недеља, 28. јул 2024.

NARCIS

 NARCIS NIJE SAMO PRELEPI CVET TO JE I OSOBA KOJA JE SEBI UMISLILA DA JE NAJLEPSA, NAJBOLJA I UOPSTE NAJ TE VOLI SAMO SEBE. VEZA SA  NARCISIMA JE  POSEBNO TOKSICNA. OVAJ TEKST VAS UPOZNAJE SA NARCISIMA. 

Живимо у времену у којем је нарцизам савременог човека у патолошком смислу све присутнији, па га неки називају и епидемијом новог доба. Чак 10 до 15 одсто опште популације има неки поремећај личности, од којих је сваки шести - нарцистички.

Од свих поремећаја личности најчешћи је мешовити поремећај, који указује на читав низ преклапања и недовољну специфичност дијагноза, док нарцистички поремећај међу њима заузима чак 16 одсто.

Поремећаји личности, који укључују патолошки нарцизам, честа су тема у медицинским круговима, али и много шире. Спомиње се и „доминација нарцизма” у западној култури, пише портал Индекс.

Шта је заправо нарцистични поремећај личности?

Особе са нарцистичким поремећајем личности, верују да су „важније” од других и имају мало обзира за туђа осећања.Очекују да их други цене и диве им се. Често маштају о изузетној моћи и привлачности.

Иза маске самоуверености, међутим, често се крије крхко самопоуздање осетљиво на критику.

Нарциси тешко препознају потребе других људи. Постављају нереално високе циљеве и очекују константне похвале. Нарцизам може да утиче на комуникацију и интимне односе, а особе са овим поремећајем често настоје да остваре монопол над комуникацијом и имају унапред дефинисана очекивања о томе како би други требало да се опходе према њима. То су, углавном, особе које се фокусирају на себе и своје потребе, док им је емпатија према другима ограничена.

Унутрашња празнина је нешто што људи са поремећајима личности често носе у себи.

Нарцистички поремећај личности може да има различите узроке, иако није увек могуће прецизно одредити један специфичан фактор који доводи до овог поремећаја.

Генетика и наслеђе могу да буду потенцијални узроци. Постоји породична генетска предиспозиција за развој овог поремећаја. Ако су блиски чланови породице имали нарцистичке особине, то повећава ризик.

Детињство и породична динамика, такође, играју кључну улогу. Претерано хваљење или критика, недостатак љубави од стране родитеља или превелика пажња према детету, такође, могу да обликују нарцистичке тенденције.

Особе са нарцистичким поремећајем често су у раној младости доживеле емоционалне трауме, одбацивање или злостављање, па као одбрамбени механизам, развијају пренаглашену слику о себи.

Нарцизам је чешћи у друштвима која цене материјални успех, славу и моћ.

Промене у мозгу, посебно у подручјима која регулишу самопроцену и емпатију, такође, могу да допринесу развоју нарцистичког поремећаја.

Свака особа је јединствена, па је и комбинација више узрочних фактора често присутна. Лечење, као што је когнитивно-бихевиорална терапија (КБТ), може да помогне особама са нарцистичким поремећајем да разумеју своје обрасце понашања и развију здравије начине опхиђења са другима.есто се дешава да особа, након прекида везе, бившег партнера види као нарциса, а себе као жртву. Мало је вероватно, међутим, да особа која је дуго била у вези с неким ко има изражен поремећај личности, и сама нема неки степен патологије личности.
Хејтери, који на друштвеним мрежама пишу понижавајуће и коментаре пуне мржње, на пример, већином су људи са тежим сметњама личности, напомињу стручњаци. Они су доказ колико је психопатологија мржње и патолошког нарцизма присутна међу општом популацијом.
Такве особе виде проблем искључиво у другима, па уроњени у лажни свет и понижавање других не чине ништа да се суоче са сопственим дубоким комплексима ниже вредности. Лоше осећаје о себи пролазно смирују вређањем других.

Постати родитељ је несумњиво једно од најлепших животних искустава. Може донети огромну радост и испуњење, али, такође, може осветлити дубоко укорењене проблеме у вези, посебно са нарцисом.

Зашто рођење бебе може да буде окидач за нарциса и зашто би његово насилно понашање могло да ескалира у том периоду? Нарциси воле пажњу и дивљење. Када се појави беба, фокус се природно помера на дете. Ово подстиче код нарциса осећање занемарености. Бебине потребе оспоравају његов осећај супериорности.

Нарциси могу да користе бебу као оруђе за манипулацију, покушавајући да контролишу другог родитеља претећи му ускраћивањем љубави, подршке или приступа детету.Нарциси могу  да се са бебом такмиче за наклоност. Могу да се осећају угрожено због дубоке везе између другог родитеља и детета. У многим случајевима, стрес и рањивост у периоду после рођења бебе могу да доведу до значајне ескалације насилног понашања.

Амерички психијатар и психоаналитичар Вамик Волкан систематски је истраживао однос патолошког нарцизма и феномена освете. Модел је применио и на објашњење сукоба на друштвеном нивоу, укључујући покушаје објашњавања појединих ратова у свету крајем 20. века.

Код малигних нарциса, који су заправо екстрем нарцистичне патологије, јавља се веровање да се закони не односе на њих и да су на неки начин заштићени од неизбежних последица својих недела. Због тога су склонији криминалу, једном од брзих начина стицања „славе”.

Оно што недостаје људима са нарцистичним поремећајем личности је, објашњавају психијатри, здрава интеграција. Зато су особе којима доминира патолошки нарцизам склоне да се, из повређености или беса, свете.Патолошки нарциси су, сликовито описани, попут незреле деце, која ће се, кад не добију жељену играчку или посластицу, бацити на под, вриштати, хистерисати и сматрати себе жртвом неправде. Слика коју нарциси граде о себи, обично је у јаком нескладу са реалном сликом. 

DAKLE AKO STE U VEZI SA NARCISOM EVO STA MOZETE OCEKIVATI

 Narcisi su majstori manipulacije i njihovo ponašanje može biti izuzetno štetno za one koji se nađu u njihovoj blizini. Jedna od njihovih najčešćih taktika je prebacivanje krivice na druge, čime izbjegavaju odgovornost za svoje greške i istovremeno uništavaju samopouzdanje svojih žrtava. Ovaj obrazac ponašanja može biti izuzetno iscrpljujuć i zbunjujući, ali prepoznavanje ovih manipulativnih trikova i saznanje kako se zaštititi može vam pomoći da sačuvate svoje mentalno zdravlje.

 

Gaslajting: Ova taktika podrazumijeva da narcisi manipulišu vašom percepcijom stvarnosti tako da počnete sumnjati u svoje pamćenje, percepciju i zdrav razum. Oni će vam reći da se nešto nije desilo ili da ste vi nešto pogrešno shvatili, čak i kada znate da je istina drugačija. Cilj je da vas natjeraju da sumnjate u sebe kako bi oni zadržali kontrolu.Projekcija: Narcisi često prebacuju svoje negativne osobine ili greške na druge ljude. Na primjer, ako su oni ti koji lažu, optužit će vas za laži. Ako su nevjerni, optužit će vas za nevjerstvo. Na taj način izbjegavaju odgovornost za svoje postupke i stvaraju konfuziju kod svojih žrtava.Narcisi su vješti u tome da svaku situaciju preokrenu u svoju korist. Ako im ukažete na njihovu grešku, oni će brzo promijeniti temu i početi da pričaju o nekoj vašoj navodnoj grešci ili nedostatku. Cilj je da se vi osjećate krivima i da skrenu pažnju sa svojih postupaka.

KAKO SE ZASTITI?

 Prepoznajte taktike manipulacije: Prvi korak ka zaštiti je prepoznavanje taktika koje narcisi koriste. Kada shvatite da je prebacivanje krivice dio njihove manipulativne igre, bit će vam lakše da se oduprete njihovim pokušajima da vas izmanipulišu.

  Postavite granice: Naučite da postavljate čvrste granice. Jasno i odlučno im stavite do znanja šta je prihvatljivo ponašanje, a šta nije. Ne dozvolite im da vas uvuku u beskrajne rasprave ili da preokrenu svaku situaciju u svoju korist.

 Održavajte emocionalnu distancu: Pokušajte da se emocionalno distancirate od narcisa. Ovo može biti teško, posebno ako se radi o bliskim osobama, ali je ključno za očuvanje vašeg mentalnog zdravlja. Fokusirajte se na sebe i svoje potrebe, a ne na njihove manipulacije.

 Potražite podršku: Razgovarajte sa prijateljima, porodicom ili terapeutom o situaciji u kojoj se nalazite. Podrška drugih ljudi može vam pomoći da steknete perspektivu i snagu da se suprotstavite manipulacijama.Radite na jačanju svog samopouzdanja: Narcisi često ciljaju na one sa niskim samopouzdanjem jer ih je lakše manipulirati. Rad na sebi i jačanje samopouzdanja može vam pomoći da postanete otporniji na njihove manipulativne taktike.

Zapamtite, narcisi igraju prljavo, ali vi imate moć da se zaštitite. Prepoznavanjem njihovih taktika i primjenom ovih strategija možete sačuvati svoje mentalno zdravlje i izgraditi život oslobođen njihovog negativnog uticaja. 

A KAD STE VEC U VEZI

 Veza sa toksičnim narcisom može biti iscrpljujuća, počinje bajkovito, a završava se sa slomljenim srcem i puno negativnih iskustava koje vas sprečavaju da ponovo verujete u pravu ljubav. Emotivne osobe sa razvijenom empatijom, one koje žive za ljubav, najčešće su njihova prva žrtva i teško se izbore sa ovom zamkom. Ipak, svako u sebi može da pronađe snagu, prekine ovaj odnos i nastavi dalje, sa mnogo lekcija i iskustva, ali i sa povratkom vere u sebe i osnaživanje.

ISPOVEST JEDNE DEVOJKE

“Nakon kraha naše veze pitala sam se – Zašto bi se muškarac ludo zaljubio u mene i obasuo me ljubavlju i pažnjom, a onda bi iznenada bez upozorenja ili razloga, postao leden, odgurnuo me, ćutao i ignorisao me? Kako je mogao da se pretvori iz šarmantnog princa u toksičnu i hladnu osobu ?

Uvek je govorio da sam ja jedina žena koju je ikada želeo ili koju bi on ikada želeo; rekao je da smo srodne duše. Kada sam ga prvi put srela, bilo je neverovatno. Bio je privlačan, šarmantan, zanimljiv, poseban – bio je previše dobar da bi bio istinit. To je bila prva “crvena zastavica” koju sam ignorisala. Na samom početku veze naš odnos nije mogao biti savršeniji.

Kako je vreme prolazilo, sve više i više je pokazivao svoju drugu stranu. Postao je hladan, ignorisao me je, manipulisao ćutanjem, distancirao se od mene. Očajnički sam pokušavao da ga navedem da se otvori i kaže mi šta nije u redu. Pitala sam se gde sam pogrešila. Čime sam ja zaslužio takvo ponašanje? Što sam ga više ispitivala i što sam se više trudila da mu priđem, on me je sve više odgurivao i postajao sve hladniji.

Počeo je da me krivi za sve što je pošlo naopako u njegovom životu – čak i za stvari koje je on sam uradio. Tada je počelo emotivno zlostavljanje – omalovažavao me je, kritikovao i osuđivao za mnoge stvari. Kada bi se situacija smirila i svađa prestala, nikada nije tražio oproštaj, već me je navodio da poverujem kako sam ja kriva za sve. Tada sam prvi put oslučila da ga napustim.

Iako mi je raskid pao teško, razmišljala sam neprestano o njemu, patila, a onda se javio i pretvarao se da se ništa nije dogodilo. Ponovo se vratio svom starom: sladak, pun ljubavi i brižan. Molio me je da se vratim i to sam uradila. Opet je sve bilo savršeno. Opet je učinio da se osećam posebnom i voljenom, planirao je zajedničku budućnost, a ja sam bila presrećna.

Iznenada, ponovo je počelo da se dešava. Bio je hladan i dalek, ponovo je postao toksičan. Nije pokazivao interesovanje za moj život ili prisustvo u njemu. Rekao mi je da mu je potreban prostor i ozbiljno se zapitao da li smo pravi jedno za drugo. Ništa se nije dogodilo, već je iznenada odnos zahladneo, osetila sam da je prethodni dan bio deo mog srca, a već sutra bio je distanciran i hladan. Saznala sam da je ponovo u kontaktu sa ženom koju je viđao kada sam ga ostaviola.., ili je ikada prestao da je viđa? Bila sam zbunjen, osećala sam se loše, srce mi je slomlejno. Napustila sam ga. A onda sam se kroz par meseci ponovo vratila.

Ciklus se ponovio još nekoliko puta, sve dok nisam osvestila da je mi je odnos sa njim od samog početka doneo više nesreće i bola nego lepih trenutaka. Nakon jedne od svađa, sela sam i na papir napisala šta sam sve u vezi sa njim izgubila. Spisak je bio jezivo dugačak: samopouzdanje, veru u ljubav, šanse za uspeh, veru u moju vrednost, verz u moje snove, vera u moju intuiciju, osećaj vrednosti, vreme, energiju, mladost, osećaj lične moći, verovanje da sam poseban, verovanje u moju seksualnost, ljubav prema sebi, trezvenost, smirenost uma, verovanje da srodne duše postoje, osećaj da mi stopala čvrsto stoje na zemlji, neke od dragih prijatelja, veru da sam sposobna da donosim ispravne odluke…

Tada sam shvatila da ja zaslužujem više od ovoga i da želim da mi sve izgubljeno ponovo bude vraćeno. Konačno sam shvatila da se nikada neće promeniti. Bila sam fizički i emocionalno iscrpljena.

Bila sam umorna od svih njegovi laži, umorna od stalnog stanja zbunjenosti, od pokušavanja da ispravim stvari koje se ne mogu poboljšati. Nisam želela više da preispitujem sebe iznova, želela sam nazad staru mene.

Na kraju sam prihvatila da on nije sposoban da voli mene ili bilo koga osim sebe. Spakovala sam svoj kofer i u njega stavila svoje slomljeno srce.

Oporavak nije bio lak, ali su moja krila ponovo rasla. Išla sam na terapiju kod psihologa, okružila sam se bliskim i pozitivnim ljudima, radila sam stavri koje volim i koje me čine srećom, polako mi se vraćalo samopouzdanje. Ponovo sam učila da volim sebe, a kada se ta ljubav probudila, samo nebo je postalo granica.”

OVDE pročitajte savete kako preboleti bivšeg toksičnog partnera. Ukoliko se osećate loše i ne možete da se izborite sa emotivnim disbalansom nakon raskida veze, važno je da potražite pomoć psihologa i psihoteraputa i dobijete stručne savete, tehnike i smernice kako da nastavite dalje.

STA DA VAM KAZEM/ CUVAJTE SE NARCISA. NARCIS JE NAJBOLJI ZA NAS KAD JE SAMO PRELEPI CVET!

 

четвртак, 25. јул 2024.

AH TAJ SECER

 JEDNOM JE NEKO REKAO SVE ONO STO NAS USRECUJE USTVARI JE OTROV ZA NASE TELO. KAD RAZMISLITE TO JE POTPUNA ISTINA. CIGARE, ALKOHOL, DROGA... OD HRANE SLATKO ,MASNO, LJUTO.... SVE U CEMU UZIVAMO KAO STO JA SADAUZIVAM UNENORMALNO SLATKOM SLADOLEDU  MOZE I TE KAKO UGROZITI NASE ZDAVLJE.  I NISTA TU NE POMAZE. SVEZNAMO ALI KO DAODOLI. U OVOM STRESNOM SVETU I ZIVOTU  'OTROV' JE JEDINI LEK!

EVO RECIMO SECER

AKO SE NATALOZI U MOZGU DOBIJAMO DEMENCIJU

AKO SE NATALOZI U KRVI DOBIJAMO DIJABETIS

AKO SE NATALOZI U KOZI AKNE, BORE, BUBULJICE

AKO SE NATALOZI U OCIMA DOBIJAMO GLAUKOM

AKO SE NATALOZI UZUBIMA DOBIJAMO KARIJES

SECER IZAZIVA INSMNIJU (NESANICU)

SECER IZAZIVA ADHD POREMECAJ PAZNJE KOD DECE ILI HIPERAKTIVNOST

VISAK SECERA U ORGANIZMU IZAZIVA TUMOR!

ZAVISNOST OD SECERA JE OSAM PUTA JACA OD ZAVISNOSTI OD KOKAINA!

SECER U INDUSTRIJSKOM SVETU  IZAZIVA PROFIT!

 Autor knjige "Laži koje mi je rekao doktor" lekar Ken Beri navodi da je zavisnost od šećera merljiv fiziološki fenomen od kojeg pate mnogi ljudi.

"Previše lekara i dijetetičara poriče njegovo postojanje, što je vrlo žalosno. Zavisnost od šećera mnogim ljudima jako otežava promene u ishrani potrebne za poboljšanje zdravlja", navodi Ken Beri.

Skrivate svoju naviku

Neki ljudi sa zavisnošću od šećeru mogu se prepoznati po tome što jedu previše, ali umesto da nađu načine da smanje unos, oni to skrivaju. Beri navodi da osoba koja skriva slatkiše od drugih i jede ih u tajnosti jasno skriva ovu zavisnost.

Treba vam sve više slatkiša da biste zadovoljili žudnju

Kao i kod drugih zavisnosti, vaša tolerancija na slatkiše može s vremenom da se razvije. U početku, jedna kuglica sladoleda je dovoljna, ali kako postajete više zavisni, potrebno vam je sve više šećera da biste zadovoljili potrebe.

Šećer jedete čak i kad niste gladni

Zavisnici od šećera mogu da traže slatko čak i ako su upravo jeli. Ako ste jedna od onih osoba koje nakon ručka traže komad torte ili neki drugi slatkiš, imate problem sa šećerom. Lekari navode da je to zapravo prvi znak da ste zavisnik od šećera.

Imate osećanje krivice zbog jedenja šećera

Osećanje krivice zbog jedenja bilo koje hrane može biti znak poremećaja u ishrani. Ako se stidite zbog svoje potrebe za šećerom, možda bi trebalo da razgovarate o tome sa svojim lekarom ili terapeutom. Uvek žudite za slatkim

Nakon prekomernog unosa šećera, nivo šećera u krvi će pasti jer insulin gura sav taj šećer u ćelije kako bi sprečio oštećenje šećera. Taj pad uzrokuje nizak šećer u krvi i više žudnje.

Žudite za slanom hranom

Želja za slanom hranom jedan je od znakova da vaše telo ne dobija hranljive materije koje su mu potrebne. To je iznenađujuće uobičajeno među onima koji su zavisni od slatke hrane, budući da ti ljudi često imaju manjak ključnih nutrijenata. Ako redovno jedete slatkiše, verovatno ne jedete dovoljno zdravih proteina i masti koje vašem telu trebaju. Žudnja za slanom hranom jedan je od načina na koji vam telo možda govori da napravite pauzu od šećera i pojedete nešto hranljivije.

Pokušavate da prestanete i imate neobične simptome

Zavisnost od šećera može biti zavisnost od ponašanja pa se tako primera radi naviknete na konzumaciju šećera nakon obroka ili u određeno doba dana, a može biti i hemijska zavisnost. Kada odustanete ili prekinete svoj uobičajeni raspored, vaše telo može pokazivati određene simptome.

Neki od najčešćih simptoma zavisnosti od šećera mogu uključivati glavobolje, letargiju ili osećaj umora, žudnju, bolove u mišićima, mučninu, gasove i nadutost, pa čak i nesanicu.

U većini slučajeva ti simptomi se pojačavaju nakon 24 sata. Najbolji način da se odreknete šećera je polako, smanjivanjem malo po malo.

Najnovije američko istraživanje, obavljeno na laboratorijskim pacovima, pružilo je još jedan dokaz da šećer može da izazove zavisnost, što već znaju mnogi koji drže dijete. "Konzumiranje znatnijih količina šećera može da deluje na mozak na način veoma sličan onom koji se javlja kod upotrebe droga", izjavio je Bart Hebel sa Univerziteta Prinston, a prenosi Rojters.On je rukovodio tronedeljnim eksperimentom tokom koga je laboratorijskim pacovima, pošto noću nisu ništa jeli, ujutru davana zaslađena voda. To je kod njih izazvalo jače lučenje hemijskog jedinjenja dopamina, u delu mozga poznatom pod nazivom nukleus akumbens, koji je odgovoran za motivaciju i nagradu. Poznato je da se dopamin više luči u ovom delu mozga i kod upotrebe droge.U drugom ekperimentu, pacovima hranjenim neko vreme na opisani način, šećer je potom uskraćivan nekoliko nedelja. Kada im je ponovo omogućeno da ga konzumiraju, oni su ga jeli više nego ranije, kao da su naročito žudeli za njim.Kada je pacovima umesto šećerne vode ponuđen alkohol, pili su ga u većoj količini nego što pacovi normalno čine, a kada im je data doza amfetamina, koja se smatra bezazlenom, kod njih je registrovana hiperaktivnost
 
.Konzumiranje slatkih sokova može da prouzrokuje ubrzano starenje ćelija koliko i dugoročno konzumiranje duvana. Slatkiši mnogo više utiču na telo od pukog dobijanja kilograma. Zapravo, kada jedemo mnogo slatkiša, skoro svaki deo našeg tela će osetiti neku posledicu ove nezdrave navike, pokazala je studija Univerziteta u Kaliforniji.

Kada jedemo slatko, u mozgu se dodatno proizvode dopamin i serotonin, koji organizmu pružaju lep osećaj. Proces koji se dešava isti je kao i kod upotrebe određenih droga. Telo žudi za šećerom sve više i više, baš kao što se događa zavisnicima od droge.

– Čovek postaje zavisnik od tog lepog osećaja, pa svaki put kada ga pojede slatko, želi još – objašnjava dr Đina Sem, direktor Gastrointestinalnog centra u bolnici Maunt Sinai.

Kada konzumirate slatko, telo oslobađa insulin, hormon koji nastaje u pankreasu. Zadatak insulina je da normalizuje glukozu u krvi, odnosno da stabilizuje nivo šećera– objašnjava doktorka Sam.

Kada insulin odradi svoj posao i nivo šećera u krvi opada. To znači da ste došli do određenog vrhunca, nakon kog sledi nagli pad koji daje ponovni osećaj gladi za šećerom. Osećaj da ste žedni ili gladni, kao i osećaj umora, takođe mogu da budu posledica dugotrajnog konzumiranja slatkog.

– Fiziološki odgovor tela je da pusti dovoljno insulina kako bi se izborio sa svim šećerom, a to ima svoje posledice. Ukoliko konzumirate proste šećere, kasnije ćete osetiti glad i umor zbog toga što niste uneli dovoljno namirnica koje zaista podižu energiju – kaže dr Kristen Gradni iz Akademije za ishranu i dijetetike.Računica je prilično jednostavna: višak šećera dovodi do gojenja i stvaranja masti u organizmu. Hrana sa puno šećera ne samo da ima mnogo kalorija nego gotovo da ne sadrži korisna vlakna i proteine. Zato unesemo mnogo više slatkiša pre nego što osetimo sitost. To je opasan ciklus. Ako jedete slatko, gojite se, a osećaj gladi i dalje ostaje .

Jedna od važnijih funkcija jetre je da reguliše nivo šećera u krvi. Ćelije koriste glukozu iz krvi kako bi stvarale energiju, a višak preuzima jetra i skladišti ga u formi glikogena. Kada ćelijama bude ponovo potrebna energija, onda će jetra osloboditi glukozu u krvotok.

Jetra ne može neograničeno da skladišti glukozu, tako da se ostatak pretvara u salo. Vremenom nastaje masna jetra, opasna bolest koja može da se razvije u cirozu jetre. Mnogo šećera u krvi utiče na kolagen i elastin u koži. Kolagen prestaje da se proizvodi i koža i telo brže stare – objašnjava dermatolog Debra Dželman. Sam po sebi, šećer nije štetan za zube, ali pokreće procese koji jesu. U našim ustima postoje bakterija koje se hrane šećerom. U tom procesu dolazi do ispuštanja kiseline koja uništava zubnu gleđ – kaže Džesika Emeri, stomatolog iz Čikaga. Ukoliko volite slatkiše, važno je da nađete pravu meru. Ponekad nas natpisi na proizvodima uveravaju da su oni bez šećera, ali nemojte ovo uzimati zdravo za gotovo. Samo balansirana i zdrava ishrana, može pomoći da vaše telo ostane zdravo, mlado i funkcionalno.Kad imate visok nivo šećera u ishrani, poznato je da je to loše po vaše zdravlje, ali potpuno ga izbaciti takođe ume da bude teško, naročito zato što to može da izazove širok dijapazon neprijatnih simptoma.

Možda će vas iznenaditi da unošenje šećera (u Velikoj Britaniji, ali i drugim razvijenim zemljama sveta makar) zapravo u protekloj deceniji postojano opada.

To bi moglo da se dešava iz raznih razloga, kao što je promena u ukusima i načinu života, sa porastom popularnosti dijeta sa unosom male količine ugljenih hidrata, kao što je keto, u poslednjoj deceniji.

Bolje razumevanje opasnosti unosa viška šećera po naše zdravlje takođe je možda uticalo na ovaj pad.

Smanjenje unosa šećera ima očigledne koristi po naše zdravlje, kao što je smanjeni unos kalorija, što može da pomogne kod gubitka kilograma i poboljšanog zdravlja zuba.

Ali ljudi se nekad žale na negativne nuspojave kad pokušavaju da jedu manje šećera.

Među tim simptomima su glavobolja, zamor i promene raspoloženja, koji su obično privremeni.

Razlog za te nuspojave trenutno nije do kraja objašnjen.

Ali je verovatno da ovi simptomi imaju veze sa tim kako mozak reaguje kad je izložen zašećerenoj hrani - kao i sa biologijom „nagrade".

Ugljeni hidrati dolaze u nekoliko oblika - između ostalog i kao šećer, što na prirodan način može da se desi u raznim vrstama hrane, kao što je fruktoza u voću i laktoza u mleku.

Stoni šećer - poznat kao saharoza - može da se pronađe u šećernoj trsci, šećernoj repi i sirupu javora, dok su glukoza i fruktoza glavni sastojci meda.

Kako je masovna proizvodnja hrane postala norma, saharoza i drugi šećeri sada se dodaju hrani da bi bila ukusnija.

Pored poboljšanog ukusa i osećaja „izdašnosti" kod hrane koja ima veći nivo šećera, on takođe vrši snažan biološki uticaj na mozak.

Ovi efekti su toliko značajni da je to čak dovelo do rasprave da li možete da budete „navučeni" na šećer - iako se to još proučava.

Saharoza aktivira receptore slatkog ukusa u ustima, što na kraju dovodi do lučenja hemikalije po imenu dopamin u mozgu.

Dopamin je neurotransmiter, što znači da je to hemikalija koja prenosi poruke između nerava u mozgu.

Kad smo izloženi stimulansu nagrade, mozak reaguje tako što luči dopamin.

Zbog toga se on često naziva i hemikalijom „nagrade".

Nagrađujući efekti dopamina najčešće se sreću u delu mozga vezanom za zadovoljstvo i nagradu.

Nagrada upravlja našim ponašanjem - što znači da smo motivisani da ponavljamo ponašanje koje izaziva lučenje dopamina.

Dopamin može da nas navede da tražimo, recimo, brzu hranu.

Eksperimenti i na životinjama i na ljudima pokazali su koliko snažno šećer aktivira te puteve nagrađivanja.

Naglašena slatkoća prevazilazi čak i kokain u pogledu interne nagrade koju izaziva.

Šećer može da aktivira te puteve nagrađivanja u mozgu bilo da se oseti u ustima ili luči u krvotok, kao što su pokazala istraživanja na miševima.

To znači da njegovo dejstvo zavisi od slatkog ukusa.

Kod pacova, postoje čvrsti dokazi da unošenje saharoze zapravo može da promeni moždane strukture koje aktiviraju dopamin, kao i da promeni emocionalno procesuiranje i modifikovanje ponašanja, i kod životinja i kod ljudi.

Očigledno je da šećer može da ima snažno dejstvo na nas.

Zbog toga ne iznenađuje javljanje negativnih efekata kad jedemo manje šećera ili ga u potpunosti izbacimo iz ishrane.

I mentalni i fizički simptomi primećeni su tokom ove rane faze „šećerne apstinencijalne krize" - kao što su depresija, anksioznost, mentalna zamagljenost i žudnja za hranom, uz glavobolje, zamor i vrtoglavicu.

To znači da „skidanje" sa šećera ume da bude veoma neprijatno, i mentalno i fizički, što bi nekima moglo da oteža pridržavanje promenjenog režima ishrane.

Osnov ovih simptoma nije opsežno proučavan, ali je vrlo verovatno da su povezani sa putevima nagrađivanja u mozgu.

Iako je ideja „navučenosti na šećer" kontroverzna, dokazi kod pacova ukazuju na to da, kao i druge adiktivne supstance, šećer može da izazove maratonsko uzimanje, žudnju i anksioznost usled apstinencijalne krize.

Druga istraživanja kod životinja pokazala su da su efekti zavisnosti od šećera, apstinencijalna kriza i recidiv slični onima kod droga.

Ali većina istraživanja koja postoje u ovoj oblasti rađena su na životinjama, tako da je trenutno teško reći da li isto važi i za ljude.

Putevi nagrađivanja u ljudskom mozgu ostali su nepromenjeni evolucijom.

Vrlo je verovatno da mnogi drugi organizmi imaju slične puteve nagrađivanja u mozgu.

To znači da je biološki uticaj šećerne apstinencijalne krize primećen kod životinja verovatno prisutan u određenoj meri i kod ljudi, zato što naš mozak ima vrlo slične puteve nagrađivanja.

Kad se šećer izbaci iz ishrane, rapidno smanjenje dejstva dopamina na mozak verovatno utiče na normalno funkcionisanje mnogih različitih moždanih puteva.

Iza simptoma kod ljudi koji izbace ili smanje šećer u ishrani gotovo sigurno stoji promena u hemijskoj ravnoteži mozga.

Kao što učestvuje u nagradi, dopamin takođe reguliše hormonsku kontrolu, mučninu i povraćanje, i anksioznost.

Kad se šećer izbaci iz ishrane, rapidno smanjenje dejstva dopamina na mozak verovatno utiče na normalno funkcionisanje mnogih različitih moždanih puteva, što objašnjava zašto ljudi prijavljuju ove simptome.

Iako je istraživanje šećerne apstinencijalne krize kod ljudi vrlo ograničeno, jedna studija pružila je dokaze za simptome apstinencijalne krize i povećanje žudnje za šećerom nakon što je on izbačen iz ishrane gojaznih adolescenata.

Kao i kod bilo koje druge promene ishrane, ključno je istrajavanje.

Ako želite da smanjite šećer u ishrani na duže staze, pregrmeti prvih nekoliko teških nedelja je ključno.

Važno je, međutim, prihvatiti i da šećer nije sam po sebi „loš" - već da ga samo treba jesti umereno, uz zdravu ishranu i vežbu.

SVE TO DOBRO ZNAMO I UPLASENI SMO ZA NASE ZDRAVLJE SVE DO SITUACJE KADA SMO POD STRESOM (SVAKI DAN), UPLASENI ILI TUZNI. NASE ISKUSTVO ALI I FILMOVI I SERIJE NAS UCE DA U TIM SITUACIJAMA KANTICA SLADOLEDA OD COKOLADE ILI 'BRDO' COKOLADE POMAZE, PROVERILA MILION PUTA I TVRDIM DA JE TO ISTINA. STO ZNA I MOJA MASNA JETRA!

понедељак, 22. јул 2024.

TROPSKA VRELINA

 NIJE REC O SERIJI KOJA JE BAS SUPER. REC JE O OVOJ TROPSKOJ VRELINI KOJA NAS MUCI OVIH DANA. NIJE DA NIKAD NIJE BILO OVOLIKO VRUCE, OVDE JE MOZDA VECI PROBLEM STO JE RECIMO OVOG LETA PREDVIDJENO 60 TROPSKIH DANA  I NOCI A TO JESTE BAS MNOGO

Opasno visoke temperature postale su svakodnevica u regionima koji su davno i možda sad već ironično definisani kao oni sa „umerenom klimom”. Ako dodamo superćelijske oluje, ekstremne dnevne oscilacije i zadržimo se samo na letu, šta bismo onda danas podrazumevali pod onim „neumereno”? Ili je prosto u svakom segmentu života umereno prevaziđeno, pa je onda i klima u trendu „preteranosti”. Čisto da ne bude dosadno.

Nažalost, priča o klimi danas nikako nije samo o vremenu, temperaturama i nepogodama. Ekstremni uslovi severnu hemisferu u letnjim mesecima pretvaraju u po život opasnu zonu, nalik tropskoj. Zato se već sada suočavamo sa pitanjem opstanka, i to onda kada su prognoze pogoršanja klimatskih uslova za budućnost sve gore.

Pitanje limita ljudskog organizma da odgovori ekstremnim uslovima poslednjih godina, nažalost, sve češće nije nikakva teorija ili misterija. Samo prošle nedelje najmanje 550 hodočasnika preminulo je u Meki usled posledica toplotnog udara. Mnogo više, kolabiralo je nakon što su temperature premašile 50 stepeni.

Iznenađenje? Nažalost ne. I prošle godine je, prema podacima različitih zemalja, preminulo najmanje 240 hodočasnika. Uprkos zvaničnim podacima da se temperature u oblasti u kojoj se izvode pomenuti rituali povećavaju za 0,4 stepena svake decenije, posledice promena govore da se iz godine u godinu one dešavaju možda i brže. Čak dvadeset godina ranije, 2003, toplotni talas u Evropi izazvao je oko 70.000 smrtnih slučajeva.

Istovremeno, u Sjedinjenim Američkim Državama, na godišnjem nivou, toplotni talasi ubiju više ljudi nego uragani, grmljavine i munje, tornada, poplave i zemljotresi zajedno. Približavanje ili premašivanje 50. stepena Celzijusa u poslednjih godinu dana već je registrovano u Meksiku, Kini, Kaliforniji, Iranu, Italiji, Grčkoj, Turskoj i mnogim drugim zemljama.

Premda smo skoro svi naučili da je izlaganje suncu štetno, a svakodnevna upozorenja o opasnostima od visokih temperatura više nisu nikakva retkost, malo ljudi zaista razume kako ekstremna toplota utiče na ljudsko telo. Kažu, previše je jezivo za zamišljanje. I jeste. Ali možda je vreme da obratimo pažnju na neke od posledica, odnosno kako ih možemo sprečiti.

Prosečno ljudsko telo u mirovanju emituje približno istu količinu toplote kao sijalica od 100 vati. Ova toplota oslobađa se preko površine kože. I to je u redu kada je temperatura okoline ispod temperature našeg tela, odnosno 37°C. Ipak, kada se spoljašnja temperatura približava ili premaši ovu vrednost, i čovek osim oslobađanja istovremeno i apsorbuje visoku toplotu, sprečavanje pregrevanja jedino obezbeđuje znojenje, odnosno hlađenje isparavanjem.

Hipotalamus mozga centar je odakle se odašilje signal znojnim žlezdama kože da povećano luče znoj, jer je samo 5 procenata od ukupno od 2,5 miliona žlezda aktivno u optimalnim uslovima. Mali površni krvni sudovi se šire i dovode više krvi u kapilare kože u pokušaju da tu hladnoću iskoriste, te oslobode telo viška toplote. Crvenilo je zato jedan od prvih znakova da je telo reagovalo na toplotu započinjanjem režima hlađenja. Sve što je u kontaktu sa kožom, uključujući odeću i vazduh, prima deo oslobođene toplote.

Međutim, temperatura vazduha nije jedini kritični element koji alarmira naš organizam. Poznato je svima da visoka temperatura uz nisku vlažnost vazduha može biti podnošljiva. Ali kada je vlažnost visoka, prethodno opisano hlađenje znojenjem postaje manje efikasno. Vazduh je prosto već zasićen vlagom. Krv se ne hladi, temperatura tela se povećava, te se pokreću protokoli hitne zaštite vitalnih funkcija.

Povećanjem protoka krvi u kožu, srce se sve više napreže. Za svakih 0,5°C porasta telesne temperature otkucaji zdravog srca povećavaju se za 10 otkucaja u minuti. Naprezanje srca, međutim, nije samo posledica izazova povećanog protoka krvi u kožu, već istovremenog održavanja protoka krvi i u vitalnim organima tela.

Ovo postaje sve ozbiljniji zahtev, osobi se registruje ubrzanje pulsa i nastupa stanje vrtoglavice. Mozak signalizira mišićima da uspore uzrokujući umor. Nervne ćelije postaju sve pasivnije. Prekomerno znojenje uzrokuje gubitak važnih elektrolita. Tako nagli pad natrijuma, kalijuma i kalcijuma može izazivati nevoljne kontrakcije. Mišići koji će se najverovatnije grčiti su oni koji su angažovani tokom aktivnosti osobe, a svaki grč traje nekoliko minuta. Ako osoba trči, spazmi će zahvatati noge, a ukoliko su iz nekih razloga aktivne ruke, onda će spazmi biti locirani na tom mestu. Pored bolnih spazama, a usled gubitka elektrolita nastupa i glavobolja, mučnina, vrtoglavica ili povraćanje.

Bez uslova da se ovakva toplotna iscrpljenost leči hlađenjem, odmorom i nekom vrstom nadoknade elektrolita, lako i vrlo brzo može doći do progresije ka opasnom stanju. Već na telesnim temperaturama iznad 40°C funkcije brojnih organa počinju da se gase a ćelije propadaju. Mozak može krenuti da otiče. Preopterećeno srce usled iscrpljenosti ulazi u stanje srčanog zastoja, odnosno infarkta. Svi, ili samo neki od pomenutih procesa, mogu voditi u smrtni ishod. Toplotni udar zato je stanje visokog rizika.

Halucinacije, napadi, topla suva koža i ubrzanje procesa zapaljenja neka su od stanja koja pogađaju žrtvu toplotnog udara. Među različitim procesima dolazi i do pritiska na bubrege, te su oni među organima koji prvi mogu nastradati. Telo postaje intoksicirano, jer nije omogućeno efikasno oslobađanje od toksina preko bubrega. To daje jo-jo efekat na ostale organe i oni otkazuju jedan po jedan.

Kamilo Mora, vanredni profesor na Univerzitetu Havaja i vodeći autor studije iz 2017. godine objavljene u Nature Climate Change, opisuje čak 27 različitih načina na koje telo podleže pregrevanju, od pomenutog otkazivanja bubrega do trovanja krvi kada se sluznica creva raspada. Svaki od načina može dovesti do smrti u roku od samo nekoliko sati. Taj užas sa kojim se suočava ljudsko telo, ukoliko preživi, nekada ostavlja trajne posledice. Bubrezi mogu biti trajno disfunkcionalni, creva oštećena, a pacijent na dijalizi do kraja života. Moroova studija pokazuje da bi do 2100. godine 75% globalne populacije moglo biti izloženo smrtonosnim toplotnim talasima u trajanju od najmanje 20 dana godišnje.

Ako razumemo proces izlaganja ekstremnoj toploti, možemo li prepoznati rane znake pregrevanja i sprečiti toplotni udar?’

Odeća. Tokom vlažnih dana npr. javlja se tzv. toplotni osip, poznat i kao bodljikava toplota. To su mali plikovi nalik bubuljicama koji izbijaju kada znoj zarobljen ispod uske odeće ne može da ispari, pa se pore začepe. Osip se obično pojavljuje na grudima, vratu i/ili pazuhu kada je odeća pripijena, ili oko grudi ili prepona ako je veš tesan. Toplotni osip se razlikuje od opekotina od sunca i plikovi obično nisu opasni. Čak i ako osipa nema, neadekvatna odeća može sprečiti efikasno znojenje, odnosno hlađenje kože.

Veći unos tečnosti obezbeđuje efikasan proces znojenja i sprečava nastanak dehidratacije.

Aktivnosti napolju, poput sporta i teških fizičkih poslova, ili kod radnika koji u obavezi korišćenja zaštitne odeće koja onemogućava znojenje, imaju poseban rizik od pregrevanja. Odmor, naročito noćni kada su temperature niže, rehidracija, hlađenje u klimatizovanim prostorijama, prepoznavanje znakova pregrevanja poput osipa, grčeva i slično, važni su mehanizmi oporavka. Izgubljeni natrijum se najbolje vraća konzumiranjem slane hrane, a pregrejano telo najbrže se hladi tuširanjem hladnom vodom.

Konačno, kada se temperatura tela oporavi, većini ljudi nije potrebna medicinska nega. Međutim, kardiovaskularni bolesnici ipak se upućuju na lekarski pregled. Ukoliko nema uslova za prekid aktivnosti i sklanjanje od povišene temperature, stanje jednog od 10 ljudi eskalira do toplotnog udara kada telo više ne može da kontroliše svoju temperaturu, gde koža postaje crvena i vruća na dodir, a znojenja nema. U ovom trenutku, telo praktično prestaje sa pokušajem da se ohladi. U ovom stanju, smrtni ishod nastupa kod približno 65 procenata ljudi. Klasični slučajevi uključuju decu ostavljenu u zatvorenim automobilima koji gube život za nekoliko minuta. Dovoljno strašno da pregrevanje shvatimo ozbiljno.

I OVO NIJE SVE  ZA OVO LETO NAPROTIV.

  Srbiji i dalje ne jenjava toplotni talas. Maksimalne temperature dostižu i 40 stepeni tokom dana, dok tokom noći ne padaju ispod 20 stepeni. U celoj zemlji na snazi je crveni meteo-alarm, koji označava vrlo opasno vreme.

 Sparina je najveći problem trenutno, to najviše osećamo i to nam pravi najveće probleme. Trenutno smo na maksimumu ovog afričkog anticiklona, nazvanog Haron, kao i prošle godine. Ove godine ne postižemo neke preterane rekorde, temperature nisu dosegle 43-44 stepena, ali traje predugo i veoma je sparno.

Kada je reč o nastavku leta, Ristić je rekao da se očekuje da će se temperature polako normalizovati krajem jula, ali i dalje ostati tropske, preko 30 stepeni.

- Početak avgusta će biti malo svežiji, sa temperaturama oko 30 stepeni, ali tokom avgusta nas očekuje novi afrički anticiklon, novi toplotni talas, sa temperaturama ponovo oko 40 stepeni.

- Moramo da se naviknemo na novu realnost i polako se prilagodimo na ove temperature i dešavanja - 

NIJE DA MOGU DA IZDRZIM OVE NOVE USLOVE .LETO INACE OBOZAVAM I UVEK ,I PREKRATKO TRAJE. OVOGA PUTA LETO ME JE 'ZAKOVALO' U KUCU I TO NIKAKO NIJE DOBRO. TO VISE NIJE ONO MOJE LETO ISPUNJENO SADRZAJIMA ZA OPUSTANJE I ODMOR OD CELOGODISNJIH MUKA I PROBLEMA. POSTALO JE I ONO PROBLEM. STRASNO BAS!

петак, 19. јул 2024.

CERKA, MAJKA ILI SNAJKA

 NIJE LAKO MUSKARCIMA. TREBA IZABRATI KOJU ZENU NAJVISE VOLITE. KOJU GOD DA IZABERETE NECE VAM BITI DOBRO JER CE SE OSTALE OSECATI UGROZENO. NE ZNAM KOLIKO JE OVA STATISTIKA TACNA,ALI AJDE DA VIDIMO.

U vreme kada, prema rečima stručnjaka, brakovi olako "pucaju", svi žele da znaju tajnu zdravog porodičnog života. Tako je na društvenim mrežama postao viralan snimak ankete za muškarce. Upitani su koja žena im je najvažnija u životu - majka, supruga ili ćerka. Odgovori su iznenadili psihologa. Većina muškaraca je majku stavila na prvo mesto, mali broj ćerku, a gotovo svi su suprugu stavili na poslednje.

Isabela Braun, psihološkinja i autorka popularnih knjiga, prokomentarisala je ove odgovore. Ona je objasnila zašto nijedan odgovor nije dobar.

"Nijedan od ovih muškaraca nije dao dobar odgovor. Kada ste u braku, vaša žena uvek treba da bude na prvom mestu jer je to jedini pravi način i da naučite svoju decu da supružnik uvek treba da bude prioritet. A u stabilnom domu, punom ljubavi i poštovanja ne postoji šansa za razvod.

Mimo svega, ne znam kako da objasnim fenomen odnosa muškarca i njegove majke, jer u jednom momentu to postaje nezdravo, pogotovo kad odrastu. Jednom sam čak i imala dečka koji mi je rekao da nikada neću moći da mu budem važna kao njegova mama, a to je bilo nakon nekoliko godina veze.

Ne mislim da je pod tim mislio nešto loše, čak mi je i drago što ima dobar odnos sa svojom porodicom, ali ako planirate da provedete ostatak života sa jednom osobom, a mama vam je još uvek broj jedan, onda zaista niste spremni na sve ono što brak podrazumeva", ispričala je Isabela.

U životu muškarca, veza sa majkom je od najveće važnosti. Ona predstavlja model za njegove buduće emotivne odnose – ili antimodel. Tražićeš za sebe ženu koja je na neki vitalan način slična tvojoj majci, ili koja je potpuno različita od nje (a verovatno nećeš ni primetiti da je ta potpuno različita, zapravo vitalno slična) jer ljubav izjednačavaš sa ljubavlju majke. Ona pored koje se osećaš kao pored majke, za tebe je prava. Druga stvar je kako se ti zapravo osećaš – zapostavljeno ili uvaženo, prihvaćeno ili odbačeno, da li je majka neko ko te kritikovao ili ti uvek praštao, neko ko je ponosan na tebe ili nezadovoljan tobom, da li je posesivna ili je umela da te pusti i oslobodi svog uticaja.To je dug koji nikada nećeš moći da vratiš, osim tako što ćeš učestvovati u začeću sopstvenog deteta i omogućiti nekoj ženi da nekome omogući da postoji. Zbog toga si u posebno osetljivoj poziciji u odnosu na majku – moraš da je poštuješ, to se ne dovodi u pitanje, ali bilo bi idealno da možeš i da joj veruješ. Jer, ona ti možda šalje poruku da bi bila srećnija i ispunjenija osoba da nije morala da rodi tebe i promeni svoj život, ili je od tebe napravila centar svog života i osećaš krivicu svaki put kad pokušaš da se izmakneš, da imaš svoju privatnost i svoj život koji nema veze sa njom. Možda moraš da se boriš protiv okova majčine ljubavi, ili možda žudiš za njima, ali ta baraba će ti pomoći da odrasteš i osamostališ se, ukoliko si svestan sebe i problema u odnosu sa majkom.Uvek ti lakne kad ti majka nešto odobrava, umesto da izrazi svoje neslaganje, iako si to očekivao. Ne zato što bi ti odustao od nečega što se njoj ne sviđa, nego zato što ti je važno da znaš da te ona uvek razume i podržava. Ona u tebe ugrađuje taj osećaj, ona je tvoj unutrašnji kritičar koji može da se razvije do totalne samodestrukcije, ili tvoj unutrašnji motivator, koji te uvek bodri i kaže „nema veze, to je lekcija, sledeći put će biti bolje“. Od njenog mišljenja o tebi umnogome zavisi tvoje mišljenje o sebi. U najvećom meri, majka je ugrađena u tebe na najsuptilnije (i najbrutalnije) načine i velika je sreća i blagoslov ako njen glas u tvojoj glavi govori „veruj u sebe, ne odustaj, biće sve u redu, videćeš“.

U životu svakog muškarca, postoji nekoliko ključnih figura koje oblikuju njegov karakter, stavove i emocionalno blagostanje. Majka i otac su najvažniji. No kako muškarac sazrijeva, ključno mjesto zauzima njegova supruga; žena koja će biti svaki korak uz njega, podržavati ga u njegovim stremljenima (i on nju) stvarati obitelj s njim, dijeliti kredite i voditi ljubav. Da, majka zaista pada u drugi plan i to je prirodan poredak stvar. Da je drugačije, sinovi bi sve ovo nabrojano ostvarivali s majkama, a ne sa suprugama.

Ovo može izazvati nesuglasice i sukobe, posebno ako majka ne razumije ili ne prihvaća ovu promjenu u dinamici odnosa, a to je vrlo često u takozvanom mediteranskom kulturnom krugu gdje muškarci napuštaju maminu kuću, kuhinju i skute u četrdesetima.

Pronađe li suprugu, posve je za očekivati da će majci kojoj se život vrtio oko sina (i samo oko sina) srce pomalo napuknuti. Ali mudra majka zna da je natjecanje sa snahom za ljubav i pažnju sina vrlo štetno i to za sve uključene strane. Zapravo, najveći ceh će platiti njen sin. Zdrava majka zna da joj je životni partner muškarac za kojeg se udala, a ne sin.Ljubav između muža i žene razlikuje se od one između majke i sina; ona je temeljena na romantičnoj, partnerskoj vezi koja zahtijeva međusobno povjerenje, podršku i uzajamno poštovanje. Ako majka krene nagrizati to poštivanje i podršku, stvari kreću nizbrdo, a njen će sin patiti.

 kada se rodi devojčica, u očevom srcu se otapaju glečeri ponosa i dolazi do izražaja ono iskonsko i ranjivo – mala princeza je tatina najveća ljubav i najveća briga. Kako da je zaštiti i uputi, da bude srećna i da se snađe u svetu kojim vladaju muškarci? Ženski svet, drugačiji od onog koji je upoznao kroz svet svoje majke i svoje supruge, dolazi da osvoji i pokori njegovu snagu i stavi je u svoju službu, za sva vremena. 

Devojčica je tatina princeza, a on je njen podanik i vitez, spreman da zbog nje uleti u svaku životnu borbu i učini sve za njenu sigurnost – a i više od svega, za njen osmeh. 

Na stranu tradicija, stereotipi i psihologija – da li ste primetili koliko često ćerke upadljivo liče na svoje očeve? Kao da je ta posebna veza određena nečim višim i dubljim od svega podložnog analizi i diskusiji. 

Možda postoje nedokučivi razlozi za posebnost veze između očeva i kćeri, možda su ćerke poseban dar i poseban izazov za muško srce, da otkrije i osvesti u sebi ono ranjivo mesto, suštinu brižne i nesebične ljubavi, koju na drugi način ne bi upoznalo. Očevi su “slabi” na svoje kćeri, a devojčice “vrte” svoje tate “oko malog prsta” – to je ono što naša kultura prepoznaje sa simpatijama, sa popustljivim i duhovitim osvrtom, različitim od onog osuđujućeg namenjenog “maminim sinovima”. 

Psihologija identifikuje fazu razvoja u kojoj su dečaci posebno vezani za majku, a devojčice za oca, u kojoj vide svog roditelja suprotnog pola kao partnera i mogu biti ljubomorni na drugog roditelja. Devojčice govore kako će se “udati za tatu” kad porastu – otac je model muškarca, prema kome formiraju vrednosti koje traže u suprotnom polu u odraslom dobu, na pozitivan ili negativan način. Prema tome, tata ima ogromnu odgovornost za buduću sreću svoje kćeri, za stabilnost i ispunjenost u njenim emotivnim odnosima. Čak i kad toga nisu svesni, očevi duboko osećaju tu odgovornost i spremni su da zbog svojih kćeri otkriju i izgrade ono najbolje u sebi.

Ako imate tu sreću, čast i odgovornost da budete otac devojčice, onda znate o čemu govorimo. Sinovi su očev ponos i duša, ali ćerke su očevo srce i sva ona osećanja koja preplavljuju i sa kojima nije lako izaći na kraj. 

U životu devojčice, tata je onaj sa kojim se ide u naročito zabavne avanture, tata obično ima sve ono strpljenje da odgovara na beskrajna pitanja, tata ume da se uživi u igru kao pravi drugar,  tata je ne upozorava da će se isprljati, nego se isprlja zajedno sa njom, a kad se umori, tata može da je nosi na ramenima na kojima se oseća kao na krovu sveta. Tata ne kupuje neki poklon, tek onako, nego donosi baš onu lutku koju je njegova devojčica želela, baš onu čarobnu igračku koja se tog trenutka uklapa u njen svet mašte. 

Tata ima svako pravo da razmazi svoju princezu i da je uveri da je najposebnija na svetu i da zaslužuje najbolje za sebe – a to je ono što svaka odrasla žena ponekad zaboravi i čega mora da se seti, da bi povratila svoju snagu i samopoštovanje. Mnoge srećne žene, kćeri su očeva koji su ih obožavali i kojima su zahvalne za svoju hrabrost i stabilnost. 

SVE SAM PROSLA. BILA CERKA, SUPRUGA ,MAJKA I VERUJTE NIJE LAKO MUSKARCIMA. MI SMO ZENE VEOMA POSESIVNE, PREMA OCU, MUZU I SINU I ZATO  MI ZENE TREA DA IM POMOGNEMO DA DONESU  ODLUKU KOJA CE SVIM 'NJEGOVIM' ZENAMA' ODGOVARATI. POSTOVANJE  PREMA MAJCI ,LJUBAV MUSKARCA PREMA ZENI I NAJBOLJI TATA NA SVETU TO SE MOZE VERUJTE MI


уторак, 16. јул 2024.

ROBOT= DOKTORI

 UPOTREBA ROBOTIKE U MEDICINI VEC JE UVELIKO UZELA MAHA. EVO U KINI SE OTVARA PRVA BOLNICA KOJA ZAPOSLJAVA SAMO DOKTORE ROBOTE I MOCI CE DNEVNO DA PREGLEDA, ISPITA I  RESI  PROBLEME 3000 PACIJENATA. IMPRESIVNO!

PA HAJDE DA VIDIMO STA ZNAMO O ROBOTIMA DOKTORIMA.

Upotreba robotike u medicini dobija nove horizonte, iz korena menjajući način na koji se izvode hirurške i druge medicinske procedure. Danas, robotika stoji rame uz rame sa lekarima i hirurzima, pružajući podršku u različitim aktivnostima. Zahvaljujući tehnološkim dostignućima, sada je moguće izvesti ne samo komplikovane hirurške procedure, već i operisati na daljinu. Pored toga, integracijom robotike smanjuje se verovatnoća ljudske greške i omogućuje preciznije i efikasnije lečenje, sve u cilju dobrobiti pacijenta.

U proteklih šest decenija, roboti su evoluirali, postepeno dobijajući specijalizovanu namenu. Danas roboti imaju značajnu ulogu u poljoprivredi, transportu, sprovođenju zakona, vojsci i kućnim proizvodima. Međutim, značajan uticaj robota na čovečanstvo je u oblasti medicine, gde pomažu u lečenju pacijenata.

Već dugi niz godina, medicina je lider u tehnološkom napretku, a uključivanje robotike je odličan primer za to. Niz novih tehnologija kao što su hirurški roboti i egzoskeleti za rehabilitaciju menjaju način na koji pristupamo zdravstvenoj zaštiti, stvarajući nove mogućnosti za negu i lečenje pacijenata. 

Robotska tehnologija je omogućila lekarima i hirurzima da izvode složene procedure sa povećanom tačnošću i preciznošću, što dovodi do manje komplikacija i samim tim manje neprijatnosti za pacijente. Pre samo nekoliko decenija, minimalno invazivne operacije poput uklanjanja žučne kese i bajpasa koronarne arterije bile su mnogo komplikovanije. Pored toga, postoperativni oporavak je bio duži, pa je pacijentima bilo potrebno i po nekoliko meseci za oporavak. 

Danas, medicinski stručnjaci koriste robote ne samo za obavljanje hirurških zahvata, već i za pružanje poboljšane i sveobuhvatne nege svojim pacijentima. Naime, proces lečenja može biti dug i emotivno iscrpljujući, posebno kada zdravstveni radnici nemaju dovoljno osoblja. Upotreba medicinskih robota može ublažiti ove nedostatke i dovesti do transformacije u procesu lečenja, i biti od koristi i pacijentima i negovateljima.

Kao što je već pomenuto, prednosti koje dolaze uz robote odraziće se u različitim oblastima u zdravstvu. Možda najpovoljniji i najkonstruktivniji napredak će se ogledati u sigurnijem okruženju, efikasnim procesima u kliničkoj brizi i brizi o pacijentima na visokom nivou. 

U bolnicama u kojim postoji mogućnost izlaganja bolestima koriste se autonomni mobilni roboti (AMR) za donošenje zaliha i posteljine. Ovo je od ogromne važnosti za zdravstveno osoblje jer može doprineti očuvanju zdravlja. Bolničke infekcije mogu se smanjiti primenom robota za čišćenje i dezinfekciju koje već koriste stotine zdravstvenih ustanova. Društveni roboti, neka vrsta ARM-a, pomažu pri premeštanju kreveta ili pacijenata, olakšavajući fizički teret zdravstvenim radnicima. 

AMR-i su takođe u stanju da pojednostave uobičajene aktivnosti, smanje fizičke zahteve opterećenja ljudskog osoblja i garantuju doslednije procedure. Štaviše, ovi roboti mogu pomoći u prevazilaženju nedostatka osoblja i problema. Praćenjem zaliha i brzim kupovinama, oni osiguravaju da su zalihe, oprema i lekovi dostupni kada i gde su potrebni. AMR-i za dezinfekciju i čišćenje omogućavaju brzu dezinfekciju i čišćenje prostorija, čime se sobe brzo pripremaju za pacijente. Ovo omogućava bolničkom osoblju da se koncentriše na efikasan rad usredsređen na pacijente. 

Upotreba robotike u zdravstvu i medicini značajno je napredovala od kada je prvi put uvedena u operacione sale pre više od 30 godina. Trenutno roboti pomažu u nizu medicinskih oblasti. To su: 

  • Sanitarni roboti, 
  • Roboti za negu, 
  • Egzoskeleti, 
  • Roboti za druženje, 
  • Hirurški roboti 
  • AI doktori.

    Robotska hirurgija je produžena ruka minimalno invazivne hirurgije, kažu stručnjaci. Roboti neće zameniti lekare, ali će im olakšati posao.

    “Nema hirurga koji radi laparoskopiju da nije imao teniski lakat, ja sam imao na obe ruke, da nema problema sa kičmom, tako da ergonomski je jako, jako lepo. Lično sam optimista mislim da će za 4-5 godina većina ozbiljnih centara imati robota, tako da ovo je super “Možete koristiti robota u ginekologiji, urologiji u abromenskoj hirurgiji, u torakalnoj hirurgiji, u kolarektalnoj hirurgiji, tako da imate širok spektrum operacija, nije on jedinstven za nešto jako specifično”,
     
     Robotika u operacionoj sali. Neki roboti već su u upotrebi u pojedinim klinikama u Evropi. Da Vinči je robot vredan više miliona evra, koji lekarima olakšava posao, a pacijentima garantuje uspešnije operacije.

    U budućnosti, operacije bi mogle da obavljaju mašine. U Ginekološkoj univerzitetskoj bolnici u Korku doktor Met Hjuit kontroliše operacioni robot Da Vinči koji operiše prvog pacijenta tog dana. Da Vinči robot košta između milion i dva miliona evra, a uređaje pravi američka kompanija „Intuitive Surgical“.

    Mnogi lekari kažu da su prednosti ovakvog načina operisanja kao i kod drugih minimalno invazivnih tehnika kada se kroz mali otvor u telo pacijenta unose kamere i instrumenti. Kod tradicionalne „otvorene“ hirurgije pravi se veliki rez kako bi se obezbedio pristup organima pacijenta. Doktor Hjuit kaže da je robot bolji od standardne minimalno invazivne tehnike iz više razloga:

    „Kod operacije uz pomoć robota hirurg ima trodimenzionalnu sliku, tako da ima utisak dubine koji ne postoji kod tradicionalne minimalno invazivne tehnike“.

    Direktna kontrola kamerom

    Druge prednosti su fleksibilniji instrumenti i direktna kontrola trodimenzionalne kamere, pri čemu nije potrebna pomoć posebno obučenog asistenta. Smanjuje se i prirodni tremor koji postoji i kod najboljeg hirurga i bolja je kontrola instrumenata. Doktor Hjuit kaže: „Hirurg sedi za konzolom i operiše gledajući u trodimenzionalni ekran, tako da je donekle udaljen od pacijenta“.Ispod 3D ekrana su manipulatori koje hirurg koristi kako bi povezao ruke sa instrumentima i serija pedala koje omogućavaju dodatnu kontrolu. Drugi deo sistema je orman u kome su kompjuteri koji omogućavaju trodimenzionalnu vizualizaciju i treći deo uređaja direktno je povezan sa pacijentom na operacionom stolu.


    Taj deo mašine predstavlja robota i veoma je sličan robotima koji mogu da se vide u fabrikama automobila. Pored tri ruke sa operacionim instrumentima kojima se upravlja daljinski, robot ima i četvrtu ruku sa trodimenzionalnom kamerom visoke rezolucije.

    Umanjuje se i rizik od infekcije

    Kod tradicionalnih operacija vreme oporavka pacijenta je veoma dugo i postoji veliki rizik infekcije i drugih komplikacija. U ovoj bolnici sveden je na minimum broj operacija u kojima se odstranjuje materica, histeroktomija, i drugih procedura koje iziskuju tradicionalnu otvorenu hirurgiju.

    Robotska hirurgija predstavlja dobar deo te strategije, jer hirurzi koji su radili otvorene operacije lakše prelaze na nju, nego na tradicionalnu minimalno invazivnu tehniku bez korišćenja robota.

    Međutim, nisu svi hirurzi oduševljeni robotima u operacionoj sali. Doktor Marti Mekeri proučavao je pohvale robotskoj hirurgiji na web-stranicama američkih bolnica i kaže: „Utvrdili smo da te tvrdnje nisu naučno potkrepljene“.

    Velika korist od robota

    Doktor Mekeri kaže da se na mnogim od tih Internet stranica koristi materijal dobijen od industrije u kome se prenaglašava korist od robota: „U stvari, mnoge tvrdnje bile su apsurdne. Recimo, „poboljšanja u lečenju raka“. Tvrditi da su nečije šanse na izlečenje veće ako se koristi robotska neinvazivna tehnika, a ne tradicionalna manuelna, jednostavno je pogrešno i nečasno“.

    Mekeri dodaje da hirurg kada koristi robot više ne oseća kako organ i okolna tkiva reaguju na instrumente što povećava opasnost od slučajnih povreda. Tridesetjednogodišnja Kler Ardži kaže da su njeni prijatelji bili zadivljeni kako se brzo oporavila od histeroktomije obavljene uz pomoć robota. Ardži kaže: „Bili su šokirani kada su me posetili i videli kako je mali ožiljak od operacije. Posle samo četiri dana osećala sam se odlično, kao i da nisam bila na operaciji“.

    Ali lekari kao Mekeri kažu da se isti rezultat postiže i tradicionalnom manuelnom neinvazivnom tehnikom i da robot nije najbolja investicija za bolnicu ili zdravstveni sistem. Irsko zdravstveno osiguranje sada preispituje mogućnosti korišćenja robota Da Vinči i njegovu efikasnost. I dok se čekaju rezultati evaluacije, sve više lekara dolazi u univerzitetsku bolnicu u Korku kako bi posmatrali rad uz pomoć Da Vinčija i vežbali. To znači da će neinvazivne operacije uz pomoć robota biti sve češće u evropskim bolnicama u godinama koje dolaze. 

    Roboti će delimično zameniti hirurge u Beču tokom manjih operacija, saopštile su gradske vlasti. Kako su naveli sve su češće minimalno invazivne operacije, što je prednost i za pacijente i za hirurge. Mali rezovi omogućavaju postizanje boljih estetskih rezultata i smanjenje bolova nakon operacije.

    Hirurzi više nisu za operacionim stolom, već upravljaju konzolom dok gledaju u ekran. Trodimenzionalna slika visoke rezolucije pruža desetostruko uvećan prikaz.

    Najavili su da će prva robotska operacija biti obavljena sredinom aprila na klinici „Donaustad“. U urologiji hirurški robot koristi se za intervencije kao što je operacija tumora bubrega ili operacija zamene bešike.

    Za odeljenja urologije, opšte hirurgije, odeljenja ORL i ginekologije za nekoliko klinika u Beču biće nabavljeno šest robota ukupne vrednosti 12 miliona evra. Kupovina robota uključuje dvomesečnu obuku za hirurge koji će ih koristiti.

    Nemačka se suočava s nedostatkom medicinskog osoblja. To je vidno čak i u operacionim salama. Veštačka inteligencija i roboti pomažu..

    Nedostatak medicinskog osoblja u Nemačkoj postaje sve veći problem, posebno u operacionim salama. Nedostatak kvalifikovanog osoblja može dovesti do dužih lista čekanja za operacije, povećane radne opterećenosti i umora medicinskog osoblja, što može ugroziti kvalitet zdravstvene zaštite pacijenata. Koliko tu mogu da pomognu roboti i veštačka inteligencija?

    Veštačka inteligencija i roboti u operacionim salama

    Prof. dr. Vahudin Žugor je tokom 15 godina izvršio skoro 5.000 operacija pomoću robota. Da li će roboti u skorijoj budućnosti sam vršiti operacije?„Mislim da je budućnost u robotskoj tehnologiji koja će se i dalje razvijati, pogotovo ako znamo da dolazi tehnologija sa samo jednim ubodom. Bez obzira na sav razvoj, smatram da će čovek, odnosno hirurg, i dalje biti neizostavan u operacionoj sali. Roboti neće moći sami operisati. Oni će i dalje služiti kao jedna vrsta pomoći za ostvarivanje vrhunskih, funkcionalnih i onkoloških rezultata. Dakle, robotika će i dalje napredovati, ali hirurg i tim koji operišu u sali će i dalje biti nezamenjivi", kaže prof. dr. Vahudin Žugor, direktor urološke klinike u Bambergu.

    Veštačka inteligencija i robotika nude niz mogućnosti za poboljšanje efikasnosti i preciznosti medicinskih procedura. Na primer, roboti mogu asistirati hirurzima tokom operacija, pružajući precizne i stabilne pokrete, što može smanjiti rizik od grešaka i komplikacija tokom operacija. Takođe, veštačka inteligencija može analizirati medicinske podatke i slike radi brže i tačnije dijagnostike, što doprinosi boljem planiranju i izvođenju operacija.

    Implementacija veštačke inteligencije i robota u operacionim salama zahteva i obuku medicinskog osoblja te prilagođavanje postojeće infrastrukture.

    Martin Vilde, predsednik UO kliničkog centra u Bambergu, kaže da su „roboti i veštačka „Kada je reč o robotici, mi smo dosta uznapredovali bilo da se radi o čišćenju prostorija, negovateljima ili logistici u kojoj je angažovano dosta robota. To je od velike pomoći našim zaposlenima, ali ne mogu zamisliti da će ih zameniti. Dobro je da imamo dobre hirurge jer će nam još trebati“, kaže Vilde za DW.inteligencija dobra pomoć za stručno osoblje kako prilikom operacija tako i u ostalim oblastima.

    PORED DA VINCIJA ROBOTA SA VISE RUKU ( VOLIM STO SE ZOVE DA VINCI)

    EVO 5 TOP MODELA ROBOTA 

    Najpoznatiji robot u medicini koristi se već 20 godina, kad ga je američka agencija FDA prvi put odobrila za uporabu na ljudima. Koriste ga za operacije prostate, bubrega, jajovoda, popravke hernija (narodski kile) i, najvažnije - operacije na srcu! Doktor Tomica Mihaljević, direktor vrhunske Klinike Cleveland u SAD-u, predstavio je taj uređaj pred tadašnjim američkim predsjednikom Barackom Obamom. Posebnost ovog uređaja, koji je osmislila američka tvrtka Intuitive Surgical, jest ta što robot izvodi najmanje invazivne operacijske postupke s velikom preciznošću, a njime istodobno upravlja kirurg pomoću konzole.

     

    Iako rijetko cijenjene i vrlo često zanemarene, ove lutke koriste studenti medicine i liječnici kako bi na njima vježbali važne postupke poput reanimacije, prije negoli počnu pravu operaciju. Lutke su danas toliko pametne da imaju srce koje kuca, pluća koja dišu, vene koje krvare i reagiraju na postupke liječnika. Tako da više nema potrebe da mladi doktori uče na živim ljudima.

    Tako je stvoren i realistični robot HAL, koji može plakati, govoriti, krvariti i doživjeti anafilaktički šok. Robot je kreiran da bi se dobio bolji uvid u to kako mlađi pacijenti reagiraju na određene postupke, pa tako izgledom nalikuje na dijete. Na njemu se mogu obavljati razni postupci, poput otvaranja dišnog puta i torakotomije. Kako bi HAL što bolje funkcionirao, inženjeri su proučavali stvarnu djecu, promatrajući njihove facijalne ekspresije.

     Ljudi koji su nekoć bili osuđeni na bespomoćno ležanje danas imaju mogućnost da ih rehabilitiraju roboti. Od pomoći pri izvođenju fizikalne terapije do naprednih umjetnih šaka koje mogu hvatati, nogu koje hodaju, pa sve do punih „iron-man“ odijela, koja ljudima omogućavaju da prohodaju nakon teških oštećenja kralježnice. Roboti se koriste za ponavljajuće zadatke jer ih obavljaju brže od ljudi s istom točnošću i pritom se ne umaraju. Naprimjer, kod osoba koje su doživjele moždani udar i moraju na fizikalnu terapiju proces oporavka često je dugotrajan te crpi snagu pacijenta. Roboti u tom slučaju priskaču u pomoć kako bi pomogli u rehabilitaciji te ubrzali vrijeme oporavka.

     

    Profesor Holger Haenssle sa Sveučilišta u Heidelbergu u Njemačkoj, autor je studije koja je provela istraživanje o učinkovitosti robota CNN u dijagnosticiranju raka kože. Da bi ga uvježbali, istraživači su CNN-u pokazali više od 100.000 slika zloćudnih i dobroćudnih karcinoma kože i madeža te je pritom označena dijagnoza za svaki od njih. Nakon što su strojevi obučeni, testirali su njihovu točnost u usporedbi s točnošću 58 dermatologa iz 17 zemalja širom svijeta. Od dermatologa su zatražili da najprije postave dijagnozu malignog melanoma ili benignog madeža s dermatoskopskih slika te odluče je li potrebna operacija. Strojevi su ispravno dijagnosticirali zloćudne pojave u 95 posto slučajeva, a kod dermatologa je ta točnost bila 87 posto.

    Umjetna inteligencija danas, u vodećim bolnicama diljem svijeta, pomaže liječnicima u donošenju odluka o liječenju. Tako su roboti već prihvaćeni u analizi radioloških snimaka, a trenutačno su u tijeku pokusi u kojima umjetna inteligencija analizira pacijentove nalaze i tako predlaže što i kako leciti.

    IZUZETNA DOSTIGNUCA ROBOTIKE I VESTACKE INTELIGENCIJE NAROCITO U NEUROHIRURGIJI UZ SUPER MOCI KOJE NUDI ILON MASK USVOM NEURO CIPU SVE VISE SE PRIBLIZAVAMO STAPANJU ROBOTA (CELIKA) I LJUDI MEDJUTIM, KAO STO JE MNOGO DOKTORA JOS UVEK UBEDJENO DA BEZ LJUDSKE RUKE I LJUDSKIH MOCI NECE NIKADA BITI DOSTIGNUTO SAVRSENSTVO (I JA TAKO MISLIM) TAKO I ROBOTI  DOKTORI SVE VISE ZAUZIMAJU MESTA U BOLNICAMA. ZA SADALJUDSKA VRSTA IPAK VODI. DOKLE VIDECEMO?

    STA KAZETE BRACO KINEZI?

 

 

субота, 13. јул 2024.

NEOBICNA NASELJA

 JEDNO JE FUTURISTICKO ,A JEDNO 'PAKLENO'. SVE VISE NEOBICNIH NASELJA. NE RACUNAJUCI BUNKERE KOJI SU NASELJA ZA BOGATASE U SLUCAJU APOKALIPSE.

Stanovnici grada Vitiera na posao i do prodavnica idu liftom, a priča se da neki od njih godinama nisu kročili van zgrade u kojoj žive...

Nekada davno, jedini način da se dođe do malog grada Vitiera na jugozapadu Aljaske bio je čamcem ili vozom kada su vremenski uslovi dozvoljavali. Međutim, kada je rekonstruisan železnički tunel iz Drugog svetskog rata, žitelji i posetioci su do ovog neobičnog mesta na severu mogli da stignu kolima.

Klaustrofobična za posetioce, oslobađajuća za stanovnike, vožnja tunelom je znatno olakšala život u Vitijeru. Oni koji žele da putuju njime moraju dobro da isplaniraju vreme, jer se pravac prolaska smenjuje svakih sat vremena, a oni koji žele da se vrate u grad posle 22.30 neće imati sreće. Ljudi koji spavaju u kolima nedaleko od tunela jer su propustili poslednji prelaz su tamo uobičajen prizor.


Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji, jer je ulazak u grad bio dozvoljen samo stanovnicima i njihovim najbližim rođacima i zaposlenima u preduzećima koja tamo posluju.

Ovaj neobični grad je odvojen od ostatka sveta nemilosrdnim padavinama. Godišnja prosečna količina snega je neverovatnih 6,7 metara. Međutim, kada padne sneg, stanari ne moraju da napuštaju zgradu u kojoj žive. Zbog svega ovoga ne čudi što mnogi ukućani imaju i majice sa natpisom „Prisoner of Whittier”.

Betonska zgrada iz doba hladnog rata dom je stanova, bolnice, gradske uprave i škole. Begich Towers Condominium sa 14 spratova i 196 stanova, poznat u ovim krajevima jednostavno kao BTI, izgleda kao fatamorgana u Vitijerovom snežnom pejzažu.

Izgrađen da preživi granatiranje, BTI se svake godine suočava sa šest meseci kiše, praćenih šest meseci snega i vetra koji duva brzinom od 80 milja na sat.Iznutra, BTI izgleda kao bilo koji masivni stambeni kompleks u velikom gradu. Ali ako izađete u šetnju, nećete naći mnogo mesta za odlazak. Putovanje na posao tokom špica u Vitijeru znači zaustavljanje kod lifta na svakom spratu. Ali čak i kada je hladno, zaposleni mogu da nose sandale na posao.

Pre dolaska na radno mesto, roditelji se spuštaju u podrum da odvedu decu u školu kroz prolaz nalik bunkeru. U kompleksu ćete naći prodavnice, restorane, poštu, biblioteku, pa čak i crkvu.

Priča se da neki ljudi nisu izašli izvan BTI nedeljama, mesecima, a možda čak i godinama. Stanari zgrade, odnosno grada, su kao jedna velika, podjednako nefunkcionalna porodica u kojoj svi znaju skoro sve o svakome.

Neki ljudi su došli u to izolovano područje iz dalekih mesta da bi počeli iznova i zaradili novac. Ako nisu hteli da ih neko pronađe, lako su mogli da se sakriju od ostatka sveta u BTI.

„Bila sam prestravljena kada sam prvi put izašla iz tunela. Grad je izgledao kao nešto iz horor filma“, rekla je Brenda Tolman za CNN o Vitieru, takođe poznatom kao „grad sa jednim krovom“, dom za oko 200 ljudi.

Koliko god to spolja izgledalo neobično, Vitieri su se pomirili sa prirodom koja im oblikuje život. A za sreću u tom neobičnom gradu veoma je važno da stanovnici budu dobri sa sobom.  Kako izgleda zivot u potpuno futuristickom gradu pogledajte moj blog o Secuanu.

NEOBICNI GRADOVI

1. Grad u kome je zabranjeno umreti

Pored toga što je glavni grad Svalbarda, norveške prekomorske teritorije, Longjir je i najveći grad tog dela zemlje. Smešten je na na najvećem od Špicberških ostrva i u njemu živi nešto više od 2.000 ljudi.

U ovom gradu je, praktično zabranjeno da neko umre, iako u njemu postoji groblje. Međutim, ono poslednjih 70-ak godina nije korišćeno. Razlog za to je krajnje bizaran i ima veze sa klimom tog područja. Naime, tela se zbog jakih mrazeva ne raspadaju, pa često budu na meti divljih zveri.

Stanovnici jednog od najsevernijih gradova, za koje se pretpostavlja da im se bliži kraj života, obično se avionom prevoze u kontinentalni deo zemlje.

2. Grad na granici dve države

Administrativno grad Bisingen am Hohrajn pripada Nemačkoj. Međutim, ekonomski pripada Švajcarskoj. Zvanično se smatra nemačkom enklavom u Švajcarskoj.

Specifičan je po tome što je zvanična valuta u ovom nemačkom gradu švajcarski franak. A grad ima i dva poštanska broja – jedan nemački, drugi švajcarski. Građani koriste i nemačke i švajcarske telefonske brojeve.

3. Austrijsko selo u Kini

Poznato je da se na teritoriji Kine mogu videti verne replike mnogih znamenitosti gradova širom sveta.

Ali u Kini postoji i vrlo verna replika austrijskog sela Halštat. Od 2011. godine u kineskoj provinciji Guandžong danas možete prošetati uličicama, koje su potpuno iste kao u u austrijskom Halštatu, koji se nalazi na oko 70 kilometara od Salcburga.

4. Poslednji slobodan grad

Oko 270 kilometara od Los Anđelesa i oko 160 kilometara od San Dijega, na oko 640 hektara se prostire kalifornijski grad Slab.

Stanovnici ovog grada su uglavnom skitnice i ljudi koji nemaju gde drugo da odu, a žele da žive slobodno. Oni žive u prikolicama, bez tekuće vode i struje. Nemaju adresu, ali ni obavezu plaćanja poreza ili komunalija. Upravo zato Slabe se smatra poslednjim slobodnim gradom u Americi, ali i u svetu.

5. Pećinski grad

Pripadnici lokalnih berberskih plemena su zaslužni za to što se za tunižanski grad Matmata čulo u svetu. Oni su, naime, gradili kuće tako što su kopali dublje jame, a zatim su na njihovim obodima gradili prostorije. Te prostorije su zatim povezivali hodnicima, koji podsećaju na pećinske.ak je 22 dana tokom 1969. godine bez prekida padala kiša u tom gradu, što je poplavilo mnoge od ovih građevina. Iako je stigla pomoć države u vidu gradnje nadzemnog naselja Matmata, gotovo svi stanovnici su se kasnije vratili u svoje podzemne kuće.

6. Najplavlji grad na svetu

Zidovi i vrata građevina, pa čak i stepenice u marokanskom gradu Šefšauen su različitih nijansi plave boje.

Arhitekturu grada karakterišu elementi španske i mavarske kulture

Dve su teorije o tome zbog čega je korišćena plava boja u tolikoj meri. Prema jednoj, za to su zaslužne jevrejske izbeglice, koje su ovde živele 30-ih godina prošloga veka. Ta boja je u judaizmu značajna, jer se vezuje uz nebo i Božije zapovesti. Druga teorija, koja je okrenuta praktičnosti, veli da je to zato da bi lokalno stanovništvo „prevarilo“ mnogobrojne komarce, kako bi pomislili da je to zapravo more, pa ne bi sletali na te površine.

No, koja god teorija da je tačno, Šefšauen sa razlogom nosi epitet najplavljeg grada na svetu i jedna je od najatraktivnijih destinacija u zemlji.

7. Grad u kome „obitavaju“ mrtvi

U američkoj saveznoj državi Kalifornija nalazi se i grad Kolma. U njemu živi nešto manje od 2.000 stanovnika. Ali u taj grad su ranije premeštena groblja sa teriotorije San Franciska, tako da ih danas ima ukupno čak 17. Baš iz tog razloga se navodi da je odnos mrtvih prema živima hiljadu prema jedan.

Ranije su se stanovnici ovog rada uglavnom bavili poslovima, koji su bili direktno vezani upravo za groblja. Bilo je najviše pogrebnika, cvećara i kamenorezaca. Međutim, 80-ih godina prošlog veka su počeli da se doseljavaju i radnici drugih profila.

Danas je moto ovog grada: „Sjajno je biti živ u Kolmi!“


U gradu su "zabranjena" deca, a većina stanovnika se vozi u golf vozilima.

Međutim, ono što je još zanimljivije je veliki porast u broju polno prenosivih bolesti, poput HPV-a i herpesa. Ginekološkinja koja je radila tamo kaže da se susrela sa više slučajeva polnih bolesti nego u Majamiju.

Takođe, grad je poznat po crnom tržištu Vijagre, barskim tučama i organizovanim opijanjima.

. Grad sa samo jednim stanovnikom

Grad Monovi u američkoj državi Nebraska osnovali su češki imigranti, a danas u njemu živi samo jedna građanka, 78-godišnja Elsi Eler koja vodi gradsku biblioteku sa više od 5000 knjiga njenog preminulog supruga.

Elsi je i gradonačelnica, službenica i većnica. Tokom 1930-ih, grad je imao oko 200 žitelja. Danas jedino Elsi plaća porez gradu za održavanje gradske rasvete i komunalija. Nepoželjan grad

Prozvan još i gradom duhova, kineski grad Ordos je izgrađen za život preko milion ljudi, ali je danas naseljeno tek oko dva posto grada. Istorija grada započela je pre 20 godina tokom profitabilnog vađenja uglja u rudnicima.

Ulagači su brzo počeli da grade stanove sa nadom da će ih iznajmljivati radnicima. Ipak, potražnja nije pratila ponudu i većina zgrada nije nikad useljena. Danas su ulice pune nezavršenih kuća i drugih objekata.

U samo pet godina cena kvadrata se prepolovila, a mladim ljudima koji žele započeti sopstveni posao grad daje prostor za kancelarije i brojne druge pogodnosti kako bi ih privukli.

Longjearbjen na norveškom ostrvima Svalbard je zvanično najseverniji grad na svetu, a jedna od posebnosti ovog grada je što je u njemu zabranjeno umreti. Čim je jedan od stanovnika teško bolestan ili na samrti, hitno se prevozi avionom ili brodom do norveškog kopna. Čak i da se dogodi smrt u gradu, meštanin neće biti tamo pokopan.

Osim toga, građanima je dopušteno da se slobodno kreću sa puškama zbog velike opasnosti od susreta sa polarnim medvedima, čija se populacija procenjuje na preko 3000. U gradu je zabranjeno i držanje mačaka jer se smatra kako ugrožavaju ptice. Grad bez ograda

Marlot Park je grad u blizini Kruger Nacionalnog parka u Južnoj Africi, a reč je o gradu koji se nalazi usred divljine. Osim ljudi, područje nastanjuju nilski konji, lavovi i krokodili. Ono što grad čini jedinstvenim je to da uprkos stvarnoj opasnosti od napada životinja, žitelji ne smeju da grade ograde oko svojih kuća.

Jedina ograda koja postoji u gradu je ona koja zadržava životinje unutar parka. U gradu su česti slučajevi neobičnih provala - pavijana koji ulaze kroz prozore kuća i kradu hranu iz frižidera i žirafa koje guraju svoje glave kroz vrata. Žrtve životinjskih napada su najčešće biciklisti, pa ih lokalci nazivaju "užinom na točkovima". 

IMA JOS MNOGO PRIMERA CUDNIH GRADOVA. MEDJUTIM, REKLA BIH NESTO NA TU  TEMU STO SVAKOM GRADU DAJE MOGUCNOST DA SE PO NECEMU PREPOZNAJE. SVAKI GRAD NA SVETU JE POSEBAN, SVAKI IMA SVOJU MAGIJU, CUDA, NEOBICNOST A I PAKLENOST. KAO I OVI FUTURISTICKI GRADOVI KOJI BI TREBALI DA IZGLEDAJU SVI ISTO. ALI NE. I ONI SE RAZLIKUJU I ONI SU POSEBNI. ETO POSLA ZA OVO LETO. AKO VEC NEMOZETE DA PUTUJETE STVARNO, A VI ISTRAZUJTE GRADOVE NA INTERNETU. NI NE MOZETE ZAMISLITI KOLIKO JE ZANIMLJIVO.


среда, 10. јул 2024.

BITANGA I PRINCEZA

 ZASTO DEVOJKE VOLE 'LOSE MOMKE'? KO ZNA? U DANASNJE VREME KADA SU SVE TRADICIONALNE VREDNOSTI POREMECENE NE CUDI TOLIKA POMAMA ZA 'LOSIM MOMCIMA" NE KAZEM TO ODUVEK POSTOJI ( SETIMO SE DJEMSA DINA), PA IPAK DANAS JE TO DOBILO SASVIM DRUGACIJU KONOTACIJU JER I OVI LOSI MOMCI TO I JESU ,A NE KAO NEKAD STO JE BITI LOS MOMAK BIO ZAPRAVO IMIDZ, A NE REALNOST.

Dobri momci igraju na sigurno. Bilo da se radi o nekoj fizičkoj aktivnosti ili važnoj odluci, uvek oklevaju. Loši momci, s druge strane, ne izbegavaju opasnost, ne oklevaju, ne plaše se da priđu devojkama ili da im priušte avanturu. Devojke, zapravo, privlači osećaj moći kojim ovakvi momci zrače.Loši momci su oni koji apsolutno uživaju u životu. Bitno je napomenuti da loši momci ne znače nužno one propalice i probisvete koji provode najveći deo godine u zatvoru ili uživaju u narušavanju zakona i mira. Zbog želje da žive punim plućima, loši momci suuvek upućeni u poslednja dešavanja i ulažu u stvari za koje bi dobri momci razmislili par puta pre nego što išta urade. Žene vole da budu uz muškarce koji ne strahuju od života.ma nečeg veoma predvidivog u ponašanju dobrih momaka, i to naročito ako ga znate već neko vreme. Njegov ukus se ne menja zato što se godina promenila. Loš momak, međutim, ne živi po tuđim očekivanjima, nametnutim skrupulama i sličnim parametrma. Njegov glavni cilj je da živi srećno u trenutku. Ne brine ga prošlost niti preterano brine o budućnosti. Sada i ovde su njegove glavne preokupacije, tj. kako da ih načini što je moguće boljim. Ovo obavija sve u veo misterije i često ne možete da predvidite njegove postupke. Zbog toga većina devojaka obožava ovakve momke – svaki dan je novi izazov i avantura.Poznata je činjenica da loši momci znaju kako da se ponašaju sa devojkama. To je, upravo, i jedan od razloga zbog kojih ih uopšte i nazivaju lošim momcima. Takva grupa muškaraca zna kako da zavede devojku i kako da učini da se oseća posebno. Mogu da razgovaraju sa njom normalno, ali isto tako da joj odgovore, pri tome dajući i devojci priliku da bude malo agresivnija. Dobri momci izbegavaju konflikte i devojci ne ostavljaju način da se ohladi od svih nagomilanih frustracija.Okrivite svoje pretke, ali činjenica je da su žene naelektrisane energijom koja traži momka koji obožava avanture i malo se čega boji. Sve to datira još iz perioda lova i opstanka, ali, ukratko – žena uvek preferira muškarca koji preuzima inicijativu (uz umerenu dozu rizika), umesto onog koji čeka da mu se stvari dogode u životu.Prihvati sledeću činjenicu: jedini način da nađeš devojku je da se pridružiš grupi loših momaka. Kao što kažu – ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se. Zapamti i ovo – i pored ovih stavki koje smo izlistali, ne znači da devojke ne vole dobre momke. Ali postoji nešto što se zove šonja i ono što se zove dobar momak. Postaraj se da ne budeš ovo prvo!

 Možda vam deluje da uloga muškarca kao zaštitnika datira iz Kamenog doba, ali činjenica je da su muškarci kroz celu istoriju imali upravo takvu funkciju. Dobrice izgledaju kao da ne mogu da brane ni sebe, a kamoli drugu osobu. Zato ih žene zaobilaze, podsvesno se nadajući da će naći nekog ko će ih štititi od opasnosti urbanih džungli.Dobrice ženu tretiraju kao da je boginja. U pokazivanju emocija prelaze sve granice, prerano se "zalepe" i njene potrebe stave ispred svojih. Žene su ljudi takođe, tako da nema potrebe da je stavljate na tron s kog lako može pasti.Dobrice ne zahtevaju da im devojke neprekidno izgledaju savršeno, jer i sami nisu takvi. Pored finog dečka možete se opustiti do te mere, da u vezi nestane sva hemija i uzbuđenje. Žene žele da ih neko neprekidno izaziva, tera na rad i razmišljanje. To svaku vezu čini zanimljivijom.

Ov o je bio deo gde je potpuno okej to oko tih 'losih momaka.  A sada deo gde zene "padaju " na stvarno lose momke.

Džeremi Miks (39) je 2014. godine postao svetska senzacija. Žene širom planete bile su opčinjene ovim zakonskim prestupnikom. Kada je policija objavila njegovu fotografju iz zatvora, usledio je uragan reakcija koje niko nije mogao ni da nasluti. Džeremi je tada osuđen je na 27 meseci zatvora zbog ilegalnog posedovanja oružja i učestvovanja u zločinima sa bandom Nortsajd gangster krips.

Svetska popularnost nakon fotografije hapšenja

Međutim, niko nije ni slutio da će umesto brojnih osuđujućih reakcija uslediti pozivi modnih agencija, filmskih agenata ali i brojnih žena i svi su želeli da stupe u kontak sa ovim se*sepilnim prestupnikom. Njegova popularnost krenula je uzlaznom putanjom, a on je to odlično znao da iskoristi. Nakon što je ostavio kriminalni život iza sebe, Miks je postao deo sveta šoubiznisa, a osoba koja mu je pomogla u tom procesu je Poša Stori, veteranka koja ga je uzela pod svoje. Mik je otkrio da je imao priliku da glumi u nekoliko filmova i TV emisija tokom proteklih godina, što ukazuje na njegov brz uspon u svetu glume.Džeremi je po izlasku iz zatvora fotografisan sa Kloi Grin, ćerkom britanskog milijardera Filipa Grina, te je ispao skandal epskih razmera jer je Džeremi tada bio u braku. Usledio je krah zbog lepe Kloi. Međutim, nakon nekog vremena i ova ljubav je završena.

 

Žene poznatih kriminalaca oduvek su privlačile pažnju javnosti. Jedna od njih koja je dve godine bila u emotivnoj vezi sa poznatim beogradskim "muškarcem iz sumnjivih kriminalnih krugova", za naš portal ispričala je svoje iskustvo. 

A.S. (28) iz Šapca kaže da novac sigurno nije razlog zbog kojeg žene završavaju sa muškarcima sa "druge strane zakona", otkriva koji su to najlepši ali i najgori momenti koje je proživela i zašto misli da su svi kriminalci kada se zaljube najbolji muškarci. 

"Bilo ih je pet ili šest u društvu. Sve su to bili muškarci u skupoj garderobi, sa skupim satovima i pićima na stolu. Sa njima su bile neke devojke, ali on je delovao potpuno nezaintresovan za sve to. Prišao mi je na jedan kulturan način, baš džentlemenski. To mi se odmah svidelo. Tek kada sam prišla njihom stolu i upoznala se sa ostalima, videla sam da je on zapravo vođa cela ekipe", kaže A.S. 

Sigurna sam da on nije mogao da zna da li će među nama ispasti nešto ozbiljno ili ne, ali jednostavno, on se prema svim ženama odnosio galantno i džentlmenski, kaže ona. 

"Nema više takvih muškaraca, svi su jako nesigurni i iskompleksirani, jer smatraju da nemaju dovoljno novca da fasciniraju devojku. Stvar je u potpuno nečemu drugom. Meni se on svideo jer je bio samouveren, a pritom mi je poklanjao pažnju. Konačno sam se osećala kao pravo žensko, da mogu da budem to što jesam. Od toga kako mi pali cigaretu, sipa piće, pravi mesto da sednem, gleda i sluša, sve je onako kako žena samo može da poželi" kaže ova devojka. 

Iako joj je rekao da ima privatan posao i da se bavi nekretninama i poslovima sa automobilima, ipak joj je bilo sumnjivo kada je videla sva ta skupocena vozila na parkingu. 

"Brzo smo ušli u vezu i ja sam shvatila čime se on bavi zapravo. Nije mi bilo svejedno ali tada sam već bila zaljubljena. Noćni izlasci, adrenalin i sve to zajedno nikada nisam osetila. Bukvalno kao da sam na vrhu sveta, sve je moguće i sve je naše. Bacao je novac kao maramice, za našim hamerom su se svi okretali. To je pre svega billo jedno dobro zezanje, osećala sam se živom", objašnjava A.S. 

Pričao je o svojim poslovima kada je stekao poverenje, a meni je glavni cilj i opsesija bila da mu dokažem svoju lojalnost i odanost, kaže ona. 

"Ljudi koji žive na ivici zakona su takvi, kod njih je uvek sve ili ništa. Kod njih nema prenemaganja, nesigurnosti, odugovlačenja. Ako uđu u vezu umeju da budu vrlo zahtevni i posesivni, ali da daju sve to i duplo više. Ja sam znala da bi on učinio sve za mene, kada bih ga nazvala i rekla da mi bilo potrebno bilo šta, on bi to stvorio za pet minuta. Imala sam potrebu da dokažem svoju lojalnost. Kada su me napadali i kada sam imala problem sa mojima u kući, ja to nisam osetila, bila sam kao hipnotisana. Rekla sam, ja sam sa njim i tačka", otkiva A.S. za MONDO. 

Kako objašnjava, to su trenuci u kojima bi se odrekla svega ako je potrebno, samo da bude sa njim. On je čovek koji je delovao da se ničega ne plaši i da sve sme, to je neka luda privlačnost. 

"Najponosnija sam bila kada me je u par situacija stavio ispred svojih najbližih prijatelja. On je čovek koji nema mnogo kontakta sa svojom porodicom, bliski ljudi su mu sve, i kada je rekao da bi mene poveo u Španiju na putovanje od velikog značaja, jer mi veruje više nego svima njima, ja sam znala da sam uspela i bila sam presrećna. Ipak, trebalo je to očuvati". 

Iako je čak i pred prijateljima umeo da mi donese ružu, poklon ili da učini neki lep gest, bilo je i perioda i momenata kada se pretvarao u potpuno drugu osobu. 

"Kada je turbulentan i stresan period, ili kada postoji opasnost veća nego inače, pravio je sebi luft na razne načine. Tada je mnogo pio, koristio kokain, besneo kolima i pravio gluposti. Jednom je u takvim trenucima besa u jednoj kafani ubacio konobara u kontejner pored, naravno, niko nije reagovao. Dešavalo se i da prema meni kasnije bude grub, ali me niakda nije udario. Znam da sam ja najbolje znala njegovu pravu stranu i to da on u suštini nije loš momak. To je ono što me držalo u vezi", objašnjava ona. 

Kada se sve među nama završilo pošto je on tako hteo u trenutku kada je morao da izađe iz zemlje, mesecima nisam izašla iz kuće, kaže naša sagovornica. 

"Od tada me nijedan muškarac nije fascinirao. Svi se ponašaju ili kao grubijani, ili kao papučari i otirači. Nema muškarca sa stavom koji je prema ženi nežan. Smeta im kada je žena sposobna, zato što oni nisu.  Uglavnom mi prilaze sa pričom o avionima i kamionima, a mene to ne interesuje", zaključuje ova Šapčanka. 

 Klinički psiholog sa Vojno-medicinske akademije Laiko Panović za Telegraf kaže da živimo u zemlji u kojoj je izrađen novi tip morala, po kojem je mnogo važnije imati nego biti

Širom sveta devojke se zaljubljuju u opasne momke, a takav trend nije zaobišao ni Srbiju. Psiholozi tvrde da za ovu fatalnu privlačnost "lepotice i zveri" postoji objašnjenje, međutim, devojke s Balkana se prilično razlikuju od onih iz drugih zemalja. Ono što ih razdvaja je - motiv.e devojke teže za bogatstvom i moći, a sve ono što je muškarac investirao u nju na kraju dođe na naplatu. Pritom, većina njih najčešće ne poseduje izgrađene mehanizme stida, srama i odgovornosti, već veruju isključivo u princip sad i ovde. Ne razmišljaju previše, jedino im je važno zadovoljstvo - objasnio je on i naglasio da su mnogi mladi okruženi nasilničkim ponašanjem koje dolazi sa TV ekrana, od političara, roditelja, tako da u moru agresije lako može da dođe do neželjenih ishoda.

Da je privrženost mladih i lepih devojaka opasnim i brzim momcima česta i u svetu, potvrdio nam je Panović, ali je u tom slučaju glavni povod kriza za očinskom figurom, a ne pogrešan sistem vrednosti i osujećeni moral.

Psiholog Aleksandra Janković saglasna je sa tezom da žene vole muškarce koji imaju moć.

- Tada i ona oseća da ima pravo na istu tu demonstraciju moći. Misli da je i ona važna i da zaslužuje poštovanje. Kod takvih devojaka zna da bude izražena i patološka potreba za uzbuđenjem, manjak samopouzdanja i nedostatak pravog sistema vrednosti.

Ponekad samo veruju da će se pored žestokog lika osećati zaštićeno i voljeno, a zaboravljaju da u takvim vezama mogu da postanu kolateralna šteta - zaključila je Jankovićeva i naglasila da je uloga roditelja da podstiču drugačiji vrednosni sitem u okviru porodice, u kojem će duh ponovo uspostaviti primat nad telom i materijalnim.

DEVOJKE U REDU JE DA ZELITE UZBUDLJIVU  LJUBAVNU VEZU,  ALI NIJE U REDU DA ZELITE  MATERIJALNO BLAGOSTANJE NASTALO KRIMINALNIM RADNJAMA!


DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...