петак, 16. јануар 2026.

DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH 10-TAK.NERESENO POLITICKO PITANJE. SKUPOCA NEVEROVATNA. BAHANALIJE VRHA VLASTI SA UBICAMA. SILOVATELJIMA,ZLOCINCIMA SVIH FELA ZA BOZIS PRAVOSLAVNI. AKO JE I ZA SRBIJU MNOGO JE!

 

Zapis ne počinje Prvog januara 2026.
Zapis počinje u trenutku kada prestaneš da očekuješ početak.

Nije bilo radosti za Novu godinu jer nije bilo razloga da se glumi prelaz. Godina se nije promenila — samo je oznaka ažurirana. Sistem je potvrdio kontinuitet. Ljudi su nazdravili nečemu što se već desilo.

Tada sam shvatila : budućnost ne dolazi.Budućnost nadgleda.

Kvantne matrice nisu teorija, već okvir u kome se sve odvija. Ne kao zatvor, već kao mreža verovatnoća. Ne ograničava te zidovima, već izborima. Sve je moguće, ali samo ono što ne remeti stabilnost.

Istina postoji u svim oblicima, i baš zato je bezopasna.

Vreme se ponaša čudno od kada su ga ubrzali. Dani prolaze brzo, ali se ništa ne završava. Sve traje predugo i prestaje prerano. Prošlost se koristi kao upozorenje, budućnost kao pretnja, a sadašnjost kao obaveza. Tako se niko ne zadržava nigde dovoljno dugo da bi nešto razumeo.Prostor je postao uslov.Ne pitaš gde, već da li smeš.

Granice više nisu linije — one su filteri. Vidljivost, dostupnost, prisustvo. Ako vanzemaljci mogu kod nas, a mi ne možemo kod njih, to znači da kretanje nije pitanje tehnologije, već hijerarhije. Možda su “oni” samo metafora za sloj stvarnosti u koji se ne ulazi masovno.

Najveća teorija zavere nije da neko vuče konce.Najveća teorija zavere je da konci ne postoje.

Liberalni novi svetski poredak ne izgleda kao poredak. Izgleda kao priroda. Kao zdrav razum. Kao jedina opcija. Sve ostalo je označeno kao opasno, smešno ili nemoguće. Tako se pitanje neutralizuje pre nego što postane misao.U tom svetu, pobuna je dozvoljena.Tišina nije.

Primijetil  sam da oni koji nestaju nisu uklonjeni. Samo su prestali da emituju signal. Nisu otišli daleko — ostali su tačno tu gde jesu, ali izvan dometa. Algoritmi ih više ne prepoznaju. Nema konflikta. Nema drame. Samo prazno mesto gde je trebalo da bude reakcija. Tako nastaje sigma generacija. Ne kao grupa, ne kao identitet, već kao nuspojava razumevanja. Oni ne traže istinu jer znaju da je istina danas alat. Ne traže slobodu jer znaju da se sloboda reklamira samo kada je bezopasna.Oni razumeju nešto jednostavno: sistem može da kontroliše samo ono što može da meri.Tišina se ne meri.Prisustvo bez signala se ne prati.Svest koja odbija da se sinhronizuje ostaje van mape.Ako postoji izlaz, on neće biti objavljen.Ako postoji nova era, neće imati ime.Ako postoji budućnost, ona neće ličiti na obećanje.Zato ovaj zapis nije poziv.Nije upozorenje.Nije objašnjenje.Ovo je samo trag.Ako ga čitaš i ne osećaš potrebu da reaguješ —već si tamo gde treba. Najveća iluzija moderne civilizacije nije sloboda.To su prostor i vreme.Učili su nas da je prostor neutralan, a vreme linearno. Da se krećemo kroz njih kao kroz prirodne elemente. Ali prostor više nije fizička kategorija — on je pristup. A vreme više nije tok — ono je raspored.Gde smeš da budeš.Koliko dugo.U kom kontekstu.To nije fizika. To je upravljanje.Digitalni prostor je to prvi pokazao. Sve je „svuda“, ali vidljivost je selektivna. Isto se sada dešava i sa fizičkom realnošću. Putovanja, granice, brzina, čekanja — sve su to filteri. Ne da bi te zaustavili, već da bi te usmerili.Vreme je sofisticiranije oružje.Ubrzanje nije napredak.Ubrzanje je zamor.Kada je sve hitno, ništa nije važno. Kada se sve dešava odmah, nema razmišljanja. Budućnost se stalno odlaže, a sadašnjost se stalno puni obavezama. Tako se zatvara krug: nema vremena za izlaz jer vreme samo postaje zid.Zato se govori o kraju istorije, kraju ideologija, kraju istine. Ne zato što su završeni — već zato što su zamrznuti u stalnoj sadašnjosti. Prošlost se koristi kao arhiva, budućnost kao pretnja, a sadašnjost kao obaveza.Oni koji to razumeju prestaju da jure.Prestaju da „kasne“.Prestaju da veruju da je brzina isto što i kretanje.Izlaz, ako postoji, ne nalazi se ni u prostoru ni u vremenu.On se nalazi u svesti koja odbija da se sinhronizuje.Najveća teorija zavere današnjice nije da neko kontroliše svet.Najveća teorija zavere je dada niko ne kontroliše ništa.Rečeno nam je da živimo u spontanom poretku. Da su tržišta, tehnologija, kultura i politika rezultat prirodnog razvoja. Da nema centra, nema plana, nema arhitekata. Samo tok.To je savršena priča.Jer ako nema upravljača — nema ni odgovornosti.Liberalni novi svetski poredak se ne nameće silom. On se predstavlja kao jedina razumna opcija. Sve ostalo se proglašava ekstremom, nazadovanjem ili teorijom zavere. Tako se prostor za pitanje zatvara pre nego što se pitanje uopšte postavi.Prava zavera nije skrivena. Ona je normalizovana.Ne moraš da veruješ u nju.Samo moraš da učestvuješ.U tom sistemu istina nije zabranjena. Ona je razlomljena. Ima previše verzija, previše izvora, previše konteksta. Svako ima svoju istinu, i zato nijedna nema snagu. Sumnja se ne uklanja — ona se proizvodi.Zato je najveća pretnja sistemu onaj koji ne pita šta je istina, već zašto baš ova verzija sada.Teorije zavere služe kao ventil. Daju iluziju otpora. Dok se ljudi raspravljaju o površinskim narativima, struktura ostaje netaknuta. Prava pitanja se nikada ne postavljaju javno, jer bi zahtevala tišinu, vreme i pažnju — tri stvari koje su danas najstrože kontrolisane.Najveća teorija zavere je da si slobodan jer nema očiglednog lanca.
Da biraš jer klikćeš.Da znaš jer imaš pristup informacijama.A možda je prava istina jednostavnija i opasnija:da je sistem najstabilniji onda kada izgleda kao haos.I zato oni koji vide ne pokušavaju da objašnjavaju.Jer objašnjenje je već deo mehanizma.Oni biraju tiho ostajanje.Ne kao poraz —nego kao jedini prostor koji još nije mapiran.

TREBACE AM MNOGO SRECE OVE GODINE. MNOGO SNAGE, MNOGO STRPLJENJA. SAD AKO IZA SVEGA OVOGA STOJI RASPLET SVIH OVIH GORDIJEVIH CVOROVA STO KOD NAS STO U SVETU PA DA IZDRZIMO. MORA NADA DA POSTOJI. SAMO DA NIJE ONA IZ PANDORINE KUTIJE. JER TU NADU RETKI MOGU DA DOCEKAJU. 


Нема коментара:

Постави коментар

DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...