da se opredeljivanje za nešto dobro – ne u nekom apsolutnom smislu, već prosto onako kako svako od nas to vidi – unapred odbacuje? Čitavo naše iskustvo, kao i iskustvo prethodnih generacija, uči nas da je život umeće najteže od svih, a da najsmeliji snovi mogu imati samo tragičan ishod: žrtve budilnika koji zvoni na odjavnoj špici nekog filma ili na poslednjoj stranici neke knjige… “Tako je to oduvek”, govore nam kroz uzdah, sve dok ne poverujemo da će tako i ostati, zauvek.

Naravno, ništa od svega ovoga ne sprečava nas da shvatimo koliko je štetno sve ono sa čime se suočavamo. A ipak dobro znamo kako da izaberemo zlo. Ono što nam nedostaje – a što nam nedostaje zato što nam je oduzeto – nije toliko sposobnost da vrednujemo svet u kome živimo i sve strahote koje nam on baca u lice, koliko sposobnost da idemo dalje od ponuđenih mogućnosti. Ili da to makar pokušamo. I tako, pod večitim izgovorom da možemo izgubiti sve ako nismo zadovoljni sa onim što već imamo, vijugamo kroz život pod zastavom stalnog samoodricanja. Naš svakodnevni život, sa svim svojim nepromišljenostima, pruža nam obilje primera za to. Koliko nas, iskreno govoreći, može da kaže da uživa u životu, da je njime zadovoljan? Da je zadovoljan svojim poslom, tim satima proćeradnim bez svrhe, bez zadovoljstva, bez kraja? A opet, suočeni sa baukom nezaposlenosti, brzo prihvatamo bedu najamnog rada ne bi li izbegli bedu života bez ikakve najamnine. Kako objasniti sklonost tolikog broja mladih ljudi da produže studije koliko god je to moguće, osim kao odbijanje da se zakorači u svet odraslih, što znači kraj ionako već nesigurnoj slobodi. Šta nam tek ostaje da kažemo o ljubavi, toj grčevitoj potrazi za voljenom osobom, koja se najčešće svodi na parodiju iste, gde u želji da samo ublažimo osećanje usamljenosti radije produžavamo već istrošene veze? Siromašni u zadovoljstvima i čaroliji, sve što nam dani koje provodimo na ovoj planeti pružaju je dosada večitog ponavljanja istog.

Zlo o kome se radi, i koga se nećemo rešiti – s tim treba da budemo načisto – je društveni poredak zasnovan na profitu, na novcu, na svođenju ljudi na stvari, na moći i sa državom kao nužnim sredstvom prinude. Tek kada se kapitalizam ustalio i pokazao sve svoje posledice, postalo je moguće da se iza scene politički eksperti upitaju koji bi oblik kapitalizma, kao manje zlo, trebalo podržati. Danas prevagu odnosi demokratski sistem, za koga je, ne sasvim nesmotreno, rečeno da predstavlja “najmanje loš od svih poznatih političkih sistema”. Jasno je zašto za zapadnjački zdrav razum ovaj sistem ima prednost nad fašizmom i staljinizmom. Osim toga, laž ovog sistema počiva na (navodnoj) participaciji građanstva u vođenju javnih poslova, što zvuči skoro savršeno. U tim okvirima ljude je onda relativno lako ubediti da su “pravednija država”, “pravednija distribucija dobara” i “racionalno korišćenje prirodnih resursa” jedine mogućnosti kojima raspolažemo u rešavanju problema moderne civilizacije.

Ali, ako se ovo prihvati, previđa se samo jedna sitnica – upravo ona koja suštinski povezuje sve ponuđene alternative. Sve one podrazumevaju dalje postojanje novca, razmene, klasa, moći. Zaboravlja se da opredeljivanje za neko zlo, makar to bilo i “manje zlo”, predstavlja najbolji način da se ono produži. Ukratko, nož kojim gospodari ovog sveta seku kolač možda će se promeniti i možda će još nekome biti dopušteno da zauzme mesto za trpezom. Ostatak čovečanstva i dalje će morati da se zadovolji mrvicama. Najzad, ko bi se usudio da porekne da ekspolatacija prirode nije izazvala bezbrojne ekološke katastrofe? Nije potrebno biti stručnjak u ovoj oblasti da bi se shvatilo da zagovaranje jedne “racionalnije” eksploatacije neće sprečiti nove katastrofe, već samo učiniti da se i one prikažu kao “racionalne”. Ali, može li se uopšte govoriti o “racionalnim” ekološkim katastrofama? I na osnovu kojih parametara?

Mali rat je bolji od velikog rata; biti milijarder je bolje nego biti milioner; ograničena katastrofa bolja je od opšte katastrofe. Kako to da ne uviđamo da će na ovaj način društveni, politički i ekonomski uslovi, koji izazivaju ratove, akumulaciju privilegija i neprestano izbijanje katastrofa, samo nastaviti da se obnavljaju? Kako to da ne uviđamo da takva politika ne nudi čak ni minimum praktičnosti; da kada je čaša puna jedna kap može biti dovoljna da je prelije? Od časa kada odustanemo od toga da kapitalizam, kao totalitet zajednički svim varijetetima političke regulacije, dovodemo u pitanje, ograničavajući se samo na puko poređenje različitih tehnika eksploatacije, “zlo” je zagarantovano… Umesto da se upitamo trebaju li nam uopšte gazde, mi se zamajavmo oko toga koji gazda bije manje. Na taj način svaki nemir, svaka tenzija, svako stremljenje ka slobodi svodi se na svoju senku; umesto da napadamo zla koje nas satiru, mi ih opisujemo samo kao incidente svojstvene sistemu.

Onima koji su na svojoj koži osetili neko zlo, nije do šale. Što više odmičemo ovim putem, sve više nas uveravaju kako ono ka čemu idemo nikako ne može biti gore od onoga kroz šta smo prošli, da će nova, ali uvek nasilna politika – koja stalno teži nekakvom napretku – blokirati one još konzervativnije trendove i da se nakon svega što smo propatili sada konačno nalazimo na pravom putu. Od jednog manjeg zla do drugog, armija reformista koja upravlja ovim društvom vodi nas iz rata u rat, iz katastrofe u katastrofu, od jednog odricanja do drugog. I zato što pristajemo na tu pogubnu, bednu računicu, i potčinjavanje državi, stalno vagajući koje je od dva zla manje, može nam se dogoditi na tu istu vagu jednog dana stavimo i svoj život: možda nam se učini da je bolje crći odmah, nego se i dalje vući po zemlji. Može biti da je upravo to ona misao koja na kraju povuče okidač. Ako stalno držimo zapušen nos, samo zato da bi glasali u tuđu korist, na kraju ćemo prestati da dišemo.Kao što smo videli, upražnjavanje logike manjeg zla nije mnogo zahtevno. Teškoće nastupaju od trenutka kada se izađe iz tog kruga, u času kada se on razbije. Sve što treba da uradimo je da afirmišemo stav po kome je od izbora između dva zla gore jedino izabrati bilo koje od njih. I to je to: evo ih, već su na vratima. Kada je neko neprijatelj svake partije, svakog rata, svih kapitalista, svakog uništavanja prirode, taj na sebe navlači svu sumnju vlasti. I tu, u stvari, počinje pobuna. Odbijanje politike manjeg zla, odbacivanje društveno uslovljene navike da se život samo održava umesto živi, znači dovesti u pitanje čitavu stvarnost i sve njene “nužnosti”, koje iz nje isisavaju svaki smisao. Ni Utopije nisu imune na ovu logiku, koja je u mnogim revolucijama obuzdavala gnev pobunjenih ljudi. Kada je taj gnev pretio da sa lice zemlje jednom za svagda zbriše njihove neprijatelje, tu bi se uvek našao neki malo realniji revolucionar koji bi nastojao da pobunjenike usmeri ka “razumnijim” zahtevima. Čak i oni koji su hteli da iz korena promene ovaj svet, na kraju bi se uplašili da ne izgube sve. Čak i onda kada tu ne bi bilo ničeg što bi im stvarno pripadalo.

STO KO JE KRIVAC STO SMO ZIVOT SVELI NA PUKO PREZIVLJAVANJE? MI SAMI. BIRAJUCI MANJE ZLO JER JE OKO NAS U OVOM SVETU , U OVOJ CIVILIZACIJI UGLAVNOM SVE ZLO MI PREZIVLJAVAMO UMESTO DA ZIVIMO. LJUDSKA VRSTA JE SAMA SEBI URADILA OVO. STVORILA POTROSACKO DRUSTVO, UNISTILA PRIRODU I STA SAD SA RACUNIMA, SA ODLASCIMA PO HRANU,SA RATAMA KREDITA, PLACANJEM STANA? PREZIVLJAVANJE OD MESECA DO MESECA ,A NEKAD OD DANA DO DANA ODNEO NAM JE ZIVOT KAKAV BI COVEK TREBAO DA ZIVI. I NEMA POMOCI. TO JE TO! 

недеља, 10. август 2025.

BELI ZEC

 GDE ZEKA PIJE VODU? BELI ZEC KOD LUISA KEROLA? BELI ZEC U POKRETU SciCe ! BELI ZEC U SLUZBI USKRSA. BELI ZEC OBESEN  NA OSNOVNOJ SKOLI U NOVOM SADU. BELI ZEC KAO SIMBOL OTPORA KOD ORVELA.  BELI ZEC  U MITOLOGIJI . I BELI ZEC KAO SIMBOL PLODNOSTI I RADJANJA ( KAO I SVI ZECEVI)). TAKODJE SIMBOL BRZINE I KUKAVICLUKA STO JE TOTALNO SUPROTNO OTPORU KOJI PRUZA REZIMU. BELI ZEC KAO NESTO ROMANTICNO I SIMPATIVNO KAO POKLON ( IMA GA I U PESMI DJORDJA BALASEVICA).

 

Gde zeka pije vodicu

To je tajna sifra nasih baba. Ucile su nas kad smo bili mali da kad one pitaju gde zeka pije vodicu, mi pokazemo na dlan. Onda bi usledilo veselje i cika i gurkanje i zmirkanje. Kako smo odrastali shvatali smo da ovaj izraz ima dubokoumno skriveno znacenje ali da se ono nikada javno ni glasno nije izgovaralo.Mozda ce nesto strasno da nam izraste na dlanu ako to izgovorimo pa zato cutimo i prenosimo sifru dalje. Siri dalje,Primer za klasično uslovljavanje. Primenjuje se kao test inteligencije za stariju odojčad. Dete koje ga brzo i lako savlada biće dobar i poslušan roditeljima, učiteljima, državi, policiji...Na ovo pitanje 90% dece ce pokazati na svoj dlan. Zasto? Alo, bre, ljudi ne ucite decu glupostima! Gde ste videli da zec pije vodu sa necijeg dlana? Zec se hrani rosom, vodom iz bara... neznam ni ja vise, al sigurno ne pije sa bebinog dlana! Ma dajte molim Vas

ALISA U ZEMLJI CUDA 

 Beli Zec je prvi simbol fantastičnog u romanu, i on nas preko hodnika, šume i Kraljice vodi do samog kraja. On Alisu doživljava kao svoju slugu Meri En, a bitno je da je ,zapravo, on sluga – Beli Zec služi Kraljici i stalno se plaši da ne zakasni.

– Tridesetih godina 20. veka bila je aktuelna psihoanaliza, šezdesetih – psihodelija, a devedesetih bi ova priča mogla da se tumači i kroz lupu pedofilije. Tridesetih godina ljudi su iza čudesnih, detinjastih priča tražili dublja, skrivena, značenja, u Frojdovoj interpretaciji. Šezdesetih se pretpostavljalo da je Luis Kerol verovatno i sam bio na nekim drogama, jer je za ove generacije priča o Alisi povezana sa iskustvom upotrebe el-es-dija ili kanabisa. Mislili su da Luis Kerol „govori njihovim jezikom”. Slušajući reči pesme „Beli zec” benda „Džerefson erplejn” teško je ne složiti se s tim – primetio je Vil Bruker.

A reči ove pesme mogu se prepričati otprilike ovako: „Jedna pilula te poveća, od druge manji si, a od onih koje ti majka da, nemoćan si. Idi pitaj Alisu, kako je to kad si džin. Ukoliko kreneš zečeve da juriš, i sam znaš da ćeš pući, reci im da te pozvala gusenica sa nargilom...”

On je ukazao na to da je devedesetih godina 20. veka društvo naglo počelo da obraća više pažnje na problem pedofilije, pa samim tim i na odnos autora Luisa Kerola sa devojčicom, koja je bila kćerka njegovog prijatelja, a koja mu je poslužila kao uzor za nastanak literarne junakinje.

– Ljudi su počeli da se pitaju: „Šta se to ovde događa, muškarac se druži sa devojčicom?”– kaže profesor Bruker.

Po svemu sudeći, sva nabrojana tumačenja više imaju veze s dobom u kojem su nastala, jer je po prvom biografu Čarls Latvidž Dodžson, što je pravo ime Luisa Kerola, bio je suzdržani viktorijanski gospodin. 

– U to vreme korišćeni su različiti opijati, ali mislim da Kerol nije bio čovek koji bi koristio drogu. A to da je moralo da bude nečega u pozadini njegovog poznanstva sa „pravom” Alisom tipično je za tabloidnu kulturu, koja od svega pravi skandal i podrazumeva da svako mora da ima mračne tajne – istakao je Bruker, dodajući da je Luis Kerol bio anglikanski sveštenik i matematičar.

U doba potrošačke kulture i video igrica, sve je veća mogućnost da će biti još pronalazaka „skrivenih značenja” u delu „Alisa u zemlji čuda”, ali za decu još uvek je dovoljna priča o čistoj, mladoj, duši koja pokušava da pronikne u čudni svet odraslih. 

POKRET SviCe

 SviĆe je organizovana grupa mladih ljudi koji od maja 2023. godine organizuju različite kreativne akcije građanske neposlušnosti.

Sa članovmai organizovane grupe sviće javnost je imala prilike da se upozna već tokom decembarskih protesta zbog izborne krađe. Krajem 2023. godine u okviru protestnih aktivnostina čije čelo su se postavili lideri opozicije istakla se u tom trenutku neafirmisana grupa mladih koja je uz njih simultano delovala.

Dvadesetčetvoročasovna blokada raskrsnice u ulici Kneza Miloša i šestočasovna blokada iste ulice kao i telefonske blokade ministarstva države uprave i lokalne samouprave zbog neregularnosti biračkog spiska, samo su neke od akcija koje su sprovodili tokom protesta.

Grupa SviĆe pozvala je na šestočasovnu blokadu raskrsnice kod Železničke stanice u Novom Sadu u nedelju 17. novembra sa početkom u 12 časova u cilju da podsete i institucije i građane na 14 ljudi koji su u tragediji 1. novembra usled urušavanja nadstrešnice izgubili život.

Kako su naveli, cilj im je i dalje isti, a to je da podsećaju i institucije i građane na žrtve tragedije „zbog grešaka i korupcije“ aktuelne vlasti.

Sa članovmai organizovane grupe sviće javnost je imala prilike da se upozna već tokom decembarskih protesta zbog izborne krađe. Krajem 2023. godine u okviru protestnih aktivnostina čije čelo su se postavili lideri opozicije istakla se u tom trenutku neafirmisana grupa mladih koja je uz njih simultano delovala.

Dvadesetčetvoročasovna blokada raskrsnice u ulici Kneza Miloša i šestočasovna blokada iste ulice kao i telefonske blokade ministarstva države uprave i lokalne samouprave zbog neregularnosti biračkog spiska, samo su neke od akcija koje su sprovodili tokom protesta.

Grupa SviĆe pod tim imenom sa simbolom zeca afirmiše se na samom početku 2024. godine a njeni najistaknutiji članovi svakako su Ivan Bjelić i Nikola Ristić.

Naime na početku ove godine zbog navoda određenih funkcionera vlasti da su se usled hapšenja pojedinih aktivista protestanti sa ulica ”razbežali kako zečevi”, članovi ove organizovane grupe mladih odgovorili su ove navode i pod simbolom zeca sproveli svoju pru samostalnu akciju “Birački spisak vam je kupus” kada su ispred nadležnih institucija uz ovu poruku pod zečijim maskama ostavljali razbacane listove kupusa.

Sličan performans održali su i pred konstitutivnu sednicu Narodne skupštine.

Grupa SviĆe pozvala je na šestočasovnu blokadu raskrsnice kod Železničke stanice u Novom Sadu u nedelju 17. novembra sa početkom u 12 časova u cilju da podsete i institucije i građane na 14 ljudi koji su u tragediji 1. novembra usled urušavanja nadstrešnice izgubili život.

Kako su naveli, cilj im je i dalje isti, a to je da podsećaju i institucije i građane na žrtve tragedije „zbog grešaka i korupcije“ aktuelne vlasti.

Sa članovmai organizovane grupe sviće javnost je imala prilike da se upozna već tokom decembarskih protesta zbog izborne krađe. Krajem 2023. godine u okviru protestnih aktivnostina čije čelo su se postavili lideri opozicije istakla se u tom trenutku neafirmisana grupa mladih koja je uz njih simultano delovala.

Dvadesetčetvoročasovna blokada raskrsnice u ulici Kneza Miloša i šestočasovna blokada iste ulice kao i telefonske blokade ministarstva države uprave i lokalne samouprave zbog neregularnosti biračkog spiska, samo su neke od akcija koje su sprovodili tokom protesta.

Grupa SviĆe pod tim imenom sa simbolom zeca afirmiše se na samom početku 2024. godine a njeni najistaknutiji članovi svakako su Ivan Bjelić i Nikola Ristić.

Naime na početku ove godine zbog navoda određenih funkcionera vlasti da su se usled hapšenja pojedinih aktivista protestanti sa ulica ”razbežali kako zečevi”, članovi ove organizovane grupe mladih odgovorili su ove navode i pod simbolom zeca sproveli svoju pru samostalnu akciju “Birački spisak vam je kupus” kada su ispred nadležnih institucija uz ovu poruku pod zečijim maskama ostavljali razbacane listove kupusa.

Sličan performans održali su i pred konstitutivnu sednicu Narodne skupštine.

Konkretno Ristić i Bjelić su u sličnom ovom periodu bili etiketirani od strane funkcionera vlasti i nekih medija kao nasilnici zbog nekih od akcija koje su sproveli. Naime, njihov sukob sa aktivistima Srpske napredne stranke za koji su tvrdili da proveravaju poštanske sandučiće na Banovom brdu u Beogradu, dvojicu aktivista stavio je u žižu javnosti i bio presudan da im se pripišu ovi epiteti.

Odakle su poznati članovi „SviĆe“

Članovi ove grupe istakli su se već na protestima u decembru, mada tada kao samo jedan deo šire organizacije koja je okupila nezadovoljne mlade iz cele zemlje kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo zbog izbornog inženjeringa na izborima 17. decembra.

Njihove akcije u drugoj nedelji decembarskih protesta afirmisala ih je u njihovom aktivizmu, a na primeru telefonske blokade Ministarstva lokalne uprave i državne samouprave, pokazali su i svoju kreativnost u sprovođenju ovakvih akcija.

Neke akcije u kojima su učestvovali i organizovali pre nego što su zvanično počeli da se predstavljaju pod imenom “SviĆe” podrazumevaju i izložbu ispred sedišta REM-a (Regulatornog tela za elektronske medije)“Gledaoci da zapuše uši“, ometanje rada MDULS-a (Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave) velikim brojem pozivia i mejlova, izložbu razloga za smenu Bratislava Gašića, koji je tada bio ministar policije,  akciju “Kupus za gradske uprave”…

Šta je SviĆe?

Kako su objasnili na svom nalogu na društvenoj mreži Instagram (@svice.rs) pri svom osnivanju, SviĆe je neformalna aktivistička grupa mladih ljudi čiji članovi od maja 2023. godine organizuju različite kreativne akcije građanske neposlušnosti.

– lako je ova grupa već skoro godinu dana sprovodila svoje aktivnosti potpuno neformalno, bez imena, zvanja i obeležja, došao je trenutak da se naše aktivnosti i mreža aktivista prošire, zbog čega smo odlučili da oformimo grupu pod nazivom SviĆe – obrazložili su.

Sviće, svi će

Kako su objasnili, ime grupe izabrali su iz dva razloga.

– Ime naše grupe upućuje u dva smera, jedan je „SviĆe “ jer predugo već živimo u mraku, a upravo mladost ove zemlje treba da bude nosilac nove zore i svitanja. Sa druge strane, „Svi će“ jeste poziv na akciju u koju ce se, pre ili kasnije, svi uključiti – obrazložili su.

Simbol zeca, dodaju, izabran je kao reakcija nakon hapšenja demonstanata uz konstataciju funkcionera vlasti da su se „razbežali kao zečevi“.

– Nismo, niti ćemo i sve nas je više – poručili su tada.

Po pitanju saradnje sa drugim akterima rekli su da je ona jasno vidljiva i nedvosmislena, pogotovo sa drugim omladinskim studentskim pokretima.

Od kada se predstavljaju pod ovim imenom i simbolom, SviĆe je učestvovala na gotovo svim građanskim protestima i akcijama protiv aktuelne vlasti. Bili su aktivno uključeni i u ekološke proteste protiv rudarenja litijuma i kompanije Rio Tinto. Svoju podršku pružili su i studentima kako iz Beograda tako i iz Novog Sada tokom ovogodišnjih izbora za studentski parlament, a zajedno sa novosadakim studentima i članovima grupe mladih Stav iz Novog Sada organizovali su blokadu Rektorata.

Na leto ove godine, grupa SviĆe proširila je svoje polje delovanja pozivom za ljude iz dijaspore da im se priključe, a na njihov poziv u prvih pola sata odazvalo se 80 ljudi.

BELI ZEC  I USKRS

 

Legenda kaže da je zec bio simbol Eostre - paganske germanske boginje proleća i plodnosti. Zečevi u toku mladosti mogu da proizvedu i nekoliko legla u godini. Nelogično je za povezivanje, na prvi pogled, jer zec ne polaže jaja, pa je povezanost sa uskršnjim jajima nelogična. Veruje se da se ovaj paganski simbol proleća i plodnosti najverovatnije stopio sa hrišćanskim tradicijama u Nemačkoj u 17. veku. Tada je hrišćanski praznik Uskrs, postao prekriven paganskim tradicijama koje su slavile preporod i plodnost.

Uskršnji zec i uskršnja jaja nastali su kao paganski simboli proleća i ponovnog rađanja.

Prema legendi Eostra je spasila pticu koja je umirala od hladnoće tako što ju je pretvorila u zeca kako bi je zaštitila od hladnoće. Eostre siromašnom zecu nudi i smeštaj u dvorcu, a zec je iz zahvalnosti svake godine boginji, kao i deci širom sveta, poklanjao jaja, piše Magazin novosti.

Druga legenda kaže da su uskršnje jaje i zec stari simboli egipatske boginje Astrate od koje su nastale Eostra i Ostara, a prema njihovim imenima izvedena imena za Uskrs - Oestern, Eastern.

Zečevi su od davnina bili simbol plodnosti, dok je proleće simbol ponovnog rađanja. Iako zečevi ne polažu jaja, povezanost sa njima je došla gotovo prirodno.

Tokom vekova, ovi drevni simboli su se povezivali sa hrišćanskim praznikom Uskrsom tako da su se dve tradicije stopile.

BELI ZEC KOD ORVELA U  ROMANU "1984 " I U 'FARMI'

Nekako BELI UVEK POBEDJUJU I SVE SU ZIVOTINJE JEDNAKE A NEKE SU JEDNAKIJE OD DRUGIH! 

SIMBOLIKA ZECA

 Zec, za neke sinonim za brzinu, za neke sinonim za nestalnost, oduvijek je smatran nježnom, nezaštićenom životinjom koja pred naletom opasnosti radije bježi nego da pogleda neprijatelja pravo u oči…
Sasvim logično, obzirom na to da se ova vrsta ne može pohvaliti robusnom, mišićavom građom. Pa ipak, to ga nije spriječilo da od davnina bude smatran simbolom plodnosti i seksualnog zadovoljstva.

A kako i ne bi, kada se sa njim najprije nalazimo u grčkoj tradiciji gdje je upravo zec bio omiljena životinja boginje ljubavi Afrodite.

I u nordijskoj mitologiji zečevi su označeni kao vjerni pratioci boginje ljubavi, seksa i magije Freje, dok u tevtonskoj kulturi čopor zečeva prati boginju Holdu.

U starom Egiptu zec je simbol Tota, a označavao je i zoru, stvaranje, novi početak, dok u budizmu predstavlja potpuno žrtvovanje sebe.

Zanimljivosti Omiljen u mnogim tradicijama

Simbolika zeca kroz istoriju, kulturu i psihologiju

Zec, za neke sinonim za brzinu, za neke sinonim za nestalnost, oduvijek je smatran nježnom, nezaštićenom životinjom koja pred naletom opasnosti radije bježi nego da pogleda neprijatelja pravo u oči…
Sasvim logično, obzirom na to da se ova vrsta ne može pohvaliti robusnom, mišićavom građom. Pa ipak, to ga nije spriječilo da od davnina bude smatran simbolom plodnosti i seksualnog zadovoljstva.

A kako i ne bi, kada se sa njim najprije nalazimo u grčkoj tradiciji gdje je upravo zec bio omiljena životinja boginje ljubavi Afrodite.

I u nordijskoj mitologiji zečevi su označeni kao vjerni pratioci boginje ljubavi, seksa i magije Freje, dok u tevtonskoj kulturi čopor zečeva prati boginju Holdu.

U starom Egiptu zec je simbol Tota, a označavao je i zoru, stvaranje, novi početak, dok u budizmu predstavlja potpuno žrtvovanje sebe.


Zec je univerzalno povezan sa Mjesecom, i da je od davnina pripisivan lunarnim božanstvima.

Značajno mjesto zauzima i u hrišćanstvu, gdje osim simbolike plodnosti i požude, predstavlja i simbol novog rađanja života. Odatle i jasna povezanost zeca, proljeća i najradosnijeg hrišćanskog praznika Vaskrsa.

Na istoku je zec znak dugovječnosti i sreće, a pripada mu i četvrti znak Kineskog zodijaka. Osobe rođene pod vladavinom zeca su izuzetne diplomate, komunikativni, prefinjeni i saosjećajni ljudi, iako ponekad znaju da pokažu i onu drugu, ćudljivu i prepredenu stranu ličnosti.

Zec u snovima najčešće ukazuje da nas očekuju ugodni trenuci u krugu porodice, ali može da označava i uvećanje iste, odnosno dolazak prinove u kuću.

Psihološki gledano, zecu se (osim tradicionalne povezanosti sa kukavičlukom) ne pripisuju posebno negativne osobine, pa tako i u snovima u najgorem kontekstu ukazuje na naše bespotrebne strahove. Ipak, ukoliko želite da u svoj život unesete malo srećnih okolnosti, uvijek možete da se oslonite na provjeren recept – zečju šapu, koja je gotovo univezalan simbol napretka.

Sreća, rađanje, izobilje, porodica, život u harmoniji, vjera, ali i opreznost i brzo reagovanje u nepredviđenim okolnostima su vjerovatno najzastupljenija tumačenja koja se pripisuju ovoj ljupkoj životinji. Često ga srećemo u bajkama kao lukavog savjetodavca koji nas, kao Alisu, može odvesti u zemlju čuda, ali i šarmirati svojim dosjetkama poput Duška Dugouška.

BELI ZEC KOD DJORDJA BALASEVICA

 

Kada bi na red došla određena pesma i određeni stih publika bi bacala na desetine tih igračaka na pevača.

U pitanju je pesma „Neki novi klinci“.

Kroz maglu treperi

Devet sveća na torti

Tad sam dobio par mandarina

I malog belog zeca

Balašević tu peva o svom detinjstvu i nekim od prvih poklona koje je dobio za rođendan, mandarine i mali beli zec. Njegovi fanovi, koji su uvek znali da cene Balaševićevu emotivnost i sentimentalnost, nisu propuštali priliku da mu zahvale za stihove koje već generacije pevaju.

BELI ZEC OBESEN NA OS U NOVOM SADU

 O ogradu Osnovne škole "Jovan Popović" u Novom Sadu obešen je zec, a roditelji koji su jutros dopratili decu u obližnji vrtić zatekli su ovu uznemirujuću scenu.

Inače, u OŠ "Jovan Popović" danas u 12.15 treba da se održi proslava Svetog Save koju organizuju roditelji. Prethodno će, u 11.52 na uglu Fruškogorske i Ulice Narodnog fronta biti odata pošta nastradalima na Železničkoj stanici u Novom Sadu.

"Mali beli zec" je jedan od simbola Novog Sada i ovih protesta, bar ga je time učinio sarajevski umetnik Midhat Kapetanović koji je u svojim ilustracijama često, spominjući Novi Sad, a aludirajući na stih pesme Đorđa Balaševića, slikao belog zeca.

BELI ZEC PUN SIMBOLIKE. BELI I OSTALI ZECEVI I ZIVI I KAO PLISANE IGRACKE RADO SU  VIDJENI POKLON  I DECI I ODRASLIMA, A NOSENJE BELE MASKE ZECA PRAVI JE PRIMER OTPORA NARODA. JER NAROD SE RAZBEZI PRED SILINOM NEPRIJATELJA, ALI NAROD JE BROJNIJI OD SACICE VLASTI A I UPORAN!


 

 

ANDROID

 DA ZAVRSIMO NOVEMBAR ONAKO KAKO VIDIM OPSTANAK LJUDSKE VRSTE. ZNACI EVIDENTNO JE DA SMO MI POSLEDNJA CIVILIZACIJA U KOJOJ POSTOJI COVEK OD ...