четвртак, 5. септембар 2024.

KOKA KOLA

 STA UOPSTE RECI O KOKA KOLI? SVI JE VOLIMO ,SAMO STO SE NEKI PRETVARAJU DA CUVAJU ZDRAVLJE KO DA GA BAS KOKA KOLA MOZE UNISTITI. KOKA KOLA U MENI IZAZIVA NEKI OSECAJ RADOSTI I OPUSTENOSTI. NE MOGU DA PRESTANEM DA JE PIJEM, PA AKO CE ME BAS ONA UBITI -NEKA. BOLJE NEGO PARIZER ZAR NE?

Kad smo već kod Koka Kole,ne znam da li znate za onaj eksperiment,kad su stavili parče džigerice u čašu Koka Kole i do jutra se džigerica sva raspala, bukvalno je nestala,a negde do podneva Koka Kola je napravila i rupu na čaši i progorela onaj aluminijumski astal i kako je kapala na pod tako su počele rupe u podu da se prave.
Do sutra popodne je probila zemljinu koru i krenula ka središtu Zemlje i ovi naučnici ku'će-šta'će doveli neko debelo dete koje je ekspert za gazirane sokove i dugačku slamku da mali posrče pre nego što Koka Kola dopre do magme u zemljinoj kori i izazove erupcije i kataklizmu...
I sve super, sprečen Smak sveta.
Mali debeli sad nema zube, jetru i pankreas,nije više tako ni debeo al i dalje ljušti 3 flaše Kole dnevno i smeje se k'o lud na brašno...

Da li ste znali da portfolio Coca-Cola proizvoda čine i neki od prepoznatljivih brendova poput Plazma keksa i Rosa vode? Za više od 50 godina, koliko posluje na našim prostorima, Coca-Cola je različitim akvizicijama učvrstila svoju poziciju u FMCG (Fast Moving Consumer Goods) industriji na tržištu Srbije.

Pogledajte da li možete da ostvarite neke prihode, na osnovu kompanije koja proizvodi vaše omiljene proizvode.

Globalno prisustvo

Coca Cola je kompanija sa dugom tradicijom. Proizvod koji je svetu dao najpoznatiji ukus rođen je u Atlanti 1886. Godine, kada je lokalni farmaceut Džon Stit Pemberton, proizveo sirup za Coca-Colu koji je potom odneo u lokalnu apoteku. Napitak je proglašen „odličnim“, te je Coca-Cola počela odmah da se prodaje.

Coca-Cola potom postaje sve popularnije piće, a potražnja za njom ubrzo prelazi granice Sjedinjenih Američkih Država. Danas je kompanija prisutna u više od 200 zemalja širom sveta, sa više od 200 prepoznatljivih brendova u svom portfoliju.

Coca-Cola na Balkanu

Coca-Cola ima dugu tradiciju poslovanja i na Balkanu. Iako je pod imenom Coca-Cola HBC zvanično prisutna na tržištu od 1997. godine, priča o Coca-Coli ima dužu istoriju. Naime, prva punionica Coca-Cola napitaka otvorena u Zemunu davne 1968. godine, bila je jedna od prvih na prostoru bivše Jugoslavije. Vremenom je kompanija sve više rasla, te se nije zadržala samo na gaziranim pićima po kojima je poznata širom sveta, već je postala vlasnik nekih od najpoznatijih srpskih brendova poput Rose. Potom je Coca-Cola dodatno diverzifikovala svoje poslovanje kupovinom Bambija za 260 miliona evra, te je u svoj portfolio uvrstila omiljeni konditorski brend u Srbiji – Plazma keks kao i ostale prepoznatljive brendove kompanije Bambi. Stiče se utisak da je teško zamisliti svakodnevnicu bez omiljenih Coca-Cola proizvoda.

Poslovanje Coca-Cola sistema, uključujući i kompaniju Bambi, generisalo je 445 miliona evra dodatne vrednosti u 2023. godini, što iznosi 0,65% BDP-a Republike Srbije.

Kao što možete da vidite sami, Coca-Cola ima značajan uticaj na svakog od nas, čak i na one koji ne piju njihov poznati napitak. Zašto ne biste pokušali da iskoristite ovu situaciju i trgujete cenom akcija Coca-Cole? Prijavljivanjem na KapitalRS, dobićete besplatan vodič o tome kako da trgujete cenama akcija i pristup 100% BESPLATNOM demo alatu za trgovinu. Registrujte se odmah i dobićete besplatan vodič za trgovanje!

Uprkos trendovima savremenog doba, Coca-Cola ostaje lider

Trendovi u ishrani savremenog doba i rastuća svest o očuvanju zdravlja dovode do povećanja potražnje za zdravijim proizvodima. Kako bi održala lidersku poziciju, Coca-Cola konstantno radi na inovacijama i unapređivanju svojih proizvoda, te u portfolio brendova uvode i zdravije zamene za svoje proizvode koje imaju manji procenat šećera. Primera radi, Coca Cola završava 2023. godinu sa prihodom od preko 10 milijardi dolara, što je premašilo prognozu Wall Strita koji su predviđali 9,9 milijardi dolara. Pad prodaje u Americi kompenzovao je rast na drugim tržištima poput Nemačke i Meksika.

Podaci iz drugog kvartalnog izveštaja, koji je objavljen 23. jula, pokazuju nastavak rasta u industriji koja pruža mnoge prilike za širenje. EPS (zarada po akciji) Coca-Cole za drugi kvartal, koji je trajao do 30. Juna 2024. godine, iznosio je 0,56 dolara, što je pad od 5,08% u poređenju sa prethodnom godinom.

Sa druge strane, EPS Coca-Cole za dvanaest meseci zaključno sa 30. Junom 2024. godine, iznosio je 2,46 dolara, što je povećanje od 1,65% u poređenju sa prethodnom godinom.

SVE O KOKA KOLI

 Svake sekunde na svetu se popije 10.000 nekog bezalkoholnog pića kompanije Koka Kola. Uključujući dijetalnu Koka Kolu, Fantu i Sprajt.

  • Datum stvaranja Koka Kole se smatra 8.05.1886. godine kada je apotekar Džon Pemberton probao da napravi lek za glavobolju. Džon je pomešao, kao glavne sastojke, ekstrakte iz dve biljke, južno američke Koke i afričke Kole. Ovaj lek je prodavan po 5 centi. Ubrzo, lek je postao izuzetno popularan zbog efekata kokaina i kofeina koje je sadržao, i prepisivao se za glavobolju, malaksalost, slabost, stomačne tegobe…
  • Početkom 20. veka (1903) veka Koka Kola je morala da izbaci kokain iz sastojaka, ali su zato pojačali prisustvo kofeina koji je takođe stimulator, ali nije zabranjen. Koka Kola sadrži 19,6 mg kofeina u 200 ml tečnosti (jedna čaša). Od tada Koka Kola ima sličnu recepturu koju i dalje čuva u tajnosti, ali se shodno savremenim trendovima menjaju zaslađivači, čisto da Koka Kola ne bi zavisila od cene šećera na tržištu.
  • Od 57 milijardi posluženih pića svakog dana (osim vode), nešto više od tri odsto (1.9 milijardi) su pića sa licencom Koka Kola. To je najrasprostranjniji proizvodi na svetu.
  • Postoje samo dve zemlje u kojima se Koka Kola ne prodaje, a to su Kuba i Severna Koreja.
  • Koka Kola ima neverovatnih 20 brendova i svaki od njih vredi barem jednu milijardu godišnje.
  • Meksikanci su najveći konzumenti ovog pića s prosečno popijenih 665 koka-kola (2,5 dcl) godišnje, dok začudo, Amerikanci „zaostaju“ sa 399, Britanci sa 202, Kinezi sa 32 i Indijci sa 9. Kada se sabere, to je ukupno 642 pića godišnje, a opet manje od količine koju popiju samo Meksikanci.
  • Jedan od glavnih zaštitnih znakova Koka Kole je simpatični starac s bradom koji nosi poklone. Prvi put u kampanjama kompanije Koka Kole pojavio se 1931. godine.
  • Koka Kola je postala druga najprepoznatljivija reč na svetu, odmah posle „ok“.
  • Da svaku kap Koka Kole koja je ikada proizvedena stavite u flaše od 2,5 dcl i polegnete ih uzduž jednu uz drugu, činile bi „lanac“ toliko dug da bi do Meseca i nazad mogle „ići“ više od dve hiljade puta.
  • Koka Kola je 1985. godine postala prvo bezalkoholno piće koje se našlo u svemiru.Koka Kola je jedan od najpoznatijih svetskih brendova, a u svojoj dugoj istoriji krije mnoge činjenice koje verovatno niste znali.

    Zemlje bez Koka Kole

    Samo dve zemlje na svetu ne prodaju ovaj popularan gaziran napitak. To su, naravno, Kuba i Severna Koreja.

    Da li ste znali?

    Dok će limenka Koka Kole potonuti u vodi, limenka dijet Kole će plutati.

    Nekad je sadržavala kokain

    Kada je nastala 1885. godine, Koka Kola je ime dobila zbog svoja dva sastojka: orašastih plodova (kola) i lišća koke (koka). Tako je bilo neizbežno da Koka Kola sadrži mali udeo kokaina, koji je iz pića ipak potpuno izbačen 1929. godine.

    Logo prepoznaje 94% svetske populacije

    Koka Kola je drugi najpoznatiji izraz na svetu. Samo je “OK” ispred njega.

    Više od 10.000 bočica svake sekunde

    Svake sekunde na svetu se popije 10.450 bočica nekog bezalkoholnog pića iz Koka Kola kompanije. Uključujući dijet Kolu, Fantu i Sprajt.

    Deda Mraz - zaštitni znak

    Jedan od glavnih zaštitnih znakova kompanije je simpatični starac sa bradom koji nosi poklone. Prvi put u kampanjama Koka Kole pojavio se 1931. godine.

    Koka Kola na Fejsbuku

    Službena Fejsbuk stranica trenutno ima više od 87 miliona fanova i u stalnom je rastu.

    Martin Luter King pozvao je na bojkot Koka Kole

    Dan pre smrti, Martin Luter King Jr. pozvao je ljude da ne kupuju Koka Kolu u Memfisu, jer su crni radnici bili mnogo manje plaćeni nego belci u postrojenjima Koka Kole.

    Kola kao lek

    Godine 1985. Koka Kola je bila prodavana kao lek za koji se smatralo da leči glavobolje, impotenciju i ostale tegobe. Koka Kola najpoznatije je piće, a iza reči “OK“ i druga najpoznatija reč na svetu. Izumeo ju je 1886. godine farmaceut dr Džon Pemberton, a njen recept je jedna od najvećih svetskih tajni. Postoji čak i urbana legenda da dva jedina živa stručnjaka koja znaju recept - nikada ne putuju istim avionom... Formula napitka je bila kreacija dr Džona Stita Pembertona, prvobitno je osmišljena u formi tonika za razne bolesti, a sadržavala je i alkohol i kokain.

    Doktor Pemberton je inspiraciju za svoj napitak pronašao u francusko-korzikanskom vinu od koke – Vinu Marijani, ali njegov recept je dodatno uključivao afrički orah - kolu, kao izvor kofeina, kao i oko 3,5 grama kokaina iz lista koke. On, naravno, nije imao pojma da će njegov proizvod, koji se prodavao u apoteci pod nazivom „Eagle Drug and Chemical House”, u Kolumbusu, Džordžija, SAD, prerasti u gigantsku kompaniju i industriju, koja će preplaviti čitav svijet.

    Pukovnik Konfederacije Džon Pemberton, ranjen u Američkom građanskom ratu i zavisnik od morfijuma, diplomirao je medicinu i započeo potragu za pronalaženjem zamjene za problematičnu drogu.

    Koka-kola nije bila Pembertonov prvi recept. On je 1885. predstavio „Francusku vinsku koku”, alkoholno piće koje je prodavao kao tonik za nerve i lijek za glavobolju.

    Ubrzo pošto je predstavio svoj proizvod, međutim, usvojen je zakon o zabrani alkohola i Pemberton je morao da razvije bezalkoholnu verziju. Tako je smislio preteču Koka-kole.

    Špansko piće pod nazivom „Kola koka“ predstavljeno je na takmičenju u Filadelfiji 1885. godine, godinu dana prije zvaničnog rođenja Koka-kole.

    Pemberton Chemical Company, kasnije preimenovana u Coca-Cola, osnovana je da bi reklamirala i prodavala novi proizvod. Kada je prvi put prodata, Koka-kola je bila u obliku sirupa i sok je sa gaziranom vodom pravljen na licu mjesta - flaširanje u Hačinsonove boce je došlo kasnije.

    Koka-kola je reklamirana kao „Piće za umjerenost“, što je privuklo mnoge ljude, jer je Pokret za umjerenost uživao široku podršku u to vrijeme. Prva prodaja bezalkoholne Koka-kole odigrala se u „DŽejkobovoj farmaciji” u Atlanti, DŽordžija, 8. maja 1886, gdje se prvobitno prodavala za pet centi po čaši.

    Fontane sa soda-vodom u apotekama bile su popularne u Sjedinjenim Državama u to vrijeme, zbog vjerovanja da je gazirana voda dobra za zdravlje. Pembertonovo novo piće je plasirano i prodavano kao patentirani lijek, pri čemu je doktor tvrdio da liječi mnoge bolesti, uključujući zavisnost od morfijuma, loše varenje, nervne poremećaje, glavobolje i impotenciju.

    Pemberton je umro 1888. godine, prije nego što je mogao da vidi kako njegova kreacija zaista raste.

    Poslije njegove smrti, Ejza G. Čendler je preuzeo kontrolu nad kompanijom i vodio je do 1916. godine. Nakon Čendlera, kompanija je prodata grupi investitora uključujući Ernesta Vudrafa, koji je svog sina Roberta doveo na čelo kompanije, koju je ovaj poslije vodio dugi niz godina. Pod njegovim vođstvom kompanija je počela da flašira Koka-kolu, kokain je 1903. uklonjen kao sastojak, a Monsanto je počeo da dostavlja kofein koji se koristio u napitku.

    Kasnije godine donijele su i druge promjene, uključujući uvođenje limenki 1955. godine i kupovinu drugih brendova pića kao što su Dasani, Sprite i Fanta.

    Jedna stvar kod Koka-kole je ostala konstantna - kompanija je decenijama poznata po svom reklamiranju i marketingu.

    Koka-Kola sada posluje u više od 200 zemalja i proizvodi gotovo 450 brendova. Koka-Kola sistem je uspješno primijenio jednostavnu formulu na globalnom nivou: pružiti trenutak osvježenja za vrlo malo novca - milijardu puta dnevno.

    Recept za Koka-kolu se i danas čuva u strogoj tajnosti. Poznati sastojci su gazirana voda, fruktozno-glukozni sirup ili šećer, kofein, fosforna kiselina, karamel boja i prirodne arome (biljni ekstrakti) čija je tačna formula - tajna. Pretpostavlja se da u arome spadaju ekstrakt vanile i eterična ulja pomorandže i cimeta.

    DA SE VRATIMO NA TO KAKO KOKA KOLA DONOSI OSECAJ RADOSTI. MOZDA TAJ KOKAIN I NIJE SKROZ UKLONJEN?

понедељак, 2. септембар 2024.

SIROMASTVO JE DUSEVNA BOLEST

 I NE KAZU TO SAMO MARFI I VIKIPEDIJA KOJA STAVLJA SIROMASTVO  KAO RAVNOPRAVNI UZROK NASTANKA SHIZOFRENIJE UZ OSTALE. TAKO DA CEMO SE BAVITI MALO SIROMASTVOM KOJE NAM OD DANAS POKAZUJE JOS JEDAN PARAMETAR -NENORMALNO NISKE HRANE ZA NEJESTIVU HRANU KOJA JE JESTIVA SIROMASNIMA. NE ZNAM KAKO OVO ZVUCI. KAO NESTO STO JE NEMOGUCE. NE NAPROTIV  U SRBIJI JE TO ISTINA. PASTETU OD 37 DINARA I PARIZER CIJI KILOGRAM KOSTA 150 DINARA NEMOGUCE JE JESTI ,A OPET SIROMASNI KUPUJU I JEDU STVARAJUCI SEBI ILUZIJU DA SU UNELI NEKU HRANU  . HRANU KOJA BISE TREBALA PRAVITI OD MESA. ALI NI M OD MESA NEMA UNJOJ! KRENIMO REDOM.

Oko 28.000 dece palo je ispod granice apsolutnog siromaštva u Srbiji tokom 2022, pokazao je izveštaj UNICEF-a i Saveza ekonomista Srbije, koji se bavio projekcijom siromaštva usled ekonomske krize izazvane ratom u Ukrajini koji traje 15 meseci.

To znači da prošle godine ukupno 122.518 dece nije moglo da zadovolji osnovne životne potrebe, odnosno živeli su u domaćinstvu čija su primanja manja od 12.695 dinara mesečno, koliki je prag apsolutnog siromaštva u zemlji.

„Siromaštvo u detinjstvu ima posebno ozbiljne posledice po razvoj dece i izglede za zaposlenje. Uticaj na svako pojedinačno dete je ogroman".

Najgori scenario za 2022. godinu, piše u izveštaju, sugeriše da je znatno povećan broj građana koji žive sa manje od 12.695 dinara, za 2,5 odsto, i dostigao je 780.000 ljudi, odnosno 11,4 odsto stanovništva.

Rast siromaštva nije ravnomerno raspodeljen među svim društvenim grupama, a najugroženije su upravo porodice sa decom i najmlađi.

Prema procenama iz izveštaja apsolutno siromaštvo među decom poraslo je tokom 2022. godine između 3,2 i 5,9 odsto, odnosno između 28,000 (po najumerenijem scenariju) i 52,000 dece (po najgorem scenariju) palo je u apsolutno siromaštvo.

Apsolutno siromaštvo dece bilo je 2021. godine za 1,75 odsto više od ukupnog apsolutnog siromaštva stanovništva, navodi se u izveštaju.

Istraživači konstatuju i da su u „Srbiji šanse da će deca živeti u siromaštvu veće nego u bilo kojoj drugoj starosnoj grupi".

„Siromaštvo utiče i na zdravstveno stanje dece i na njihovo obrazovanje. Siromašna deca u najranijem detinjstvu počinju da zaostaju za vršnjacima i kasnije ne uspevaju da uhvate korak", kaže Kisić.

Dodaje da će ovaj problem postati posebno vidljiv u budućnosti, jer ako ne bude dovoljno ulaganja deca, posebno iz siromašnijih slojeva, neće biti konkurentna na tržištu rada.

UNICEF je dao nekoliko preporuka za smanjenje siromaštva, poput dodatnih budžetskih izdvajanja za programe usmerene na siromaštvo, među kojima je i dečji dodatak.

Dečji dodatak za 2023. godinu je između 3,8 i 6,8 hiljada dinara u zavisnosti od individualnih okolnosti u kojima porodica živi, piše specijalizovani portal Bebac.

Da bi se ostvarilo pravo na dečji dodatak, prihod po članu domaćinstva ne bi smeo da prelazi od 11.489,58 do 13.787,45 dinara.

„Broj korisnika dečjeg dodatka i novčane socijalne pomoći godinama se smanjivao, a istovremeno su se smanjivali i rashodi za novčana davanja, što je u raskoraku sa situacijom", rekla je na konferenciji za novinare Ana Prodanović, rukovoditeljka programa za praćenje prava deteta UNICEF-a u Srbiji.

Ona je navela da iznosi dečijeg dodatka i socijalne pomoći „nisu dovoljni da se porodice izvuku iz siromaštva i nisu dovoljni da deca ne ostanu materijalno uskraćena".

Osoba koja nema dovoljno prihoda da zadovolji životne potrebe, ne može da se zaposli, nema odgovarajuće stambene uslove i adekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama, prema zakonskoj definiciji je - siromašna.

U Srbiji se, kako su ranije rekli za BBC na srpskom u Timu za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, ono meri kao apsolutno i relativno siromaštvo.

Apsolutno siromašni ne mogu da zadovolje bazične potrebe, dok relativno siromašni ne mogu da ostvare životni standard koji je odgovarajući u odnosu na društvo u kome žive.

Relativno siromaštvo predstavlja i prag rizika siromaštva. 

A SADA MARFI

 

Neki autori i njihove knjige vas ’nađu’ ranije, neki kasnije. Kada god, istina je da vas prava knjiga nađe u pravo vreme, baš kada treba.

Ovo je posebno primenljivo na knjige Džozefa Marfija. Možete u knjižarama da okrećete glavu od polica gde je Marfijevo mesto, ali nećete zadugo jer će vas on kad-tad ’naći’. I tako, susret sa njegovim mislima za mnoge je počelo delom Moć podsvesti.

Marfi ovde daje jasne tehnike, precizno iznosi principe i metode i lako vodi čitaoca do cilja – osvestiti da je tajna uspeha i sreće u ljudskom umu, da čovek samo treba da oslobodi sile koje već nosi u sebi i da je zakon jedan za sve.

Pitanja

  • Zašto nemate novca?
  • Šta je zapravo siromaštvo?
  • Kako privući potreban novac?
  • Kako hodati stazom bogatstva?

Ovo su ključna pitanja kojim se u knjizi Marfi bavi i daje vrlo praktične savete i jasne odgovore.

  • „Jedan od uzroka zbog kojeg mnogi nemaju zadovoljavajuće materijalne nadoknade jeste činjenica da novac osuđuju, preziru, smatraju nedostojnim. Novac je ’nešto prljavo’, kažu, i ’ljubav prema novcu je koren sveg zla’. Pored toga, mnogi gaje skriveno osećanje da je siromaštvo vrlina. Ovakav podsvestan obrazac verovatno nastaje u detinjstvu kao posledica pogrešnog vaspitanja ili je posledica praznoverja“, tvrdi Marfi, autor Moći podsvesti.

Duševna bolest

  • „Siromaštvo je duševna bolest“, siguran je Marfi. „Jednaka je bilo kojoj drugoj bolesti koju zovemo duševna bolest. Kada fizički obolite, zapažate simptome i obraćate se za pomoć i preduzimate mere. Slično tome, ne protiče li dovoljna količina novca vašom svakodnevicom, to je siguran znak da se sa vam nešto ozbiljno dešava. Čoveku nije dato da živi u bedi, odeven u rite i gladan. Čovek treba da bude srećan, uspešan i progresivan“, stoji u knjizi odgovor na pitanje Šta je zapravo siromaštvo.
  • Da biste privukli novac, iskoristite drevni zakon koji glasi: Zamislivši cilj, opredelili ste se za sredstva koja vode ka ostvarenju tog cilja. Mladić koga je Marfi upoznao mnogo godina pre objavljivanja ove knjige želeo je da bude hirurg, ali za to nije imao dovoljno novca. Marfi mu je objasnio da seme položeno u zemlju privlači sve što mu je potrebno za rast i razvoj, pa bi trebalo od semena da nauči lekciju i položi željenu ideju u sopstvenu podsvest i da postane hirurg . Mladić je počeo tako što je čistio lekarske ordinacije, a svake noći je pred spavanje zamišljao diplomu medicinskog fakulteta sa svojim imenom na njoj. Dopao se jednom od doktora koji je i finansirao njegove studije i ostatak života mladić je proveo kao lekar. „Bio je u stanju da zamisli, vidi i oseti sebe kao lekara. Hranio je tu ideju u svom umu“, objašnjava Marfi kako je zapravo mladić ostvario svoj san.
  • Stazom bogatstva se, kako piše Marfi, hoda hrabro sa idejom da je vaše pravo da budete bogati. „Od novca nemojte stvarati božanstvo jer je novac samo simbol“, savetuje dalje,“ i nemojte dozvoliti da vam novac bude jedini i isključivi cilj. Težite zdravlju, sreći i miru, istinskom izrazu ljubavi, a svojim bližnjima darujte ljubav i dobru volju. Tek će vam u tom slučaju podsvest obezbediti kamatu na kamatu na svim poljima vaših interesovanja“, napisao je pre 58 godina Džozef Marfi, poznati filozof Nove misli 
  • I SADA MOJE ISKUSTVO I ISTINA O POVEZANOSTI SIROMASTVA I SHIZOFRENIJE KOJA JE JEDNA OD TEZIH DUSEVNIH BOLESTI.
  • DAKLE TRECE DETE PO REDU (OD CETVORO KOJE IMAM) RODJENO JE 93-CE ZA KOJU ZNAMO DA JE BILA GODINA U KOJOJ SMO IMALI TOLIKO NULA NA NOVCANICAMA DA SMO USLI U GINISOVU KNJIGU REKORDA. PRITOM NI SA TIM NOVCANICAMA SA BEZBROJ NULA NIJE SE MOGLO KUPITI ONO NAJOSNOVIJE. TAKO JE TRECE DETE UZ STARIJEG BRATA I SESTRU ILI DA KAZEM SVO TROJE ZIVELO JE GODINAMA U TESKOM SIROMASTVU. NA TO TRECE DETE SIROMASTVO I NEIZBEZNE SVADJE U KUCI BAS IZAZVANE NERVOZOM ZBOG GLADI UTICALO JE POGUBNO. U SVOJOJ 22-0J GODINI OBOLEO JE OD SHIZOFRENIJE. NI SADA 10 GODINA KASNIJE FINANSIJE NAM NISU BOLJE ,A KAKO I  DA BUDU KAD SU TROSKOVI ZIVOTA I ZUZETNO VISOKI A PLATE, NEZAPOSLENOST I PENZIJA NE MOGU DA IH ISPRATE.
  • NEKO JE HVALA BOGU USPEO DA PREVAZIDJE SVO NASE SIROMASTVO I BEZNADJE KAO DRUSTVA UCELINI. NEKO NIJE -MOJ SIN NIJE USPEO!

петак, 30. август 2024.

GOMILANJE STVARI - HORDING

 OVA TEMA MOZE DA SE NADOVEZE NA PRETHODNU U KOJOJ SAM OBJASNJAVALA NASU MANIJU ZA KUPOVANJEM KOJU ONLANE PRODAVNICE I TE KAKO KORISTE.ALI AJDE STO KUPUJEMO, NEGO UZIMAMO I ONO STO JE NEKO DRUGI ODBACIO, A ONO STO VEC IMAMO U KUCI NE BACAMO NI ZA ZIVU GLAVU. DA LI JE ZAISTA POTREBNO GOMILATI STVARI ILI JE TO JOS JEDAN OD NASIH SILNIH MENTALNIH PROBLEMA? 

Kupujemo staro gvožđe. Stare motore, stare veš-mašine. Sve staro i otpadno gvožđe kupujemo.

Ima ljudi koji ne idu baš kao ti što obično budu prva asocijacija na red iznad, ali za koje reč „kupujem“ skoro uvek podrazumeva akciju – uzmi, šta te košta. Još ako je na sniženju, pa to je, realno, ušteda! Ima i onih koji bi sve da bace. Moguće da su savršen spoj. Što god jedni bace, drugi kupe i slava balansu. Međutim, šta ako je kupovina stvari opsesija, a gomilanje hobi, prozvan kolekcionarstvom?

„Sačuvaj, zatrebaće.“ Recimo i da je to nešto ikada ikome zatrebalo, koje su šanse da je bilo pronađeno? Mogu da prođu decenije nesvesti problema sa gomilanjem stvari pre nego što se uopšte i posumnja da je posredi ikakav problem. Krštena u „hording“, ova pojava jedna je od onih koje obično budu neosvešćene.

„Ljudi češće nisu nego što jesu svesni ovog problema. Svako od nas svoju realnost doživljava kao apsolutnu. Ti ljudi imaju utisak da to tako treba da bude. Čak i kad se jave na terapiju, ne jave se zbog toga, već zbog drugih problema, pa se to posle eventualno s vremenom otkrije. Nekada se i ne otkrije, neće oni to eksplicitno reći“.

Reklo bi se da je priroda ove pojave takva da je nemoguće ne uvideti da nešto nije u redu. Jer posledice su vidljive i teže je žmuriti pred njima. Ono gde se gleda kroz prste jesu uzroci onoga što je pred nama (i oko nas).

„Osoba koja patološki sakuplja zna da ima problem, ali najčešće nije spremna da ga adresira zbog straha da će onda morati da se reši svih stvari koje je godinama ili decenijama sakupljala, ili straha da će neko doći i oduzeti joj sve to što je njeno. Zamislite da detetu oduzmete omiljenu igračku, to je veoma bolno iskustvo koje će se po svaku cenu pokušati izbeći. Ovde okolina može da igra ključnu ulogu“.

Gomilanje nepotrebnih stvari može se definisati na različite načine. Ovaj problem se ogleda u nemogućnosti osobe da baci nešto, čak i ako to nema stvarnu ili upotrebnu vrednost.

„Posledično, stvari se gomilaju, mada to nije primarni cilj osobe. Ono što je primarno jeste nemogućnost da se nešto baci“, objašnjava on.

Mada ne mora da znači, obično su to stvari čija materijalna vrednost nije bogzna šta, naprotiv. Međutim, emocionalna vrednost ovde najčešće igra bitnu ulogu. Najverovatnije okolini nije jasno šta onaj koji čvrsto drži te silne stvari u njima vidi i oseća, ali teškoća da se od tih stvari odustane ume da bude prilično velika.

„To im daje karakter hordinga. Prvo, da za tu osobu to što skuplja bude vredno i, drugo, da to bude u tolikoj meri da se izgubi kriterijum prioriteta i važnosti i da na neki način to osobi počne da ometa kvalitet života. Ne pričam ovde o hordinzima koji su posledica mentalnih poremećaja, koji zaista onemogućuju način života; da bukvalno ne možeš da mrdneš i da dođe do izvora zaraze itd.“.jedan od bitnih faktora kontekst u kome živimo. Svet je i sam natrpan gomilom stvari, mahom nepotrebnih ili sa izmišljenom svrhom, da se neki pogube u prioritiziranju. Poput podvlačenja cele knjige žutim markerom da bi se upilo gradivo noć pred ispit, izgubi se kompas u određivanju toga šta je za osobu važno, a šta malo manje.

„Nemaju dobar odnos prema svom sistemu vrednosti, mogu da upadnu u tu zamku jer ne mogu da shvate šta je važnije od čega. Njima je sve podjednako važno, sve će im jednako trebati i još ako nešto ima neku emotivnu pozadinu, onda tek može doći do toga da ne mogu da se rastanu od nekih stvari“.

Šta zna horder (ili onaj koji je na dobrom putu da to postane) šta valja baciti. Ovako bi mogao da glasi neki zakon ovog fenomena. Ljudima je teško da se odvoje od tih stvari zbog važnosti koje pripisuju tim stvarima; veruju i osećaju zaista u svojoj realnosti da će nešto izgubiti ukoliko ih se odreknu.

„One budu zamenski objekti, najčešće za neku emociju, možda i neku izgubljenu osobu. Ne mora nužno to biti fizički gubitak (smrt), ali da je na neki način osoba izašla iz naših života. Uzrok može biti i ukoliko se radi o emocionalno nezreloj osobi, da ta osoba nije shvatila i nije naučila na drugačiji način da se nosi sa gubitkom, ukoliko kroz odrastanje nije imala adekvatan način da prioritizuje ljude, stvari, situacije, da nekako može da razvije toleranciju na frustraciju – onda može lako doći do te zamene objekta i pripisivanja emocionalne važnosti stvarima i onome što one za tu osobu znače.“

Svakako, emocionalna veza sa stvarima može da izostane a da to ne porekne postojanje „hordinga“.

„Zavisi od toga šta se gomila. Nekada te stvari koje se gomilaju ne moraju da imaju neko specifično značenje za osobu. Nekada mogu. Naravno, povoljnije je ako imaju značenje“

Razlozi su brojni. Kao i mnoge stvari u psihologiji čoveka, bitno je pomenuti individualne razlike. Od velikih trauma, do emocionalno hladnih roditelja, moguće je navući se na sakupljanje stvari. Svako ima svoje zašto.

„Višeslojni kriterijumi treba da budu ispunjeni da bi osoba pribegla baš tom načinu ponašanja, da stvarima daje neku vrednost i važnost koju one same po sebi nemaju.

Dodaje da uzrok može biti odrastanje uz „hladne“, nepristupačne ili odsutne roditeljske figure, zbog čega se dete, kasnije odrasla osoba, okreće stvarima. I bogatstvo može da napravi žulj, naročito onda kada se materijalnim stvarima menja pažnja i vreme provedeno sa bliskom osobom. Ako roditelji pažnju iskazuju kupovinom stvari, šta će drugo učiniti dete kasnije nego da pribegne istom mehanizmu?Onda stvari pune neku prazninu; kao što je kod nekih ljudi hrana“, kaže naša sagovornica.

I odrastanje u siromaštvu može biti objašnjenje. Ako se dugo nema, pa posle ima, ima i ima, a uverenja i poruke iz detinjstva ostanu neprorađeni, onda će čovek ruku podruku ići u dan sa osnovnim strahom. U želji da sačuva egzistenciju, vraća fabrička podešavanja, kada na scenu stupa sakupljanje. Čega? Svega što „zlu ne trebalo“. Samo – ako ne treba zlu, šta će tebi?

„Postoje ljudi koji su večito odrastali u nekom nemanju, pa se plaše da će opet doći u tu situaciju. To može ozbiljno da stvori egzistencijalni strah. Onda se stvara taj osećaj, posebno na našim prostorima gde je to nekako i transgeneracijski. Možda je neko od ljudi sa kojima se živelo u široj zajednici imao takvu vrstu navike. Obično su to naše babe i dede od plastičnih kutija, preko nekih krpica. Sećam se mog dede koji je imao razne vrste izuma čak, vrlo inteligentnih kad spoji razne stare stvari i napravi neku vrstu praktičnog izuma. Ali to ima smisla. Međutim, vrlo često sam nalazila u selu neke stare žice – čemu to služi? Neka stara žica, zarđala. ‘Neka, neka, ne diraj to, možda će zatrebati.’ To je proisteklo iz neke kulture siromaštva, zaista onog materijalnog siromaštva; i ratni periodi, i teška vremena, gde se prosto održala ta filozofija – bolje da mi se to nađe, nikad se ne zna kad će mi zatrebati“,.

Ako je ko zaboravio, neka se seti gomilanja namirnica u vreme pandemije koronavirusa. Mnogi su WC papir maniju u čudu opisivali sa „kao da sutra ne postoji“. Upravo takvo ponašanje prisutno je i u ovom slučaju.

„Ako sakupljanje definišemo kroz strah da se nešto baci, onda o problemu možemo misliti na način da postoji doživljaj (svestan ili nesvestan) kao da ćemo zauvek ostati praznih ruku, bez ičega, ako nešto bacimo. A to da ostanemo prazni je nepodnošljivo. Praznina se ovde, naravno, odnosi na unutrašnji osećaj praznine, bez obzira na to da li živimo u izobilju ili ne. Možda kroz jednostavniji primer da približimo unutrašnje funkcionisanje: u uobičajenim okolnostima, kada smo gladni, mi znamo da će hrana doći, ne javlja nam se strah da ćemo umreti od gladi. Možemo čak i da damo hranu nekom drugom, znamo da će biti sledećeg obroka. Znamo da će na kraju sledećeg meseca doći plata. Ljudi koji pate od ovog problema to ne znaju. Zato moraju da zadržavaju sve“,.

Strah od teških dana, besparice, nestašice, kao iskra za nastajanje ovog problema može da se javi i kod savremenih, mladih generacija. Reklo bi se, ipak u manjoj jačini, ali definitivno pod uticajem opečenih o krizna vremena.

U redu, emocionalna vezanost za stvari se javila i osoba ne može da „pusti“. Jasno je sada da se pune rupe, neke bez dna, ali šta se tu time krpi i u kojoj funkciji?

„Svodi se na osnovne emocionalne potrebe. Da osoba bude viđena, prihvaćena, validirana, ispunjena osećajem smisla. To može samo kroz relaciju sa osobom. Ako nismo imali priliku da to bude u relaciji sa osobom, onda to menjamo pa to bude stvar“,i akcentuje da je za ovaj fenomen bitno imati u vidu okolnosti odrastanja. Možda je neko kasnije u životu materijalno uspeo, ali je odrastao u nekim okolnostima radničke porodice, siromaštva i možda će ostati taj mentalitet.

Kriju ljudi svašta ko zmija noge, a naročito krš. Često se desi da okolina pomisli, ako zna da je haos u nečijem domu, da je to razlog nepozivanja ni na najbrzinskiju kafu. Međutim, s obzirom na to da ljudi koji imaju ovaj problem najčešće nisu toga ni svesni, uzročno-posledične veze ovde idu drugim tokom.

„Znam par osoba za koje se ne bi u nekom slučajnom susretu to reklo. Deluju vrlo uredno, posloženo. Međutim, tek kad uđete, ne samo u fizički već i u psihološki prostor tih osoba, shvatite da fizičko okruženje u kome ljudi žive u velikoj meri oslikava unutrašnji prostor osobe. To je pravilo, ne ‘kako ti je spolja, tako će ti preći unutra’, već – kako se osećaš, to prikazuješ i izborom ljudi, i izborom stvari i u načinu na koji, na kraju krajeva, klasifikuješ te stvari, kako se prema njima odnosiš. Mnogo možete da shvatite i naučite o čoveku kada uđete u prostor gde on živi. Na ulici, to su maske, ali ipak se mnogo više vidi kada se uđe u životni prostor“.

Često se sa „horderima“ povezuje i manja socijalizacija. Ljudi koji su zadovoljni svojim odnosima, koji imaju viši nivo emocionalne i socijalne inteligencije, koji uspeju da se povežu sa ljudima, neće imati potrebu da to prenose na stvari.

Kada se govori o razmerama onemogućenog normalnog funkcionisanja na svakodnevnom nivou, tada je reč o (naj)težim oblicima ovog problema.

„Problem hordinga možemo smatrati patološkim onda kada ugrožava funkcionalnost prostora, odnosno prostorija, i kada remeti normalno funkcionisanje osobe. Ukoliko ne možete da koristite kuhinju na adekvatan način, trpezariju, kupatilo, krevet na kojem spavate – onda možemo govoriti o hordingu kao stvarnom problemu življenja“.

A kada se najranije javlja ovaj problem?

„U literaturi se pominje da je to možda adolescencija. Mada, ako to roditelji zaista praktikuju, deca mogu i od nekog ranijeg perioda (šest-sedam godina) da imaju sličan princip. Na primer: ‘hajde ovu igračku nekome da poklonimo/bacimo’, pa dete kaže ‘ne, ne, trebaće mi, to je moja omiljena igračka’; ili se čuvaju neke stare knjige i sveske“.

Dete vidi, dete radi, a onda… dete odraste. Ima problem, pun podrum svega a ničega. Međutim, složi nekad krš na police pa kaže – ja sam kolekcionar. Ma je li?

„Više su horderi osobe kod kojih to nema reda. Oni koji to stavljaju na police, imaju drugačiji način razmišljanja, možda to poslože, možda imaju neku vrstu prioriteta. Drugo su ljudi koji nemaju prioritizaciju, što se vidi po tome što oni ne mogu ni da sortiraju te stvari kako treba“

sa druge strane, navodi da razlike u organizaciji ne poništavaju postojanje ovog problema. Što bi se reklo, možeš da slažeš do sutra.

„Ako neko sakuplja nepotrebne stvari i stvari koje nemaju vrednost i značenje, ali ih dobro organizuje, što samo dodatno govori o opsesivnost osobe, kako i zašto je to manji problem, ili patologija, od haosa? To što prostor samo izgleda urednije, ne znači da osoba ima manji problem u unutrašnjem svetu“, kaže on i dodaje da postoje razne vrste hordinga.

„Neko sakuplja životinje u meri koja prevazilazi kapacitete prostora i vlasnika da životinje budu adekvatno zbrinute. Neko sakuplja otpad, smeće. Neko hranu, u strahu da se ništa ne sme baciti.“

Ovaj problem ima svoje ime, nijanse, pravce. Kao i svaki problem, ima posledice, a može i sam po sebi biti posledica (u slučaju govorenja o patologiji). Koje bi bilo rešenje?

„Prvo, priznati sebi da postoji taj problem. Koji je kriterijum? Kada je stvari više nego što ti treba. Pitanje je šta kome treba, međutim, to može da se prepozna. Ako neko ima pedeset nečega a koristi jedno, bez obzira da li je to odeća, slikovnice, escajg, stare kutije. Ukoliko stvari nadmašuju potrebe te osobe i frekvenciju korišćenja, to se može smatrati preteranim. Vrlo često se desi mnogima od nas, pošto je svašta dostupno, da kupimo nešto što i ne nosimo tako često. Ali u pitanju je jedna, dve, pet stvari. Kroz psihoterapijski rad treba raditi na uzrocima, pre svega. Prvo osvestiti šta te stvari za tu osobu znače. Da ona sama shvati zašto to radi, da bi terapeut mogao bolje da shvati šta se dešava iza toga, koja je nezadovoljena potreba“, priča Ana Rodić i dodaje da bi bilo dobro da to paralelno bude propraćeno i promenama u ponašanju.

Podseća da se promene ne dešavaju preko noći. Idealno bi bilo da jutro uradi još nešto, osim što ume da bude pametnije od večeri, ali – problem ne nestaje tako što jednom naprasno svane i neko drugi okrene novi list umesto nas. Ili očisti prenatrpanu kuhinju.

 

Svađe u vrtiću

Psiholog Žan Pijaže je uočio da bebe ispoljavaju ljubomoru i bes kada im se oduzimaju predmeti. Jedno istraživanje iz 2008. pokazalo je da u grupi dvogodišnjaka u vrtiću, gotovo četvrtina konflikata započinje oko stvari.

Želja za sigurnošću

Kako se sakupljanje manifestuje kod odraslih osoba? Stvari koje odrasli poseduju mogu biti povezane sa različitim psihološkim potrebama i iskustvima. To može da donese osećanje postignuća, samopotvrde i zadovoljstva.

Stvari su uvek nadoknada za nesigurnost U ovom slučaju, stvari su nadoknada za nesigurnost, koju pokrivaju, ali samo delimično. Ako osoba uspe da osnaži osećaj prihvatanja sebe, sopstvene vrednosti i ljubavi prema sebi, ova vrsta vezanosti za predmete može da oslabi i da bude napuštena - objašnjava psiholog.

Stvari šalju poruku o čoveku

Međutim, postoji i praktičniji razlog zašto volimo neke stvari. Nekada posedovanjem određenih predmeta šaljemo drugima poruke o sebi.

Firmirana garderoba
Istraživanje je pokazalo da su ljudi u skupoj i markiranoj majici bili uspešniji u zaustavljanju prolaznika da im popune upitnik ili u sakupljanju novca za dobrotvornu akciju, nego ljudi u običnim, jednobojnim majicama.

- Slično tome, posedovanje određenih predmeta može da šalje poruku o pripadnosti nekoj grupi i njenim vrednostima. Međutim, postoje i drugi psihološki mehanizmi koji utiču na želju da čuvamo stvari koje nam nisu od praktične koristi

Čuvamo suvenire, nagrade, fotografije, poklone...

To se dešava sa stvarima za koje smo emotivno vezani. To su stvari koje simbolizuju uspomene. Suveniri sa putovanja, fotografije, razne nagrade ili pokloni koje smo dobijali služe nam kao podsetnik na vredna i lepa iskustva.

Stvari podsećaju na srećna vremena

- Takve uspomene mogu da nam pomognu da ulepšamo ili prebrodimo stresnija i manje srećna vremena. Ljudi ulivaju svoje uspomene i osećanja u ovakve predmete do te mere da ispoljavaju istinsko žaljenje ako im, nekim nesrećnim slučajem, budu uništeni - objašnjava psiholog.

Fotografije predaka je logično čuvatiakođe, uspomene mogu jačati i održavati i naš osećaj povezanosti sa osobama koje su nam važne. Posebno sa onima koje nisu više sa nama, bilo da su preminule ili se odselile u drugu zemlju. Fotografije dragih osoba ih, na simboličan način, čine prisutnima u našem iskustvu. Čak i slike ili predmeti predaka koje nismo upoznali, mogu imati emotivni značaj jer nas povezuju sa našim poreklom. 

HORDING JE INACE 

Patološko sakupljanje, poznato i kao hording, predstavlja kompulsivno gomilanje stvari koje imaju malu ili nikakvu novčanu vrednost.

Deca često sakupljaju sličice, karte, olovke, postere omiljenih junaka. Ovo sakupljanje predmeta ne čini samo vid zabave, već omogućava mališanima da razvijaju određene veštine, kao što su deljenje sa drugima, planiranje, istrajnost, odgovornost… U odraslom dobu sakupljenje je vid kolekcinarstva, koje se najčešće vezuje za predmete od izuzetne vrednosti.

Međutim, kada sakupljanje preraste u gomilanje različitih stvari koje nemaju nikakvu materijalnu, pa ni sentimentalnu vrednost, a njihovo čuvanje onemogućava upotrebu životnog prostora i otežava normalno funkcionisanje onda je reč o mentalnom poremećaju.

Patološko sakupljanje je priznato u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i Dijagnostičko-statističkom priručniku za mentalne poremećaje. Istraživanja pokazuju da od njega pati 2 do 5 odsto odraslih.

Tačan uzrok nije otkriven. Ipak, brojne studije su pokazale da pojedine osobine ličnosti predstavljaju faktore rizika. Tu spadaju perfekcionizam, nesposobnost za planiranjem i donošenjem odluka, prokrastinacija, tj. odlaganje obavljanja zadataka.

Genetika, takođe, igra važnu ulogu. To znači da je veća opasnost od pojave ukoliko je ovaj poremećaj već registrovan u porodici. U pojedinim slučajevima povreda mozga može da pokrene problem sakupljanja. Preživljena trauma je jedan od najčešćih pokretača. Posebno gubitak bliske osobe dovodi do kompulsivnog gomilanja stvari kako bi se popunila emocionalna praznina i bol koju osoba oseća.

Patološko sakupljanje se povezuje i sa drugim metalnim problemima. Depresija, anksioznost, opsesivno kompulzivni poremećaj, poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD)…- samo su neki od njih.Sakupljanje stvari koje nije komplusivnog karaktera ogleda se u njihovoj dobroj organizaciji. Dok se patološko sakupljanje ispoljava u gomilanju predmeta bez ikakvog reda. Često oni zauzimaju čitavu prostoriju tako da blokiraju ulaz, pristup kuhinjskim elementima, sanitariji u kupatilu.

Osobe koje pate od ovog poremećaja pokazuju ekstremnu vezanost za stvar i nisu u mogućnosti da se oslobode od nje. Veruju da će neki predmet biti koristan ili vredan u budućnosti, a za pojedine smatraju da će im doneti sentimentalnu vrednost i pomoći da se sete važne osobe ili događaja. Čak su mišljenja da su neki predmeti jedinstveni i nezamenljivi, iako je zapravo reč o lako zamenljivim predmetima, poput stare garderobe, kuhinjskog posuđa, delova automobila, starih računa, novina…

Ukoliko pokušate da dodirne njihove stvari ili da ih bacite doživljavaju stres i uznemirenost. Zbog toga se mnogi od njih povlače od porodice i prijatelja.

Pored gomilanja stvari patološko sakupljanje se može manifestovati i sakupljanjem životinja, posebno mačaka, zečeva, pasa i ptica. Nagomilavanje životinja može dovesti do bede, jer se životinjska hrana i otpad akumuliraju, a štetočine privlače.

Posebnu vrstu čini digitalni hording. Reč je o gomilanju datoteka u kompjuteru. Odnosno, čuvanju digitalnih podataka koji vam nisu potrebni.

TANKA JE LINIJA IZMEDJU CUVANJA USPOMENA I  HORDINGA (GOMILANJA STVARI) I ZATO  POSTOJI

PRAVILO KOJE SAM TEK SKORO NAUCILA IAKO NIKADA NISAM BILA SKUPLJAC VEC MOZDA I BACAC VISE STVARI KOJE  MOZDA I NISU TREBALE DA SE BACE JE: AKO NESTO NE KORISTIS 2 GODINE ONDA TI I NE TREBA. RAZUMETE?

уторак, 27. август 2024.

TEMU

 POKUSALA SAM DA IH BLOKIRAM. ALI NE! NIBUKVALNO ISKACU IZ SVEGA. I U OMILJENOJ IGRICI, NA JUTJUBU, NA DRUSTVENIM MREZAMA,MA NE MOGU DA NABROJIM, ALI SVUGDE JE JEDINA PRAVA REC. ODBRANE OD TEMU NEMA. OD OSTALIH REKLAMA ODBRANIS AKO IH NE GLEDAS I NENARUCUJES NESTO. OD TEMU NEMA ODBRANE. NITI GLEDAM NITI NARUCUJEM A TEMU JE SVUGDE U MOM DIGITALNOM OKRUZENJU. DANAS SAMIHNA PAR SATI BLOKIRALA NA FEJSU. ALI ZNAM USKORO SE VRACAJU.

Iako je aplikacija "Temu" kupcima u Srbiji dostupna tek nekoliko meseci, za nju zna gotovo svaki potrošač naše zemlje koji koristi internet. Ova kineska platforma za prodaju najrazličitijih proizvoda od odeće do stvari za kuću, po funkcionisanju i ponudi je veoma slična takođe kineskom Ali ekspresu, mada nudi konkuretnije cene koje su primamljivije kupcima, dok svi proizvodi stižu u jednom paketu, a na isporuku se čeka mnogo kraće. No, sagovornici NIN-a ukazuju da je za ubrzanu popularnost ove aplikacije, pored brze dostave i jeftinih proizvoda, ipak zaslužno još par faktora.

Ova aplikacija, koja je kupcima u Srbiji dostupna od maja, pod sloganom ''kupujte kao milijarder'', do sada je privukla 600 miliona korisnika širom sveta. Popularnost Temu-a, pored niskih cena i brze dostave, stručnjaci uglavnom vezuju za agresivan marketing, koji je glavno obeležje biznis modela ove kompanije.

"Agresivna marketinška kampanja proizvodi ovakve rezultate, takva kampanja ode čak i izvan prostora marketinga i uđe u medijske prostore, a dokaz tome je da se o njoj sada piše. Mediji daju dosta goriva popularizaciji ove kompanije, ali, svakako je vidno da je utrošeno dosta novca za promociju i oglašavanje, kako bi se došlo do velikog broja ljudi", kaže za NIN urednik portala "Kamatica" Dušan Uzelac.

Inače je u Srbiji, od pojave aplikacije Temu, zabeležen porast pošiljki za 30 odsto, dok se u avgustu očekuje da ta brojka poraste za još 20 odsto, izjavio je nedavno vršilac dužnosti direktora Pošte Srbije Zoran Anđelković. Procena je, kako je ocenio Anđelković, da će do kraja godine biti pet miliona paketa primljenih samo preko Temu-a. Uzelac, pak, skreće pažnju da bi trebalo sačekati sa takvom pretpostavkom jer nije zagarantovano da će Temu uspeti da zadrži popularnost koju ima u ovom trenutku.

Ali, iako smatra da će trenutna pomana oko kineske aplikacije opasti, dodaje da će se njena popularnost na našim prostorima ipak održati na nekom nivou, usled nekoliko faktora. A dolazak Temu-a u Srbiju, ocenjuje za NIN izvršni direktor i član Upravnog odbora Ecommerce Asocijacije Srbije Ivan Tanasković, izazvaće promene na tržištu naše zemlje. Kupcima su na ovoj platformi, kako iz Temu-a navode za NIN, dostupni proizvodi u preko 200 kategorija, a najpopularniji među njima su proizvodi za svakodnevnu upotrebu, poput predmeta za domaćinstvo. Temu takođe nudi i proizvode koji su usmereni na modu, elektroniku, kozmetiku... Na pakete se čeka od sedam do 15 dana, dostava je besplatna, a minimum za porudžbinu je 1.700 dinara. Za taj iznos, na ovoj aplikaciji je moguće kupiti na desetine proizvoda, što donekle i opravdava njenu popularnost.

Uzelac kaže da vrstu kupovine kakvu nudi Temu, više svrstava u zabavu, nego konzumerizam. Ovo je, dodaje on, za naše prostore i dalje "mlad oblik kupovine", zbog čega će se njena popularnost na nekom nivou defitinitvno zadržati.

"Mi i dalje na nekim televizijama imamo top-šopove na kojima se prodaje plastičan nakit za 5.000 dinara. Kada takvom tržištu donesete jednu alternativu poput Temu-a, ona unosi novosti, nudi isporuku koju možete da očekujete za dve nedelje, cene od po par stotina dinara, niko nema problem. Ovo iskustvo kupovine poistovećujem sa popijenim pićem u kafiću, jer su cene na tom nivou", ističe Uzelac.

Dodaje da je aplikacija napravljena tako da bude poprlično prilagođena korisnicima, da su fotografije primamljive, pa stoga pruža period zabave od, na primer, dva sata listanja i biranja proizvoda. Kao rezultat te zabave, kaže naš sagovornik, potrošač ima punu korpu od par hiljada dinara, a njegova potreba je zadovoljena.

"Kada ta roba stigne, može da bude zadovoljan ili ne, ali, ta sreća i zadovoljena potreba ostaje. Kupac se dva puta obraduje, jednom kada kupi proizvode, a drugi put kada mu ta roba stigne", ističe Uzelac. No, Uzelac kaže da nema garancija da će se nivo popularnosti koji kineska aplikacija uživa u ovom trenutku zadržati, jer je rezultat masovne i poprilično skupe marketinške kampanje, koja je neodrživa na duži rok. Jer, objašnja on, kompanija ne zarađuje od obaveštavanja kupaca, već kontinuirane potrošnje na toj aplikaciji. A, pitanje je da li će svako ko je sada prvi put potrošio, na primer, 10.000 dinara, istu količinu trošiti i svaki sledeći put. Klijenti su obavešteni, imali su svoje prvo iskustvo, koje će biti garant daljeg korišćenja. Ako su zadovoljni, nastaviće, ako nisu, onda neće. I to će se korigovati. Neko ko je trošio 10.000 dinara pri prvoj kupovini, možda može istu sumu da troši svakog sledećeg meseca, ali, sa druge strane, postoje i oni koji će razmišljati tako da su prvi put kupili 50 odsto stvari koje im nisu potrebne, već je bilo samo zabavno kupiti ih. To je pitanje konzumerističkog prosvetljenja",

субота, 24. август 2024.

LEK ZA RAK POSTOJI

 SVI ZNAMO DA LEK ZA  RAK POSTOJI. SAD DRUGO JE PITANJE ZASTO NIJE DOZVOLJENA UPOTREBA ZA LECENJE RAKA. JEDNO JE SIGURNO FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NE BI IMALE TOLIKI PROFIT DA NE POSTOJE BOLESTI KAO RAK, DIJABETIS, AUTOIMUNE BOLESTI. I ELEKTRODISTRIBUCIJE NE BI BILE NAJBOGATIJE NA SVETU DA SU DOZVOLILI TESLI DA DA LJUDIMA BESPLATNU STRUJU. NIJE ISTO NARAVNO. BOLEST JE STRASNA- RAK NAJSTRASNIJA BOLEST. NEGO SAMO KAZEM DA JE SVE U SLUZBI PROFITA. I DA SE LJUDIMA DA TAJ PRAVI LEK LECENJE BI BILO BRZO I MNOGO JEFTINIJE. A GDE JE ONDA PROFIT.? LAZNI LEKOVI KAO I CEO LAZAN SVET OKO NAS.  I NISTA TU NE MOZE DA SE URADI.

Dok se Afrika vekovima bori sa mnogim virusima i oboljenjima ipak je lek u njoj samo i to dečaku koji će lečiti ne samo ljude i decu Afrike već celog sveta

Njegovo ime je Heman Bekele

15-godišnji etiopski naučnik Heman Bekele koji je proglašen za „dete godine“ za 2024. zbog sapuna za lečenje raka pokazuje koliko su potencijala Afrikanci oduvek imali i još uvek imaju. Međutim, Heman je ovo postigao iz Amerike, a ne iz Afrike, jer kao što Srbi najbolje znaju po svom najvećem naučniku i svetskom Nikoli Tesli to je nacija koja preuzima najpsmetnije ljude celog sveta a pre svega njihove izume.

Dečak iz Etiopije, 15-godišnji Heman Bekele izumeo je sapun koji leči rak kože, a potencijal ovog izuma ogleda se u tome da bi čak mogao i da spreči višestruke oblike raka kože.

Heman Bekele je već sa četiri godine počeo da pravi smese zbog čega su njegovi roditelji mislili da će im kuća izgoreti. Ipak Hemana je inspirisala teška situacija u Etiopiji kada je video kako njegovi zemljaci mukotrpno rade pod jakim suncem. Štetno UV zračenje je najčešći uzrok ove podmukle bolesti. Saznanje da prosečno lečenje ove bolesti košta 40.000 dolara, Hemana je izazvalo da napravi izum koji bi svako mogao da koristi. Sapun je nešto što svi nanose na kožu, lak je za upotrebu, a najponosniji je na činjenicu da nema štetna dejstva.

Njegov san je da sapun za četiri godine bude svima pristupačan.

I od našeg roda ima onih  koji daju doprinos svetu

Vidak iz Novog Sada na pragu velikog otkrića: Mladi doktorant napravio “trojanskog konja” koji zbunjuje i ubija rak

“Upisaću doktorske studije, nadam se na istom fakultetu i nastaviti da se bavim naukom u Srbiji…”, rekao je Vidaka Raičevića 2016. godine. Sedam godina kasnije, Vidak je ispunio svoju želju i postao doktorand na Prirodno – matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i ne samo to, dobitnik je prestižne nagrade “Mihajlo Pupin” koju dodeljuje Matica Srpska.

Ovaj mladi naučnik bavi se istraživanjima vezanim za lečenje karcinoma. Trojanski konj iz njegove laboratorije trebalo bi da zbunjuje ćelije raka, a jednog dana mogao bi biti lek. Istraživač – saradnik na Katedri za organsku hemiju, kako kaže, laskavu titulu Matice Srpske, dobio je za rad koji se bavio se derivatizacijom steroidnih hormona čoveka, jednim od načina dobijanja molekula koje imaju korisne biološke aktivnosti, pa i u pronalaženju lekova.

Konačan rezultat istraživanja, kaže laureat, još je daleko, a veliki problem u tome što se istraživanje radi u Univerzitetskom centru, a ne u velikoj farmaceutskoj industriji koja bi novcem mogla da pomogne brže kretanje molekula ka primeni.

 Mladi naučnik dodaje da i u svetu iz univerzitetskih centara dolazi svega 10 odsto molekula koji na kraju dobiju titulu klinički odobrenog leka.

Njegovo istraživanje naslonjeno je na prethodni rad kolega sa PMF-a, ali i drugih univerzitetskih centara. Molekuli koje pravi su ujedno i organometalni, osnov za taj deo istraživanja dao je profesor Rastko Vukićević sa Univerziteta u Kragujevcu. On je svoje znanje preneo profesoru Niku Raduloviću, dekanu PMF-a u Nišu. Ova dva profesora mentori su na njegovoj doktorskoj disertaciji

Naš mladi i uspešni naučnik Damjan Lalović,na prestižnom univerzitetu u Londonu ULC,zajedno sa čuvenom naučnicom Katan,istražuje kancer ćelije i molekul koji bi bio lijek za rak

„U periodu od 2019. do 2030. godine broj obolelih od kancera u starosnoj grupi 35-50 povećati za čitavih 30 procenata, otkriva novo istraživanje Global kancer observatori (GLOBOCAN)”

Možda će proći godine pre nego što takav proizvod dođe na tržište, ali ovog leta Heman, koji ima 15 godina, već provodi deo svakog radnog dana radeći u laboratoriji u školi javnog zdravlja Džons Hopkins Blumberg u Baltimoru, u nadi da će ostvariti svoj san.
Pre neki dan Magazin Time ga je proglasio za “Dete godine”.

42.000 LJUDI U SRBIJI SVAKE GODINE OBOLI OD OVE OPAKE BOLESTI Doktorka iznela ozbiljna upozorenja: “Polovina UMRE, ovo je glavni uzrok”

Rak je jedan od najvećih neprijatelja ljudskog zdravlja. Na to ukazuje i statistika za 2022. godinu. SZO procenjuje da je oko 53,5 miliona ljudi živelo 5 godina nakon dijagnoze. Navodi se da jedan od devet obolelih muškaraca i svaka dvanaesta žena koja se bori sa kancerom izgube bitku. O tome kakva je situacija u Srbiji, značaju inovativnih terapija, ali i prevenciji kao ključnoj meri u spasavanju govori doktorka Ana Jovičević iz Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije procenjuje se da je 2022. bilo 20 miliona novih slučajeva raka i 9,7 miliona smrtnih slučajeva od ove opake bolesti. Doktorka Ana Jovićević sa Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.

Svake godine u Srbiji negde oko 42 hiljade ljudi oboli od malignih bolesti, a oko 20 hiljada umre. Najčešće se radi o raku pluća, raku debelog creva, raku dojke, ginekološkim tumorima kod žena i tako dalje. Svakako najugroženiji su moramo reći pušači zbog toga što je trećina svih malignih bolesti prouzrokovana upravo pušenjem. Ali svako u suštini može oboleti, bez obzira na neku porodičnu predispoziciju, postojanje tumora u porodici. Bez obzira na faktore rizika svako mora da preduzima sve što može da spreči rizike – kaže dr Jovićević.

 

Greate America koji bombarduju granatama, grafitnim bombama, nehumanim oružjem a onda nude lek. Kome je to više poznato do Srbiji , majkama i deci Srbije, očevima, sestrama?

 

Da li se bliži vreme kada će se pronaći lek i za sve druge oblike kancera ostaje da vidimo i da se molimo Bogu da to bude što pre dovoljno naše dece zbog bombardovanja, dece Afrike ali i celog sveta boluje od najrazličitijih oblika ovih teških obolenja da kada bi imali čarobni štapić i jednu želju bila bi to želja da deca više ne boluju od raznih novih bolesti i profita  farmaceutske industrije koja je beskrupulozna.Nakon 20 godina istraživanja, naučnici su napravili tabletu AOH1996, koja napada varijantu kancerogenog proteina, odnosno proliferirajući ćelijski nuklearni antigen (PCNA), prisutan u većini ćelija raka, koji stimuliše njihov rast i reprodukciju. U isto vreme, zdrave ćelije ostaju netaknute.

  

Tableta AOH1996 kreirana je u Los Anđelesu, jednoj od najvećih američkih organizacija za istraživanje i lečenje raka, piše Skaj njuz. Pokazalo se da je pilula efikasna u lečenju više od 70 različitih tipova ćelija raka - od raka dojke, prostate, mozga, jajnika, grlića materice, kože i pluća. 

 Da li ste znali da na Kubi postoji jedna bočica koja se smatra lijekom za rak i koja vjerovali ili ne, košta svega 20 centi.

Kuba je počela s izvozom "vidatoksa", leka namenjenog terapiji raka na bazi otrova tzv. "crvenog škorpiona", (Rhopalurus junceus), iz familije Buthiade, koji obitava u istočnim oblastima te karibske zemlje.

"Vidatoks" proizvodi Farmaceutska i biološka laboratorija (Labiofam) iz Havane, izvestila je kubansaka novinska agencija ACN , a prenela informativna mreža Karikom ( CARICOM), država iz područja Kariba.

"Vidatoks“ je proizveden od pet proteina izdvojenih iz otrova "crvenog škorpiona", koji spada među endemske vrste na Kubi.

Lek je nastao posle 15 godina istraživanja.

Reč je o homepoatskom preparatu na bazi proteinskih peptida male molekularne težine, ekstrahovanih iz škorpionskog otrova, koji su pokazali analgetsko, antiinflamatorno i antitumorsko dejstvo kod preko 15 tipova kancera, istakla je Isabel Gonsales, direktor za istraživanje i razvoj "Labiofama".

"Vidatoks" je testiran na preko 10.000 pacijenata, od kojih su oko 3.500 bili stranci, i pokazao povoljan rezultat koji je varirao od "poboljšanog kvaliteta života" do "usporavanja rasta tumora", naveo je ACN.

Istraživanja na ljudima pokazala su i smanjivanje ili nestanak bolova, odlaganje loše prognoze bolesti i čak potpuni nestanak oboljenja kod jedne grupe pacijenata.

U "Labiofamu" će raditi i na izradi sintetsčke i biotehnološke verzije ovog medikamenta, za čiju primenu ne postoje kontraindikacije i koji je kompatibilan sa svakim onkološkim tretmanom, istakla je Gonsalesova.

Osim na Kubi, "Labiofam" ima jedan proizvodni pogon u Narodnoj Republici Kini i dva u Socijalističkoj Republici Vijetnamu.

Kuba je poznata po upotrebi škorpiona u terapeutske svrhe još s početka 20. veka, kada je nastalo tzv. „Ulje škorpiona“ koje se smatra korisnim protiv retencije, kako je izloženo u Farmakološkom muzeju u Matansasu, gradu na severu ostrva, 90 kilometara od Havane.

Alkoholnom ekstraktu škorpiona pripisuju se i druga dejstva, poput analgetskih, olakšavanja reumatskih bolova i bolova u mišićima.

Ipak, tek 1980-ih grupa istraživača na Medicinskom fakultetu Gvantanamo počela je da se bavi otrovom škorpiona Rhopalurus junceus, kako bi pokazala antitumorno dejstva spomenutog otrova koji je lokalno stanovništvo već uveliko koristilo za tretiranje tumora na manjim životinjama.

Januara 1994, javnost je upoznata sa preliminarnim studijama i eksperimentima rađenim na miševima, psima i ljudima.

Pokazano je da se posle unošenja toksina škorpiona u njihove organizme, tumor smanjivao ili potpuno gubio, bilo prirodnog porekla u čoveku ili transplantovan u pse i albino miševe (Erlihov tumor, adenokarcinom i maligna neuroplazma na različitim mestima).

To bi moglo značiti da otrov škorpiona R. Junceus posee, osim antiflamatornih i analgetskih dejstava, stimuliše imunitet organizma i deluje protiv širokog spektra tumora.

Škorpioni pripadaju porodici zglavkara, jednim od najstarijih stanovnika planete Zemlje.

Danas postoji oko 1.500 poznatih vrsta škorpiona, od kojih se na Kubi mogu naći 32 vrste i podvrste, preneli su tamošnji mediji.

 Naučnici sa Univerziteta Alberta izliječili su rak korištenjem vrlo jednostavne tehnike.

Za liječenje je potreban dihloracetat (DCA) koji se trenutno koristi za poremećaje metabolizma, pa ne postoji strah od nuspojava ili neželjenih dugoročnih efekata.

Ovaj lijek nije potrebno patentirati, tako da ga svako može upotrebljavati brzo i jeftino, za razliku od skupih lijekova protiv raka koje nude velike farmaceutske kompanije.

Kanadski tim je DCA testirao na ljudskim ćelijama i dokazao da je ova supstanca uspješno savladala rak pluća, grudi i mozga, dok su sve zdrave ćelije prošle bez oštećenja.

Eksperimenti su vršeni na laboratorijskim životinjama kod kojih se dio organizma zahvaćen ćelijama kancera smanjio kada su im u vodu za piće stavljali DCA.

U ljudskim ćelijama postoje prirodni mehanizmi za borbu protiv tumora - ćelijske organele mitohondrije. Međutim, neophodno ih je podstaći da bi obavljale svoju funkciju.

Naučnici, koji su smatrali da su mitohondrije oštećene i neaktivne u borbi protiv raka, svoja istraživanja su usmjerili na glikolizu, koja je manje efikasna u borbi protiv raka a stvara veće troškove.Liječenje uz pomoć DCA ne oslanja se na glikolizu nego na mitohondrije, koje podstiče na borbu protiv ćelija raka.

Ovaj efekat dozvoljava reaktivaciju procesa koji se naziva apoptoza. Mitohondrije u sebi imaju program za samouništenje koji se aktivira kada se radi o ćelijama raka.

Bez apoptoze tumori brzo i neobuzdano rastu jer njihove ćelije odbijaju da se "ugase". Funkcionalne i aktivirane mitohondrije, zahvaljujući DCA, pokreću taj proces i jednostavno uništavaju ćelije raka.

Isključivanjem procesa glikolize tijelo proizvodi manje mlječne kiseline, pa se oštećeno tkivo oko ćelija raka ne raspada i ne stvara podlogu za nove tumore.

Farmaceutske kompanije ne ulažu u ova istraživanja jer metodu DCA nije moguće patentirati, a bez patenta ne mogu zaraditi novac.

Ignorišući velike kompanije, ovu metodu bi sada trebalo da počnu istraživati nezavisne laboratorije kako bi potvrdile otkrića i proizvele lijek.

Sav istraživački rad mogao bi biti obavljen u saradnji sa mnogobrojnim fakultetima širom svijeta, kojima bi bilo drago da učestvuju u takvom istraživanju i pomognu u razvoju efikasnog lijeka protiv raka. 

 U 21 smo veku a jos ne postoji nijedan jedini lek koji leci bolest, nego eventualno maskira simptome i navodi pacijenta da dugotrajno koristi taj lek, naravno u medjuvremenu steti drugim organima. I malo dete moze da shvati zasto je to tako. Sve farmaceutske kuce su privatne firme i zive od profita. Nijednoj farmaceutskoj kuci nije u bilo kakvom interesu da pacijent bude izlecen, vec da je dugorocni korisnik sto je moguce vise lekova. Zato je los ludje bilo gledati masu ljudi kako juri da prima....nekoliko "vakcina" proizvedenih u rekordnom roku od firmi koje su kaznjavane milijarde i milijarde dolara kroz svoje postojanje zbog pustanja u prodaju lekova koje su ubijale ljude, a sad im je bilo dozvoljeno da proizvedu "vakcine" bez ikakvih pravnih posledica (koje je preuzela svaka drzavaPrvi AI dizajniran lek za rak je sada u kliničkim ispitivanjima, a farmaceutske kompanije koriste veštačku inteligenciju za razvoj drugih, to jest sam pacijent).

Iako se možda čini da medicina mora da napravi velike korake da bi ova budućnost postala realnost, stručnjaci ističu da postoji mnogo razloga za optimizam.

Nova tehnologija nedavno je počela da daje naučnicima precizne podatke o lokaciji proteina unutar i oko tumora i njihovog međusobnog delovanja. Napredak u veštačkoj inteligenciji daje im mogućnost da tumače mnoštvo podataka koje novi snimači generišu. Zajedno sa tehnologijom genetskog sekvenciranja, koja može brzo i jeftino odrediti genetski sastav tumora kod svakog  pacijenta, naučnici kažu da bi ovo pre samo nekoliko godina bilo nezamislivo.Miloš Ninković, fitoterapeut koji se već 25 godina bavi istraživanjem biljnih vrsta, uspeo je da od njih napravi lek koji može da izleči rak grlića materice.

– Lek je napravljen za ciljno uništavanje ćelija raka grlića materice, a formulu koju sam pronašao testirala je eksperimentalna laboratorije Onkološkog instituta svim metodama koje su zakonski određene. Pokazalo se da je efekat koji lek ostvaruje na kancer 60 odsto.

„Uspeo je da obriše rak, da ga pojede“, tim rečima su mi se obratili lekari koji su vršili ispitivanja. Rekao sam im da želim da im dam recept da bi ga oni proizvodili za naše pacijente besplatno jer s tehnološke strane to nije komplikovano, a ni skupo. Ipak, rekli su mi da nemaju zakonsko pravo na to jer sve regulišu farmaceutske kompanije – priča Ninković i dodaje da je u Srbiji komplikovan postupak kojim neki preparat može da počne da se naziva lekom.

TEORIJA ZAVERE? Avionska nesreca - misteriozna desila se 09.avgusta 2024.god.

SVIH  8 lekara, poginulih u Brazilu u avionskoj nesreći posli su da prikazu svoje istrazivanje.
Oni su istraživali vezu između MRna shotova i turbo- raka.
Bili su na tragu nečega jako velikog.

ZNACI TO JE ZACARANI KRUG. VEROVALI ILI NE. IZADJU OBAVESTENJA O RAZNIM LEKOVIMA ZA RAK SVAKIH NEKOLIKO MESECI. ONDA SE TO DEMANTUJE ILI SE SVE PROGLASI TEORIJAMA ZAVERE. I ONDA OPET U KRUG.KO SAM JA DA ZNAM STA JE ISTINA. ALI ZA OVIH ZADNJIH DESET GODINA MNOGO SAM OTVORILA UM CITAJUCI BRDA I BRDA INFORMACIJA SA INTERNETA. EVO RECIMO AKO SVAKA VLADA SVETA IMA PRAVO DA RADI PROTIV SVOG NARODA I DA ONOGA KO  TO PROVALI KAZNI ZA IZDAJU ONDA VAM JE JASNO DA JE U CENTRU SVEGA PA I KAD SU BOLESTI U PITANJU POLITIKA. NAZALOST OBICAN NAROD NIKAD NECE SAZNATI SVU ISTINU. NEKA, KAZEM JA UVEK MOZDA JE I BOLJE. MOZDA MORA TAKO DA SE IGRA OVA IGRICA U NEBESKOM KOMPJUTERU. SVAKO OD NAS IGRA SVOJU ULOGU. NEKO DUZE NEKO KRACE A ONI POSMATRAJU SVE IZ NJIMA ZNANIH RAZLOGA!

 


DOSLA JE JOS JEDNA NOVA GODINA

SACEKASMO I  SRPSKU NOVU GODINU.  JOS MANJE RADOSNO NEGO ONU PRVOG JANUARA. SVE NAM SE DOGODILO U OVIH PAR DANA. ZIMA HLADNIJA OD PRETHODNIH...