уторак, 30. новембар 2021.

PITANJE ZIVOTA I SMRTI

 NA KRAJU SE I MENI DESILO.  ONO O CEMU SAM PISALA U SVOJIM BLOGOVIMA, ONO CEMU SAM PRISUSTVOVALA KOD DRUGIH PORODICA, ONO NAJSTRASNIJE STO MOZE DA SE DESI, DESILO SE  I MENI I MOJOJ PORODICI.

Cela ova godina bila nam je teza nego i prosla kad se pojavila misteriozna bolest. Niko je od nas nije imao, niko sem jednog clana koji vise i nije sa nama ( zivi u svom domu sa svojom porodicom) nije vakcinisan. I tu zavrsavam pricu o toj bolesti.

Kod nas se pojavila ona bolest koja dovodi do smrtnog ishoda, pogotovu u starijem zivotnom dobu. Mom suprugu je dijagnostikovan rak debelog creva sa metastazom na jetri. On ima 65 godina i znate iz mojih blogova kakv je bio nas porodicni zivot.  Ne bih sada da zvucim bezosecajno jer snjim sam 40 godina,ali opet njegov alkoholizam naneo je veliku stetu nasoj porodici, ostetio je decu za ceo zivot. Naravno i mene, ali to je bio moj izbor. Sada ga  je kazna stigla. I to veoma teska.

Kakva je to bolest svi znamo i svaki je ishod moguc i sve zavisi od psihickog i fizickog stanja obolele osobe.

 I zato bih se pozabavila vise nama koji moramo da budemo "jaki" da bi mu pomogli. Nista vise ne mrzim nego kad mi ljudi to govori budi jaka da ne vidi koliko je lose. Pa ne znam da li je to moguce, al kao nekako se trudimo. Bar na pocetku. Sta ce biti dalje kako bude bolest odmicala videcomo. Lakse sigurno nece biti. Swm toga nalazimo se u sukobu sa samim sobom (svako od clanova porodice) jer zao nam je ,al nismo zaboravili sta je ucinio svakome od nas.

Moram, da navedem izjave i ponasanje svoje cetvoro dece povodom toga. I zato ko nije upoznat sa situacjomiz mojih blogova samo da napomenem da smo trpeli do pre mesec dana veliko nasilje sto verbalno, sto fizicko od oca porodice koji sad ima rak i sa punim pravom trazi paznju.

Najstariji sin ne zivi ovde. Otisao je jos u februaru ove godine i ne zeli da dodje da nas vidi zbog oca s kojim se jako posvadjao jer mu je izvredjao sadasnju zenu s kojom zivi. Pre toga ziveo je ovde nemajuci mira ni jedan dan. Zanimljivo je sto nikad do sada nije imao svadju sa njim niti bilo kakv okrsaj cak i kad je moj suprug napadao zenski deo porodice ( mene, cerke). Ali zbog zene je otisao i ne zeli da cuje za njega. Rekla sam mu telefonom jer  se cujemo svaki dan da dodje da ne zna koliko ce otac jos da mu zivi ,da se izmire, da ce mu biti zao ako se ne oprosti snjim. On nece. Samo kaze izvestavaj me i ako treba novac kazi koliko donecu tebi. Strasno. Kao majka razumem ga jer znam kakv mu je zivot bio ovde . Sve nas je izdrzavao jer smo zbog tranzicije dugo bili bez posla. Veliku odgovornost je preuzeo na sebe sa 18,19 godina . Cim je zavrsio skolu njegov otac je dao otkaz da moze na miru da pije, psuje i bije. Sin i ja smo radili a troje dece je ostalo za skolovanje! Bio je otac i brat i najbolji sin. Uvek tu za sve mas. I za oca. Sad vise ne zeli svoju primarnu porodicu, ni oca. 

Starija cerka je udata ima dete od godinu i po i obozava oca. A upravo je zbog njega pobegla cim je postala punoletna i zavrsila srednju skolu. Nije mogla da trpi njegovo pijanstvo i smaranje, baljezganje, uvrede, batine. Otisla je da zivi kod decka dilera droge, koji je je posle dve godine otisao u zatvor, ona je i dalje zivela kod njega dok nije srela sadasnjeg muza , Pakistanca s kojim ima dete. Ovih dana lebdi nad ocem, mene proziva sto ne silazim dvesta puta dole da spremim nesto za tatu da jede. Pre 6 nedelja me je udario auto i jos se oporavljam ,ali to sad vise niko ni ne primecuje. Samo traze kafe, hranu, i grickalice da smanje nervozu. Ona mi je rekla upravo to da je on dobio kaznu za to sto nam je svima unistio zivot. Al krv nije voda. a cerkama je otac - bog. Neka. Nek bude uz njega, nek se oprosti lepo, bice joj lakse.

Mladji sin ima psihickih problema. Moj muz to nece da razume  i po ceo dan ga naziva lengovom i probisvetom zato sto ne radi. Rekli su nam da je decko u 22-godine pukao zbog alkoholizma u porodici. Previse je bio osetljiv da to istrpi. Nisam sigurna sta misli.  Kako i da budem. Sta je u njegovoj glavi niko ne zna. Ni doktori. I plasim se da opet ne pukne i da  tada ravnodusnost koju sad pokazuje zbog bolesti oca ne pretvori u bes i ljutnju!

Mladja cerka radi mnogo i retko je kod kuce. I kad sam ja lezala posle nesrece jedva je nekako dva tri rucka skuvala. Voli oca ,ne kao starija cerka, ali je  iona prosla kroz periode kad je on vredjao i  udarao.  Drugacija je od ostale dece, a ima i Kronovu bolest koja je takodje nastala pre 5 godina od stresa zbog ocevog pijanstva. I uopste nece da prica o tome da je tata bolestan. U fazonu je bice on dobro ne mogu sad i o tome da razmisljam.

Moj slucaj znate, visok pritisak, angina pektoris i te neke "staracke " bolesti koje bi mozda i ovako nastale, a mozda su takodje produkt stresnog zivota!

Sve u svemu. Mi smo tu za njega. Molimo se da se oporavi. Da li ce, ne znamo. Al se pitam da li ce i na nebu proci sud i kaznu? Strasno je tesko ostati normalan u ovako teskoj situaciji. Nek nam je svima bog u pomoci.

IZVINITE ZBOG POTPUNO LICNOG BLOGA. NEKA. MOZDA DODJETE U OVAKVU SITUACIJU - NEDAJ BOZE, PA NEMOJTE DA MRZITE SEBE ILI DECU AKO VAM KAZU - PA NEKA ETO MU SAD KAZNA. OPET NE LJUTITE SE AKO DECA TRCE OKO NJEGA ( a on oko njih i za njih nikad nije) , A VAS NISU TOLIKO GLEDALA KAD VAM JE BILO LOSE ( a vi ste sav zivot podredili njima). DA BI SVE PREZIVELI MORAMO DA OCRVSNEMO I OTVORIMO UM. SVA OSECANJA SU ZA LJUDE. OD LJUBAVI DO MRZNJE. A PITANJE ZIVOTA I SMRTI NIJE U NASIM RUKAMA!

Нема коментара :

Постави коментар