NARAVNO DA MNOGI NECE SHVATITI DA NIKADA NIJE TREBALO DOCI DO RATA MEDJU NARODOM KOJI JE ZIVEO SRECNO JEDNO PORED DRUGIH. POLITICARI SU STALNO PRAVILI PODELE KAO STO I SADA TO RADE ,ALI NAROD SVE VISE SHVATA DA JE NAROD -NAROD MA KOJE VERE BIO. DA JE DOBAR COVEK-DOBAR COVEK BEZ OBZIRA NA PRIPADNOST JEDNOI ILI DRUGOJ NACIONALNOSTI. A PESMA NAS JE ODRZALA DA I DALJE IMAMO EMOCIJE, DA I DALJE MOZEMO DA VOLIMO I TUGUJEMO ZAJEDNO. BILO JE JOS PRIMERA, A NAJNOVIJI PRIMER ZAJEDNISTVA KOJI SE DESIO POSLE SMRTI HALIDA BESLICA SAMO DOKAZUJE KOLIKO GRESIMO KAD DOZVOLJAVAMO DA NAS DELE.
IN MEMORIAM
Utihnula je čaršija.
Vjetar niz Romaniju se smirio,
kao da nosi tvoje ime.
Miljacka šapuće pod mostovima,
zove te da joj još jednom zapjevaš o ljubavi.
Sjećam se, Halide -
imao sam čast, davno,
voditi ti koncerte, napisati ti pjesmu,
gledati kako narod diše s tobom.
U trenutku kad bi počeo,
sve bi stalo,
jer niko nije znao reći istinu kao ti - pjesmom,
srcem, onim srcem što si na dlanu nosio.
Tvoje pjesme nisu bile samo pjesme.
Bile su dusa naroda.
Za one što vole i gube,
što praštaju i trpe,
a opet pjevaju.
U tvojim stihovima živjele su majke i jarani,
i Bosna: ona što zna i da boli, i da voli.
Otišao si.
Ostalo je sve što vrijedi;
glas, duša, istina i osmijeh.
Kad noć padne nad nama,
tvoja pjesma se podigne visoko,
kao da je zvijezde prenose iz ruke u ruku.
Zato, Halide, nisi otišao,
nego se ponovo rodio,
u svakoj suzi, u svakom osmijehu,
u narodu - življi nego ikad.
Jer ono dobro što si budio u ljudima
nije prestalo tvojim odlaskom.
Tek sad počinje.
Zbogom, Halide,
zbogom, noći,
zbogom, zore...
Zbogom, zbogom,
društvo moje. - Dizgram
Tu
skromnost i širokogrudnost nikad više niko neće imati… Sjećam se kad je
Halid doživio saobraćajnu nesreću 2009. godine, prva godina mog rada na
Hayat TV-u, tad su postojala,
čini mi se, dva portala, pa su glavni mediji bili televizije… Svi
novinari svaki dan ispred KCUS-a, Halid u teškom stanju, svaki dan se
izvještava o njemu, a on kad se probudio iz kome pitao “Pita li iko za
mene?”… Zamislite to?! Nestvarni Halid
Nakon toga, prvi i jedini intervju nakon te nesreće dao je upravo za
Hayat, a ja bila ta sretna novinarka koja je išla u Semizovac da ga
snima. Moj stresni dan, pun plača zbog svađe sa urednikom, uljepšao je
ovaj VELIKI ČOVJEK upravo sa svojim toplim LJUDSKIM pristupom, pa nisam
uopšte imala osjećaj da radim intervju sa našom najvećom zvijezdom, nego
kao sa nekim iz svoje kuće… Hvalaaa ti HALIDE, nikad ti to nisam rekla,
a toliku zahvalnost sam osjećala Nisam ovoliko suza prolila ni zbog nekih članova porodice, kao ni mnogi drugi koji plaču jer su te osjećali svojim
Ne žali se ovih dana samo za Halidom,
žali se za nekim vremenima gde je još pesma značila nešto,
i kafana,
i prijatelji u njoj.
Za Jugoslavijom, koja bar u pesmama opstaje.
Za Bosnom, koja je još samo u pesmama jedinstvena...
Za cigaretama u pepeljarama, koje su gorele,
i čekale nekoga ko neće doći,
Za životima, koji su prohujali uz Halida,
Za ljubavima, rastancima, samoćama,
i bar za milimetar postali bolji.
Za onim Mostarom, Sarajevom, Tuzlom,
gde se pesmom pobeđivala tuga.
Za onim Beogradom, Zagrebom, Ljubljanom…
gde se mnogo lakše pevalo i plakalo,
kada nije sve snimao telefon, nego pamtila duša.
Ne žali se ovih dana samo za Halidom,
nego za “Beograđankom”, za Miljackom, za prvim poljupcem, za Romanijom…
Za trenucima kada nečija pojava i glas poveže narode,
gde pesma ne zna za granice, ni za pasoše, ni za prezimena…
Halid je bio to, svet u jednom čoveku,
koga je svako razumeo.
U njegovom glasu bio je i glas radnika, seljaka, studenta, oca, brata...
Naših ljudi koji su otišli preko, i daleko.
Svi su u njegovom glasu čuli svoj glas.
Kada se pesme još nisu stvarale tehnički,
nego su bile ispovest, stvar srca.
Zato reka ljudi peva i plače,
ne žali samo za Halidom, nego i za sobom,
koji je živeo u njima i kroz njih.
Prate starog druga, prijatelja, brata,
koga su voleli, koji ih je voleo,
ne samo na koncertima, nego stvarno.
Bio je njihov heroj,
čije pevanje nije bilo samo posao,
nego deo identiteta, himna ljubavi i životu,
koja savršeno opisuje ono što je najteže opisati —
život u Bosni.
Gde je sve jasno, i ništa nije jasno.
Ima tih pevača koji nisu za pustiti u pozadini,
njihov glas je takav da te ponese i odnese,
u nešto što se zove srećna tuga.
Iako ne slušaš tu muziku,
slušaš Halida.
Nežnost koja pobeđuje besmisao.
Halidov dom je bio u svima nama.
Halid je bio pesma koja pokreće na pesmu.
Halid je bio život koji pokreće na život.
Zato ga nije ispratilo samo Sarajevo,
nego mnogi drugi gradovi.
I nije ni čudo što će da počiva na groblju Bare,
gde su Kemal Monteno, Davorin Popović, Mirza Delibašić, Davor Janjić, Josip Pejaković, Ivica Osim, Beba Selimović...
Halid Bešlić je pre nekoliko godina snimio pesmu "Ja bez tebe ne mogu da živim" i napravio veliki hit.Proslavljeni pevač Halid Bešlić preminuo je, a iza sebe je ostavio neizbrisiv trag na muzičkoj sceni i brojne hitove koji su obeležili živote generacija.
Njegov prepoznatljiv glas, emocija i iskrenost u svakoj interpretaciji
učinili su ga jednim od najvoljenijih izvođača na Balkanu. Među pesmama
koje su ga učvrstile kao legendu nalazi se i numera "Ja bez tebe ne mogu da živim", objavljena 2016. godine u okviru popularne serije "Ubice mog oca".Vuk Kostić, kao jedan od glavnih likova serije, lomio je čaše i ronio suze uz tu pesmu.Zanimljivo je da je upravo ova pesma, koja danas ima više od 70 miliona pregleda na Jutjubu,
gotovo ostala nezabeležena – odbilo ju je čak 15 pevača pre nego što je
Halid prihvatio da je snimi. Autor pesme, Mirko Šenkovski Džeronimo,
jednom prilikom je otkrio zanimljive detalje o njenom nastanku:"To je pesma u koju sam i ja prestao da verujem. Ne bih sada pričao o
imenima da ne bih nekoga doveo u nezgodnu situaciju. Bilo je nekoliko
pevača iz Hrvatske kojima sam je ponudio, ali nisu reagovali. Ta pesma
je dugo stajala tamo dok me jednog dana nije pozvao Halid i pitao me da
li imam nešto novo. Rekao je da se snima serija i da traže nešto u stilu
Tome Zdravkovića", prisetio se Džeronimo, dodajući da je upravo Halid
svojom interpretacijom dao pesmi dušu i snagu koja je osvojila publiku.
Halid Bešlić je
tokom svoje bogate karijere snimio više od 20 albuma i gotovo 200
pesama, među kojima su bezvremenski hitovi poput "Miljacka", "Romanija",
"Prvi poljubac", "U meni jesen je", "Ja bez tebe ne mogu da živim" i
mnoge druge. Njegove pesme nisu bile samo melodije, već životne priče o
ljubavi, gubitku, istrajnosti i emociji koju je samo on umeo da prenese.
Njegov
odlazak ostavlja prazninu u srcima slušalaca širom regiona, ali muzika
Halida Bešlića ostaće da živi zauvek – kao svedočanstvo o umetniku koji
je znao da svaku pesmu pretvori u emociju koja dira dušu.
Dragi Halide vidiš li ti ovo negdje odozgo?
Niko ti bolan ove naše bosance, hercegovce, srbijance, hrvate, slovence nije posebno organizovao. Okupljaju se danima na poziv samo. Pjevaju tvoje pjesme, plaču, odaju ti počast. Odaju počast osobinama poput dobrota, ljubav, jednostavnost i iskrenost.
Ne znam vidiš li gore negdje kako su Beograd, Sarajevo i Zagreb u isto vrijeme pjevali i plakali uz iste pjesme, kako je Mostar izgubio "liniju razgraničenja", kako su Zvornik i Gradačac pjevali uz iste pjesme i iz istog razloga. Nisu dali da sutra bude Dan žalosti u BiH, oni kojima su potrebni protokoli, sjednice, ali ljudi su te toliko voljeli da su zajedno izašli u Banja Luci, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, Zvorniku i pokazali svima koji "odlučuju" koliko nisu bitni.
Ne znam vidiš li negdje odozgo, ali klinci koji su rođeni u nekim drugim zemljama poput Austrije, Njemačke, Slovenije, Holandije pjevali su na trgovima danas tvoje pjesme, učili da vole svoje.
Oni koji su te znali kažu da si volio, da si bio dobar čovjek, međutim iako si otišao u tišini sa klinike za internističke bolesti, tvoj odlazak bio je najglasnija tišina koja je oslobodila ogromne količine ljubavi na ovim našim balkanskim brdima.
Odmori se negdje gore i pomoli za nas što ostajemo da se volimo svaki dan od Vardara do Triglava.
Anisa Mahmutović
S HALIDOM BESLICEM OTISLA JE JEDNA OD POSLEDNJIH LEPIH ZAJEDNICKIH USPOMENA LJUDIMA SA BALKANA. BIO JE JEDINSTVENO UTOCISTE ZAJEDNICKIH EMOCIJA. EVO STA JE HALID GOVORIO: JA SAM ZIVIO U TITOVO VREME I VOLIO SAM TITA ,U NJEGOVO VREME SAM LEPO ZIVIO I BIO SAM SRETAN,RODIO SAM SE U TOJ ZEMLJI I TO JE TA PRICA . NA SKUPOVIMA U VISE OD 100 GRADOVA NA SVIM KONTINENTIMA NEKO JE REKAO; OVAKVE ISPRACAJE IMALI SU SAMO TITO I HALID!
DOBA VESTACKE INTELIGENCIJE DOVELO JE DO TOGA DA NE MOZES DA VERUJES NICEMU STO VIDIS NA INERNETU. VISE NE VAZI PRAVILO VERUJ SVOJIM OCIMA I USIMA. VITUALNI SVET SE USAVRSIO I BORI SE PROTIV REALNOG. LJUDSKA VRSTA JE U SREDINI INE ZNA KAKO DA SE IZBORI S TIM. JEDINA UTEHA ZA LJUDE MOZDA JE TO DA SMO I MI SAMO 'IGRICA' U NEBESKOM KOMPJUTERU I DA JE NAS ZIVOT ZAPRAVO MATRIX. ZATO UPOZNAJMO SORU 2.
Pojavio se novi AI proizvod – Sora 2.
Sora softver hiperrealistično generiše video-snimke po zadatom promptu i toliko je precizan da se kompjuterski generisan video više ne može razlikovati od pravog. Internet je preplavljen lažnim snimcima, slikama i drugim sadržajem koji je stvorila Sora.
Istraživanja pokazuju da je već sada oko četvrtine sadržaja na internetu generisano veštačkom inteligencijom i da će ta brojka iz godine u godinu rasti, sve do trenutka kada će lični, autentični sadržaj gotovo nestati, jer će veštačka inteligencija u minuti stvarati ono što je ljudima ranije zahtevalo sate ili dane.
Još je zabrinjavajuće to što ljudi veruju tim lažnim snimcima i što ispod njih ostavljaju komentare, uvereni u njihovu istinitost. Instagram, a sve više i YouTube, puni su lažnih prikaza događaja koji se nikada nisu dogodili, a mi sve teže razlikujemo stvarno od izmišljenog.
AI će uništiti ne samo industriju influensera, već i sam pojam istine. Uskoro, bukvalno, nećemo moći verovati ničemu osim onome što vidimo sopstvenim očima. To će omogućiti da se mnoge istinite stvari potisnu i okarakterišu kao lažne, dok će se laži predstavljati kao istinite. Više nećemo moći verovati snimcima čak ni ako pravi leteći tanjir sleti ispred Pentagona, ili ako se pojavi video nekog ubistva ili običnog svakodnevnog događaja.
Uništavanje slobodnih medija nije nova pojava. Pre nekoliko godina objavljen je deklasifikovani CIA dokument – projekat Mockingbird (“Ptica rugalica”) – koji je započeo još sedamdesetih godina, sa ciljem da se u medije plasira ogromna količina lažnih informacija, kako bi se istinite činjenice izgubile u moru podataka i time izgubile svoju vrednost.
CIA je za ovaj projekat angažovala na hiljade novinara, kreatora sadržaja, influensera i teoretičara, koji su godinama na internetu širili različite teorije zavere. Time su uticali na svest ljudi tako da izgube pojam o stvarnoj istini, vezujući se za bezbroj neproverenih teorija.
Rezultat je potpuna pasivizacija društva i dodatna podela između onih koji veruju i onih koji odbacuju te sadržaje. (kako se kaže u protokolima cio****skih mudraca,obismislićemo svaku istinu,da neće znati šta je levo,a šta desno)
Neke od potpuno besmislenih teorija koje su, , potekle iz te “kuhinje” su: teorija ravne Zemlje, “Velika Tartarija”, “Trump Mesija” i QAnon, “Galaktička federacija”, “vanzemaljski spasioci” i mnoge druge koje nemaju nikakvu praktičnu vrednost ni materijalni dokaz, već se održavaju zahvaljujući stalnom medijskom spinu i harizmatičnim govornicima.
U hrišćanstvu i drugim monaškim učenjima se uči da duhovnik ne treba previše istraživati i slušati vesti spoljašnjeg sveta, jer se time zagađuje, opterećuje, uvodi u fantazije,deluzije i prelest(fantazije nepostojećih svetova,okolnosti i stvari) i na njega se “kače demoni”.
I ja sam to shvatio nakon hiljada pročitanih knjiga i na hiljada odgledanih,a potom i lično snimljenih podkasta. Tolika količina informacija me je samlela, zaprljala, slomila i rastrojila, dovela do stanja beznađa, bezvoljnosti i pasivnosti.
Danas već godinama ne pratim vesti,podkaste i ne čitam sadržaje sa interneta, već pažljivo biram informacije i činjenice(čitam retke pamentne knjige), dok veći deo vremena posvećujem životu, delanju i duhovnoj praksi. Time sam povratio vitalnost, mir u umu, pozitivnost i bistrinu misli — moj um sada vrvi autentičnim idejama i znanjem koje crpim iz svesti i logike.
Smatram da bi svi koji su se prezastili “istinama interneta” trebalo da započnu post od informacija, da delaju s onim što već znaju i da usmere sebe na rad, praksu, druženje, aktivizam ili duhovni razvoj (rad na sebi).
U suprotnom, posledice prezasićenosti informacijama su: stres, negativnost, beznađe, apatija, bezvoljnost, manjak energije i prelest – beskrajno fantaziranje i umišljanje nepostojećih stvari, svetova, informacija i događaja.
Nažalost, živimo u svetu preplavljenom prelestima, neznanjem, apatijom i bezvoljnošću, a svemu tome doprinosi svakodnevno, nekontrolisano gutanje internet sadržaja.
Zato ova epoha totalnog uništenja interneta i informacija, paradoksalno, može biti i dobra stvar, jer će nas naterati na nepoverenje prema spoljašnjem svetu, udaljiti nas od telefona i ekrana i vratiti u fizički svet — u stvarne kontakte, međuljudske odnose i delanje, ojačati ličnu svest, razmišljanje i logiku. Oni koji to ne urade, zavešće se i ostati pasivne biljke,koje žive samo na internetu!
Kompanija "OpenAI" koja stoji iza najpoznatijeg alata zasnovanog na
veštačkoj inteligenciji bota ChatGPT, kao i aplikacije za generisanje
video-sadržaja Sora 2, najavljuje da će sarađivati sa nosiocima prava
kako bi „blokirala generisanje likova na njihov zahtev“.
OpenAI" obećava da će nosiocima autorskih prava dati „granularniju
kontrolu“ nad generisanjem likova nakon što je njihova nova aplikacija Sora 2 proizvela bezbroj video-klipova koji prikazuju likove zaštićene autorskim pravima.
Sora 2 (Sora 2), alat za generisanje video-sadržaja
zasnovan na veštačkoj inteligenciji, pokrenut je prošle nedelje, a
priliku da isprobaju novu verziju aplikacije dobili su samo odabrani
pojedinci.
Aplikacija omogućava korisnicima da generišu kratke video-zapise na
osnovu tekstualnog upita. Internet je ubrzo preplavljen sadržajem koji
je Sora 2 generisala, a pažnju su posebno privukli odlični
prikazi likova zaštićenih autorskim pravima kao što su junaci animiranih
serijala Sunđer Bob Kockalone, Saut Park, Pokemon i Rik i Morti.
Novi AI video kreator Sora 2 kompanije “Open AI” je za nekoliko dana
od izlaska oduševio, ali i zabrinuo svetsku javnost, preplavivši
društvene mreže neverovatno realističnim, ponekad zabavnim, ponekad
besmislenim, a ponekad namerno obmanjujućim sadržajem, koji sada svako
može da generiše lakše i brže nego ikada.
Mogućnosti ovog softvera deluju beskonačno i mnogi korisnici od njega
prave kratke filmove i viralne snimke u koje ubacuju sebe ili poznate
ličnosti jer je Sori 2 dovoljna fotografija i glas. Sa jedne strane
možete videti sebe kako igrate basket dva na dva sa Dart Vejderom,
protiv Kobija Brajanta i Dražena Petrovića, ali se takođe možete naći na
snimku sigurnosne kamere kako činite neki zločin.
Deluje da se po prvi put veštačka inteligencija toliko
približila oponašanju stvarnog života da je gotovo nemoguće golim okom
napraviti razliku, posebno ako neko sa zlom namerom pokušava da prevari
što više ljudi.
Stoga je u prvim danima Sora 2 delovala kao “divlji zapad” i internet
je bio zatrpan uglavnom apsurdnim, ali ponekad i zabrinjavajuće
realističnim snimcima javnih ličnosti. To otvara vrata za razne prevare,
ucene, masovne kampanje dezinformacije, u već postojećem haosu viralnih
videa i lažnih vesti.
Neki od najviralnijih Sorinih videa su bili Sunđer Bob kako kuva
metamfetamin u stilu Hajzenberga ili vlasnik “OpanAI-a” Sem Altmen kako
peče spaljeni leš Pikačua. Sorin inženjer Gabrijel Piterson je napravio
snimak sigurnosne kamere Altmena kako krade iz prodavnice, što je
izazvalo debatu o daljem urušavanju poverenja u ono što vidimo i čukemo
na internetu. Neki korisnici su čak generalisali cele episode “Saut
Parka”.
Korisnici su takođe brzo počeli da prave fotorealistične snimke
preminulih slavnih ličnosti, uključujući Majkla Džeksona, Tupaka Šakura i
slikara Boba Rosa. Iako je “OpenAI” obećao da će blokirati prikaz
javnih ličnosti, kompanija je za PCMag izjavila da ipak “dozvoljava prikaz istorijskih ličnosti“, što implicira da su preminule zvezde dozvoljene.
Iako se na ove AI generisane snimke automatski stavlja vodeni žig
“Sora”, mnogi su našli način da ga ukone i postavljaju tutorijale kako
se to radi.
Bez obzira na zaštitne mere kompanije, namenjene sprečavanju
“uznemiravanja, diskriminacije, nasilja ili sličnog zabranjenog
sadržaja“, one su u početku imale mali efekat, piše portal Futurism. Na primer, jedan korisnik je podelio TV reklamu iz 1990-ih za dečju igračku inspirisanu ozloglašenim ostrvom Džefrija Epstina.
Od tada, izgleda da je “OpenAI” pooštrio pravila, jer korisnici tvrde
da su novi filteri učinili aplikaciju “bukvalno neupotrebljivom za bilo
šta kreativno“ i da je sada “stroža od Severne Koreje“. Korisnici Sore 2
delili su snimke ekrana sa više obaveštenja o “kršenju sadržaja“.
Deluje da je objašnjenje za ovu naglu promenu politike strah kompanije od brojnih potencijalnih tužbi.
U svojoj blog objavi, koja je odjeknula mrežama Altmen je tvrdio da
su kompanije “veoma uzbuđene“ što korisnici prave video-sadržaj
inspirisan njihovim intelektualnim vlasništvom, i dodao da će “OpenAI”
“morati nekako da zaradi od generisanja videa“.
Njegov plan je da deo zarade podeli sa vlasnicima intelektualne
svojine. Odakle će ta zarada dolaziti, ili da li će korisnici plaćati po
generisanom snimku, još nije jasno, što sugeriše da kompanija nije
dovoljno promislila budućnost svoje AI aplikacije, navode iz Futurism-a.
– Ljudi generišu mnogo više sadržaja nego što smo očekivali, i mnogi
snimci su pravljeni za veoma male publike. Pokušaćemo da deo tog prihoda
podelimo sa vlasnicima prava koji žele da njihovi likovi budu
generisani od strane korisnika. Tačan model ćemo otkriti metodom
pokušaja i grešaka, ali planiramo da počnemo vrlo uskoro – rekao je
Altman.
“OpenAI” je takođe jasno stavio do znanja da će korisnici snositi
odgovornost ako se putem njihovih alata stvara “problematičan sadržaj“.
Njihov ugovor o aploudovanju medija zahteva da korisnici potvrde,
jednostavnim klikom na kvadratić, da “poseduju sva neophodna prava na
materijal koji otpremaju“.
Ugovor takođe preti korisnicima da bi zloupotreba mogla rezultirati
suspenzijom ili trajnim zabranom naloga, bez povraćaja novca.
Još jedna zanimljiva promena je da je, prema pisanju Wall Street
Journala, OpenAI prvobitno tražio da vlasnici autorskih prava sami
zatraže isključivanje svojih materijala iz AI generacije. Sada je
obrnuto – moraju aktivno da se prijave ako žele da im se materijali
koriste.
– Daćemo vlasnicima prava detaljniju kontrolu nad generisanjem
likova, slično modelu ‘opt-in’ za prikaz lica, ali sa dodatnim opcijama –
napisao je Altman u blogu.
Izgleda da je “OpenAI-jev” glavni cilj pre lansiranja bio uspeh
aplikacije. Sada, kada je stigla na vrh po broju skidanja u prodavnicama
aplikacija, kompanija pokušava da ugasi “pravne požare” koje je njena
popularnost zapalila, navodi se u analizi Futurism-a.
"Ovaj me je ubedio da je budućnost tu i da će sve biti u redu", napisao je jedan od korisnik.
"Želeli bismo da Vam pokažemo šta Sora može da uradi, odgovorite mi u komentaru šta želite da vidite i mi ćemo početi da pravimo", napisao je Altman u objavi na društvenoj mreži.
"Nemojte se suzdržavati od detalja ili se plašiti da je preteško", dodao je u sledećem postu navodeći ljude da budu što maštovitiji i kreativni u svom procesu.
Neki
od komentara su bili: "Čarobnjak sa šiljastim šeširom i plavom odorom
sa belim zvezdama baca čaroliju koja ispaljuje munje iz njegove ruke, a u
drugoj drži staru knjigu", što je Sora ispunila više nego uspešno.Sledeći je glasio: "Pola patka, pola zmaj leti kroz pelep zalazak sunca
sa hrčkom obučenim u avanturističku opremu na leđima", glasio je drugi
komentar, a Sora je opet bila na visini zadatka.Jedan od zahteva je Sori zadao zadatak da napravi "sesiju za kuvanje
domaćih njoka koju vodi baka u rustičnoj seoskoj kuhinji u Toskani sa
bioskopskim osvetljenjem".Kada je Altman dostavio neke od rezultata, pratioci nisu mogli da
poveruju da je to nastalo od njihovih zahteva sa takvom lakoćom.
STA RECI? MALO JE STO SMO PRESTALI DA VERUJEMO U BOGA I LJUDE. PRESLI SMO NA INTERNET DA SE DRUZIMO, LECIMO I OBAVLJAMO SVE POSLOVE, A ONDA NAS JE SORA 2 OTREZNILA. MNOGI LJUDI VERUJU CHAT GPT I SVE GA PITAJU ,A SAD IMAJU I SORU 2. STA CE IM REALNI SVET? MI, KOJI JOS UVEK VISE ZIVIMO U REALNOM SVETU SMO UPLASENI! JER, STA DA RADIM KAD NE ZNAM STA JE PRAVO ,A STA LAZNO! UZAS!
FASCINANTNO. NEKI OD NAJBOLJIH SPIJUNA NISU BILI LJUDI. ZIVOTINJE I TE KAKO MOGU DA 'SPIJUNIRAJU' SAD SKORO SAM PISALA POST O ZIVOTINJAMA KOJE SU POSTALE HIT NA INTERNETU JER SU IZUZETNO PAMETNE. DA UZMEMO U OBZIR IPAK SAMO REALNE CINJENICE I DA VIDIMO KO SU BILI TI POZNATI SPIJUNI ZIVOTINJE.
Beluga kit - ako mu je to pravo ime - pronađen je nedavno kod Norveške i veoma je sumnjiv.
Viđen je sa pojasom na kojem piše da je iz Sankt Peterburga, zbog čega mnogi smatraju da ga je Rusija koristila za špijunažu.
Kremlj to naravno negira, a kit... Odbija da priča.
Bilo kako bilo, ovo nije prvi put da su životinje izigravale agenta 007.
Ako
nešto znamo o mačkama to je da isključivo rade samo ono što žele, kao i
da nimalo nije lako zaključiti u kom su raspoloženju.
Možda je CIA baš zato pomislila da bi mačke bile dobri operativci.
Procenjuje se da je 14 miliona dolara potrošeno tokom šezdesetih na razvoj prislušnih uređaja u mačkama.
Ideja je bila da se one nonšalantno šetkaju i prikupe važne podatke o planovima Sovjeta.
Tihi su, najbolje se osećaju pod okriljem tame i često žive u kojekakvim tajnim odajama - dosta dobar pedigre za tajne agente.
Tako je tokom Drugog svetskog rata jedan zubar predložio da milion slepih miševa bude pretvoreno u bombaše samoubice.Ideja je bila ih, sa sve zakačenim eksplozivnim napravama, puste iznad japanskih gradova, gde bi ubrzo napravili haos.
List
Nju sajentist je 2008. objavio da DARPA - Agencija Ministarstva odbrane
Sjedinjenih Država, zadužena za razvoj novih tehnologija namenjenih
vojsci SAD - radi na razvoju insekata za prisluškivanje.
Kako su naveli, cilj je bio doći do potpune kontrole nad kretanjem insekata, čime bi se došlo do beskrajnih mogućnosti.
Insekti bi lako mogli da uđu u neprijateljske štabove, prisluškuju važne sastanke ili šta god da je potrebno.
Sličnih projekat je bilo i ranije sa ajkulama, pacovima i golubovima.
Tehnologija
je u međuvremenu toliko napredovala da je sada cilj napraviti prave
prislušne uređaje koji će biti identični kao pravi insekti.
Upotreba
životinja u špijunaži traje godinama - bilo da je reč o golubovima
pismonošama iz Prvog svetskog rata ili delfinima koje su SAD, Rusija i
Izrael koristili za pretrage pod vodom.
Zbog toga minut ćutanja za sve nevine životinje koje su se samo našle na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.
Tako je iranska vojska 2007. uhapsila tim od „14 špijunskih veverica", pronađenih u blizini nuklearne elektrane. ptice su često znale da izazovu paranoju kod obaveštajnih agencija -
jedna roda je 2013. uhapšena u Egiptu zbog uređaja koji joj je bio
zakačen oko noge.
Hezbolah
je 2013. godine tvrdio da je izraelski špijunski orao uhvaćen u Libanu.
Tvrdili su da je orao jedna od mnogih ptica koje je Izrael poslao da
špijuniraju i prikupljaju informacije putem Dži-pi-es predajnika širom
Bliskog istoka. Univerzitet u Tel Avivu
je odgovorio: „[Jutros] mediji su izvestili o izraelskom „špijunu“
kojeg je uhvatio Hezbolah. „Špijun“ je grabežljiva ptica koja je bila
deo istraživačkog projekta koji je sproveo Univerzitet u Tel Avivu o
grabljivicima“.
Orao koji je oboren i isporučen Hezbolahu, bio je mladi i ugroženi prugasti orao. Izraelski ornitolog Josi Lešem rekao je da prati pticu radi
istraživanja i da je „neverovatno frustriran" što je ubijena. „Nažalost,
ova ptica je napravila glupu grešku preselivši se u Liban.Nije dovoljno što ubijaju ljude, sada ubijaju i ptice.
Redak obeleženi orao iz prirodnog rezervata Golanske visoravni
Gamla kojeg su zarobile sirijske opozicione snage i za koga se prvi put
sumnjalo da je nosio uređaje za elektronsko špijuniranje vraćen je u
Izrael 5. septembra 2017. godine, kao gest i priznanje medicinskog
tretmana koji je Izrael pružio Sirijcima tokom sirijskog građanskog rata.
Godine 2011. beloglavi sup sa rasponom krila od oko 2.4 lovac je uhvatio u blizini Haila u Saudijskoj Arabiji kako je nosio Dži-Pi-es uređaj i oznaku na nozi „Univerziteta Tel Aviv“.
Među meštanima su se proširile glasine, ponovljene u nekim saudijskim
novinama, da je pticu poslao Izrael da špijunira zemlju.
Princ Bandar bin Sultan, tadašnji generalni sekretar Saudijskog
saveta za nacionalnu bezbednost, odbacio je glasine, rekao je da je
oprema na ptici jednostavno tu za naučno proučavanje i da će ptica brzo
biti puštena. Saudijske državni organi nadležni za divlje životinje
složile su se da je oprema bila isključivo u naučne svrhe. „Neki
saudijski novinari su požurili da prenesu vest o ovoj ptici da bi dobili
ocenu bez provere informacija… trebalo je da pitaju nadležne vlasti o
ptici pre objavljivanja takve vesti“, rekao je Bandar. Izraelski zvaničnici opisali su te glasine kao "smešne" i rekli da su "zaprepašćeni".[
Portparol izraelske Uprave za parkove i prirodu rekao je izraelskom dnevniku Ma'ariv da izraelski naučnici koriste Dži-pi-es uređaje za praćenje migracionih ruta. „Uređaj ne radi ništa više od primanja i čuvanja osnovnih podataka o tome gde se ptica nalazi“, rekao je on.[3]
Izraelski ornitolog Josi Lešem sa Univerziteta u Tel Avivu rekao je da
je ovo treće takvo zadržavanje ptice koju su izraelski naučnici pratili u
poslednje tri decenije. On je izvestio da su sudanske vlasti pritvorile
egipatskog lešinara kasnih 1970-ih i ružičastov nesita ranih 1980-ih, a oba su nosila izraelsku opremu koja se koristila za praćenje migracije životinja.
U januaru 2016, beloglavog supa sa izraelskom oznakom uhvatili su
stanovnici libanskog sela Bint Jbeil pod sumnjom za špijunažu nakon što
je preleteo četiri kilometra preko granice. Ptica je bila vezana
konopcem i, prema rečima libanskih bezbednosnih zvaničnika, proverena da
li ima uređaja za prisluškivanje.U decembru 2010. dogodilo se nekoliko napada ajkula kod odmarališta
Nakon napada, u intervjuu za popularnu, ali kontroverznu televizijsku emisiju Tavfika Okaše Egypt Today, kapetan Mustafa Ismail, predstavljen kao „poznati ronilac”, naveo je da je uređaj za praćenje pronađen na jednoj od ajkula zapravo „uređaj za navođenje” koji su podmetnuli izraelski agenti.[24]Podstaknut u televizijskom intervjuu za komentare, guverner Južnog Sinaja, Mohamed Abdul Fadhil Šuša, u početku je rekao: „Ono što se govori o tome da je Mosad bacio smrtonosnu ajkulu [u more] da pogodi turizam u Egiptu nije isključeno.
Opisujući vezu zavere sa Izraelom kao „tužnu”, profesor Mahmud
Hanafi, morski biolog sa Univerziteta u Sueckom kanalu, istakao je da
morski biolozi koriste Dži-pi-es uređaje da prate ajkule, a ne da ih
kontrolišu na daljinu. Egipatski zvaničnici su sugerisali da su napadi posledica prekomernog
ribolova, ilegalnog hranjenja, bacanja leševa ovaca preko palube ili
neuobičajeno visoke temperature vode.
Amr Josef, vanredni profesor političkih nauka na Američkom
univerzitetu u Kairu, napisao je da su ova i druge slične teorije zavere
rezultat pogrešnog shvatanja egipatske javnosti da je Izrael svemoćan.
Josef je napisao: „Bez obzira što takve tvrdnje nemaju činjenične ili
logične osnove, niko ne prestaje da pita zašto bi se Izrael koji se
suočava sa ozbiljnim bezbednosnim izazovima (Iran, Hamas, Hezbolah, itd.) zaokupljao takvim stvarima.
Čoporne životinje kao što su mazge i kamile se koriste za
pregovaranje po grubim terenima i opremu za vuču. IDF sprovodi obuku za
specijalne operacije sa lamama
koje su u stanju da sakriju vojnike od uređaja za detekciju toplote.
Protivtenkovski psi su korišćeni u operaciji Plavo i smeđe, napadu 1988.
na štab Narodnog fronta za oslobođenje Palestine – Generalne komande u
Libanu. Antilope i oriksi su uvedeni u baze izraelske vojske radi
čišćenja vegetacije, dok se ovce Barbari koriste za čuvanje skladišta municije. Među sisarima koji se navode u teorijama zavere o životinjama vezanim za Izrael su svinje, hijene, glodari i delfini.
Prva optužba da Izrael upošljava delfine za špijunažu izrečena je 19.
avgusta 2015. kada su Hamasove brigade Iz ad-Din al-Kasam tvrdile da su
uhvatile jednog koji je nosio kamere i drugu opremu kod obale Gaze.
Iranska novinska agencija Fars nazvala ga je umesto toga „robot
delfin proizveden u Izraelu opremljen opremom za špijunažu, uključujući
kamere za video snimanje“.
edinicu američke mornarice SEALS (foke). Prema svemu sudeći,
američke vlasti su u jednom trenutku pokušale da iskoriste prave foke u
svojim špijunskim misijama.
Sredinom sedamdesetih godina započet je Program morskih sisara kojim je
upravljala mornarica SAD-a. Foke i delfini su trenirani kako bi
detektovali sumnjive ronioce i plivače, te podvodne mine. Kada bi
životinje pronašle pretnju, vratile bi se do čamca u kojem bi se nalazio
njihov trener, nakon čega bi on na njihov nos postavio senzore kako bi
uz pomoć životinje otkrile mesto pretnje.
Projekat je bio vrlo uspešan, s obzirom na to da je uz pomoć njega
uništen ili uklonjen veliki broj podvodnih mina i drugih eksploziva.
Međutim, napretkom tehnologije, projekat je postao suvišan, zbog čega je
obustavljen osamdesetih godina.
„Izrael se nije zaustavio samo na krvavim napadima na pojas Gaze“, objavio je palestinski dnevnik Al Kuds
na arapskom jeziku. „Sada je regrutovalo vodenog ljubimca, delfina,
poznatog po prijateljskom ophođenju sa ljudima, da ga koristi za
operacije ubijanja pomorskih komandosa brigade Kasam.[3Izraelske odbrambene snage nisu odgovorile na optužbe, ali časopis Forin Polisi je primetio da, iako su „delfine koristile razne vojske, uključujući i Sjedinjene Američke Države i Rusiju,
ovaj izveštaj verovatno spada u ono što je iznenađujuće plodan žanr
teorija zavere: ideja da izraelska obaveštajna služba rutinski koristi
sve vrste ptica i drugih životinja kao oruđe za špijunažu."Bez obzira na to, u januaru 2022. maskirani portparol brigada Al-Kasam
je u video poruci tvrdio da su izraelske snage bezbednosti nedavno
koristile još jednog delfina da jure Hamasove vojnike sa obale pojasa
Gaze.
U nekoliko navrata, predsednik Palestinske upraveMahmud Abas optužio je Izrael da pušta divlje svinje da uništi poljoprivredna polja na Zapadnoj obali kako bi naneo štetu proizvodnji i zastrašio palestinske farmere.„Svake noći puštaju divlje svinje
protiv nas“, citiran je Abas u jednom govoru. Zvaničnik izraelske vlade
odbacio je optužbe, komentarišući da je „Šteta što je predsednik
Palestinske uprave izabrao da propagira takvo smeće, i to postavlja
pitanja o njegovom stvarnom stavu prema Izraelu“.Dana 5. maja 2016. godine, 10-godišnju palestinsku devojčicu ugrizla je divlja svinja ili svinja za ruku i usled toga je pretrpela šok. Palestinci su krivili izraelske
naseljenike da su namerno puštali veprove na Zapadnu obalu kako bi
namerno napali seljane kao način da ih drže podalje od svoje zemlje, dok su drugi tvrdili da je izraelska barijera na Zapadnoj obali
„uticala na stanište divljih svinja, što je verovatno dovelo do
koncentracije životinjske populacije u pojedinim oblastima“.
Optužbe
u vezi sa pacovima bile su u vestima 13. marta 2018, kada je jordanski
TV voditelj dr Bakr Al Abadi rekao svojim gledaocima na jordanskoj Prime TV da cionistički
entitet pušta pacove koji će nanositi štetu njihovoj poljoprivrednoj
proizvodnji, napadati njihovu decu, sve sa ciljem da se uništi arapski
svet.I
ptice su često znale da izazovu paranoju kod obaveštajnih agencija -
jedna roda je 2013. uhapšena u Egiptu zbog uređaja koji joj je bio
zakačen oko noge.
Čulo se samo šuštanje crnog perja kada je gavran sleteo na sims prozora jednog stana u zgradi negde Istočnoj Evropi. Ptica se neko vreme zadržala tu i onda odletela. U stanu sa druge strane prozora niko nije podigao pogled sa dokumenata i votke na stolu niti obratio pažnju na komadić maltera koji je ionako verovatno otpao sa stare zgrade.
Ipak, oni u stanu bi verovatno bili obazriviji da su znali da naizgled nebitni komad nije dolazo sa krova objekta nego iz sedišta CIA-e, da je sadržao električni transmiter moćan dovoljno da prenese njihov razgovor, a da veliki crni gavran nije bio tek obična gradska ptica već trenirani agent američke Vlade!
Da, dobro ste pročitali! Američke tajne službe su tokom Hladnog rata trenirale životinje-špijune!
– Nikada nismo naišli na životinju koju nismo uspeli da istreniramo – izjavio je Bob Bejli koji je ceo život posvetio obučavanju životinja i bio jedan od glavnih osoba u tadašnjem “Animal Behavior Enterprises” centru u Hot Springsu.
U razgovoru za Smithsonian magazin od pre nekoliko godina on je podsetio da korišćenje životinja u vojne svrhe datira još iz antičke Grčke. Rad njegovog tima je ipak, sve ovo podigao na viši nivo.
Pre mnogo decenija, ubrzo pošto je počeo da radi sa ekipom u Hot Springsu, počele su i posete od raznih obaveštajnih službi. Hladni rat je bio na vrhuncu.
– Oni su došli kod nas da im rešimo problem. Životinje mogu da idu na mesta na koja ljudi ne mogu i da pritom ne privuku pažnju – objašnjava Bejli.
Prve životinje koje su se uključile u hladnoratovsku trku bili su delfini. Na osnovu delimičnih dokumenata CIA-je koji su u javnost dospeli 1976. godine vidi se da su delfini bili trenirani da otkrivaju podmornice, a da su sličan program imali i Sovjeti.
Jedan od prvih projekata na kojima je Bejli radio bio ja onaj sa životinjama za koje mnogi misle da ih je nemoguće trenirati – mačkama. Projekat se zvao “Akustična maca”.
– Otkrili smo da je moguće naučiti mačku da sluša ljudske glasove, a da manje reaguje na zvuke iz okoline – kaže Bejli i dodaje da na taj način ova životinja može da se pretvori u veoma dobar prislušni uređaj.
U projekat je bio uključen i Robin Mičelson, kalifornijski otorinolaringolog i jedan od izumitelja ljudskog slušnog implanta. Ideja je bila da se postavi žica koja bi išla od mačjeg unutrašnjeg uha do uređaja za snimanje ugrađenog u njen grudni koš. Ovo bi macu faktički pretvorilo u živi prislušni uređaj.
U knjizi “Spycraft” navodi se da je “akustična maca” bila predviđena za prisluškivanje jednog neimenovanog azijskog vođe. U jednom drugom delu “The wizards of Langley” citira se bivši zvaničnik CIA-e Viktor Marćeti koji tvrdi da je ovaj projekat propao tokom probe na terenu.
– Iskrcali su mačku iz kombija, naišao je taksi i pregazio je! I tako su tu bili oni… sedeli su u kombiju sa najsavršenijom prislušnom opremom na svetu, a mačka je bila mrtva – tvrdio je Marćeti.
Bejli nema podatke o propasti (ili uspehu!) ovog projekta, a CIA je odbila zahtev novinara “Smithsonian” magazina za dokumentima u vezi sa treniranjem životinja u obaveštajne svrhe navodeći da je “postojanje ili nepostojanje traženih dokumenata trenutno klasifikovano kao poverljivo”.
Bejli rado govori o još nekim projektima. Tokom 60-ih i 70-ih njegov tim je izgradio maketu grada na jednoj farmi površine 270 hektara na osnovu fotografija koje su dobili.
– Ovo je soba u koju želimo da uđemo. Da li možeš da nateraš svog gavrana da postavi tamo uređaj tako da mi možemo da slušamo – seća se Bejli jednog razgovora iako ne otkriva sa kim ga je vodio.
On je takođe izdresirao i golubove koji bi leteli ispred vojničkih kolona i signalizirali prisustvo neprijateljskih vojnika tako što bi, u slučaju da primete ljude, sletali. Problem je nastajao u slučaju da golubovi ne nalete ni na koga. Tada bi jednostavno odleteli i nikada se ne bi vratili.
Na pitanje da li su njegove životinje ikada korišćene u stvarnim operacijama, Bejli nije želeo da da konkretan odgovor, ali je rekao da su gavranovi i mačke “postavljeni na položaje”. Do tamo su stizali uglavnom skriveni u diplomatske torbe. Priznaje da je i sam jednom prošvercovao treniranog gavrana avionom i to na redovnoj, komercionanoj liniji.
Ipak, sudbina ovih projekata još uvek je obavijena velom tajne. Treniranje životinja u obaveštajne svrhe CIA je zvanično prekinula 1975. posle istrage Komiteta o zloupotrebi nekoliko američkih obaveštajnih agencija.
Bejli smatra da je korišćenje životinja kao špijuna danas prevaziđeno jer se prislušni uređaju postavljaju mnogo lakše i mogu biti bilo gde i bilo koje veličine. Vreme je tako prevazišlo njegove mace.
TEHNOLOGIJA JE PROMENILA SVET. SADA ZIVOTINJE NE MORAJU VISE DA SPIJUNIRAJU ZA LJUDE. SADA MOGU NAJZAD DA RADE ZA SEBE!
SVI MI MOZEMO DA BUDEMO ANA. ANA ZIVI U SRBIJI. ANA NIJE SRECNA. KO MOZE U SRBIJI DA BUDE SRECAN? NADAM SE DA CE JEDNOG DANA TO DA SE PROMENI. USKORO AKO MOZE.
Jesen je. Vetar prevrće poslednje žute listove dok se svet sprema za zimski san. Ali jedan neobičan kalendar pamti svakog oktobra. Svake godine — od 2014. do 2024. — pojavljuje se nova stranica, nova senka, novi glas.
U jednom gradu, u jednoj kući, živi devojka Ana, radoznala i osetljiva, koja je naslijedila staru svežanj beležaka — blogove — koje je neko godinama pisao. Svaki novi oktobar donosi joj priču koju mora pročitati, dekodirati i ispričati dalje.
Ana čita kako su deca prepustila sećanja, ljubav i život svom svetu bez roditeljske pažnje, dok roditelji, iscrpljeni, ne umeju da odgovore na tu glad. patispanj.blogspot.com
U njoj se rodi pitanje: Šta je osnov društva, ako porodica pukne? Ona gleda u fotografije iz detinjstva — roditelji koji rade daleko, prazna kuća, tanjir koji se hladi.
Ana se seti kada je bila mala: crtaći su bili zabava, bekstvo, ali i sredstvo kontrole — kroz poruke, stereotipe, strahove. U tekstu stoji da crtani nisu uvek neškodljivi — jer deca upijaju, deca veruju.
U njenoj priči — crtani su senke koje šapuću: „Tako se ponašaj, tako misli, to je normalno.“ I trag tih senki ostaje, dugo nakon što se crtež ugasi.U blogu se ispituje šta znači biti „prava žena“ — ideali, pritisci, lažne maske koje društvo nameće. Ana se preispituje: koliko je identitet ono što je izabrala, a koliko ono što joj je nametnuto? U sobi, ogledalo joj pokazuje lice koje je naučila da nosi — ali iza njega stoji senka njene prave sebe.Ovaj zapis intenzivira raniju temu — crtani više nisu samo ilustracija, već oruđe — za vrednosti, norme, predrasude. Ana shvata da je svet koji je gledala kao dete bio filtriran — senke su manipulacija. I sada mora da izabere da li će slediti senke ili tražiti svetlost.Blog govori o mračnim silama, duhovnim sukobima, zaverenama i svetovima koji se sudaraju. Za Anu — senke iz porodice, senke iz crtaća, senke iz društva — počinju da liče na demone unutrašnjih strahova i kolektivnih trauma. U priči, ona oseća kako se te senke šire, tražeći mesto u njenoj duši. Cvrčak i mrav — basna, ali realnost je ovde. patispanj.blogspot.com
Basna o radu i lenjosti prelazi u alegoriju njenog sveta: ko radi, ko uživa, šta je pravedno? Ana vidi sebe između — ponekad mrav, u marljivom radu protiv sistema; ponekad cvrčak, koji želi da peva, da sanja, da se odmori. Ali sve se guši u nepravdi, nejednakosti i zanemarenim dušama.Igra mačke i miša.
U blogu se prikazuje sukob moći, igre uticaja i pretnji — gde su ljudi figura u tuđim rukama. Ana vidi sebe kao miša, okruženu senkama raznih sila: moćnim, skrivenim. I dok se kreće kroz mračne hodnike, oseća pogled mačke — spremne da nju ukroti.Tekst promišlja razlike između malih i velikih, uticaj malih bića, života u skrivenom svetu — simbolika koju Ana prepoznaje kao svoje misli i strahove. Senke joj govore da su ljudi mali u velikim sistemima, da su bića kao miševi, ali i da svaki hrčak ima svoj točak: naviku, rutinu, kolo od kojeg ne može da pobegne.Budimo bolji, razumimo jedni druge, probudimo saosećanje u svetu koji ga je zaboravio. Za Anu — senke se ne mogu pobediti samo borbom nasilja, već razumevanjem. Mora otvoriti prozor unutrašnje svesti, pustiti svetlost empatije da prodre.Knjiga govori o fenomenu univerzalnog sloma — metaforički potop koji priznaje da svet ide ka tački kada mnoge strukture propadaju. Ana oseća kako voda prodire: sistemi pucaju, laži izlaze na videlo, strukture se ruše. A senke koje su bile skrivena — sada plutaju, izložene.Tema je podela sveta, konflikti, uticaji kultura i moći — surovost politickih geografija, pritisak identiteta. Ana vidi da te senke nisu lokalne samo — one su globalne. I srpska scena, srpski jazovi, srpske borbe — refleksija su tog šireg sveta.
Ana stoji ispred prozora poslednje oktobarske noći. Vjetar raznosi stare listove iz beležnica.
Senke su joj prišle, svaki glas je tražio njeno lice, njenu dušu.
Ali ona moje: Ne želim biti samo figura u priči senki.
Spaja reči iz svih blogova: porodica, crtani filmovi, identitet, moć, empatija, potop, delovi sveta — i želi da ispiše svoju — novu stranicu.
Noću zapali svećicu u sobi, drži svaku belešku i šapuće: „Polako ću razumeti… a potom ću govoriti.“I na kraju, pisanjem, ona raspetljava senke — ne da ih uništi, nego da ih pretvori u svetlo koje vodi dalje.
JEDNOG DANA CE SE SVE PROMENITI. I ZA ANU I ZA CEO SVET. PROMENE SE OSECAJU U VAZDUHU. SLEDI NOVO DOBA.
OKTOBAR U SRBIJI 2025 . JE VEROVATNO UVOD U VRLO NEIZVESTAN NOVEMBAR. STANJE JE VEC 11 MESECI NEIZDRZIVO. OBZIROM DA ZAHVALJUJUCI DRUSTVENIM MREZAMA SVI SVE ZNAMO, NEK OVAJ BLOG BUDE MALO OPUSTAJUC. TO NAM JE PREKO POTREBNO.
Negde u jesen 2015. godine, jedan nepoznati hroničar spustio je u zemlju kutiju. Bila je to vremenska kapsula, ali ne obična — unutra nije bilo fotografija ili predmeta, već reči. Nekoliko papira, svaka stranica datirana i pažljivo složena. Na prvoj je pisalo: „Ovo je trenutak kada počinje putovanje. Onaj ko otvori kapsulu mora da pronađe smisao.“
Prvi papir pričao je o zakonima. Ne onim velikim i pravednim, već o onim čudnovatim, besmislenim, donetim da zabave ili da zbune. Pisalo je o mestima gde je zabranjeno držati slona na balkonu, gde su ljudi kažnjavani jer su hodali pogrešnom stranom ulice. Čitalac kapsule bi odmah pomislio na sopstvenu zemlju i setio se: zar i mi nemamo zakone koji izgledaju kao da su pisani za nekog drugog, a ne za ljude koji ih moraju živeti?
Na sledećem listu — priča o tornadu i Faberžeovim jajima. Oluja je rušila sve pred sobom, ali među ruševinama je neko pronašao jedno od onih krhkih, dragocenih predmeta. Poruka je bila jasna: svet može da se raspada, ali lepota i vrednost mogu preživeti.
Čitalac kapsule bi pomislio na svoju zemlju, gde oluje politike i ekonomije neprestano duvaju, a opet — umetnost, kultura i poneki iskreni gest ostaju da svedoče da nije sve izgubljeno.
Dalje je stajala beleška iz 2019. godine. Na njoj, crtani lik Lise Simpson bio je isečen i zalepljen pored fotografije Grete Tumberg. Ispod slike: „Ona je prorok u svetu koji ne želi da čuje.“
Kao da je neko želeo da poruči da će uvek postojati devojčice, mladi glasovi, oni koji govore ono što stariji iz straha ili navike ne žele da izgovore. U Srbiji ih je malo, ali su glasni — i uvek smetaju onima koji žele tišinu.
Papir iz 2018. bio je drugačiji. Na njemu nisu bile reči, već simboli, šifre i kodovi. Na marginama sitno je pisalo: „Svet je šifra. Ko ne nauči da je čita, biće prevaren.“
Čitalac je znao — to je govorilo o tome kako treba učiti da se dešifruju zakoni, odluke, vesti, manipulacije. Da ništa nije onako kako na prvi pogled izgleda.
Sledeći list imao je samo jednu rečenicu: „Savršen trenutak se ne prepoznaje kada dođe. On se prepoznaje tek kada prođe.“ Datum je bio 2. oktobar 2017.
To je bio tihi šamar: koliko puta su građani Srbije već propustili trenutak? Koliko puta je prilika za promenu prošla nezapaženo, dok su ljudi čekali da neko drugi prepozna pravi čas?
I najzad, poslednji papir bio je prazan. Samo datum: 2025. godina.
Čitalac kapsule, neko iz današnje Srbije, drži taj papir i shvata: kapsula je pisana za njega. On mora da nastavi priču.
Zakoni oko njega i dalje deluju kao čudnovate šale, kao da ih piše neko ko se igra. Tornada politike i dalje razaraju, a krhka jaja kulture i solidarnosti još uvek se traže u ruševinama. Mlade proroke i dalje smeštaju u rubrike zabave ili ih ismevaju kao previše glasne. A savršeni trenutak? Možda je baš sada.
I prazna stranica? Ona nije greška. Ona je poziv da se ispiše dalje. Da se ne prepusti istoriji da zaključa kapsulu, već da se otvori, da svi vide, da se nauči.
U zemlji gde je vreme često stajalo, kapsula je dokaz da prošlost još uvek može da govori — i da možda, baš sada, u ovom nesavršenom trenutku, postoji šansa da se stvori budućnost vredna pamćenja.
KAO I UVEK . IZUZETNO SAM OPTIMISTICNA. TACNO ZNAM DA PROMENE STIZU VRLO BRZO. I TO NA BOLJE. MNOGO BOLJE.
NOVI DATUM ZA SMAK SVETA JE 13.NOVEMBAR 2026. NARAVNO DA SE TO NECE DOGODITI. ALI NI PREDVIDJANJA BABA VANGE NE DONOSE MNOGO OPTIMIZMA. TAKO DA EVO MALO PREDVIDJANJA.AKO MISLITE DA JE RANO SHVATITE DA JE TA 2026. U STVARI VRLO BLIZU.
предвиђа се да ће крај света наступити 13.
новембра 2026. године, што се приписује експоненцијалном повећању
светске популације. Чланак тврди да ово предвиђање произилази из
једначине коју је формулисао аустријски научник Хајнц фон Ферстер.
Фон Ферстерова једначина, објављена у часопису Science још
1960. године, предвиђала је да ће светска популација расти
експоненцијално, удвостручујући се сваке године, што би до 2026. године
довело до неодрживог оптерећења ресурса Земље, а коначно и до истребљења
човечанства.
Међутим, прошло је више од 60 година од објављивања ове хипотезе, током којих су се развили бројни фактори који би могли утицати на исход једначине.
Прво, експоненцијални раст популације
који је фон Форстер предвидео 1960. године се није остварио. Иако је
глобална популација наставила да расте,стопа раста се значајно успорила од
1960-их, првенствено због смањења стопе наталитета, како је приказано на
графикону објављеном на Our World in Data.
Насупрот томе, савремене бриге за одржавање многих популација, окрећу се око брзог пада наталитета - годишњег броја рођења.
Математичка формула која је
представљена не узима у обзир нове технолошке напретке и потенцијалне
интервенције за ублажавање прекомерне потрошње ресурса Земље од стране
растуће популације. Научници, социолози и економисти су заједнички
критиковали тачност предвиђања, изведених искључиво из таквих
математичких израчунавања.
Сам чланак, након сензационалистичког
наслова, закључује „да нема разлога за бригу, јер иако ће популација
можда порасти, неће достићи алармантне нивое”.Једначина показује да популација стари и
да је то једини фактор који утиче на промену њене густине; негативни
знак показује да време тече само у једном смеру, да нема рођења и да ће
популација изумрети.
DOBRO RESENJE.
A EVO STA JE REKLA BABA VANGA
Apokaliptični prirodni haos
Prema informacijama koje kruže internetom, 2026. bi mogla biti
obilježena razornim zemljotresima, erupcijama vulkana i ekstremnim
vremenskim nepogodama. Navodno će tih katastrofa biti toliko da će
desetina Zemljine površine biti pogođena — scene poput onih iz
holivudskih filmova o kraju svijeta.
Geopolitička klackalica
Uporedo s prirodnim prijetnjama, spominje se mogućnost da bi svijet
već naredne godine mogao doći na ivicu trećeg svjetskog rata. Govori se o
sukobu Kine i Tajvana, a potom i direktnom sudaru Rusije i Sjedinjenih
Američkih Država. Porast tenzija među svjetskim silama dodatno
nagovještava globalni haos.
Preuzimanje kontrole od strane vještačke inteligencije
Jedna od intrigantnijih Vanginih „vizija“ navodno tvrdi da će 2026.
vještačka inteligencija preći granicu „pomoćnika“ i postati samostalni
donosilac odluka. Od upravljanja industrijama do – u najhrabrijim
scenarijima – oblikovanja globalne politike, AI bi mogla postati aktivni
igrač na svjetskoj sceni.
Prvi kontakt s vanzemaljcima
Najfascinantnija (i najfilmskija) predviđanja tiču se susreta s
vanzemaljskim civilizacijama. Navodno će se u novembru 2026. pojaviti
ogromno svemirsko plovilo, dovoljno blizu da možemo govoriti o pravom
susretu – ne o meteoritu, već o „konverzaciji s vanzemaljcima“.
Bez obzira na to vjerujete li u proročanstva ili ne, 2026. već nosi
teret očekivanja i tjeskobe. Ako se bilo šta od ovoga i dogodi – barem
smo bili upozoreni na vrijeme.
STA BI SVE MOGLO POCI NAOPAKO?
1. Kloniranje čoveka
PROCES JE KRAJNJE TEŽAK ALI JE PO SVOJ PRILICI NEIZBEŽAN
Verovatnoća: velika
Otkad je 1996. ovca Doli rođena kao klon, svima je izgledalo
neizbežno kloniranje čoveka u reproduktivne svrhe. Postoje tvrdnje iz
kojih se može zaključiti da je tako nešto već urađeno, ali ozbiljnim
istraživačima se to ne čini mogućim. Naravno, ne računaju se prirodno
rođeni fizički i genetički identični blizanci.
Eksperti stvaraju klonirana bića tako što zamenjuju jedro u jajnoj
ćeliji jedrom neke druge individue. Za sada je već kloniran ljudski
embrion, ali nijedan od embriona nije otišao dalje od prvog stupnja.
Čak i u slučajevima dobro razrađene tehnike, 25 odsto kloniranih
životinja imaju znatne životne probleme. I najmanje greške u toku
reprogramiranja, kultivisanja i rukovanja embrionima, mogu dovesti do
razvojnih anomalija. Zato bi pokušaj kloniranja čoveka bio strašno
riskantan. To je kao kad biste stavili neku bebu u raketu koja će posle
lansiranja eksplodirati sa verovatnoćom 50:50.
Ipak, setimo se samo veštačke oplodnje u laboratorijskoj epruveti.
Ona je danas nešto sasvim normalno, a do pre samo nekoliko decenija bila
je nezamisliva i etiketirana kao amoralna.
2. Ekstra dimenzije
NAJVEĆI SVETSKI SUDARAČ PROTONA U ŽENEVI MOGAO BI NAM OTKRITI NOVE
PROSTORE U VASIONI
Verovatnoća : pola- pola
U modernoj teoriji fizike, glavni razlog postojanja ekstradimenzija
jeste shvatanje o supersimetriji koja teoretski ujedinjuje sve različite
tipove čestice u jednu jedinu srećnu porodicu. Supersimetrija zaista
može postići tako nešto, ali samo u prostoru koji ima ukupno 10
dimenzija. Te dimenzije ne primećujemo, bilo zato što su suviše male
da bi se u njih ušlo, ili zato što smo mi po svojoj prirodi ograničeni
na trodimenzionu membranu kao gusenica koja se penje po površini nekog
lista…
Bilo kakav da je šarm ekstradimenzija, bar po mišljenju fizičara,
nikada nećemo moći biti u stanju da ih posetimo i da u njima budemo
svojim fizičkim bićem. Ukoliko bi te ekstradimenzije bile otvorene za
čestice od kojih je sačinjeno naše telo, onda bi slobodno kretanje tih
čestica destabilizovalo kompletnu telesnu strukturu uključujući i
život.
3. Vanzemaljska inteligencija
KAKO ODGOVORITI NA SIGNALE IZ SVEMIRA? Verovatnoća: mala
Aprila 1960. godine, na Nacionalnoj radioastronomskoj opservatoriji u
Grin Benku u SAD, Frenk Drejk, tada 29-godišnjak, vežbao se na
teleskopu prečnika 26 metara posmatrajući dve susedne zvezde,
osluškujući i očekujući transmisiju znakova civilizacija koje bi možda
postojale na njima. Kasnije nastali Drejkov projekt „Ozma”, započeo je
program istraživanja vanzemaljske inteligencije koja od tada nosi
akronim SETI, odnosno potraga za ekstraterestijalnom inteligencijom.
Teoretski astrofizičar Alen Bos, sa Karnegi instituta za nauku,
tvrdi da nedostatak signala sa drugih zvezda u svemiru znači da
civilizacije za koje mislimo da bi mogle slati signale o svom postojanju
ne postoje i da ih zbog toga do sada niko nije ni registrovao. Ali, ima
mnogo galaksija koje nisu istražene na ovaj način. Jedna od najširih
kampanja preduzetih do danas, tzv. projekt „Finiks“, pregledala je skoro
sve zvezde u opsegu radiofrekvencija korišćenih na najvećim svetskim
radioteleskopima. U poslednjih devet godina „Finiks“ je istražio oko
800 zvezda, što je milioniti deo jednog procenta zvezda u Mlečnom putu.
4. Razmena nuklearnih udara
NEKI LOKALNI KONFLIKT MOGAO BI DOVESTI DO GLOBALNOG HAOSA
Verovatnoća - mala
Globalni efekti radijacije, posle upotrebe nuklearnog oružja,
nastali bi tek kada bi se aktiviralo više bombi. To bi se moglo
dogoditi u ratu između Pakistana i Indije. Predviđa se da bi ove nacije u
međusobnom obračunu iskoristile sve nuklearne bombe koje poseduju, a to
je oko 100 bombi slične snage bombi koja je pala na Hirošimu.
Međutim, postoji jedna svetla strana: to je ljudska odgovornost,
koja neće dozvoliti da se tako nešto dogodi.
5. Stvaranje života
DOK JE Scientific American PAKOVAN ZA SLANJE NA PRODAJNA MESTA
ŠIROM SVETA U MAJU OVE GODiNE, DOGODILO SE LABORATORIJSKO STVARANJE
SINTETIČKOG ŽIVOTA ŠTO JE ČASOPIS I PREDVIDEO
Sintetički život stvoren je u laboratoriji u pravoj eksploziji
ingenioznosti koja pomera sve postojeće granice ljudskih sposobnosti u
manipulaciji postojećeg sveta - onakvim kakvim ga znamo. J. Kreg Venter,
biolog, koji je na čelu grupnog poduhvata za mapiranje ljudskog genoma,
izjavio je u četvrtak 20. maja da je dobio živu ćeliju koja se u
potpunosti ponaša po instrukcijama gena koje su svojom rukom
sintetizovali ljudi od nauke.
6. Superprovodnici na sobnoj temperaturi
ONI ĆE TRANSFORMISATI DALEKOVODE UKOLIKO UOPŠTE ZAŽIVE
Verovatnoća: pola- pola
Sunce je najjače iznad pustinja koje su po pravilu daleko od velikih
potrošača energije. Prenos tako jeftino dobijene električne energije do
gradova i drugih naseljenih mesta udaljenih stotine i hiljade
kilometara, bio bi, u suštini, prelaz na obnovljivu energiju. Savremeni
superkonduktorski kablovi mogu preneti neizmerno mnogo megavata na
beskrajna rastojanja i to sa zanemarljivim gubitkom energije. Ali, za
tako nešto postoji veliki problem. Takav superprovodnik morao bi plivati
u tečnom azotu na 77 kelvina ili na minus 196 stepeni po Celzijusu. Uz
to, na svakom kilometru morale bi raditi posebne pumpe za hlađenje. To
bi bilo vrlo skupo i onemogućilo bi ceo projekat.
Pre dve godine otkrivena je potpuno nova klasa superprovodnika na
bazi gvožđa. Računa se da bi teoretičari mogli iznaći mehanizam za
funkcionisanje superprovodnika na sobnoj temperaturi.
7. Samosvesna mašina
ŠTA SE DOGAĐA KAD ROBOTI POČNU
SAMI SEBE DA OPRAVLJAJU?
Verovatnoća: vrlo velika
Veštačka inteligencija je već među nama, a istraživači ne sumnjaju
da će vrlo inteligentni kompjuteri i roboti u budućnosti sami sebe
obučavati novim veštinama i da će se adaptirati na različite uslove.
Bez sumnje, oni će izmeniti svet. Kada će se to tačno dogoditi i dokle
će sve to ići, za sada nije izvesno, ali je to pitanje čest povod
velikih debata.
Pojava vrlo inteligentnih mašina neće biti ništa slično invaziji
koja bi zamenila ljude. Za sada mnogo toga nije jasno. Kako će
izgledati mašine koje obavljaju poslove van kontrole ljudi? Šta će se
dogoditi ukoliko mašina nasrne na čoveka? To su pitanja na koja za sada
nema odgovora.
8. Topljenje polarnog leda
NIVO OKEANA NEPREKIDNO RASTE I
IZMENIĆE IZGLED DANAŠNJIH OBALA
Verovatnoća: velika
Već danas je očigledno da se teritorija SAD fizički smanjila. Ona je
izgubila 20 metara Istočne obale u poslednjih 20 godina. Nivo okeana
digao se za 17 santimetara od 1990. Voda je postala toplija, traži više
prostora, a nivo joj se diže. Glavni uzrok tome jeste otapanje polarnog
leda.
Jedno od najčuvenijih predviđanja odnosi se na Floridu. Ona će biti
pet metara ispod nivoa vode. Što se tiče Bangladeša, može se reći da će
nestati i umesto njega biće ogroman zaliv. To će se dogoditi za
nekoliko stotina godina. Može se očekivati Arktik bez leda i zbog toga
će već 2100. nastati drugačije konture mnogih obala. Po proceni
Londonske škole za ekonomiju, 200 miliona ljudi već danas živi na
površinama koje su nepun metar iznad nivoa vode. Osam od deset najvećih
svetskih gradova, kao i svi milionski gradovi u nerazvijenom svetu, u
opasnosti su od potapanja. Led koji se topi na Arktiku, Grenlandu i
Antarktiku, u suštini, ukupni je planetarni led. Taj led u sebi ima
dovoljno vode koja bi mogla podići nivo okeana za 65 metara.
9. Zemljotres na Pacifiku
DA LI ĆE KALIFORNIJA BITI ZBRISANA?
Verovatnoća: skoro izvesno
Istraživači, ljudi od nauke i javnost već dugo očekuju veliki
zemljotres na Zapadnoj obali SAD. Geološka istraživanja ukazuju da su u
Kaliforniji izgledi za zemljotres snage 6,7 pre 2038. godine, 99 odsto.
Međutim, očekivani zemljotres mogao bi biti i jači. Velika geološka
pukotina između severnoameričke i pacifičke tektonske ploče, zvana San
Andrea, prostire se 1.300 km na sever od Južne Kalifornije. Jedna ploča,
severnoamerička, kreće se prema jugoistoku, dok druga ide ka
severozapadu. Po geološkim proračunima, pukotina se povećava na svakih
150 godina. Poslednje veliko kretanje bilo je pre 300 godina. Tako
nastali zemljotres pogodio bi 10 miliona stanovnika Južne Kalifornije, a
predviđa se 1.800 mrtvih i 50.000 povređenih.
10. Proces fuzije
FUZIONI REAKTORI REŠILI BI NAJVEĆI DEO
PROBLEMA SA ZAGAĐENJEM OKOLINE, ALI TAKO
NEŠTO JE TEŠKO POSTIĆI
Verovatnoća: minimalna
Najveći svetski istraživački projekat fuzije plazme i tzv. „iter“
reaktor (International Thermonuclear Experimental Reactor ) u Južnoj
Francuskoj, neće početi sa eksperimentima fuzije pre 2026. godine.
Energetske centrale na bazi fuzije bile bi punjene teškim vodonikom
koji bi se dobijao iz obične okeanske vode, a u svom procesu izazivali
bi bezopasnu emisiju zagađivača bez nuklearnog otpada i bez gasova
staklene bašte.
U praksi međutim, fuzija nikad neće izmeniti svet, bar ne onako kako
su zamišljali fizičari. Prvi prototip mogao bi biti napravljen 2020.
godine, a povezivanje prve fuzione energetske centrale za dalekovode
moglo bi biti oko 2030. godine.
11. Udar asteroida
DOGAĐAJ KOJI BI DOVEO DO IŠČEZAVANJA ŽIVOTA NA ZEMLJI NIJE U
IZGLEDU ALI VAZDUŠNI UDAR MOGAO BI SRAVNITI NEKI GRAD SA ZEMLJOM
Verovatnoća: minimalna
Ovog 13. juna, asteroid nazvan 2007 HB10, dijametra 1,1, km, za
dlaku će promašiti Zemlju. On će proći, na sreću, 10,6 miliona
kilometara od Zemlje, što je 27,6 puta više od rastojanja Zemlje od
Meseca. Loša vest je da se u narednih 200 godina očekuje pojava ogromne
stene u vasioni koja će na putu prema Zemlji eksplodirati u atmosferi,
što će izazvati vazdušni udar i možda uništenje nekog grada.
Najveće opasnosti su mali objekti koji prolaze vrlo blizu pored
Zemlje. U 2009. godini NASA je registrovala oko 940 takvih objekata,
dijametra oko 1 km.
Kada su objekti većeg prečnika od 500 metara, njihov očekivani udar u
Zemlju može se sprečiti nuklearnom detonacijom. Minimum vremena
potrebnog za pripremu iznosio bi od nekoliko meseci do godinu dana.
12. SMRTONOSNA PANDEMIJA
UPRKOS RELATIVNE PITOMOSTI VIRUSA N1N1, ON MOŽE UBITI MILIONE LJUDI
Verovatnoća: pola - pola
Virus N1N1 zadao je svetu manje problema nego što se očekivalo, ali
je otkrio neke neprijatne istine o našoj spremnosti ili nespremnosti.
AKO NE VERUJETE U PREDVIDJANJA, ONDA OVAJ POST SMATRAJTE ZABAVNIM. AKO VERUJETE ONDA VAM JE JASNO DA NE DOLAZE BOLJI DANI, NAPROTIV!