POLITICARI SU KAO PRESLIKANI IZ ORVELOVE ? ZIVOTINJSKE FARME" ,A I NAROD NIJE DALJE ODMAKAO. NEKAKO JE POTPUNO I LOGICNO DA JE ISTINA, KAKAV NAROD TAKVI I POLITICARI. A OPET SU ZAISTA UZASNI KAD DODJU NA VLAST. RETKO KOJI POLITICAR JE OSTAO VERAN VREDNOSTIMA KAO STO SU MORAL I PRAVDA. EVO NEKO MOJE VIDJENJE OVE KNJIGE I KAKO SE MOZE PRIMENITI DANAS U POTPUNOSTI.
Orvel je pisao „Životinjsku farmu“ kao upozorenje, a mi u Srbiji živimo njen nastavak, u realnom vremenu. Razlika je samo u dekoru: kod njega svinje, kod nas političari u odelima i limuzinama. Suština ista.
Na početku – parole. „Svi smo jednaki.“ „Za narod.“ „Za budućnost.“ I dok narod veruje u bajku, pravila se polako brišu i pišu nova. Uvek na štetu običnih ljudi, uvek u korist vlasti. Tako svinje postaju gospodarice, a narod statisti u sopstvenoj propasti.
Svinje – to su današnji političari. Beže od realnosti, skrivaju se iza kamera, zidova, tjelohranitelja i lažnih obećanja. Njihova „jednakost“ meri se kvadratima luksuznih stanova, privatnim avionima i zakonima skrojenim da im večno traju privilegije.
Bokser – to smo svi mi, građani. Vučemo, ćutimo, radimo, ponavljamo: „biće bolje, još ću jače“. Ali, kao i u knjizi, kada se iscrpimo i više nemamo šta da damo, sistem nas hladno pošalje „na klanicu“ – na penziju od koje se ne živi, na bolnicu bez lekova, na tržište rada gde te zameni jeftiniji Bokser.
Ovce – to su botovi i mediji. Bleje parole, guše svaki glas razuma, zatrpavaju javni prostor besmislenim hvalospevima. Oni ne misle, samo ponavljaju ono što im je naređeno.
Psi – policija, institucije, službe. Umesto da štite narod, oni štite svinje. U Orvelovoj farmi psi su dresirani da ujedaju svaku pobunu. I kod nas je isto: sistem kažnjava hrabrost, nagrađuje poslušnost.
Na kraju, razlika između svinja i ljudi nestaje. Tako je i ovde: političari su istovremeno i vlast i biznis i estradna scena. Više se ne zna ko je ko – jer svi su deo iste elite, koja jede iz istog korita.
Orvel je napisao da „sve životinje jesu jednake, ali su neke jednakije od drugih“. Kod nas je to pravilo svakodnevnog života. Elita postaje „jednakija“, narod ostaje potrošna roba. Farma traje, samo što su svinje postale još veštije, a Bokseri još umorniji.
I zato je danas Srbija – Orvelova farma, samo bez happy enda.
Orvelova priča se često čita kao satira staljinizma, ali njena trajnost leži u njenoj univerzalnosti. Mehanizmi koje opisuje (kako se moć konsoliduje, kako se ideali kompromituju, kako se jezik manipuliše) mogu se naći u savremenim parlamentima, salama za sastanke, građanskim pokretima i onlajn platformama. „Sve životinje su jednake“ zvuči kao predizborni slogan, sve dok se ne pojave sitna slova: „…ali neke životinje su jednakije od drugih.“ Ta fraza je postala sinonim za licemerje i dvostruke standarde u današnje vreme.
U 2025. godini, „Životinjska farma“ se može čitati kao artefakt Hladnog rata, ali je ona takođe i oštar, uznemirujući prikaz kako moć mutira, kako propaganda premazuje laži „moralnim lakom“ i kako se kolektivno pamćenje briše jednom po jednom malom revizijom istorije. U nastavku teksta vam donosimo deset istina o politici i društvu kojima nas ova knjiga uči, a vi kažite: koliko su ih dobro prostudirali i koliko ih uspešno primenjuju današnji moćnici?
Životinje svrgavaju svog ljudskog gospodara, farmera, gospodina Džonsa, kako bi stvorile ravnopravno društvo, ali svinje koje su predvodile pobunu postepeno usvajaju sve ljudske poroke. Spavaju u krevetima, piju alkohol, hodaju na dve noge… sve do poslednje scene gde susedni farmeri, gledajući kroz prozor, ne mogu da razlikuju svinje od ljudi na večeri.
Nakon revolucije, svinje opravdavaju čuvanje kravljeg mleka i jabuka kao neophodne „hrane za mozak“ za vođstvo. Ova prva mala nejednakost postavlja presedan koji korak po korak eskalira do masovnih pogubljenja i svinje Napoleona koji postaje apsolutni diktator.
Portparol svinja, Skviler, tajno menja pisane zapovesti farme noću… „Nijedna životinja ne sme piti alkohol“ postaje „Nijedna životinja ne sme piti alkohol u prekomernim količinama“. Ovo na kraju kulminira apsurdnom kontradikcijom „Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih“.
Нема коментара:
Постави коментар