vremeplov,vanzemaljci,piramide,Iluminati,novi svetski poredak,nove tehnologije,teorije zavere
субота, 6. јун 2020.
BITI GLUP?
четвртак, 4. јун 2020.
NEMANJICI, OBRENOVICI I KARADJORDJEVICI
Posle petogodišnjih istraživanja, stručnjaci iz "Srpskog DNK projekta" došli su do zanimljivih rezultata. Pokazalo se da više od polovine Srba nosi gene svojstvene slovenskim narodima. Petina ih ima gene sa nesumnjivim tragom predslovenskih stanovnika Balkana, dok genetski zapis ostalih pripadnika našeg naroda ukazuje na "prisustvo" različitih osvajača - Kelta, Gota i Normana. Fama o genetičkoj bliskosti Srba i Turaka, zbog petovekovnog ropstva pod Osmanskom imperijom, potpuno je oborena genetičkim rezultatima. Naime, genealogiju karakterističnu za Turke, Srbi gotovo i da nemaju! Štaviše, utvrđeno je da su Turci mnogo bliži "rođaci" Italijana.
JEDNA od zanimljivosti ovog istraživanja su i Sasi među Srbima. Reč je o Ćoćićima, rodu iz Aleksandrovačke župe, čiji genetički rezultat vodi upravo do Sasa, germanskog plemena vrsnih rudara. Oni su počeli da dolaze u Srbiju kada su Nemanjići bili na vrhuncu slave, naročito u vreme kralja Milutina. Ćoćići imaju karakterističnu granu haplogrupe koja se sreće i kod Sasa u Transilvaniji, odakle i potiče najveći broj onih koji su rudarskim poslom stigli u Srbiju.
Istraživanja u okviru "Srpskog DNK projekta" otkrila su i zanimljivosti o dinastijama Karađorđević i Obrenović. Članovi obe vladarske porodice pripadaju najčešćoj haplogrupi kod Srba I2a, kojoj pripada oko 35 odsto svih dosad testiranih, a svojstvena je slovenskim narodima. To je zaključeno testiranjem muških potomaka ovih porodica čak i u okolini Smederevske Palanke i Čačka, koje su nesumnjivo povezane sa ove dve naše dinastije.
NEMANjIĆE, međutim, proučavaju, i njihovo genetičko poreklo još nije poznato. Očekuje se da i to uskoro utvrde. Nesumnjivo je, kako kažu, da u današnjim evropskim kraljevskim porodicama ima vladara koji nose i gene Nemanjića, ali i da genetički vrlo bliskih ovoj našoj vladarskoj porodici ima i među našim građanima.
Iznenađujućih i zanimljivih rezultata bilo je i kada je reč o poreklu mnogobrojnih srpskih naučnika, umetnika i političara. Otkrivena je, na primer, povezanost pesnika Milutina Bojića i Milana Rakića. Saznalo se i da je ista genetika našeg naroda na istoku Srbije i Srba u Dalmaciji, Lici, Baniji. Testiranjem jednog Tesle iz ličkog sela Raduč, bliskog rođaka Nikole Tesle, ustanovljeno je da pripadaju haplogrupi R1a, drugoj najčešćoj kod Srba. Ona je svojstvena današnjim istočnoslovenskim narodima, a u Lici su im bliske srpske porodice - Žakula, Plećaš i Kalanj.
USKORO će biti objavljeno i genetičko poreklo najboljih košarkaša sa naših prostora, budući da se privodi kraju testiranje Srba iz Hercegovine. Tako će javnost saznati više o genetičkom poreklu Dejana Bodiroge, Dražena Petrovića, Milana Gurovića, Predraga Danilovića, Milenka Savovića i drugih košarkaša čije su bliske srodnike testirali tokom ovog istraživanja.
Zahvaljujući dosadašnjem zavidnom broju testiranih pripadnika savremenog srpskog naroda, nesumnjivo se pokazalo da su Srbi genetički vrlo raznovrsni, da nose gene Slovena, Ilira, Tračana, Rimljana, Normana, Sasa i drugih, ali da ih to različito poreklo nije sprečilo da se okupe pod jednim, srpskim imenom. Ova istraživanja su, takođe, osnažila ideju da je pojam starosedelaca na Balkanu relativan zbog neprekidne smene stanovništva. Treba imati na umu da svako od nas podjednako nosi genetičko nasleđe svih naših predaka i sa ženske i sa muške strane, te da je Y DNK haplogrupa samo jedna kockica genetičkog mozaika koji posedujemo.
уторак, 2. јун 2020.
EMPATIJA I REPTILIJANCI
недеља, 31. мај 2020.
DULE
Istorijski gledano, žene su često rađale uz prisutnost druge žene, neke iskusne rodilje koja im je ulivala sigurnost i štitila ih u trenutku rađanja. Često su to bile majke i bake, ili pak bliže članice zajednice, iz čega se s vremenom razvilo akušerstvo. Međutim, s povećanjem prakse rađanja u porodilištima, promenila se i uloga babice: ona postaje više medicinski stručnjak koji se brine za ženu uglavnom s medicinske tačke gledišta i vrlo retko ima mogućnost da se posveti jednoj rodilji u potpunosti. Međutim, ženine potrebe su u trenucima rađanja ostale iste, što je dovelo do pojave dule.
Dula je žena koja pruža podršku trudnici i rodilji tokom trudnoće i
porođaja. Ona je i sama prošla iskustvo porođaja, pa samim tim i
iskustvo prisustva uz druge rodilje na porođajima. Odlike koje krase
dulu su smirenost, toplina, osećajnost i izdržljivost, koja je ponekad
potrebna ako je porođaj dugotrajan.
Podrška koju pruža dula u potpunosti je podređena potrebama rodilje,
bilo da je reč o ohrabrivanju žene i pomoći da ostvari ono što želi, ili
da joj pruži praktičnu pomoć koja je katkada jednako važna: dodati
vodu, dozvati osoblje ili se pak javiti na telefon rodilje.Fenomen dule kao podrške žene ženi rodilji pojavljuje se 70-ih godina
prošlog veka, kada se počinju sprovoditi istraživanja o tome koliko
podrška žene laika utiče na iskustvo i ishod porođaja − rezultati tih
istraživanja pokazali su mnoge dobrobiti. Prisutnost dule na porođaju
umnogome smanjuje pojavu svih vrsta intervencija, poboljšava ishod
porođaja i smanjuje učestalost carskih rezova.Sto nisam znala za ovo???? Dula je grčka reč koja znači robinja, sluškinja.
Ona je i sama rodila i ima pozitivno iskustvo o porođaju. Ona nije
medicinski stručnjak, ali je upoznata s praksom porođaja zemlje u kojoj
radi, poznaje svrhu i učestalost medicinskih intervencija i kao takva je
u mogućnosti pružiti rodiljama tačne informacije.
Trudnoća
je idealno razdoblje da pronađemo dulu, ženu koja će nam u potpunosti
odgovarati i koja će zadobiti naše poverenje. S njom slobodno možemo
otvoriti sve teme: što nas veseli, uzbuđuje ili zabrinjava.ada imamo neke sumnje, s potpunim poverenjem možemo popričati s njom i
vrlo je verovatno da ćemo puno sigurnije znati šta da odlučimo.
Njena uloga nije da koriguje naše stavove; ona poseduje osnovne
informacije o trudnoći, porođaju i dojenju, i kao takva može nam pomoći
da donesemo najbolju odluku za sebe i dete.Dula razume fiziologiju porođaja i iznad svega veruje u prirodu i u ono
što žena može. Kao što je sposobna pružiti sigurno okrilje svih devet
meseci dok dete raste u njoj i odgovorno se brinuti o sebi u trudnoći,
žena je jednako sposobna doneti na svet to maleno biće. Međutim, upravo
je porođaj trenutak kada je tu veru lako izgubiti i osloniti se na „one
koji znaju bolje“, na lekare i babice. Podrška je potrebna, ali najčešće
ne onakva kakvoj prvobitno težimo. Rodilju je važno pravim rečima
ohrabriti i osigurati sve potrebne uslove kako bi se osećala sigurno,
zbrinuto i „„neposmatrano“. Dula zna i stalno ima na umu ono što medicinsko
osoblje uglavnom zaboravlja. Ona poznaje rodilju, zna njene želje i
potrebe. Takođe, zna da hormoni imaju važnu ulogu u samom porođaju i zna
što hormonima treba da odrade svoj posao. Zna koliko je važan oksitocin
koji žena luči tokom porođaja i koji je preko potreban da bi se dete s
posteljicom rodilo. Isto tako zna da se lučenjem hormona adrenalina
sprečava delovanje oksitocina. A svi znamo da se adrenalin luči kada smo
u strahu, kada smo pod stresom ili napeti, čak ako je i neko u našoj
blizini pod stresom.
Ona zna da je oksitocin „sramežljiv“ hormon i da ga ne možemo lučiti ako se osećamo „posmatrano“.Stoga
će dula dati sve od sebe da nam to osigura. Čak i tokom porođaja u
bolnici, koji kod nas još uvek prednjače, moguće je osigurati
koliko-toliko sigurnu atmosferu, gde ćemo biti što manje „posmatrani“ i
imati mogućnost okrenuti se osluškivanju svoga tela. Dula tokom porođaja
može biti i naš glas. Može odgovarati na mnoga birokratska pitanja,
može zagovarati ono što žena želi i truditi se da se to osigura kako bi
žena mogla nesmetano biti usredsređena na sebe, signale svoga tela i
sarađivati s detetom koje se rađa.Najbolje vreme za odabir dule je na početku trudnoće. Tako se
osigurava dovoljno vremena za obostrano upoznavanje i zbližavanje kroz
razgovore o potrebama, željama i strepnjama. Iako je njena podrška
tokom trudnoće važna, idealno je da dula bude uz ženu u trenutku kada
je najpotrebnija − a to je tokom porođaja.
Neka naša porodilišta s
naklonošću gledaju na dulinu prisutnost na porođaju, stoga je prilikom
odabira porodilišta važno o tome se raspitati. Međutim, ako iz nekog
razloga njena prisutnost nije moguća, ona je neto ko rodilju može
osnažiti kod kuće kada trudovi počnu i kada se polako sprema za porođaj u
bolnici.
Ipak, ako istrajemo u tome da bude uz nas sve vreme, prilično je velika verovatnoća da ćemo osigurati maksimum za sebe i dete.
Znaćemo da se neko brine samo za nas, da zna sve naše želje i potrebe i
da će dati sve od sebe da nam osigura najbolje uslove kako bismo mi
mogle da se posvetimo osluškivanju onoga što nam telo govori i u miru
doneti na svet toliko iščekivano dete.
A nakon porođaja i detetovog dolaska na svet, kažu, povezanost s dulom i prijateljstvo ostaju!
ZNAM SADA STE U CUDU I NE GLEDATE BAS BLAGONAKLONO NA OVAJ TEKST. SIGURNOST PORODILISTA NE MOZE SE ZAMENITI KUCNOM VARIJANTOM NIKAKO. PA DOBRO SVI TO MISLIMO DO MOMENTA PORODJAJA, A PROPUSTE KOJI SE DESAVAJU JER DOKTORI I BABICE SVE TO RADE RUTINSKI NE UZIMATE ZA ZLO SVE DOK SU DETE I MAJKA ZIVI????
PRICE IZ PORODILISTA NALIK SU HORORU I JEDINO DOBRO PRODJE ZENA KOJA SE PORODI POTPUNO PRIRODNO! SHVATATE - BEZ POMOCI DOKTORA, MEDIKAMENATA, OPERACIJE....
I TO JE SUSTINA POMOCI DULE KOJA POZNAJE PROCES PORODJAJA, POZNAJE ZENU KOJA RADJA, A IMA I KOMUNIKACIJU SA BEBOM KOJA TREBA DA DODJE NA OVAJ SVET.
PA NISTA RAZMISLITE O OVOM. KAO O NEKOJ MOZDA BOLJOJ I SIGURNIJOJ MOGUCNOSTI. A I BEBU NE MOGU DA VAM UKRADU!
петак, 29. мај 2020.
KINA- FABRIKA SVETA,
среда, 27. мај 2020.
ZRACENJE, ZRACENJE I HOLIVUD
понедељак, 25. мај 2020.
MATRIX
Takav univerzum ne bi uništio univerzum u kome je stvoren. Novi univerzum bi obrazovao vlastiti mehur prostor-vremena, odvojen od onog u kome je napravljen. Taj mehur bi se brzo odvojio od roditeljskog univerzuma i izgubio vezu s njim.Ovaj scenario, prema tome, ništa ne menja. Naš univerzum možda jeste nastao u eksperimentalnoj posudi nekih superbića, ali je fizički “realan” kao da je “prirodno” nastao.Međutim, postoji i drugi scenario, koji privlači svu pažnju zato što, kako se čini, podriva naše suštinsko poimanje stvarnosti.Ilon Mask i njegovi istomišljenici tvrde da su ljudi simulirana bića, odnosno skupovi informacija kojima se manipuliše u džinovskom računaru, poput likova u video-igrici. Čak je i naš mozak simuliran i reaguje na simulirani senzorski input. Prema takvom shvatanju, ne postoji Matriks iz kojeg bismo mogli da pobegnemo. Tu živimo i to nam je jedina šansa da uopšte “živimo”.Zašto bismo poverovali u ovakvu bizarnu mogućnost? Razlog je prilično jednostavan: mi već pravimo simulacije, a savršenija tehnologija trebalo bi da omogući najbolju simulaciju, sa svesnim akterima koji je doživljavaju kao potpuno stvarnu.Ljudi ne prave kompjuterske simulacije samo u igricama, već i u istraživanjima. Naučnici pokušavaju da simuliraju aspekte života na nivoima koji sežu od subatomskog do celokupnih društava i galaksija, čak i čitavih univerzuma. Primera radi, kompjuterska simulacija životinja može da nam kaže kako one razvijaju složena ponašanja kao što je obrazovanje jata ili krda. Neke simulacije životinja mogu da nam pomognu da shvatimo kako nastaju planete, zvezde i galaksije.Takođe možemo da simuliramo ljudske zajednice pomoću prostih “agenata” (autonomnih entiteta) koji prave izbore u skladu sa određenim pravilama. One nam pružaju uvid u to kako se uspostavlja saradnja, kako se razvijaju gradovi, kako funkcionišu drumski saobraćaj, ekonomije i još mnogo toga.Takve simulacije postaju sve složenije kako se razvija moć kompjutera. Ko može da tvrdi da za kratko vreme nećemo moći da stvorimo kompjuterske agente - virtuelna bića - koji pokazuju znake svesnosti? Napredak u razumevanju i mapiranju mozga, kao i široki kompjuterski resursi koje obećava kvantno računarstvo, sa svakim danom to čine verovatnijim.Ako ikada dođemo do tog stadijuma, pravićemo ogroman broj simulacija, koje će preovladati u odnosu na onaj jedini “stvaran” svet oko nas.Imajući sve ovo u vidu, zar ne bi trebalo očekivati da je neka druga inteligencija negde u univerzumu već stigla do te tačke? Ukoliko je takoonda je logično da svesna bića poput nas pretpostave da se zapravo nalazimo u takvoj simulaciji, a ne u onom jednom svetu u kome su te simulacije stvorene.
Filozof Nik Bostrom sa Univerziteta Oksford takav scenario je podelio na tri mogućnosti:
- (1) Inteligentne civilizacije nikada neće doći u fazu kada će moći da prave takve simulacije, možda zato što će same sebe istrebiti;
- (2) Doći će do te tačke, a zatim iz nekog razloga odlučuju da ne naprave te simulacije;
- (3) Postoji ogromna verovatnoća da se već nalazimo u takvoj simulaciji.
Postavlja se pitanje koja je od ove tri opcije najverovatnija.
Astrofizičar i nobelovac Džordž Smut tvrdi da ne postoje ubedljivi razlozi da verujemo u (1) ili (2).
Čovečanstvo, doduše, u ovom trenutku stvara sebi mnoštvo problema: klimatske promene, nuklearno naoružanje i opasnost od masovnog izumiranja. Međutim, ti problemi ne moraju biti konačni. Što je još važnije, ništa ne ukazuje na to da su detaljne simulacije, u kojima agenti sebe doživljavaju kao stvarne i slobodne, u načelu nemoguće. Budući da znamo koliko su rasprostranjene druge planete (pri čemu se planeta slična Zemlji nalazi na našem kosmičkom pragu), bilo bi veoma araogantno pretpostavljati da smo najnaprednija inteligencija u celom univerzumu.
A šta se sa mogućnošću broj (2)? Iz etičkih razloga, možda ne bi bilo u redu stvarati simulirana bića koja veruju da postoje i da su nezavisna. Međutim, i to je malo verovatno, smatra Smut. Na kraju krajeva, jedan od glavnih razloga zbog kojih danas izvodimo simulacije jeste da saznamo više o stvarnom svetu. To može da nam pomogne da poboljšamo svet i spasavamo život. Prema tome, postoje opravdani etički razlozi da se to uradi.
Prema tome, ostaje nam treća mogućnost: verovatno se nalazimo u simulaciji.
Sve su ovo, međutim, nagađanja. Postoje li bilo kakvi dokazi za to?
Neki naučnici tvrde da postoje dobri razlozi da verujemo da se nalazimo u simulaciji, a jedan od njih je i činjenica da naš univerzum deluje kao da je skrojen prema određenom modelu. Prirodne konstante, kao što je jačina osnovnih sila, imaju vrednost koja deluje kao da je specijalno prilagođena kako bi učinila život mogućim. Čak i mala odstupanja značila bi da atomi više nisu stabilni, ili da zvezde ne mogu da se formiraju. Zbog čega je tako, jedna je od najvećih misterija kosmologije.
Jedan od mogućih odgovora podrazumeva “multiverzum”. Možda postoji mnoštvo univerzuma, koji su svi nastali događajima tipa Velikog praska i kojima vladaju različiti zakoni fizike. Međutim, ideja o paralelnim svetovima je prilično spekulativna. Prema tome, u najmanju ruku je zamislivo da je naš svet simulacija čiji su parametri precizno podešeni da daju zanimljive rezultate, kao što su zvezde galaksije i ljudi.Iako je tako nešto moguće, takvo razmišljanje nas nikuda ne vodi, jer “stvarni” svet naših tvoraca takođe mora biti precizno podešen da bi oni mogli da postoje. U tom slučaju, stav da smo deo simulacije ne objašnjava misteriju precizne podešenosti.a osnovu vlastitih istraživanja u oblasti fundamentalne fizike, Džejms Gejts sa Univerziteta Merilenda veruje da postoji konkretniji razlog da sumnjamo da zakone fizike diktira kompjuterska simulacija. On je proučavao materiju na nivou subatomskih čestica kao što su kvarkovi, komponente protona i neutrona u atomskom jezgru. On kaže da zakoni koji diktiraju ponašanje tih čestica imaju odlike koje podsećaju na šifre koje ispravljaju greške u manipulisanju podacima u kompjuterima. Možda su ti zakoni zapravo kompjuterske šifre?Verovatno je izuzetno teško, ako ne i nemoguće, naći čvrste dokaze da smo deo simulacije. Osim ako ona zaista nije posledica greške, biće teško napraviti test čiji rezultati ne bi mogli da se objasne na neki drugi način.Možda nikada nećemo znati, kaže Smut, jednostavno zato što naši umovi nisu sposobni za tako nešto. Na kraju krajeva, svoje agente u simulaciji pravite tako da funkcionišu po pravilima igre, a ne da ih podrivaju. Možda je ovo kutija izvan koje ne možemo da razmisljamo.Međutim, možda postoji dublji razlog zbog kojeg ideja da smo informacija kojom upravlja složeni kompjuterski program ne bi trebalo previše da nas zabrinjava. Zato što je reč o nečemu što je za fizičare ionako “stvaran” svet.Neki fizičari smatraju da priroda, u suštini, nije čista matematika već čista informacija: bitovi, poput jedinica i nula u računarima. Uticajni teoretičar fizike Džon Viler to naziva “It From Bit”.Prema tom shvatanju, sve što se događa - od interakcija fundamentalnih čestica pa nadalje - jeste neka vrsta računa. “Univerzum možemo da posmatramo kao džinovski kvantni kompjuter”, kaže Set Lojd sa MIT. “Ako pogledate ‘utrobu’ univerzuma - strukturu materije na najmanjem nivou - onda se ta utroba ne sastoji ni iz čega drugog nego od kvatnih bitova koji učestvuju u lokalnim, digitalnim operacijama.”ako stižemo do same suštine. Ako je stvarnost samo informacija, onda nismo manje ili više “stvarni”, zavisno od toga da li jesmo ili nismo u simulaciji. O oba slučaja, informacija je sve što možemo da budemo. Da li je uopšte bitno da li je informaciju programirala priroda, ili su to učinili superinteligentni tvorci? Nije jasno zašto bi bilo - osim što bi, u poslednjem slučaju, ti kreatori najvrovatnije mogli da utiču na simulaciju, ili da je jednostavno isključe. Da li toga treba da se bojimo?
Maks Tegmark sa MIT, imajući u vidu ovu mogućnost, preporučuje da bi nam bilo bolje da izađemo i uradimo nešto zanimljivo od naših života pre nego što tvorcima simulacije postanemo dosadni.DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA
SACEKASMO I SRPSKU NOVU GODINU. JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...
-
STO NE BOLI NIJE ZIVOT, STO NE PROLAZI NIJE SRECA! OVO JE REKAO IVO ANDRIC! UVEK SAM SE PITALA U KOM SMO FAZONU KAD STALNO "PADAMO...
-
BAJKE JAKOBA I VILHELMA GRIMA SU MENI VRLO CUDNE! JER IAKO SU IH PREPRAVLJALI NE ZNAM DA LI SU BAS TAKO BAJKOVITE I DA LI RODITELJI ZAISTA ...
-
INFORMACIJE,INFORMACIJE,ZANIMLJIVE,SOKANTNE,DOSADNE,KONTRAVERZNE,GLUPE BIZARNE,..ZASIPAJU NAS SVAKI DAN HTELI MI TO ILI NE! I SAD NA NAMA ...