петак, 1. новембар 2024.

NE ODBACUJ STARE LJUDE

 SVI BEZE OD STARIH LJUDI. POCEV OD NJIHOVE SOPSTVENE PORODICE, PA KOMSIJE,  KOLEGE I OSTALI. KAO PITAJU SE KOJA JE VAJDA OD STARIH LJUDI, ONI VISE NISU SPOSOBNI NI INTELEKTUALNO NI FIZICKI. I TU SE SVI GRDNO VARAJU. OVAJ TEKST PISEM BAS ZATO DA NAS STARE INFORMISEM ( I SEBE) DA NISMO ZA BACANJE SA 65+

Ravnatelj Medicinskog fakulteta Sveučilišta George Washington tvrdi da je mozak starije osobe mnogo praktičniji nego što se uobičajeno vjeruje. U ovoj dobi međudjelovanje lijeve i desne hemisfere mozga postaje skladno, što proširuje naše kreativne mogućnosti. Zato među ljudima starijim od 60 godina možete pronaći mnoge ličnosti koje su tek započele svoje kreativne aktivnosti.
Naravno, mozak više nije tako brz kao u mladosti. Međutim, dobiva na fleksibilnosti. Stoga smo s godinama skloniji donošenju ispravnih odluka i manje smo izloženi negativnim emocijama. Vrhunac ljudske intelektualne aktivnosti događa se oko 70. godine života, kada mozak počinje raditi punom snagom.
S vremenom se povećava količina mijelina u mozgu, tvari koja olakšava brzi prolaz signala između neurona. Zbog toga se intelektualne sposobnosti povećavaju za 300% u odnosu na prosjek.
Također je zanimljiva činjenica da nakon 60 godina osoba može koristiti 2 hemisfere u isto vrijeme. To vam omogućuje rješavanje mnogo složenijih problema.
Profesor Monchi Uri sa Sveučilišta u Montrealu smatra da mozak starije osobe odabire put koji troši manje energije, eliminira nepotrebno i ostavlja samo prave opcije za rješavanje problema. Provedeno je istraživanje u kojem su sudjelovale različite dobne skupine. Mladi su bili vrlo zbunjeni dok su prolazili testove, dok su oni stariji od 60 godina donijeli ispravne odluke.
Sada, pogledajmo karakteristike mozga između 60. i 80. godine. One su stvarno ružičaste.
*KARAKTERISTIKE MOZGA STARIJE OSOBE.*
*1.* Neuroni u mozgu ne umiru, kao što kažu svi oko vas. Veze među njima jednostavno nestaju ako se čovjek ne bavi umnim radom.
*2.* Smetnja i zaboravljivost nastaju zbog preobilja informacija. Stoga se ne morate cijeli život usredotočiti na nepotrebne sitnice.
*3.* Od 60. godine čovjek pri donošenju odluka ne koristi samo jednu hemisferu mozga, kao mladi ljudi, već obje.
*4. Zaključak:* ako osoba vodi zdrav način života, pokretna je, ima održivu tjelesnu aktivnost i potpuno je mentalno aktivna, *intelektualne sposobnosti NE Opadaju s godinama, one jednostavno RASTE,* dosežući vrhunac u dobi od 80-90 godina.
*ZDRAVI SAVJETI:*
*1) Ne boj se starosti.
*2)* Težite intelektualnom razvoju.
*3)* Naučite nove zanate, stvarajte glazbu, naučite svirati glazbene instrumente, slikajte ! Ples!
*4)* Zanimajte se za život, upoznajte i komunicirajte s prijateljima, pravite planove za budućnost, putujte što bolje možete.
*5)* Ne zaboravite ići u trgovine, kafiće, na predstave.
*6)* Ne šuti sam, to je pogubno za svakoga.
*7)* Budite pozitivni, uvijek živite s mišlju: "sve dobre stvari su još preda mnom!"_*
*IZVOR: _New England Journal of Medicine._*
NEKI ASPEKTI STARENJA
 PRVO TREBA DA SE JEDNOM ZA SVAGDA ZABORAVNOST I DEMENCIJA NE STAVLJAJU KAO OSNOVNA PARADIGMA KAD JE U PITANJU STARA OSOBA. NA ZALOST OVE MENTALNE PROBLEME IMAJU LJUDI RAZLICITIH STAROSTI.
 

Starenje je neminovni proces svakog živog bića. Ono nije rezervisano samo za ljude koje mu pripadaju. Već “pogađa” i mlađe generacije, bez obzira na stepen obrazovanja i socio-ekonomski status.

Starenje je, zapravo, uvek aktuelna tema. Jedne intrigiraju mehanizmi koji dovode do starenja. Druge, pak, interesuje kako da što duže zadrže lep i mladolik izgled. Nažalost, još uvek nije otkriven magični način da se dočeka duboka starost, a da se izbegnu promene na telu i u psihi.

Iako je svaka stara osoba posebna u pogledu životnog iskustva i uloge koju ima u društvu, godine sa sobom donose karakteristični uticaj na zdravstveno stanje. Starenje menja vaš karakter.

“Star si onoliko koliko se osećaš starim” je pozitivna misao koja čini život srećnim.

Međutim, naučnici su dokazali da u našoj DNK postoji biološki sat koji beleži starenje. Odnosno, životni vek ćelija našeg organizma programiran je duboko u genetskom kodu. To znači da ne stare istovremeno svi organi i sve funkcije u telu.

Takođe, ni starenje ne počinje kod svih u isto životno doba. Sporije se razvija kod osoba koje žive zdravim životom, fizički su aktivne, pravilno se hrane i umeju da se izbore sa stresnim situacijama.

Ipak, generalno gledano, starenje počinje između 30. i 40. godine. Promene su, u početku, neprimetne. Da bi nakon 50. godine mogli jasno da se uoče znaci treće generacije.

Starenje slabi sva čula, a prve su na udaru naše oči. Već od 40. godine kod većine ljudi javlja se staračka dalekovidost. Razlog za to leži u činjenici da sa godinama sočivo oka postaje manje fleksibilno, te gubi sposobnost fokusiranja bliskih predmeta.

Vremenom, može da nastupi i staračka katarakta. Usled zamagljenog vida pokreti postaju obazrivi i nesigurni. Pa nekada aktivne osobe, sada, radije ostaju kod kuće. Takav život drastično utiče na mentalno zdravlje, jer vodi u depresiju.

Kako je osteoporoza kod starijih ljudi čest problem rizik od nastajanja fraktura je velik. Naročito su teški prelomi kuka koji zahtevaju dugo mirovanje, a nije redak slučaj da ostave doživotne komplikacije. S obzirom da ove promene utiču na kvalitet života medicinska rehabilitacija mora da obuhvati i rad sa psihoteraputom kako bi se izbegle promene karaktera pacijenta.

Upala bubrega koja preraste u hronični pijelonefritis dovodi do naglih promena raspoložanja. Dok česti odlasci u toalet utiču na koncentraciju, povećavaju nervozu i umor starih ljudi.

Verovali ili ne, kardiovaskularne bolesti starenjem mogu da izazovu iznenadne napade besa, pa i agresivno ponašanje. Ovakva promena karaktera ima naučno objašnjenje. Naime, uzrokovana je nedostatkom kiseonika u krvnim sudovima.

Anksioznost je česta kod pacijenata koji su preživeli moždani udar. Svesni opasnosti koja ih je delila od gubitka života, oni se plaše da ostanu sami, jer neće biti nikog pored njih da im pomogne ako se ponovo dogodi nešto loše.

Starenje snižava kognitivne funkcije mozga, te se posteno razvija demencija. Odumiranje nervnih ćelija utiče, pre svega, na intelektualne sposobnosti razmišljanja, pamćenja i logičkog zaključivanja.

U kasnijoj fazi, bolest potpuno menja karakter. Osobe postaju depresivne, razdražljive i nepoverljive.

Problemi koje starenje donosi nameću pitanje brige o najmilijim. U pojedinim situacijama dom za stare je najbolje rešenje. Stalni nadzor i medicinska nega od strane stručnog osoblja stvaraju osećaj sigurnosti kod svakog stanara, ali i članova njegove porodice.

Neki se poremećaji javljaju gotovo isključivo kod starijih osoba Ponekad se nazivaju gerijatrijskim sindromima (gerijatrija se odnosi na medicinsku skrb starijih osoba).

Drugi poremećaji utječu na ljude svih dobi, ali mogu uzrokovati različite simptome ili komplikacije kod starijih osoba. Slijedi nekoliko primjera:

  • Slabije funkcioniranje štitnjačw (hipotireoza): Obično, mlađi ljudi dobivaju na težini i osjećaju tromost. Kod starijih osoba, prvi ili glavni simptom može biti zbunjenost.

  • Prekomjerni rad štitnjače (hipertireoza): Obično, mlađi ljudi postaju uznemireni i gube na težini. Nasuprot tome, stariji ljudi mogu postati pospani, povučeni, depresivni i zbunjeni.

  • Depresija: Obično, mlađi ljudi postaju plačljivi, povučeni i primjetno nesretni. Ponekad se starije osobe ne čine nesretnima. Umjesto toga, oni postaju zbunjeni, zaboravljivi i bezvoljni, gube zanimanje za svoje uobičajene aktivnosti ili se čine usamljenima.

  • Srčani udar: Obično, mlađi ljudi imaju bolove u prsima. Stariji ljudi ne moraju imati bol u prsima, ali mogu imati poteškoća s disanjem ili bolove u trbuhu. Mogu se obilno znojiti, iznenada se osjećati nemoćno, onesvijestiti se ili postati zbunjeni.

  • Perforacija u trbušnoj šupljni: Ponekad može do puknuća organa u trbušnoj šupljini, kao što su želudac ili crijevo, što dovodi do ozbiljne proširene infekcije. Obično mlađi ljudi imaju jake bolove u trbuhu i groznicu i trbuh djeluje napeto. Nasuprot tome, stariji ljudi ne moraju imati nijedan od ovih simptoma. Umjesto toga, oni mogu postati zbunjeni ili se osjećati vrlo slabo.

Zbunjenost koju ti poremećaji uzrokuju kod starijih osoba često se pogrešno shvaćaju kao demencija.

Stariji ljudi često imaju više od jednog poremećaja u isto vrijeme. Svaki poremećaj može utjecati na drugi. Na primjer, depresija može pogoršati demenciju, a infekcija može pogoršati dijabetes.

Međutim, poremećaji više nemaju iste razorne ili onesposobljavajuće učinke koje su nekad imali kod starijih osoba. Poremećaji koji su nekad često dovodili do smrti starijih osoba, kao što su srčani udari, frakture kuka, i upala pluća, često se mogu izliječiti i kontrolirati. Uz liječenje, mnogi ljudi s kroničnim bolestima kao što su dijabetes, poremećaji bubrežne funkcije i koronarna bolest, mogu ostati funkcionanlni, aktivni i samostalni.

Starije osobe, one starosti od 60 godina pa naviše, daju veliki doprinos društvu kao članovi porodice, volonteri, ali i kao aktivni učesnici na tržištu rada. Dok većina ima veoma dobro mentalno zdravlje, mnoge starije osobe su u riziku od razvoja mentalnih poremećaja, neuroloških poremećaja, problema sa zloupotrebom supstanci, kao i fizičkih bolesti i invaliditeta.

Problem

Svetska populacija ubrzano stari. Između 2000. i 2050. godine, procenjuje se da će se broj starijih osoba u sveti udvostučiti. Na globalnom novou, očekivani porast starijeg stanovništva je sa 605 miliona na 2 milijarde ljudi starijih od 60 godina. Stariji ljudi su suočeni sa specifičnim izazovima fizičkog i mentalnog zdravlja koji moraju biti prepoznati.

Prema istraživanjima svetske zdravstvene organizacije preko 20% ljudi starijih od 60 godina pati od nekog oblika mentalnog ili neurološkog poremećaja. Najčešći neuropsihijatrijski poremećaji u ovoj starosnoj dobi su demencija i depresija. Afektivni poremećaji pogađaju 3,8 procenata starije populacije, zloupotreba supstanci kao što su lekovi i alkohol pogađa skoro 1%, a skoro četvrtina smrtnih slučajeva kod osoba starijih od 60 godina je posledica samopovređivanja.

Problemi sa mentalnim zdravljem nisu dovoljno prepoznati od strane zdravstvenih radnika pa ni od samih starijih ljudi, a stigma koja prati mentalne bolesti doprinosi da ljudi nerado traže pomoć.

PREPORUKA

 

Starije osobe imaju povećan rizik od neke bolesti koja utiče na njihovo kognitivne stanje. Vežbe za aktivno starenje rade na poboljšanju kvaliteta života, pomažu nam da uživamo u zdravom i nezavisnom životu.

Programi za stimulaciju mozga i neurorehabilitaciju CogniFit-a omogućavaju starijim osobama da obavljaju trening. Oni im nude mehanizme i kognitivne strategije koje pomažu u održavanju mentalnog zdravlja u formi i omogućavaju samostalan život.

Težina vežbi treninga mozga se automatski prilagođava korisnikovim potrebama kako on vežba i trenira. Ovaj multi-dimenzionalni, naučni program kontinuirano meri rezultat korisnika i automatski prilagođava težinu i vrstu zadataka i igrica.

Vežbe za kognitivnu stimulaciju i neurološku rehabilitaciju, koje čine ovaj set, se mogu trenirati sa bilo kog računara ili mobilnog uređaja. One su namenjene kako za zdrave osobe, tako i za osobe koje su zabrinute za svoje pamćenje ili pate od nekog vida blagog kognitivnog oštećenja.

Da biste koristili CogniFit potrebno je da se prijavite. Ovaj program je jednostavan za upotrebu i svima lako dostupan, čak i ljudima koji nemaju prethodnog znanja ili iskustva u korišćenju ovakvih tehnologija.

Kognitivna područja su formirana od niza kognitivnih veština koje su međusobno povezane. Kod starijih osoba, često se dešava da nije samo jedna kognitivna veština oštećena. Često je pogođen veći broj područja. CogniFit-ov program za aktivno starenje meri i trenira veliki broj kognitivnih veština koje su obično oštećene kod starih ljudi:

Percepcija

Sposobnost tumačenja podataka iz orkuženja. Percepcija je odgovorna za identifikovanje i tumačenje podataka koje dobijamo putem naših čula, i to na osnovu prethodno stečenih znanja iz sveta. Percepcija je proces koji se odvija putem različitih čula (kao što su to vid, sluh, dodir, itd.) i naš mozak je zadužen za čuvanje i sklapanje tog dela informacije u celinu. Moždana područja koja su povezana sa percepcijom su zadužena za spajanje informacija u celinu, dobijenih putem različitih čula i na taj način možemo da ostvarimo interakciju sa okruženjem. Da bi percepcija bila uspešna, potrebno je da se na pravi način čuvaju podaci.

Raspoznavanje

To je sposobnost mozga da prepozna stimulus koji je prethodno primio (situaciju, ljude, predmete, itd.). Omogućava nam da se setimo informacija koje smo upamtili i da ih uporedimo sa drugim informacijama, a ova sposobnost je često pogođena kod starijih ljudi.

Memorija

Sposobnost da upamtimo i manipulišemo informacijama. Pamćenje nam omogućava da upamtimo informacije, da ih čuvamo i da ih se kasnije setimo i koristimo. Učenje je ključni proces kod pamćenja jer nam omogućava da upamtimo nove informacije ili da izmenimo postojeće informacije prethodno upamćene. Nakon što ih upamtimo, možemo da se setimo ovog podatka u budućnosti. Hipokampus je osnovna moždana struktura u pamćenju i tokom noći je aktivan i slaže informacije prikupljene tokom dana.

Pamćenje Konteksta

Pamćenje konteksta se može definisati kao sposobnost da upamtimo i utvrdimo izvor određenog sećanja. Kako starimo teže nam je da upamtimo podatke. Naša sećanja vezano za mesta, ljude, vreme ili neki drugi sadržaj mogu biti oštećenja.

Imenovanje

Sposobnost da nazovemo predmet, osobu, mesto, sadržaj po imenu. Odraslim starijim osobama je teško da upamte neki naziv i koriste nedovoljno precizne reči.

Rasuđivanje

Sposobnost da uspešno koristimo (uređujemo, povezujemo, itd.) podatke koje dobijamo putem različitih čula. Putem izvršnih funkcija, možemo da pristupimo podacima i da ih koristimo kako bismo dostigli određeni cilj. To nam omogućava da povežemo, klasifikujemo i planiramo aktivnosti ili ideje u skladu sa potrebama. One nam omogućavaju da budemo fleksibilni i da se prilagođavamo okruženju. Ove izvršne funkcije nam omogućavaju da uspešno obavljamo svakodnevne aktivnosti, da rešavamo probleme i da postižemo ciljeve, čak i kada se menja prvobitni plan.

Planiranje

Sposobnost da izaberemo aktivnosti za ostvarivanje nekog cilja, da odlučimo pravi redosled obavljanja aktivnosti, da svakoj aktivnosti dodelimo potrebne kognitivne resurse i da smislimo plan. Često je odraslim starijim osobama teško da obavljaju ove mentalne procese i da planiraju poteze za ostvarivanje nekog cilja.

Koordinacija

Sposobnost da precizno obavljamo pokrete. Koordinacija nam omogućava da se krećemo brzo i precizno. Mali mozak je moždana struktura zadužena za koordinaciju pokreta: šetanje, držanje čaše, ili igranje baleta. Omogućava nam da održavamo usklađenost pokreta i podataka koje dobijamo putem naših čula.

Brzina Reakcije

Odnosi se na vreme koje prođe od trenutka kada opazimo neki stimulus do trenutka kada na njega reagujemo. Kako starimo brzina reakcije se pogoršava i potrebno nam je više vremena da reagujemo.

NASE OSNOVNO PRAVO JESTE DA TRECE DOBA PROZIVIMO NAJBOLJE STO MOZEMO. DA NE OTPISUJEMO OLAKO SEBE NITI DA DRUGIMA TO DOPUSTIMO. SAMOPOUZDANJE, TREBA DA CRPIMO IZ REALNIH IZVORA NASIH MOGUCNOSTI. A TE MOGUCNOSTI MOZDA JESU SMANJENE ,ALI NE IZGUBLJENE. I DALJE MOZEMO MNOGO TOGA IAKO SMO DOSLI DO TIH STRASNIH 65+
NEDAJMO SE JER ZIVOT CE NAM BITI MNOGO LEPSI LAKSI I ISPUNJENIJI AKO OSTANEMO RAVNOPRAVNI CLANOVI PORODICE I DRUSTVA SA ONOLIKO OBAVEZA KOJE REALNO MOZEMO DA ISPUNIMO!
 

Нема коментара :

Постави коментар