On nam nudi novo svetlo, novi život, novi pogled, ali mi to ne želimo da prihvatimo, da izađemo iz zone konfora, jer smo prihvatili ono što već znamo i čini nam se veoma rizičnim da unesemo bilo kakvu promenu i naučimo nešto o sebi.
Pojam
komformizma povezujemo sa udobnošću i životnom rutinom, sa navikama i
nevoljnošću da ih menjamo, sa osećanjem zaštićenosti u sredini u kojoj
smo na svom terenu, sa otporom prema promenama. To jeste tačno, ali komformizam
je više u našim mentalnim šablonima, koji se izražavaju kroz naš način
života – nastojanju da zadržimo stanje kakvo jeste, da izbegavamo
remećenje reda i strukutre svog života, da ostanemo u zoni komfora i da
ne rizikujemo preduzimajući avanture van onoga što je ustaljeno, što
poznajemo i na šta smo navikli. Većina sveta tako živi, a ta većina predstavlja ono što je opšteprihvaćeno, poželjno, normalno. Kad
imamo ubeđenja, stremljenja, razmišljanja i vrednosti van okvira
proseka, mi smo individualci, odmetnici, saboteri normalnosti –
upadljivo se razlikujemo od drugih, talasamo “mrtvo more” njihovih
života i teramo ih da vide da postoji i nešto drugo i da sa zebnjom
osete da to drugo možda uopšte nije nenormalno, nego drugačije i (o
užasa!) bolje od onog što se smatra dobrim i poželjnim.
Svako
veruje da je poseban i jedinstven i kad biste bilo koga pitali da li je
deo mase, da li pripada proseku, verovatno bi se pobunio, jer o sebi ima
visoko mišljenje i jer veruje da je vredan, važan, unikatan,
nezamenljiv. Prosečna osoba nema naviku da posmatra sebe iz šire
perspektive, da uočava svoje mesto u svetu, ili da vidi sebe kao nekog
ko nema hrabrosti, harizme, talenta, istrajnosti, da se izdigne iznad
proseka, da živi prema sopstvenim pravilima i da postavlja standarde
koje će drugi slediti. Kad biste prosečnu osobu pitali da li
želi da odbaci svaku odgovornost, prihvati mišljenje i stavove većine i
živi prema određenim pravilima, bez opterećenja da donosi bilo kakve
odluke, jer samo treba da radi isto što i svi, ona bi bila uvređena tim
pitanjem i borbeno bi se zauzela za svoje ja. Kad biste ovo ponudili
natprosečnom individualcu, pod pretpostavkom da stvarno imate moć da mu
omogućite ovakav način života, bio bi u ozbiljnom iskušenju da pristane,
ali verovatno to ne bi mogao, jer mu njegove moralne vrednosti ne bi
dozvolile da odbaci odgovornost, koliko god to ponekad žarko želeo. Kad
si malo iznad svih, malo bolje vidiš šta se dešava tamo dole, gde se i
dalje odvija veći deo tvog realnog života i ponekad poželiš lobotomiju,
ili san uspavane lepotice, isključivanje i odmor od svega što vidiš i
osećaš. Ponekad, individualcima prosek izgleda kao raj iz koga su izgnani. Ali to ih brzo prođe.
Naša zona komfora je
bihevioralni prostor u kojem se naše aktivnosti i ponašanja uklapaju u
rutinu i šablone koji minimalizuju stres i rizik. To nam daje osećaj
mentalne stabilnosti i sigurnost.
Koristi koje imamo od toga su očigledne: osećaj zaštićenosti, manje stresa i niži nivo anksioznosti.
Ideja zone komfora je stara više od
100 godina. Naime, još 1908. psiholozi su objasnili da stanje relativnog
komfora daje mogućnost ostvarivanja stabilnih rezultata. Ali, ako želimo da unapredimo svoja postignuća, neophodno nam je stanje relativne anksioznosti – prostor u kojem nam je nivo stresa povišen.
Ovo se naziva prostorom “optimalne anksioznosti” i nalazi se malo izvan naše zone komfora.
Sa druge strane, ako postoji previsok nivo anksioznosti, bićemo pod
prevelikim stresom da bismo bili produktivni i naša postignuća su onda
slabija.
Svi smo to sigurno iskusili.
Znamo da kad god se pokrenemo da
nešto ostvarimo, postignemo rezultate koji pozitvno utiču na naš život.
Ali, ako stvorimo preveliki pritisak, taj nelagodni osećaj će nam dati
potvrdu da su takve vrste izazova loša ideja. I onda prirodno težimo da
se vratimo u stanje koje nam prija, odnosno tamo gde nema anksioznosti.
Zato je važno da izlazak iz zone komfora bude postepen i da uvek na umu imamo zašto je to za nas korisno.
Lako je upasti u rutinu i osećati se
dobro zato što sve deluje stabilno i poznato. Ako sve funkcioniše, zašto
rizikovati? Zato što će izlazak iz zone komfora imati brojne pozitivne
efekte na vaš život:škanost
i šablonski rad ubijaju produktivnost. Bez osećaja blage anksioznosti
koju donose rokovi i očekivanja, imamo običaj da odlažemo poslove ili da
ih samo odrađujemo, uz minimum truda i kreativnosti. Gubimo ambiciju i
želju da uradimo više i naučimo nove stvari. Uz to, često upadnemo u
zamku – govorimo kako smo zauzeti, kako bismo izbeglu da probamo nešto
novo.
Kada malo proširimo svoje granice i
kada smo pod optimalnom dozom anksioznosti, brže postižemo planirano,
uspevamo da više uradimo, i pronalazimo pametnije načine
da obavimo zadatke. Ovde je bitno naglasiti i da ova anksioznost ne
treba da bude preterana. Ako prebrzo napuštate zonu komfora, ovakva sila
postaje više destruktivna nego korisna.
Ne možemo da se pretvaramo da strah i
neizvesnost ne postoje. Kada preuzimamo male, kontrolisane rizike i
suočavamo se sa izazovima, možemo da iskustimo strah i neizvesnost u
kontrolisanim uslovima. To će nas pripremiti za veće promene. Život nas
ponekad izbaci iz naše zone komfora, bez obzira na to da li mi to želimo
ili ne. Zar nije bolje da budemo koliko toliko mentalno spremni za te
trenutke?
Kada jednom krenete da izlazite iz
zone komfora, makar malim koracima, radićete to sve lakše i lakše.
Prihvataćete stanje optimalne anksioznosti kao nešto normalno.
Istovremeno, vaša zona komfora će biti sve šira.
Nova iskustva i nove veštine otvoriće
vrata i novim idejama koje nas inspirišu i pokreću. Dobićemo drugačiji
pogled na postojeće probleme i suočiti se sa izazovima sa većom
spremnošću i energijom. Ovo se ne odnosi samo na posao, već i na odnose
sa bliskim ljudima, hobije, zdravlje i ostale segmente života.
Kao što vidite, zahvaljujući malim promenama, vremenom ćete imati ispunjeniji život na svim poljima.
A sada se verovatno pitate:
Važno je da znate da se iz zone
komfora u takozvanu zonu rasta ne prelazi jednim skokom.Tu su različiti
koraci. Iz zone komfora, u kojoj se osećamo bezbedno i kao da stvari
držimo pod kontrolom, prvo prelazimo u zonu straha.
Zona straha
Za nju su karakteristični:
- nedostatak samopouzdanja
– ne verujemo u sebe i svoje sposbnosti, mislimo da to nešto ne možemo
da uradimo, vraćaju nam se sećanja na sve ono u čemu do tada nismo
uspeli
- pronalaženje izgovora – znate ono: imam previše/premalo godina, nemam vremena, nemam para i slične rečenice
- dopuštate da drugi utiču na vaše mišljenje – olako prihvatate svako obeshrabrivanje iz okoline
Recimo da želite da pokrenete posao.
Osećate uzbuđenje, planirate, ali tu je stalno crv sumnje. Preispitujete
se 1000 puta, razmišljate da li vi stvarno to možete, šta vi uopšte
znate o pokretanju i vođenju posla; kroz glavu vam prolaze sećanja na
najbanalnije primeri vaših neuspeha.
Onda kreću izgovori – ne možete baš
sada, nemate sve potrebne informacije, pitanja je da li je vaša ideja
stvarno toliko dobra. Kome treba ta usluga ili proizvod, konkurencija je
prevelika, eto toliki biznisi su već propali.
Na to se nakaleme komentari rodbine i
kolega: “Šta će ti to?”, “To nije za tebe”, “Imaš ti i pametnijeg
posla”, “Nije to u redu zbog tvoje porodice, bolje nađi siguran posao
negde”. I vi prihvatate to kao istinu, odnosno u tim rečenicama tražite
potvrdu da treba da odustanete od svoje ideje.
Međutim, negde u sebi vi i dalje imate želju da pokrenete taj posao, jednostavno vam ideja ne da mira.
Zato nakon ove zone straha sledi:
U zoni učenja dolazi do:
- suočavanja sa izazovima i problemima – jasno vam je da želite neku promenu i spremni ste da prevaziđete sve ono što vam se nađe na putu
- sticanja novih veština – za ostvarivanje novih ciljeva, gotovo uvek su nam potrebna nova znanja i veštine
- širenja zone komfora – postaje vam normalno i uobičajno ono što vam je do juče bilo nepoznato i izazivalo strah
Odlučili ste i dogovorili se sami sa
sobom – to je ono što želite. Mentalni stav se menja i vi prelazite na
suočavanje sa izazovom. Satima tragate za svim važnim informacijama koje
su vam potrebne za taj tip posla, istražujete konkurenciju,
osmišljavate ponudu. Pravite svoj biznis plan i već polako nazirete obrise onoga što želite.
I dalje ste anksiozni, preispitujete
se ponekad, ali ne pridajete tome onoliku važnost kao u zoni straha.
Svesni ste da su izazovi i problem pred vama i spremni ste da ih
prevaziđete. Učite da živite sa tim blago povišenim nivoom stresa i ne
mislite više da će se svet srušiti čaj i ako ne uspete.
I na kraju stižemo do željene zone – zone rasta.
U ovoj zoni živimo ispunjenije, ostvarujemo ciljeve i sa radošću postavljamo nove.
Pokrenuli ste svoj posao. Jasno vam
je da je budućnost neizvesna, da treba mnogo još učenja, testiranja i
rešavanja problema. Biće neuspeha i pogrešnih odluka, ali to prihvatate
kao deo avanture.Osećate se dobro, samopouzdanje vam raste i ohrabreni
ovim iskustvom spremni ste za sledeći cilj i suočavanje sa novim setom
izazo
Periodično ponavljanje nekih radnji čini da u njima postanemo veštiji, zar ne?
Practice makes perfect
Isto je i sa zonom komfora!
Naravno, svaki cilj koji postavimo
sebe zahteva određeni set specifičnih aktivnosti. Ali, da bismo ih lakše
ostvarili i suočavali se sa izazovima na putu do onoga što želimo,
važan je naš mentalni stav. A na njega će dobro uticati “treniranje”
postepenog izlaženja iz zone komfora.
Ne brinite, u pitanju su sasvim jednostavne taktike
Počnite od nečeg laganijeg: idite
drugim putem na posao, isprobajte novi restoran, odaberite knjigu ili
film iz drugačijeg žanra u odnosu na onaj na koji ste navikli. Unesite
sitne izmene u svoj svakodnevni raspored. Posmatrajte svoju perspektivu
koja potiče iz tih promena, čak i ako je negativna.
Probajte ovu vežbu, mnogi uspešni ljudi je rade: vozite ili šetajte, bez nekog određenog plana ili cilja. Zašto?
Stvari koje radimo rutinski, puštaju
da naš mozak radi malo na “autopilotu”. A kada je svest “odmoru”, onda
iz podsvesti počinju da kuljaju zanimljive ideje.
A ne samo to!
Svaka prepreka na koju naiđete u
vožnji ili šetnji, bilo da je to semafor, zabranjen smer, radovi na
putu, slepa ulica… zahteva od vas da se snađete u datom trenutuku. U tom
trenutku mozak se baca u akciju, ali je već zaigran zanimljivim idejama
i rešenja koja tada padnu na pamet, mogu biti brilijantna.
Ovo je jednostavna vežba izlaska iz zone komfora koju svako treba da proba.
Nemojte
odustajati ako stvari ne idu onako kako ste planirali. Neke promene će
vam se dopasti, neke ne. Ali, kao što i sami znate, život se ni ne
sastoji samo od stvari koje nam se dopadaju.
Ako ste od onih koji donose odluku u
sekundi, probajte (prvo za manje stvari) da usporite. Posmatrajte šta se
dešava, dajte sebi vremena da protumačite okolnosti i izvagate sve
opcije. Ponekad će vas odbrana vašeg prava da donesete informisanu
odluku mrdnuti iz vaše zone komfora. Biće te suočeni i sa svojom, ali i
sa reakcijom okoline na takvu promenu.
Isto tako, ako pripadate grupi ljudi
koji sve analiziraju iznova i iznova, promrdajte se bržim promišljanjem i
odlučivanjem. Tako ćete izbeći takozvano “analiza-paraliza” stanje i
pokrenuti se. Istovremeno, vežbaćete sticanje poverenja u svoje procene i
instinkte.
Novine nas izbacuju iz zone komfora,
bez obzira na to da li nam prijaju ili ne. Pa zašto onda ne bismo birali
za početak one koje nam prijaju?
Krenite na časove jezika koji ste
oduvek želeli da naučite, upišite se na ples ili na kurs keramike,
bavite se baštovanstvom. Nabavite kućnog ljubimca, volontirajte ili
otputujte nekoliko puta godišnje (da, i susedni grad se računa, nemojte
odmah da tražite izgovore kako ne možete na udaljene destinacije).
Sve ove aktivnosti će vas dovesti u nove situacije i prekinuti rutinu, a uz to ćete se i zabaviti.
Kao što sam već rekao, nove
aktivnosti će zahtevati i nove veštine. Ali, to nije jedina vrsta učenja
koju donosi izlazak iz zone komfora. Postavljate sebi pitanja “Šta učim
o sebi?”, “Šta učim o drugim ljudima iz ove situacije?”, “Kako da
informacije koje dobijam upotrebim za svoj lični i profesionalni
razvoj
Živimo sa strahovima i mislima koje
nam ničemu ne služe. Kad se suočite sa izazovom ili nekim teškim
zadatkom, osetićete nalet nervoze. Preispitajte se – zašto se tako
osećate? Da li će vas to na neki način ugroziti? Šta je najgore što može
da se desi?
Našem
mozgu je draže da nam je dosadno, nego da se izlažemo riziku. Ali,
moramo da rasčistimo sa sobom da nije sve pitanje života i smrti.
Da li ćete na bilo koji ozbiljan
način ugoziti sebe tako što ćete napisati pesmu, prijaviti se da uradite
neku prezentaciju za sastanak, pokrenuti svoj posao ili isprobati malo
drugačiji recept za omiljeno jelo? Isto tako, nećete dovesti svoj život u
rizik ni preuzimanjem zadatka koji vam deluje zanimljivo, ali i
komplikovano, kao ni pozivanjem osobe koja vam se dopada na kafu
Ako želite da pokrenete posao ili se
okušate u nekom hobiju, bacite se na istraživanje i učenje. Prikupite
što više informacija, jer kada ste informisani imaćete i neophodnu dozu
samopouzdanja da nešto novo započnete. Ujedno, time ćete izbeći neke
početničke greške, što će vam dati veće šanse za uspeh i povećati vašu
spremnost da isprobavate nove stvari i suočavate se sa izazovima.
Kako biste se osećali kada biste
uspeli u tome u čemu želite da se oprobate? Kada bi taj posao postao
profitabilan, kada bise samouvereno plesali ili ostvarili bolju
komunikaciju sa osobama koje volite?
“Marinirajte” svoj um u tom osećaju i
prisetite ga se svaki put kada vam je teško. To će vam olakšati
suočavanje sa izazovom i podstaći izlazak iz rutine i šablonskog
ponašanja.
Isprobavanje novih stvari je
teško. Da nije, izlazak iz zone komfora bi bio lak i radili bismo to
često. Ali, nadam se da ste shvatili da uz pravi pristup može da bude
lakše.
Za kraj sam ostavio najvažniji savet:
Iste koristi ćete imati ako izađete iz zone komfora, bez obzira na to da li naglo skočite ili idete polako i postepeno. Razlika je u tome što ćete sa ovim drugim pristupom imati manje otpora.
Cilj je da prigrlite nova iskustva, a ne da se izložite prevelikom stresu koji će vas paralisati.
Pokušajte da svake nedelje ili svakog meseca probate nešto novo, kako bi testirali svoje granice i proširivali ih.
A onda se vratite u svoju zonu
komfora i opustite se. Tako ćete dobiti priliku da razmislite o svojim
iskustvima, naučite iz njih i to primenite. Ne želite da trčite iz
jednog novog iskustva u drugo, jer će vam to onda dosaditi i postati
rutina.
S vremenom ćete u svoju zonu komfora donositi sve više inspiracije, iskustava, kreativnosti i produktivnosti. Tako će zona rasta onda postati vaša zona komfora.
SAD NA NAMA JE DA BIRAMO SLEPILO I ZONU KOMFORA ILI DA SE SUOCIMO SA PROMENAMA. NE KAZEM DA SU SVE PROMENE UVEK DOBRODOSLE,ALI MNOGO PROMENA UME DA NAM ZIVOT UCINI BOLJIM. SAMO HRABRO - PROGLEDAJTE I JOS NA TO OTVORITE UM - ONDA ZA VAS GRANICE VISE NE POSTOJE.