GUBITAK PAMCENJA

  PISALA SAM O PAMCENJU I KOLIKO NAM JE ONO BITNO. PISALA  SAM I O LJUDIMA KOJI IMAJU TAKO ZVANO FOTOGRAFSKO PAMCENJE. A STA JE SA LJUDIMA KOJI IZGUBE PAMCENJE? TO JE ZAISTA STRASNO ,ALI NA ZALOST DESAVA SE.

Kod bolesnika s izraženim poremećajem pamćenja treba prije svega isključiti organski uzrok izraženih smetnji

Amnezija je kvantitativni poremećaj memorije ili pamćenja. Sama riječ ima korijene u grčkom (a-ne + mnesis = sjećanje) i označava gubitak pamćenja, sjećanja, potpuno ili djelomično zaboravljanje činjenica, događaja i slično, koji se odnose na određeno razdoblje. Najčešće se javlja kao posljedica ozljede glave, različitih funkcionalnih i organskih bolesti mozga, drugih bolesti organizma ili jakih duševnih potresa.

Pamćenje ili memorija složena je psihička funkcija pomoću koje se sadržaji naše svijesti, tj. ono što opažamo, osjećamo ili mislimo, registriraju i zadržavaju u vidu slika sjećanja (engrama), a zatim voljno ili nevoljno reproduciraju, tj. ponovno dovode u svijest. To je ukupna količina spremljenih iskustava neke osobe, na čemu se temelje razlike između pojedinih ljudi. Povezana je s dva važna procesa, a to su učenje i sjećanje. Učenje je spremanje ili engramiranje novog iskustva, a sjećanje dovođenje k svijesti prije zapamćenog iskustva. Zaboravljivost je otežano prisjećanje na prijašnja iskustva.

Gledano klinički, postoje tri vrste pamćenja koje se razlikuju u trajanju sjećanja:

• neposredno pamćenje - trajanje sjećanja iznosi nekoliko sekundi, npr. sjećanje imena osoba ili telefonskog broja
• kratkotrajno, recentno pamćenje - prisjećanje događaja nakon nekoliko minuta, sati ili dana, primjerice sjećanje svježih događaja tijekom dana ili tjedna; kratkotrajno
• pamćenje može se definirati i kao sposobnost učenja i spremanja novih podražaja te mogućnosti njihove reprodukcije nakon nekog intervala, npr. minute, nekoliko sati ili dana
• dugotrajno pamćenje - sjećanje nekoliko mjeseci ili godina nakon događaja.

  Koliko puta vam se desilo da negdje krenete i na pola puta zaboravite gdje ste zapravo pošli? Znate li uvijek gdje ste ostavili ključeve od stana ili automobila? Da li povremeno ne možete da se sjetite važnih datuma i telefona, kao da se mozak "blokirao"?

  Kada pamćenje počne da izdaje, prva pomoć su raznobojne ceduljice koje se lijepe svuda u okruženju, kako biste stalno imali na umu obaveze koje vas očekuju. Ali, ako se stanje ne popravi, problem sa vijugama možda dodatno opterećuju nedostatak sna, svakodnevna izloženost stresu, pa čak i neke bolesti.

  "Ljudski mozak može da se modelira, odnosno, pod uticajem određenih podsticaja iz okruženja može da se mijenja da bi postao bolji", tvrdi Majid Fotuhi, osnivač Centra za proučavanje mozga u SAD-u.

  Naučnici ovog centra došli su do mnogih interesantnih saznanja šta sve utiče na ljudski mozak.

  Nedostatak sna

  Stručnjaci stalno upozoravaju da nedostatak sna može značajno da utiče na obavljanje svakodnevnih obaveza. Smanjena koncentracija, usporene reakcije i umor ne utiču loše samo na aktivnost na poslu ili u školi, nego i na pamet. Ovo posljednje ne može da se poremeti nakon poneke neprospavane noći, već kada osoba dugoročno ima problem sa spavanjem.

  Štitna žlijezda

  Ova žlijezda nema neki određeni uticaj na mozak, ali utiče na sve metaboličke procese u tijelu, i zato bi trebalo provjeriti njenu funkciju čim se jave problemi sa gubitkom pamćenja.

  Pušenje

  Pušenje oštećuje mozak jer negativno utiče na prokrvljenost ovog organa. Može da izazove zaboravnost, povredu moždane funkcije i da značajno smanji fond riječi koji se koristi. Istraživanje u kome je učestvovalo 7.000 muškaraca i žena pokazalo je da su stariji pušači imali smanjenu funkciju mozga više nego njihovi vršnjaci nepušači.

  Depresija i anksioznost

  Stručnjaci su dokazali da anksioznost i depresija remete nervne sklopove koji utiču na pamćenje. Međutim, ako se iza gubitka memorije nalazi poremećaj raspoloženja, postoji šansa da se sjećanje u potpunosti vrati. Kako se popravlja raspoloženje pojedinca, tako se poboljšava i njegova memorija.

  Ishrana

  Istraživanje koje je rađeno na odraslim miševima je pokazalo da su glodari koji su dobijali masnu hranu nakon osam sedmica posmatranja imali gore rezultate od onih koji nisu dobijali takvu hranu. Druga analiza je ustanovila da ishrana bogata mastima utiče na hipokampus, dio mozga koji je odgovoran za kratkotrajno pamćenje.

  Stres

  Hormoni stresa utiču na dijelove mozga koji kontroliše memoriju. Hronični ili ponavljani stres značajno štete mozgu.

   Kratkoročna memorija se može definisati kao mehanizam pamćenja koji nam omogućava da zadržimo određenu količinu informacija tokom kratkog vremenskog perioda. Kratkoročna memorija privremeno čuva obrađene informacije koje nakon toga ili izblede ili budu pretvorene u dugoročnu memoriju. Kratkoročna memorija ima dve osnovne karakteristike: ograničen kapacitet i ograničeno vreme trajanja.

  • Trajanje kratkoročne memorije: Vreme na koje ćete pamtiti određeni niz brojeva je ograničeno. Naša kratkoročna memorija može da zadrži informacije do 30 sekundi. Ipak, moguće je ove informacije zapamtiti ako ih ponavljate ili ako im date smisao.

  Kratkoročna memorija je na neki način predvorje do dugoročne memorije, ili skladište koje omogućava da zapamtimo informacije koje ne moramo da koristimo u budućnosti, ali su nam trenutno potrebne. Kako je kratkoročno pamćenje direktno povezano sa dugoročnim pamćenjem, bilo kakvo oštećenje kratkoročne memorije može da utiče na usvajanje novih informacija u dugoročnoj memoriji.

  Ako je kratkoročna memorija oštećena, sposobnost pamćenja informacija tokom kratkog vremenskog perioda je izgubljena. Ovo bi otežalo, ili čak onemogućilo, razumevanje dužih rečenica ili učestvovanje u razgovoru na duže vreme.

  Kada pomislimo na memoriju, obično mislimo na sećanja i iskustva, ali je memorija uključena u mnoge druge procese. Moguće je razlikovati četiri mehanizma pamćenja koji su međusobno nezavisni:

  • Senzorno Pamćenje: Zadržavanje stimulusa tokom vrlo kratkog vremenskog perioda kako bi se kasnije obradio i prosledio kratkoročnom pamćenju, tj. memoriji.
  • Kratkoročno Pamćenje: Zadržavanje ograničene količine informacija tokom kratkog vremenskog perioda.
  • Radna Memorija ili Operativna Memorija: Aktivan proces koji omogućava manipulaciju podacima u kratkoročnoj memoriji.
  • Dugoročno Pamćenje: Zadržavanje neograničene količine informacija, od koje deo dolazi iz kratkoročne memorije, na neodređeno vreme.

  Informacije prolaze kroz različite faze na svom putu da budu zapamćenje ili zaboravljene:

  • MI primamo informacije putem senzornog pamćenja (putem čula).
  • Zatim, naša kratkoročna memorija zadržava informacije tokom kratkog vremenskog perioda.
  • Informacijama se može manipulisati (možemo ih organizovati). Tada na scenu stupa dugoročno pamćenje. Do tog koraka ne dolazimo baš uvek.
  • U poslednjoj fazi, mozak mora da odluči da li je informacija bitna i da li bi trebalo da bude zapamćena, ili je informacija nebitna i trebalo bi da bude zaboravljena. Ako je informacija bitna, sećanje se prenosi u dugoročnu memoriju.Ako je kratkoročna memorija oštećena, sistemi koji od nje zavise će biti pogođeni, kao što je to radna memorija ili dugoročna memorija. Ako niste sposobni da zadržite informacije iz kratkoročne memorije, operativna (radna) memorija neće moći na pravi način da obradi informacije. Kada se radi o dugoročnoj memoriji, pamćenje novih informacija će biti oštećeno, jer su informacije koje se prenose iz kratkoročne u dugoročnu memoriju oštećene. Međutim, moguće je prisetiti se informacija koje su prethodno bili upamćene i smeštene u dugoročnu memoriju.
    Primeri kratkoročne memorije

    • Da bismo mogli da razumemo duže rečenice u razgovoru, moramo da se sećamo i početka rečenice da bismo razumeli čitavu misao. Kratkoročna memorija je ona koja nam omogućava da se setimo početka rečenice. Onda kada budete shvatili informaciju, ne morate više da se sećate početka rečenice i mozak će jednostavno da zaboravi te reči.
    • Kada čitate, Vaša kratkoročna memorija se ponaša na sličan način. Potrebno je da zapamtite početak rečenice ili ideje kako biste razumeli čitavu misao. Teže je zapamtiti dugu, složenu rečenicu, nego lakšu i jednostavnu. Ovo igra veliku u toku školovanja. Dobra kratkoročna memorija je povezana sa razumevanjem pročitanog teksta, što je vrlo bitno za uspeh u školi.
    • Kada Vam neko izdiktira broj telefona, Vaša kratkoročna memorija radi od trenutka kada ste čuli broj telefona, do trenutka kada ga zapišete.
    • Takođe, dugoročna memorija podrazumeva prethodnu upotrebu kratkoročne memorije. Kada pokušavate da naučite lekciju, da upamtite šifru, ili da upamtite nekoliko stihova iz pesme, Vi koristite kratkoročnu memoriju.

    Da različite vrste memorije nisu nezavisne, svi procesi bi bili oštećeni ako je jedna vrsta memorije oštećena ili izmenjena. Na sreću, mozak posvećuje različita područja mozga različitim vrstama memorije, što znači da promena dugoročne memorije neće uticati na promenu kratkoročne memorije. Uopšteno, svi različiti tipovi memorije funkcionišu zajedno i bilo bi teško da pronađemo granicu gde se jedan tip memorije završava i drugi počinje. Ipak, kada je jedan tip memorije oštećen, mozgu je teže da obavlja svoju funkciju i bori se i muči dok izvršava svakodnevne aktivnosti.

    Oštećenje kratkoročne memorije može da utiče na vreme na koje se može pamtiti informacija, kao i na količinu informacija koja se može upamtiti. U slučaju umerenog oštećenja, vreme na koje se može zadržati informacija u memoriji je skraćeno, što se smatra manje "vidljivim" oštećenjem (zadržavanje informacija na 15 sekundi umesto na 30). Međutim, ozbiljno oštećenje može u potpunosti da uništi mehanizam kratkoročnog pamćenja .

    Kratkoročna memorija se može oštetiti na više načina. Kao što smo ranije napomenuli, ona je pogođena u ranim fazama Alchajmerove Bolesti, zajedno sa dugoročnom memorijom. Kratkoročna memorija takođe igra veliku ulogu u disleksiji, jer poteškoće u pamćenju fonoloških informacija mogu voditi problemima sa čitanjem. Preterana upotreba marihuane je još jedan faktor koji utiče na kratkročnu memoriju, kao i oštećenje mozga usled moždanog udara ili traumatske povrede mozga.

    Dugotrajni poremećaji pamćenja

    Postoje uvjeti u kojima se može utjecati na dugotrajno pamćenje. Primjerice, u situacijama u kojima smo umorni, kada ne spavamo ispravno ili u stresnim vremenima.

    Također, dugoročno pamćenje postupno se pogoršava kako postajemo stariji.

    S druge strane, patološka stanja koja su najčešće povezana s problemima pamćenja su stečena oštećenja mozga i neurodegenerativni poremećaji kao što je Alzheimerova bolest..

    Očigledno, bilo kakvo oštećenje koje se pojavljuje u strukturama koje podržavaju ili sudjeluju u formiranju pamćenja (kao što su temporalni režnjevi, hipokampus, amigdala itd.) Proizvest će posljedice u našoj dugoročnoj memoriji.Problemi se mogu pojaviti kako za pamćenje informacija koje su već pohranjene (retrogradna amnezija), tako i za pohranjivanje novih sjećanja (anterogradna amnezija).

    Istraživanje se bazira na potkrepljivanju hipoteze stare više od 60 godina - Hebovoj teoriji. Ova hipoteza postulira stanovište da u trenutku kada se suočimo s nečim traumatičnim, naši neuroni proizvode impulse koji deluju unisono, samim tim i jače nego u normalnim okolnostima. Jače veze među neuronima znače bolje pamćenje.

    
    

    Novi podaci ne objašnjavaju u potpunosti mehanizam po kom funkcioniše ova hipoteza, međutim postoje metode koje mogu da pomognu pacijentima da zaborave traumatična sećanja

    Studija je proizvod saradnje između Univerziteta u Njujorku i japanskog Instituta za proučavanje moždanih funkcija. Naučnici su ispitivali kako se formira sećanje kod pacova uz pomoć elektrošokova. Tokom eksperimenata, u trenutku peckanja strujom stručnjaci su puštali određeni zvuk, da bi kasnije ispitali reakciju pacova na zvuk bez elektrošoka. Rezultat je podržao tezu Hebove teorije.

    
    

    Cilj ovog istraživanja jeste dokaz da se sećanjima može manipulisati veštačkim putem, što bi znatno lakšalo lečenje pacijenata koji imaju problema sa posttraumatskim stresnim poremećajem.

    
    

    Kada zaboravite neku reč ili šta se desilo određenog dana, ono što se dešava nije posledica "gubitka" pamćenja, već će pre biti da mozak ne može da nađe pravi "prečicu" do sećanja. "Patološka" zaboravnost se zove amenzija. Neki od simptoma gubitka pamćenja mogu biti:

    • Često zaturanje ličnih predmeta.
    • Teško pronalaženje prave reči.
    • Postavljanje istih pitanja u razgovoru, ili prepričavanje iste priče više puta.
    • Kada ne možete da se setite da li ste nešto već uradili ili ne, da li ste već popili lek, na primer.
    • Dezorijentacija ili kada se izgubite u poznatom okruženju.
    • Kada zaboravite koja je godina ili koji je dan u nedelji.
    • Kada zaboravite na sastanak ili na neki događaj.
    • Problemi u praćenju iskustva ili donošenju odluka

    Gubitak pamćenja može biti privremen ili trajan.

    • Privremen gubitak pamćenja je gubitak informacija koje se, nakon određenog vremena, povrate. Na primer, ako ne možete da se setite imena glumca, a zatim se kasnije tog dana setite, ili ako uzimate lek koji može da dovede do "pomračenja svesti", patite od prolaznog gubitka pamćenja.
    • Trajan gubitak pamćenja, je kada izgubite pamćenje koje ne možete da povratite. Ako ne možete da se setite gde ste ostavili ključeve, čak i kada Vas podsete, imate trajan gubitak pamćenja.

      Postoji veliki broj različitih faktora koji mogu da izazovu neželjeni gubitak pamćenja, kako kod odraslih, tako i kod dece.

      • Gubitak pamćenja zbog zdravstvenih problema se, u mnogim slučajevima, može izlečiti: Sekundarni efekti uzimanja nekih lekova i loša ishrana uz nedostatak vitamina B6, B9 i B12 mogu izazvati privremeni gubitak pamćenja. Zloupotreba alkohola, problemi sa štitnom žlezdom, bubrezima i jetrom, prekid doticanja kiseonika u mozak (kao kod moždanog udara), povreda mozga, terapije u slučaju bolesti raka (hemoterapija ili zračenje), tumori ili infekcije mozga, emocionalni problemi (kao što je depresija), i anksioznost (kao što je Posttraumatski stresni poremećaj) takođe mogu izazvati privremeni gubitak pamćenja.
      • Gubitak pamćenja zbog stresa, anksioznosti, ili drugih emocionalnih problema: Pored stresa i anksioznosti, i druge intenzivne emocije, poput ljutnje ili besa, mogu da izazovu gubitak pamćenja. Ako doživite saobraćajnu nezgodu, zbog stresa se može desiti da zaboravite šta ste radili tog jutra pre nesreće. Ipak, izgleda da do ovakvog gubitka pamćenja dolazi jer fokusirate svu svoju pažnju na potencijalnu opasnost. Možete da se setite šta je uzrokovalo takve jake emocije, ali nećete moći da se prisetite bilo čega osim nesreće.
      • Gubitak pamćenja zbog starenja: Gubitak memorije i problemi sa pamćenjem se ne javljaju samo kod starijih osoba, ali to je populaciona grupa koja je najviše ugrožena. Vremenom sposobnost osobe da uči i kvalitet pamćenja se narušava, bez prisustva bilo kakve bolesti. Ipak, kada ovi problemi postanu izraženiji nego ranije,to može biti posledica blagog kognitivnog oštećenja ili demencije kod ozbiljnijih slučajeva.
      • Gubitak memorije kod odraslih osoba zbog emocionalnih problema: Uobičajeno je da se nakon gubitka voljene osobe ili gubitka posla, osećamo usamljeno. Kod ovako velikih promena, normalno je da neke osobe pate od emocionalnih poremećaja kao što je depresija. Starije osobe sa depresijom mogu da dožive oštećenje memorije, što se može pomešati sa simptomima Alchajmerove bolesti ili drugim tipovima demencije. Depresija može da dovede do ozbiljnog oštećenja memorije kod odraslih i kod dece, ali je od posebnog značaja utvrditi simptome depresije kod starijih odraslih osoba i postaviti pravu dijagnozu, kako se simptomi depresije ne bi pomešali sa simptomima Alchajmerove bolesti. Iako problemi sa pamćenjem kod ljudi sa depresijom nisu tako očigledni kao kod drugih poremećaja, bitno je lečiti emocionalne probleme što je pre moguće.
      • Gubitak pamćenja usled Blagog Kognitivnog Oštećenja: Blago Kognitivno Oštećenje je poremećaj koji uzrokuje gubitak pamćenja, ali pacijenti i dalje mogu da obavljanju svakodnevne aktivnosti. Neke studije pokazuju da Blago Kognitivno Oštećenje (MCI) može biti rani pokazatelj demencije kao što je Alchajmerova bolest. Ipak, bitno je znati da ne vode svi MCI slučajevi u Alchajmerovu bolest.
      • Gubitak memorije usled demencije je jedan od najčešćih problema koji se javlja kod odraslih starijih osoba, iako nije direktna posledica starenja. Demencija je pojava kognitivnih problema sa pamćenjem, govorom i promene ličnosti. Postoje različite vrste demencije, ali je Alchajmerova bolest najčešći oblik.
      • Gubitak pamćenja zbog Alchajmerove bolesti: Tip proteina koji se naziva "beta-amiloid" se akumulira u neuronima, formirajući plakove, koji mogu da učine te neurone beskorisnim. Ovo uzrokuje progresivno i ozbiljno oštećenje pamćenja, vodi problemima u orijentaciji (pacijent lako zaboravi koji je dan ili gde se nalazi), problemima u računanju i, uopšteno, u obavljanju svakodnevnih zadataka. Ozbiljnost ove bolesti varira u zavisnosti od stanja u kom je pacijent. U ranoj fazi, pacijenti pokazuju značajan gubitak pamćenja, kao što je na primer da se izgube u poznatom okruženju, da se isključe iz razgovora ili svakodnevnih aktivnosti, imaju problema da se sete koji je dan u nedelji i pokazuju simptome depresije i neprijateljstva. U srednjoj fazi, ovakvi gubici pamćenja se više primećuju, i mogu da zaborave imena ljudi ili događaje koji su se desili pre nekoliko minuta. Verovatno će imati problema da idu u kupovini ili u pripremi obroka, u ličnoj higijeni, biće im teško da vode razgovor i često mogu da se izgube. U ovoj fazi je potrebno da neko brine o njima. U poodmakloj fazi Alchajmerove bolesti, pacijent ne može da razume osnovne koncepte i ne može sam da se hrani, neće moći da prepozna članove porodice i prijatelje i može se neprikladno ponašati u javnosti. U ovoj fazi, pacijent ne može da brine o sebi i u potpunosti zavisi od drugih.

        Ako uočite moguće probleme sa pamćenjem kod bliske osobe, pokušajte da je ohrabrite da poseti stručnjaka koji će postaviti dijagnozu. Zapamtite da mnogi ljudi koji imaju problem sa pamćenjem nisu svesni te činjenice, tako da nerado pristaju da posete stručnjaka i potraže pomoć. U tom slučaju, morate da imate strpljenja i da budete pažljivi.

        Kada medicinski stručnjak postavi dijagnozu, bitno je slediti uputstva koje je on postavio za pacijenta. Ako je problem u ranoj fazi, potrebno je pomoći osobi da se pridržava dnevnih rutina kako kod kuće, tako i sa prijateljima. Kako je jedan od osnovnih problema kod Alchajmerove bolesti dezorijentisanost u vremenu, može biti od pomoći postavljanje satova i kalendara u domu. Verovatno će postati teže za osobu da nauči nove stvari, ali pokušajte da ih naterate da koriste planer ili podsetnik kako bi zabeležili svoje aktivnosti i sastanke. Osobe bliske osobi oboleloj od Alchajmera bi trebalo da se pridržavaju uputstva doktora i da osiguraju da je bolesnik popio lekove i odradio predložene aktivnosti. Dijagnoza demencije može biti teška kako za pacijenta, tako i za njegove voljene osobe, zbog čega je važno da pružite emotivnu podršku i pomognete koliko god možete. Ako primetite bilo kakve simptome koji mogu da ukažu da pacijent pati od depresije, obratite se medicinskom stručnjaku što je pre moguće.

        Sindrom lažne memorije (engl. False memory syndrome) opisuje stanje u kome su identitet osobe i odnosi sa okolinom pod snažnim uticajem sećanja koje je zapravo lažno, ali u koje osoba čvrsto veruje. Autor ovog termina je američki matematičar Piter Frejd, čija ga je fondacija False memory syndrome foundation (FMSF) popularizovala. Ovo stanje nije priznato kao duševna bolest od strane Svetske zdravstvene organizacije, međutim princip da se sećanja mogu menjati pod različitim spoljnim uticajima u velikoj meri je prihvaćena među naučnicima. Ovo je posebno strasno. I ne znam zasto psihijatri ne shvataju lazno pamcenje kao bolest.

        SVE U SVEMU CUVJMO NASE PAMCENJE.  TRENIRAJMO GA. OMOGUCIMO NASEM MOZGU NAJPOVOLJNIJE USLOVE. VODITE RACUNA O OVOJ TEMI. I NISU U PITANJU SAMO STARE OSOBE. GUBITAK PAMCENJA MOZE SE DESITI U SVAKOM ZIVOTNOM DOBU. NE UZIMAJTE OLAKO OVU PRICU.