понедељак, 3. септембар 2018.

TRIDESETOGODISNJACI

OVO JE TEKST O TRIDESETOGODISNJACIMA , JEDNOG IMAM KOD KUCE! I ZATO ZNAM O CEMU PRICAM!
Poslednjih godina  je vrlo teško, ali možda je nekako i  moguće ne zamrzeti sebe a i druge.. Uopšte nije stvar u hejtovanju ove zemlje, ali ako si oko tridesete, to znači da si pregazio već jedan ozbiljan deo života u Srbiji. To znači devedesete, proteste, sankcije, 5. oktobar, ubistvo Đinđića, zabranjene Prajdove, otkaze roditelja, a danas i tvoj otkaz, Vučića, tabloide, nemanje para, nemogućnost da se odvojiš od roditelja, upisao si dete u školu, narodnjake na dečijim rođendanima, sinove i ćerke šefova na vodećim pozicijama, njihovo pametovanje i tako u nedogled. Međutim, istina je da si i dalje u ovoj zemlji, iako realno, možda si mogao i da odeš iz nje. Za sve ove godine, nije lako ostati ok. Nije lako da ne zamrziš sebe kada vidiš ko je sve na pozicijama u tvojoj firmi, a ti giljaš kao majmun. A onda neminovno zamrziš sve te ljude, neki od njih su ti bili bliski. A zamisli tek koliko si jadan kad tu mržnju kreneš javno da ispoljavaš i trošiš sate i sate ubeđujući folovere na Tviteru kako si ti super, a oni ne. Jedina posledica toga može da bude da kad ostaneš bez posla niko drugi neće hteti da te zaposli jer važiš za onog koji je pljunuo po svakom poslodavcu. Umesto toga, razmisli šta možeš da uradiš sa sobom i na koji način da se  apgrejdujes.
"Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe." - kaze Mesa Selimovic!
Medjunarodni dan mladih bio je 12-tog avgusta, malo kasnim, ali moja"devica" puni tek ovih dana 30-tu godinu, pa evo sta ne treba propustiti pre 30-tog rodjendana.
1. Odvoji 24 sata, koja ćeš provesti sa ekipom, uživajući na vašim omiljenim mestima, radeći stvari u kojima svi uživate.
2. Trebalo bi da posetiš neku egzotičnu destinaciju iz svojih snova. Ako je baš egzotična, počni da sakupljaš novac, ali potrudi se da ispuniš svoj san!
3. Spontano odluči da za dan, dva negde otputuješ. Ne mora to da bude nikakva udaljena destinacija - obližnje mesto, ali ključ je u spontanosti. Barem dok ste mladi ne morate da planirate unapred baš svaki sekund svog života.
4. Definitivno bi sebi, pre 30. godine, trebalo da priuštiš zadovoljstvo da zapevaš na karaokama! Možda ostalima neće biti toliko prijatno, ali sigurni smo da ćeš se ti dobro zabaviti.
5. Što smo stariji, to smo manje skloni da "tresnemo" novac na nešto što stvarno volimo, ali što nam nije baš neophodno da imamo. Zato bi to trebalo da uradiš pre 30. godine - sakupi novac za skupe cipele, sat, telefon… bilo šta o čemu oduvek sanjaš i ne obaziri se na to da li ostali misle da je to glupost.
6. Skoči banždi-džampom ili iz padobrana. U stvari, uradi bilo šta zbog čega će ti adrenalin "udariti u glavu".
7. Probaj hranu za koju oduvek govoriš: "Bljak, to nikad ne bih jeo/jela".
8. Svakako bi trebalo da se barem jednom u kafani provedeš uz "narodnjake", ali one prave…
9. Kad smo već kog kafane, trebalo bi da se barem jednom napiješ k'o čovek. Samo, pazi da ne preteraš, bilo bi lepo da možeš sam/a da odeš kući, na dve noge.
10. Ako želiš da probaš kako je to imati vezu bez obaveza - složićeš se da je pre 30. idealno vreme za to.
Da sumiramo - pre 30. godine trebalo bi da uradiš barem nekoliko zabavnih stvari kojih ćeš se rado sećati "pod stare dane".
A sada posle svih lepih citata, zelja sta bi trebalo i kako uraditi pre te 30-te godine da se vratimo zbilji sa pocetka teksta. Mnogo mladih je otislo jer je ovde nemoguce naci posao koji ide uz tvoju kvalifikaciju, a da ti odgovara plata, radno vreme, poslodovac, udaljenost....
Ako uopste  i nadjes posao koji ce ti obezbediti neki radni staz u radnoj knjizici. Mnogi mladi oko mene nemaju ni dana staza, a pune 30-tu ove godine. A da ne pominjem stalno istu pricu ,da shodno tome niko ni ne misli na pravljenje svoje porodice kad i oni sami zive kod roditelja.
Zato mislim da su superheroji oni koji su uspeli da se osamostale, da zive ili sami ili sa partnerom ili cak da imaju decu negde u svom stanu!!!!
Opet, sve je stvar finansija, a ne izbora. Neko bi i hteo da se osamostali ,ali prosto ne moze bas iz finansijskih razloga bilo da ne moze da priusti svoj stan ( i da placa 200,300 evra) od plate koja je 250 evra ili mora da zivi u zajednici sa roditeljima i ostalom sestrama i bracom da bi svi preziveli ( roditelji dobili otkaze odavno, a penzija ima da se ceka).
Tako da Srbija ne ostavlja bas izbor mladima. I zato mozda jedino sto je pametno uraditi je - probati izvuci najvise iz najmanjeg. To jest biti preterani optimist pa sta bude.
SVIM MLADIMA KOJI OVIH DANA ILI OVE GODINE PUNE 30 GODINA ZELIM MNOGO SRECE I USPEHA I PRVENSTVENO ZDRAVLJA. BILO OVDE U SRBIJI BILO NEGDE U 'BELOM SVETU'. IZABERITE ONO STO VAM PRIJA, BORITE SE OSMEHOM, RIZIKUJTE I DOPUSTITE SEBI DA BUDETE MLADI I LUDI KOLIKO GOD TO DUGO MOZETE!

Нема коментара :

Постави коментар